1 januara 1924. godine britanka Anna Mitchell Hedges je otkrila kristalnu lubanju ispod oltara u hramu piramide izgubljenog grada Maya Lubaantuna (na majanskom jeziku  znači grad padajućeg kamenja). Lubanja je iste veličine kao i prava ljudska lubanja i sastoji se od potpuno prozirnog kvarca.   

S obzirom da kristal ne sadrži karbon, lubanja je podvrgnuta brojnim testiranjima naučnika svjetski poznate kompanije Hewlett-Packard. Rezultati su zapanjili naučnike. Jedan od njih opisuje rezultate riječima: “Ova lubanja uopšte ne bi trebalo da postoji!”

Rezultati su pokazali da se kristalna lubanja jedino mogla napraviti koristeći naprednu tehnologiju, iz ovih razloga:

1. Tim naučnika je ustanovio da je lubanja napravljena od vrste kvarca poznate kao piezoelektrični silicijum dioksid koja se koristi u današnjem sektoru telekomunikacija i koja ima veći kapacitet memorije od ostalih. Najmoderniji mikro-procesori se prave od istog materijala. Ono što još više iznenađuje je činjenica da je ovaj oblik kristala otkriven tek u XIX stoljeću.

2. Kristal piezoelektrični silicijum dioksid je dvojako polarizovan, i negativno i pozitivno. To znači da, kao i baterije, ima mogućnost proizvodnje vlastite energije.

3. Naučnici su koristili niz testova polarizovanom svjetlošću i ustanovili da su lubanja i donja vilica, koje izgledaju kao dvije odvojene komponente, napravljene od istog bloka kristalnog kamena. S obzirom da je kvarcni kristal mekši i krhtiji od dijamanta, činjenica da je lubanja izrezbarena od samo jednog dijela kristala, što je gotovo nemoguće, je zadivila naučnike. 


4. Pod mikroskopom naučnici nisu našli nikakve tragove korištenja moderne automatizovane ili mehaničke opreme na lubanji. Naučnisi su zaključili da bi bilo nemoguće napraviti tako delikatan i detaljan dio kao što je donja vilica od samo jednog dijela kristala, pa čak ni korištenjem moderne elektronske opreme s dijamantnim rezačem, a da se ne polomi.

5. Naučnici procjenjuju da bi se kristalna lubanja mogla napraviti bez ikakve opreme, rezbarenjem komadom dijamanta, ali bi za to trebalo više generacija i period od oko 300 godina.  


6. Danas se kristali oblikuju rezanjem oko njihovih osa zato što kristali imaju molekularnu simetriju. Kako se kristal ne bi slomio mora se rezati u skladu s tom prirodnom strukturm, svojom molekularnom simetrijom, drugačije rečeno. Čak i ako se koriste viskoko precizne tehnike laserskog rezanja, kristali će se opet slomiti ako se ne režu u skladu sa svjim prirodnim osama. Ali, iako je ova lubanja rezbarena potpuno suprotno svojim prirodnim osama, nije se pojavila ni jedna pukotina ili ogrebotina, što je potpuno suprotno zakonima fizike. 


7. Naučnici su također impresionirani i optičkim karakteristikama lubanje. Kao rezultat testova firme Hewlett-Packard, naučnici su shvatili da lubanja ima interesantne optičke karakteristike. Svjetlo upereno s donje strane lubanje bi se normalno trebalo širiti u svim smjerovima, ali kod ove lubanje formira se kanal koji ju fokusira na očne otvore i ona se iz njih isijava.

8. Još jedna zaprepaščujuća optička karakteristika je prizma ispod donjeg stražnjeg dijela lubanje. Svi zraci svjetlosti koji ulaze na očne šupljine se reflektiraju u ovoj prizmi. Zbog toga, kada pogledate direktno u očne šupljine možete vidjeti cijelu prostoriju u očima kristalne lubanje.

Strukture koje savremena tehnologija i danas ima problema da objasni, kao što su Stonehenge u Engleskoj, sagrađen prije 8,000 godina, Egiptske piramide, životinjski motivi u obliku slova T na Gobekli Tepe-u u Urfi (Turska) stari perko 11,000 godina i 10 tona teška Vrata Sunca oblikovana od samo jednog kamena, dokazuju da ljudi u drevna vremena nisu bili primitivni i neuki u umjetnosti, nauci i tehnologiji, kao što se to ponekad želi prikazati. Evolucionisti ovdje pokušavaju primjeniti istu perverznu, evolucionarnu logiku kao i u oblastima nauka kakve su biologija, paleontologija i zoologija, te arheologija, također. Ali, kao što je slučaj i sa ovim kristalinim lubanjama, predmeti koji su ostali iza ljudi koji su živjeli u prošlosti naučno negiraju evolucionističke tvrdnje poput one da su se majmunolika bića postepeno razvijala u današnjeg čovjeka.