Zajednički cilj koji pokreće društva neukih jeste da maksimalno uživaju u ovosvjetskom životu. Bez obzira gdje da odete na ovom svijetu, uvidjet čete da svaki član društva neukih —bogat ili siromašan, seljanin ili građanin, mlad ili star—ne posustaje u potrazi za ovim ciljem. Razlog tome je njihovo neispravno mišljenje da je život ograničen smrću, pa teže da izvuku maksimalan užitak iz ovog kratkog i prolaznog postojanja.
Ovakvo poimanje, je naravno, potpuno pogrešno. Život na ovom svijetu je stvoren kao test za nas. Allah je stvorio ovaj svijet posebno privlačnim ljudskim bićima opskrbljujući ga mnogim blagoslovima. Nekoliocina tek shvata da su ti blagoslovi od Allaha i da su prolazni. Oni su na njima zahvalni jer je njihov cilj na ovom svijetu činiti dobro kojim će zaslužiti Allahovu milost i, u konačnici, vječni život uživanja. Drugi zaboravljaju da ovi blagoslovi potiču od Allaha, te, zavedeni ovim iluzornim ukrasima, potpuno zaboravljaju na vječni život poslije smrti.
Dakle, društva neukih se sastoje od pojedinaca koji biraju drugu od gore navedenih opcija i sve svoje nade polažu isključivo u ovaj život. Život na predstojećem svijetu uopšte nije u njihovim planovima. Allah otkriva razlog njihova izbora u Kur'anu:
„Zato što više vole život na ovome nego na onome svijetu, a Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju.“ (Sura an-Nahl, 107)
Kao što je i objašnjeno u gore navedenom ajetu, život na ovom svijetu ih primamljuje jer se čini ugodnijim nego što jeste. Sve što je Allah stvorio kao blagoslov i test za ljudska bića dovodi u zabludu neuke ljude koji zaboravljaju svoje obaveze prema Allahu, i gube se u ovom životu.
Ono što mami neuke u nemarnost, dok se prepuštaju različitim strastima, je više nego očito. Oni žele živjeti „dobrim životom,“ posjedovati bogatstvo, poštovanje, status, dobar brak i uspješnu djecu, te brojne slične stvari koje su im draže od vječnog života.
Naravno, svi ovi blagoslovi su poželjni i dozvoljeno ih je posjedovati na ovom svijetu. Ali, u tom pogledu, neuki ljudi mnogo griješe. Zaboravljaju da svi ti blagoslovi pripadaju Allahu i da su im podareni kako bi se iskušala njihova zahvalnost Allahu, a također zaboravljaju i šta je ono što rizikuju nakon smrti.
Činjenica da neuki ljudi ne uspijevaju shvatiti pravu realnost čini njihove živote dosadnim i običnim. Mnogi ljudi na svijetu teže ka ovih nekoliko ideala,često žrtvujući i osnovne moralne principe kako bi se izdigli iznad drugih, zaradili više novca ili prikupili što više onoga što ovaj svijet nudi. Ali te stvari nisu „dobar život,“ kako oni smatraju. Upravo suprotno, sve to im uzrokuje anksioznost. Bez obzira koliko su blagoslovljeni, oni koji su sami sebe iskvarili pridajući preveliku vrijednost ovosvjetskom životu nikada neće iskoristiti zadovoljstvo kojem se nadaju. Beskrajna potraga za sve više i više dobara ih sprječava da uživaju u onome što već posjeduju. Oni nikada nisu zadovoljni onim što već imaju, jer su postali pretjerano sebični.
Zbog svoje pohlepe da skupe što više zarade, oni počinju pokazivati simptome bolesti i preranog starenja. U konačnici, suočeni su sa smrću i otkrivaju Drugi svijet, suprotan ovome sada, gdje bogatstvo, status i prestiž nemaju vrijednost, i gdje se nagrade dodjeljuju u skladu s uloženim trudom pojedinaca da zasluže Allahovo zadovoljstvo. Ogromna tuga onih koji su zanemarivali Allaha tokom života na ovom svijetu, kada budu suočeni sa ovom stvarnošću opisana je u slijedećem Kur'anskom ajetu:
„Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani. Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!“ (Sura al-Hijr, 2-3)
