Pozicija žene prema islamu je od nedavno postala predmet rasprava. Pojavili su se određeni nesporazumi, kako zbog tradicije u praksi za koju se misli da je “islamska,” što nije slučaj, tako i zbog predrasuda. Međutim, stvarni način na koji islamska vjera posmatra žene je drugačiji, i kada to istražimo, uvidjet ćemo da islam ženama daje veliku društvenu vrijednost, slobodu i komfor.
Žene u Kur’anu
Božije zapovijedi o statusu žena i odnosima između žena i mušaraca, koje su nam objavljene u Kur’anu, potpuno su pravedne. U tom smislu, islam nalaže jednaka prava, obaveze i dužnosti oba spola. Islam je zasnovan na saosjećanju, toleranciji i poštovanju ljudskih bića, te samim time ne diskriminira ni žene.
Primjeri dobrog ponašanja koje nam je naloženo u Kur’anu su univerzalno kompatibilni sa ljudskom pririodom i primjenjivi su u svim fazama historije.
Poštivanje žena i njihovih prava su u okviru ovoga. U Kur’anu Bog naglašava da su zadaci i odgovornost za žene jednaki onima koje imaju muškarci. Nadalje, dok rade na ovom zadacima i obavezama, muškarci i žene moraju pomagati jedni drugima:
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. – Allah je doista silan i mudar. (Kur'an, At-Tawbah, 71)
Bog naglašava da će vjernici biti nagrađeni na osnovu jedinstvenog kriterija, tj. svojih dobrih djela, neovisno o njihovom spolu.
I Gospodar njihov im se odazva: "Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih... (Kur'an, Āli `Imrān, 195)
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Kur'an, An-Naĥl, 97)
U drugom ajetu On se muslimanima, i muškarcima i ženama, obraća zajedno, i naglašava da svi imaju iste odgovornosti i status kod Boga:
Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. (Kur'an, Al-'Aĥzāb, 35)
U Kur’anu ima još mnogo ajeta koji govore da su muškarci i žene potpuno jednaki u smislu zadataka i odgovornosti, te u smislu nagrade ili kazne za svoje ponašanje. Postoji nekoliko razlika u društvenim pitanjima, ali one služe isključivo udobnosti i zaštiti žena. Kur’anske zapovijedi uzimaju u obzir urođene razlike između dva spola koje su rezultat stvaranja i sugeriraju sistem koji održava jednaku pravdu i za muškarce i za žene, u tom smislu.
Islam ne posmatra žene kao predmete. Samim time, nije prikladno da se žena koja je dobrog morala uda za muškarca koji nije dobrog morala. Isto tako, nije dozvoljeno ženi koja je lošeg morala da se uda za muškarca koji je dobarog morala:
Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje. (Kur'an, An-Nūr, 26)
Također, što se tiče bračnih obaveza bračnih drugova jednog prema drugome, one su izjednačene. Bog naređuje da oba bračna druga štite i nadziru jedno drugo. Ova dužnost je iznesena u Kur’anu slijedećim riječima: … one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća... (Kur'an, Al-Baqarah, 187)
Mnogo je pravila i naredbi u Kur’anu koja se tiču zaštite ženina prava na brak. Brak se zasniva slobodnom voljom oba partnera; muž je dužan da obezbijedi ekonomsko izdržavanje za svoju ženu (4:4); muž se mora brinuti o svojoj bivšoj ženi i nakon razvoda (65:6).
Emancipacija žena islamom
Kao što i ajeti objašnjavaju, islam donosi pravdu u muško-ženske odnose i okončava okrutne prakse koje su proistekle iz običaja i tradicije predislamskih društava. Jedan od primjera je i situacija žena u predislamskom dobu u arapskom društvu. Paganski Arapi su žene smatrali inferiornijima, te kada bi dobili kćer, to je za njih bilo sramotno. Očevi djevojčica bi ponekad više voljeli da ih žive zakopaju u zemlju nego da objave da su dobili kćer. Propisima Kur'ana, Allah je zabranio ovakva zlodjela i upozorio da će na Sudnjem danu takvi ljudi sigurno odgovarati za ono što su učinili.
Zapravo, islam je donio veliku emancipaciju za žene koje su surovo ugnjetavane u pagansko doba. Prof. Bernard Lewis, poznat kao jedan od najvećih zapadnjačkih eksperata historije islama i Bliskog istoka, ovako komentariše:
Generalno, dolaskom islama učinjeno je ogromno poboljšanje položaja žena u drevnoj Arabiji jer su time dobile pravo na imovinu i ostala prava, te im je pružen im visok nivo zaštite od maltretiranja od strane muža ili vlasnika. Ubijanje ženske novorođenčadi, koje je provođeno u paganskoj Arabiji, islamom je postalo zabranjeno. Međutim, pozicija žene je postala loša, pa čak je i mnogo pogoršana, kada je u ovom, kao i u mnogim drugim aspektima, originalna poruka islama izgubila svoj inicijalni podsticaj, te je izmijenjena pod utjecajem ranijih stavova i običaja. 1
Karen Armstrong, još jedan zapadnjački stručnjak za islam, kaže slijedeće:
Moramo pokušati zamisliti kakav je bio život žena u predislamskom periodu kada je žensko čedomorstvo bilo standard i kada žene nisu imale nikakva prava. Kao i robovi, i žene su tretirane kao inferiorna vrsta koja pravno nije ni postojala. U tako primitivnom svijetu, ono što je Muhammed postigao za žene je izvanredno. Sama ideja da bi žena mogla biti svjedok ili da bi mogla naslijediti nešto bila je zaprepašćujuća. 2
Zapravo, tokom mnogo stoljeća nakon poslanika Muhammeda (savs), žene islamskih društava su imale mnogo veća prava nego žene u kršćanskim društvima. Karen Armstrong to posebno naglašava za period Srednjeg vijeka:
... Muslimani su bili užasnuti vidjevši kako kršćani sa zapada tretiraju svoje žene u krstaškim državama, a i kršćanski učenjaci su se odricali islama jer je davao previše moći slugama poput robova i žena. 3
Anna King, moderna preobraćena muslimanka – ili, bolje reći, re-preobraćena – na islam, objašnjava islamsku emancipaciju žene na slijedeći način:
Islam je prvi dao ženama njihova prava u vremenu kada su žene bile ništa drugo do imovina muškaraca. Islam je dao ženama prava da kupuju i prodaju svoju imovinu, svoje obrte i da izražavaju svoje političko mišljenje. Takva osnovna prava su američke žene dobile tek relativno nedavno! Žene su također ohrabrivane da uče i da izučavaju islamske nauke, što je razbilo zabranu koju su nametale mnoge druge religije, zabranjujući ženama da stiču bilo kakvo vjersko znanje ili da dodiruju vjerske tekstove… Također je ukinuta i praksa udaje žena bez njihova pristanka. Dakle, osoba bi morala biti veoma tvrdoglava da ne prizna takve činjenice i dokaze da je islam prvi oslobodio žene.
Tendencija da se na žene gleda kao na “inferiornju vrstu” koja nema prava na obrazovanje i koja mora biti potpuno skrivena od društva došla je tek mnogo kasnije u islamski svijet, kao rezultat iskrivljivanja Kur’anskog puta.
Zaključak
Na osnovu navaedenog možemo zaključiti da je mentalitet koji prezire žene, isključuje ih iz društva i gleda na njih kao na građane druge klase, zapravo rezultat izvrnutog paganskog stava kojem nema mjesta u islamu.
Činjenica je da su iskrene žene navedene kao primjeri čovječanstvu u Kur’anu. Jedna od njih je Merjema (Marija), majka poslanika Isaa (Isusa) savs. Druga je supruga egipatskog faraona koja je, uprkos izopačenosti svoga muža, također opisana kao idealna muslimanka. (Pročitati Suru 66, At-Taĥrīm, ajete 11 i 12) Kur’an također opisuje i veoma nježan razgovor između poslanika Sulejmana (Solomona) savs i kraljice Sabe (pročitati Suru 27, An-Naml, ajete 42 i 43), između Musaa (savs) i dvije djevojke (pročitati Suru 28, Al-Qaşaş, ajete 23 do 26), što simbolizuje civiliziran socijalni odnos između pripadnika dva spola.
Dakle, nemoguće je da musliman ima licemjeran odnos prema ženama. U društvu u kojem prevladava istinski islamski moral i praksa, ženama će biti ukazano beskrajno poštovanje i saosjećanje, te će biti obezbjeđeno da mogu živjeti slobodno i komforno.
Temeljno pravilo tumačenaja Kur’ana jeste da se obezbjedi da se značenja izvode u skladu s generalnom porukom Kur’ana kao cjeline. Kada se ovo uzme u obzir, pravila koja nam je Allah naveo o ženama formiraju društvenu strukturu koja im dozvoljava da žive na najudobniji način i da budu sretne. U društvu gdje bi se u potpunosti provodile moralne vrijednosti koje propisuje islam, socijalni položaj žene bi bio još uzvišeniji nego onaj koji je danas prisutan u društvima koja se smatrau modernim.
(1) Bernard Lewis, Bliski istok, Weidenfeld & Nicolson, London, 1995, str. 210
(2) Karen Armstrong, Muhammed Biografija poslanika, Harper Collins Publisher, USA, 1992, str.191 
(3) Karen Armstrong, Muhammed Biografija poslanika, Harper Collins Publisher, USA, 1992, str.199
