TEHNOLOGIJA JE ALLAHOVA MILOST. NEZNANI GENIJE KOJEG JE ODGOJILO OSMANSKO CARSTVO: NIKOLA TESLA

Kada je napredak u svim podrucijma nauke i tehnologije stavljen čovjeku na raspolaganje, život je postao lakši za ljude širom svijeta. jako bitna činjenica stoji iza sveg ovog napretka: tehnologija je primjer milosti Svemogućeg Allaha prema ljudskim bićima, i svi naučnici  koji su prividno izvori ovog napretka su zapravo tek instrumenti ovog progresa. Allah daje   znanje onome kome On želi, kada želi. Protivno onome što većina ljudi misli, tehnološki napredak se ne dešava paralelno s protekom vremena.

Razmotrimo neke od thenoloških napredaka dvadesetog stoljeća: izmjenična struja, električni motor, radio, televizija, razvoj masovnih komunikacija, radar, sonar, bežična energija, daljinski upravljač, termodinamički motor, hidroelektrana, lučna lampa, parna mašina, gromobran, mjerač frekfencije, brzinomjer, Teslin navoj, magnetna rezonanca, transformator, satelitska komunikaciona tehnologija, neonska lampa, fluorescentno svjetlo, X zrake, mikrotalasi.

Zapanjujuće je, ali sva ova otkrića pripadaju jednom jedinom naučniku. Ovaj genije, poznat kao “arhitekta 20. Stoljeća” je Nikola Tesla, naučnik sa preko 700 svojih registrovanih patneta.

Nikola Tesla rođen je 1856. Godine u jednom selu u Srbiji koja je tada bila u sastavu Osmanskog carstva. Nakon završene škole u rodnom mjestu upisao je mehaniku i elektroniku na Univerzitetu u Pragu. Njegova majka, inače nepismena žena, bila je poznata u njiovom selu po nekoliko vlastitih izuma koji su joj olakšavali rad. Teslin otac je bio sveštenik pa je Nikola još u djetinjstvu primao široko religijsko obrazovanje kod kuće, sve dok nije završio srednju školu.

Allah je nadahnuo Teslu za sva njegova otkrića

U svojim memoarima Nikola Tesla opisuje kako se pred njim odjednom pojavila slika dok je sa kolekom šetao parkom u Budimpešti. To je bila slika električnog motora. Tesla opisuje taj trenutak riječima: “Bilo je tako stvarno da sam ga mogao dotaći rukama.” U svojoj autobiografiji on piše da su se tehnički detalji motora u njegovoj glavi pojavili istovremeno sa slikom. Tesla je odmah počeo crtati skice u pjesku, koristeći grančicu, da ne bi zaboravio. Otkrio je obrtno magnetno polje koje je zapalilo iskru revolucije u električnoj industriji.  Teslina kasnija  otkrića su mu se javila na isti način. Zaista, Tesla je vjerovao da nauka ne može ići ni u kom drugom pravcu, te je opisao svoj način pronalaska noviteta bez ikakvog eksperimentiranja u jednom intervijuu na slijedeći način:

 “Ako neko pokuša da konstruiše vozilo, čiji je dizajn još u sirovoj fazi, izvodeći eksperimente, naći će se zarobljen detaljima samog vozila. Njegov će fokus na razvoj i restruktuiranje vozila biti razvodnjen, a izgubit će i moć da uoči osnovne principe.”

Nikola Tesla, izumitelj gotovo svakog tehnološkog proizvoda koje danas koristimo, u svakoj je prilici isticao da su te intelektualne moći njemu podarene od Allaha.

“Naša mentalna moć dolazi od Allaha, Božanske Sile. Tek kada se fokusiramo na tu činjenicu postajemo s njome kompatibilni…

Sfera mog interesovanja definitivno nije slučajna. Apsolutno sam ubjeđen da mi ju je dodijelila Božanska moć…

Nasuprot opštem shvatanju, mi nemamo slobodnu volju u kontekstu mišljenja…”

Dok je još isao u srednju školu, Tesla je odlučio da posveti veći dio svog života aktivnostima od kojih će čovječanstvo imati koristi. Kada mu je njegov  stric, koji je vise put posjeti U.S.A, pričao o Nijagarinim vodopadima, on je počeo sanjati o nastanku prve hidroelektrane na svijetu baš tu, govoreći: “voda koja pada sa tolike visine može se sigurno pretvoriti u korisnu energiju. Zašto niko ne pokušava da dobije struju od te vode koja pada?”  On je kasnije učinio mnogo prirodnih izvora energije korisnim čovječanstvu. S obzirom da su Tesline ideje bile toliko ispred njegova vremena, često je nailazio na otpor kada je trebalo staviti njegove ideje u praktičnu primjenu.  Kada je prvi put svijetu predstavio naizmjeničnu struju, koja je sada u širokoj upotrebi svuda, njegov bivši partner Tomas Edison je uradio sve što je bilo u njegovoj moći da pokopa tu ideju okrećući javnosti protiv nje. Ovaj period, koji je bio poznat kao “rat strujama” je okončano kada je Tesla osvijetlio Čikaški svjetski sajam 1893. godine za veoma nisku cijenu, a koristeći isključivo naizmjeničnu struju.

Izumi ovog genija, poznatog po ukusnom oblačenju i probirljivosti, su skoro uvijek prihvatani sa sumnjama jer su bili toliko napredni. A ogromne predreasude su ih spriječavale u primjeni jako dugo. Allah je Onaj koji stvara tehnologiju, i On nadahnjuje ovakvo znanje u ljudima  koje On odabere, onda kada On to poželi. Vidjeli smo kako se Teslina bežična energija primjenjivala u drevnom Egiptu. Ali dokazi o tehnologiji koja se primjenjivala u drevnom Egiptu prevazilaze čak i to. Struja je bila u širokoj upotrebi, posebno na platou Gize. Bežična struja, osvjetljenje, zlatna i srebrena galvanizacija, proizvodnja monoatomskog zlata poznata kao ”manna,” generatori i mnogi drugi tehnološki izumi su postojali u Egiptu prije vise hiljada godina.

Zmija simbolizira energiju i nevidljivu moć, ne samo u egipatskoj, nego i u mnogim drugim drevnim civilizacijama. U drevnoj Kini zmija sa zmajevom glavom simbolizira nevidljivu silu, struju. Na hebrejskom ista se riječ koristi za zmiju i za bakar, metal koji se najviše primjenjuje u električnoj tehnologiji.

Ovdje vidite sliku zmije zakačene na kabl. Ovo je primjer tačnog prikaza moderne lučne lampe. Osvjetljenje u Egiptu nije bilo ograničeno samo na lučne lampe. Ono što vidite na slici su skoro identične reprodukcije modernih sijalica. Skoro svi oblici modernih tehnoloških rješenja za osvjetljenje su korišteni od strane faraona i njihovih svita u drevnoj egipatskoj civilizaciji koja datira nekih 5000 godina unazad. Egipćani su poznavali razne načine dobivanja energije, od kojih su neki primjenjivi i danas.  Već smo vidjeli kako su Velike piramide služile kao piezoelektrična postrojenja. Ali koje su još načine dobivanja struje poznavali egipćani?

Ono što sada vidite je bagdadska baterija. Unutar ove jednostavne zemljane tegle je bakrena cjevčica čiji je otvor začepljen bitumenom. Čelična šipka, koja je provučena kroz sredinu, za dno je pričvršćena bakrenim diskom a na vrhu je čuva bitumenski poklopac. Šipka je postavljena tako da je centrirana unutar cjevčice ali da nikada ne dotiče njene zidove. Kada se tegla napuni elektrolitima dobije se baterija koja prouzvodi struju. To je fenomen, poznat pod nazivom  elektrohemijska reakcija, i  ni po čemu nije različit od funkcionalne baterije modernog doba. Bagdadska baterija se koristila kao mobilni izvor energije u drevnom Egiptu.

Ono šo sada vidite je “Džed stup.” Pogledajmo malo dealjnije ovaj oblik. Džed stup se često prikazivao uz baterije i objekte koji predstavljaju energiju. Drugim riječima, Džed stup je pretstavljen na crtežima koji uključuju struju. Ovaj predmet koji su česo korisili u drevnom Egiptu i u ostalim afričkim obližnjim civilizacijama, prvi je primjer modern baterije. Smara se da je Alessandro Volta napravio prvu bateriju 1800. godine slažući bakar, cink i elekrlit jedan preko drugoga u četiri sloja. Ako stavite ploče bakra, elektrolita i cinka jednu preko druge četiri puta, dobijete rezultat identičan Džed stupu. Današnji prikazi direktne struje takođe su identični ovom stupu. Baterije koje proizvode struju na potpuno isti način pravljene su u starom Egiptu, hiljadama godina prije Voltine prve baterije i također su bile korištene kao mobilni izvori energije.  

Sistem prikazan u ruci osobe na ovom hijeroglifskom crtežu na ekranu je lajdenska boca. Lajdensku bocu, prvi primjerak modernog kondenzatora, otkrili su u XVIII stoljeću Evald George von Kleist i Pieter van Musschenbroek, a sasojao se od boce koja je bila do pola napunjena tečnošću poput vode ili žive, i metalne đšipke. Lejdenska boca je korištena za čuvanje statičkog elekriciteta, a postojala je i u civilizaciji drevnog Egipta.

Egiptologzi su pronašli novo otkriće na Sinajskom poluotoku 1904. godine i tu naišli na hram na visini od 2070 metara. Unutar jedne komore u hramu koji je uklesan u planinu naišli su na prašak čiju svrhu nisu uspjeli dokučiti. Naknadna istraživanja su pokazala da je to bilo monoatomsko zlato, poznato kao “mana.”

Mana je monoatomski bijeli prah koji se proizvodi pomoću nekoliko složenih hemijskih procesa, uključujući i elektricitet, tako što se sagorijeva zlato na poseban način. Ovaj prah se pravi od grupe metala viskomolekularnih  (high-spin) zlata i platine, a to nije novo otkriće. Mana je bila poznata kao šemana u drevnoj Mezopotamiji i opisivana je kao “biejla vrsta” (“white bread”) u Egzodusu u Starom zavjetu. Mana je korištena pri liječenju različitih bolesti i za povećavanje koncentracije i pamćenja, a koristili su je u drevnom Egiptu i sam faraon i njegovi dvorjani.

Manu su konzumirali sa hljebom i prikazuje se kao trougla prizma na ovom crtežu.

Poslanik Musa (savs) je također znao kako proizvesti manu

Poznata je činjenica da je i poslanik Musa (savs) tokom svog boravka u Egiptu bio učen svim vještinama u svojstvu prijestolonasljednika. Poslanik Musa (savs) je znao skoro sve što je mogao znati glavni sveštenik, te je također bio obučen i da proizvodi manu ili monoatomsko zlato. Allah u Kur’anu otkriva da kada je poslanik Musa (savs) napustio Egipat sa narodom Izraela, u pustinji su konzumiralu manu. Ovdje, dakle, govorimo o mani. Jedan od događaja koje Allah opisuje u Kur’anu, uvezi povratka poslanika Musaa (savs) sa planine Sinai, jeste način na koji su izraelćani bili obmanuti da naprave tele d zlata. Kur’anski  opis načina na koji je pojslanik Musa (savs) pretvorio tele u pepeo i bacio ga u more jeste zapravo opis procesa na koji je on od te zlatne statue dobio manu. Bez obzira koliko zagrijapvate zlato, ono se nikada ne pretvara u pepeo. Zagrijano zlato se topi i mijenja oblik ali, osim pomoću procesa kojima se pravi mana, ono se nikada nemoze pretvoriti u pepeo. Pepeo u koji je zlato ovdje pretvoreno jeste zapravo monoatomsko zlato.  

Za šta se još koristila mana u Egiptu?

Već smo govorili kao je Kovčeg zavjeta pronađen u praznoj prostoriji, poznatoj pod nazivom “Kraljevska komor,” unutar velike piramide i kako je poslanik Musa ponio Kovčeg sa sobom kada je napuštao Egipat, te kako su izvori termalne energije u Gizi tada postali neupotrijebljivi. Činjenica da je ovaj pozlaćeni sanduh sadržavao manu činila ga je super-kondenzatorom jer su visoko naelektrisane čestice monoatomskog zlata super-provodnci. Drugim riječina, mana je korištena i kao Energija u starom Egiptu.

Egipat nije bio jedina civilizacija antičkog svijeta koja je posjedovala naprednu tehnologiju. Tragovi civilizacije koja je također koristila tehnologiju od drevnih vremena mogu se pronaći i u Indiji.

  Ašoka stup koji upravo gledate na slici jeste poluga napravljena od samo jednog komada željeza, 7 metara visoka i teška 6 tona. Ovaj željezni sputp star je preko1.600 godina. Iz razloga što je prekriven zaštitnim slojem, ne hrđa i preživio je do današnjeg dana. Može se samo sanjati o takvom jednom željeznom stupu koji ne hrđa i ne propada tokom monsuna u Indiji, gdje pušu snažni vjetrovi i vlažnost je jako visoka. Tehnika obrade željeza i njegove zaštite od hrđanja počela se razvijati tek nakon V stoljeća. Ali to se ne odnosi na Ašoka stubove. Oni su jedan od dokaza da je civilizacija koja je postojala u Indiji prije više od hiljadu godina posjedovala izuzetno znanje iz metalurgije.

Antikitera mehanizam:

1902. godine, lovci na spužve su izronili specifičan mehanizam sa ruina potonulog rimskog broda pokraj ostrva Krete u Egejskom moru. Baš ovaj brod potonuo je 87 godine prije nove ere. Taj mehanizam bio je primjerak prvog analognog računara. 2010. godine naučnici su napravili repliku tek da vide kako je funkcionisao. Činjenica da je ovaj analogni računar korišten prije nekoliko hiljada godina da bi se dobili historijski i astronomski podaci je zaista zapanjujuća.

Civilizacija, tehnologija i nauka su veliki Allahovi blagoslovi. Sav napredak se događa kroz Allahovu uputu. Allda otkriju thenologiju koju je On želio i onda kada je On želio, uzdižući tako društvo na nivo napredne civilizacije. Činjenica da je tehnologija koju danas koristom bila u upotrebi prije više hiljada godina je samo najočitiji dokaz toga. Nasuprot tvrdnjama evolucionista, civilizacija nikad nije pratila evolutivni tok od jednostavnog ka naprednom. Napredne i nerazvijene civilizacije su oduvijek koegzistirale na Zemlji jedne pokraj drugih.