Zbog toga što zaboravljaju da je ovaj život samo iskušenje
Još jedan od razloga nesreće onih koji su prihvatili karakter neukosti jeste to što skoro svi zaboravljaju šta je razlog njihova boravka na ovom svijetu. Ljudska bića su na testu kako bi se ustanovilo da li će cijeniti inteligenciju, moć i druge savršene osobine Allaha, ili će zanemariti ove istine i postati potpuno zaokupljeni ovim svijetom. Allah nam otkriva svrhu ovog života:
Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta. (Sura al-Mulk, 2)
Iz ovih razloga Allah ljudskim bićima daje određen životni vijek. Od momenta kada postanu zreli oni su odgovorni za sve u što vjeruju i za sva svoja djela. Svako će na Sudnjem danu odgovarati za to što je slijedio ono što mu je njegova savjest nalagala, a ona mu je konstantno ukazivala na to šta je ispravno, a šta pogrešno. Jer ono što čovjeku savjest nalaže je ispravno, a ako on to ne posluša, onda slijedi porive svog ega. Ego osobi konstanto nalaže da radi ono što je pogrešno. Dakle, odvija se konstantna bitka u svakoj ličnosti, čiji ishod označava da li će ta osoba slijediti naredbe svog ega, ili, s druge strane, svoje savjesti.
Ovo iskušavanje se odvija u svakom momentu života. Dešava se u školi, na poslu, kod kuće, na ulici, kada smo sami ili kada smo u javnosti, kada smo bolesni ili potpuno zdravi, pa čak iako neko ode na drugi kraj svijeta iskušenja neće prestati ni tamo. Ne postoji trenutak kada nismo na iskušenju. Na Ahiretu će se čovjek suočiti sa svim onim u što je vjerovao, govorio i radio. Sasvim sigurno će biti nagrađen za sve dobro, ali i zlo koje je učinio. Za sve postoji odgovarajuća nagrada, i konačno, svi će biti poslani na mjesto koje su zaslužili.
Ako neko zaboravlja da je sve što se dešava na ovom svijetu predodređeno kao iskušenje, onda je spriječen da se pokori Allahu. U neukim društvima često možete čuti pritužbe koje upućuju na iskrivljno shvatanje morala, kao npr: “Zašto se ovo dogodilo? Želio bih da nije ovako. Stvari se ne odvijaju kako bi trebalo. Uništen sam! Sve je pogrešno. Da nisam uradio ono, ne bih bio u ovoj situaciji.“ Ali zajednička osnova za sve njih je nedostatak pokornosti Allahu.
Anksioznost i nezadovoljstvo su očite posljedice nedostatka pokornosti. Ljudi počinju da se žale čak i kada se na njihovu putu ispriječe najmanje prepreke zato što ne razmišljaju o razlozima zbog kojih se to dešava. Zbog toga su uvijek zaokupljeni lažnim brigama. Međutim, ljudska bića moraju biti zadovoljna svakim momentom koji je Allah stvorio za njih. Čak iako se čini da se stvari odvijaju pogrešno oni se moraju ponašati moralno i biti odlučni da ostanu vjerni Allahu. Što je najvažnije, ne smiju zaboraviti da je svrha njihova stvaranja da budu testirani u svim okolnostima. Oni koji žive u skladu s visokom moralom koji nalaže Kur'an su sretni i zadovoljni jer znaju da će strpljenje koje pokažu u svim situacijama biti pretvoreno u nagradu za njih na budućem svijetu.
