Potreban nam je poseban jezik mira
Harun Yahya
Mir ima svoj poseban jezik, ali toga su svjesni samo čestiti mislioci i oni koji su vođeni zdravim razumom. Posebni jezik mira je najprivilegovaniji jezik, onaj koji ruši sve barijere, koji dopire do svih srca i uklanja sve granice.
Da bismo govorili ovim jezikom potrebni su strpljenje, odlučnost i pamet. Ovaj jezik mora djelovati čak i u najsurovijim vremenima i ne smije posustati pod navalom bijesa i provokacija. Ružne riječi, uvrede i klevete ne smiju imati utjecaj na ovaj jezik. Ljudi koji ga govore moraju biti pametni i znati šta je to što šteti miru. Oni moraju biti blagi i svjesni činjenice da grub način ophođenja može imati pogubne posljedice.
Današnji svijet je obavijen velom tame kao nikada prije. Kako je nedavno izjavio predsjednik uprave za vjerska pitanja Turske, Mehmet Görmez, svakodnevno umire oko 1000 muslimana, a 90% njih ubijaju vlastita braća; da pojednostavimo, muslimani ubijaju vlastitu muslimansku braću. Začuđuje ili, bolje rečeno, užasava činjenica da čovječanstvo može tako uživati u nečijoj smrti.
Kako vrijeme prolazi, ova tragična slika sve više ljuti ljude. Razarajuća moć mainstream medija i društvenih mreža je ogromna. Kao rezultat ovog bijesa i provokacija, veliki dio svijeta smatra da bi na agresiju trebalo uzvratiti sa još više agresije i na ljutnju sa još više ljutnje. Ljudi koji razmišljaju na ovaj način se neće ustručavati da usmjere svoj bijes ka vama ukoliko budete govorili o miru; oni isključivo žele da govore o mržnji. Oni zahtijevaju više krvoprolića, tragedije i još jaču mržnju.
Ako muslimani žele izbjeći ovu užasavajuću sliku pokolja djece, ako se žele riješiti situacija koje im nanose bol, i ako istinski žele mir, onda moraju ići putem islama i neprestalno tražiti mir. Ne smiju zaboraviti da mržnja neminovno stvara samo još više mržnje i da završava tragedijom, te da rat ne može zaustaviti rat. Oni uvijek moraju ići putem mira, kako Bog i nalaže riječima: „O vjernici živite svi u miru!“ (Sura Al-Baqarah, 208) Ovo je najveća obaveza, ne samo muslimana nego svih razumnih ljudi čija je savjest čista.
Ne smije se zaboraviti da svaki čin koji ima za namjeru da izazove rat, donosi korist vrlo malom broju ljudi; ratovi najviše štete nanose onima koji su nedužni, dok oni koji izazivaju ratove sjede daleko od prve linije i brinu samo za sebe. Oni ne mare za one nedužne koji pate.
Takozvani „borci za tastaturom“ koji, zavaljeni u udobne fotelje, kažu :“Mi ne želimo mir, mi želimo osvetu“ ne rade ništa drugo nego stvaraju smiješan osjećaj lažnog herojstva, i oni obično žele olakšati svoju savjest riječima „Nisam bio nijem“, ali oni nisu osjetili granatiranje, niti opasnost u ratom zahvaćenom području. Njima jednostavno nije bitno to što su ljudima u tim područjima potrebni mir i sigurnost. Racionalni ljudi ne smiju pasti na ovakva lukavstva koja su osmišljena tako da se čini kao da se djeluje u ime žrtava koje su u samom središtu sukoba.
Ono što svi ljudi čija je savjest čista treba da učine, jeste da iskoriste sva sredstva koja su im na raspolaganju u borbi za mir i da tome prilagode svoj jezik. Kada zahtijevaju mir, oni moraju ignorisati sve one reakcije ili riječi koje u osnovi mogu narušiti taj mir; ne smije biti nasilja u posebnom jeziku mira, nego se mora pronaći put pomirenja. Ljutnja koju osjećamo prema onome na suprotnoj strani se može ugušiti isključivo mirnim i nježnim jezikom, a ne nasiljem. Više nego ikada prije su nam potrebni čestiti ljudi koji to mogu postići.
Bez toga ne postoji molitva za mir. Bez toga se mir i sigurnost koje nalaže islam ne mogu širiti svijetom. Bez toga će radikali postati još radikalniji, svi ljutiti glasovi će postati još glasniji, a onda će biti nemoguće spriječiti rat. Da bismo takvo što zaustavili, čak i u ovim ljutitim zajednicama, potrebni su nam čestiti ljudi koji će reći: „Mir je najbolji put!“
Postoje ljudi koji upiru prstom na one pokvarene kako bi opravdali svoj bijes, ali jezik mira je preduslov da bismo nečemu naučili tlačitelje. Izražavanje bijesa proklinjanjem agresora će na njega djelovati tako da će on postati još agresivniji. Samo kroz poseban jezik ljubavi taj isti agresor može naučiti kako da se riješi agresivnosti i da se okrene putu mira. Samo obrazovanje može zaustaviti zlo.
To je teško postići u vremenu kada su svi puni bijesa i kada se poseže za najstrašnijim uvredama, ali dobro uvijek prate odlučnost i poteškoće. Allah želi da se trudimo da dođemo do mira. Ako je naš zajednički cilj to da djeca više ne ginu i da nedužni ljudi ne bivaju istjerani iz vlastitog doma, onda moramo slijediti taj zajednički put.
Racionalni i osjetljivi ljudi čija je savjest čista, moraju govoriti jezik mira kako bi izgradili i podržali put mira širom svijeta. Oni moraju vjerovati da tako – isključivo tako – mogu imati moć da unište zavjere ratnih huškača i da zaštite nedužne. Allahova pomoć će sasvim sigurno biti uz njih.
