U egipatskoj prijestolnici, Kairu, održavaju se masovni javni protesti kojima se zahtjeva puštanje na slobodu visokih dužnsnika Muslimanskog bratstva koji su zakonski imenovani nakon izbora, te se inzistira na njihovom povratku na dodijeljene funkcije. Smrt najmanje 120 ljudi i ranjavanje još 4.500 do sada evidentiranih, u masakru 27. jula provedenom od strane vojne hunte koja trenutno vlada, nad onima koji su odlučili prakticirati svoje pravo na „demokratski i miran protest“ uzrokovalo je značajnu nelagodu širom svijeta.
Iako bi bilo za očekivati podršku demokraciji u vrijeme kada na Bliskom istoku vlada ogromna potreba za mirom, događaji kojima smo svjedočili u proteklih nekoliko dana u Egiptu daju naslutiti novo razdoblje koje bi moglo Bliski istok baciti u još veće nemire.
Govoreći o posljednjem masakru, šefica vanjske politike EU, Catherine Ashton kaže da "duboko žali" zbog incidenata i poziva na okončanje nasilja. Britanski sekretar vanjskih poslova William Hague pozvao je egipatske vlasti da "priznaju pravo na mirne proteste i da privedu pravdi one koji su odgovorni za krvoproliće." Glasnogovornik State Departmenta S.A.D, Patrick Ventrell, dao je sličnu izjavu. Međutim, ove izjave nemaju za cilj da promijene tok događaja niti da daju novi poticaj, i ne idu dalje od izražavanja nade.
Posljednje karakterisanje mirnih protesta kao „prijetnje nacionalnoj bezbjednosti“ od strane Ibrahima, egipatskog ministra unustrašnjih poslova, je neprihvatljivo. Inzistiranje jednog zvaničnika na okončanju mirnih protesta na trgovima Rabaa al Adawiyya i al Nahda, korištenjem jezika koji opravdava upotrebu sile, čini ovu situaciju kristalno jasnom. Ovakvi antidemokratski izrazi su zabrinjavajući jer indiciraju da će se pokolji nastaviti. Ne smijemo zaboraviti poziv generala Abdela Fattaha al-Sisija prije protesta 27. jula, kojim je ovlastio "ljude da izađu na ulice protiv terora i anarhije" – to je produkt identičnog mentaliteta. Ideja korištenja nasilja da bi se onemogućio jedan dio društva u svom pravu da demokratske proteste, opravdavajući to brigom za sigurnost nacije predstavlja očito kršenje univerzalnih ljudskih prava.
Neizvjesnost za Mohammeda Morsija i ostale članove Muslimanskog bratstva, koji su nezakonitio zatvoreni i svakodnevno podvrgnuti višesatnim nelegalnim ispitivanjima, predstavlja drugi izvor nelagode. Neprihvatljiv je pristup "posmatranja ideja kao problematičnih i opasnih" te upotreba istog kao izgovora za "promptno uklanjanje ljudi s njihovih pozicija i pritvaranje na nepoznatim lokacijama." Čak ni Hosni Mubarak, svrgnuti egipatski lider, nije se bavio tako represivnim i nasilnim djelima protiv Muslimanskog bratstva.
Bit će korisno ponoviti ovu činjenicu: ne morate podržavati Morsija ni Muslimansko bratstvo, i možete čak imati stavove potpuno suprotne njihovima. Ali hapšenje zakonito izabranih predstavnika vlasti na nelegalan način, a potom i njihovo zatvaranje na osnovu dubijoznih optužbi koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću je kršenje univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Čak i da se smatra da su počinili zločine, istraga se mora sprovesti na transparentan i demokratski način, u skladu sa ustavom i propisima krivičnog zakona, kao što se može vidjeti u demokratskim društvima.
S.A.D, EU i zemlje Zaljeva moraju pažljivo razmotriti politike koje otvoreno podržaavju huntu. Ako zemlje Bliskog istoka budu u poziciji da otvoreno podržavaju antidemokratske procese u susjednim zemljama, to će ih dovesti u poziciju da se mođusobno mrze, osporavaju i sukobljavaju. To će također staviti nerješivu dilemu pred zapadnjačke zemlje i dovesti do pojave nepomirljivih stavova. Trenutni pristup zemalja Zaljeva nije onaj koji zahtjeva uspostavljanje demokratije, nego upravo suprotno, teži ka uspostavljanju nove diktature na totalitarnoj, pa čak i sektaškoj osnovi. Ako se Bliski istok pretvori u krajnje nestabilan region, to će naruštiti progres ka miru, a takav preokret će nanijeti ozbiljnu štetu onim zemljama regije koje mođusobno posluju i koje imaju bilateralnu suradnju.
U ovom trenutnku, S.A.D. i EU treba da poduzmu aktivniju politiku ka Egiptu. Ono što je bitno za Egipat nije nužno povratak Muslimanskog bratstva na vlast, ni povratak Morsija na lidersku poziciju: najvažnije je hitno okončanje nasilja, da se zatvoreni političari odmah oslobode i da se egipatskom narodu vrati biračka kutija demokratskim sredstvima. Zanemarivanje elemenata radikalnih metoda, dok tvrde da se izričito protive rastu radikalizma će dugoročno izazvati ogromnu štetu Zapadu.
Biti nijem na trenutnu nepravdu, nezakonitost, ugnjetavanje i krvoproliće, zadovoljiti se pukim posmatranjem sa strane i ne izdati nužna, jasna upozorenja će neizbježno dovesti do preispitivanja titule „kolijevke demokracije“ koju Zapad trenutno nosi. To će dovesti do nestanka povjerenja u Zapad širom svijeta i do gubitka vjere u demokratiju. S.A.D. i EU će definitivno biti gubitnici u takvim okolnostima.
Posrednici u Egiptu se moraju ukjučiti prije nego postane prekasno i akti nasilja se moraju zaustaviti. Ako se to ne učini, vjerovatno je da će hunta pojačati ugnjetavanje u skoroj budućnosti, proliti još više krvi i produbiti već otvorene rane. Isto tako, Morsija i Muslimansko bratstvo treba uvjeriti da, zbog demogratskog zdravlja i sigurnosti egipatskog naroda, ne inzistiraju na ponovnom preuzimanju vodstva samoinicijativno. Kao i u Tunisu, treba pripremiti put za uspostavljanje vlade sa širim ovlastima. U svakom momentu i pod bilo kakvim okolnostima, obje strane moraju biti sigurne da će njihovi zahtjevi donijeti maksimalnu korist i da su zasnovani na najpovoljnijoj osnovi. Ovaj period tranzicije, ukoliko se za njega odluče, bit će iznimno pozitivan jer bi se tako pokazalo da Muslimansko bratstvo iskreno želi naprednu demokraciju i socijalni mir.
Članak iz Huffington Post-a:
http://www.huffingtonpost.com/harun-yahya/toward-a-solution-for-egy_b_3697332.html
