Čarobnjaci Primaju Vjeru

Susret između Musaa, a.s., i čarobnjaka rezultirao je ishodom sasvim neočekivanim za Faraona, čarobnjake i prisutni narod. Izgubili su samouvjereni čarobnjaci, koji su bili sigurni da će trijumfirati. Hem je to bio očit poraz, doživljen pred cijelim egipatskim narodom. Što se tiče utjecaja toga na čarobnjake, on je bio znatno veći. Ono što su oni radili bila je samo vizualna varka, i sami su veoma dobro znali da to nije istina. Priređenim podvalama i trikovima varali su narod i sebe, a, prema tome, i Faraonov sistem, predstavljali kao da imaju neku Božanstvenu moć. Međutim, na drugoj strani je postojala jedna sasvim drugačija situacija, koja nije bila iluzija ili vizualna obmana. Musaov štap je doista progutao njihove podvale. Čarobnjaci su shvatili da je to jedna stvarna mudžiza, da je to dokaz Allahovog postojanja i Njegove podrške Musau i odmah su prihvatili istinsku vjeru:

U jednom trenutku se sve okrenulo naopačke. Faraon, koji je bio krajnje siguran u trijumf i koji se pred narodom upustio u okršaj sa Musaom, a.s., poražen je, a čarobnjaci su povjerovali Musau. Faraon u početku nije mogao prihvatiti to što su čarobnjaci prihvatili vjeru u Allaha, dž. š., pošto je, prema njegovoj zabludjeloj vjeri, on bio gospodar svega (čak i ljudi) i mislio je da se, čak, i za prihvatanje vjere u Allaha, dž. š., mora tražiti njegovo odobrenje:

Faraon, koji je iznio svoj bezdušni stav, odmah se, svojom iskrivljenom logikom, nastojao opravdati. Posrijedi je bila velika mudžiza. Čarobnjaci su poraženi i povjerovali su Musau. i dok je i sam, nakon očite mudžize, trebao povjerovati, Faraon je smislio scenario i donio izvještačene komentare, za koje i sam znao da su lažni. Prema njemu, čarobnjaci su djelovali zajedno sa Musaom, a sve to su organizirali kako bi zagospodarili Egiptom. Štaviše, ustvrdio je kako su oni i vradžbine naučili od Musaa:

Eto, unatoč tome što se osvjedočio u očite Allahove znakove i mudžize, Faraon se tako opirao. Nesumnjivo, to je jedna od nepromjenljivih nevjerničkih logika. Oni koji ne vjeruju bivaju u takvom psihičkom stanju da bi negirali kada bi vidjeli čak i najočitije mudžize. A da bi opravdali svoje nevjerovanje, oni pribjegavaju raznim nelogičkim objašnjenjima. Nepokolebljiva svojeglavost, koju je pokazao Faraon, vidljiva je, isto tako, i u svim epohama i svim zajednicama, kod nebrojenih nevjernika, koji ne žele priznati Allahovo postojanje, jednoću i istinost Njegove vjere.

Međutim, Faraon je znao da ga ova njegova svojeglavost neće moći spasiti. Zbog poraza čarobnjaka, a i njihovim potonjim primanjem vjere, njegov autoritet u očima naroda je poljuljan. Ovu situaciju je nekako trebao ispraviti i nastaviti sa presijama nad narodom. Pribjegao je sili i čarobnjacima vjernicima zaprijetio ubistvom. Međutim, čarobnjaci su jasno vidjeli da su Allahovi ajeti istina i sasvim su se okrenuli ka Njemu. Na nekoliko mjesta u Kur'anu je ustupljeno mjesto odlučnim riječima čarobnjaka:

Ovi ljudi, koji su, kao što stoji u Kur'anu, prihvatili vjeru, pokazali su odlučnost naspram Faraonovih prijetnji i nisu poklekli pred njim pošto su shvatili da će se, ukoliko i budu bili ubijeni, vratiti Allahu, dž. š., Svemogućem, Koji sve stvora i Koji je Gospodar svega. A, isto tako, nadali su se i u Allahov oprost njihovih pređašnjih nevjerovanja i antivjerskih djelovanja pošto je Allah, dž. š., milostiv i Onaj koji mnogo prašta.

Nakon ovog slučaja, Faraon je povećao svoje presije, išao je na maksimalno slamanje naroda. Zbog ove Faraonove tiranije, niko iz naroda, osim jedne grupe mladih, nije povjerovao Musau. Iskrenost i hrabrost, koju su ispoljili čarobnjaci, izuzev aktulanih mladića vjernika, generalno se nije ispoljavala od strane naroda. Ovaj narod nije vjerovao zbog toga što su bili lišeni straha od Allaha, dž. š., zato što su, ne mogavši spoznati Allahovu moć, strahovali od nemoćnih ljudi. Ova činjenica se na slijedeći način ističe u Kur'anu:

A jedna od osoba koja je zauzimala mjesto među onima koji su vjerovali Musau bila je i sama Faraonova žena. Vjerom u Allaha, dž. š., ova časna žena, koja je, zajedno sa Faraonom živjela u okruženju raznih dunjalučkih blagodati, odvažila se i na odricanje ovih blagodati, a i na žestoke belaje od strane Faraona. To je, nedvojbeno, pokazatelj jedne iskrene i duboke vjere. S tim u vezi, Faraonovu ženu, zajedno sa hazreti Merjemom, Allah, dž. š., u Kur'anu ističe kao uzornu ženu vjernicu:

Ova iskrena vjera Faraonove žene nesumnjivo je, kao što se saopćava i Kur'anom, veoma lijep primjer svim muslimanima. Ova čestita vjernica se odrekla svih dunjalučkih požuda i shvatila da je stvarni život budući svijet. Koliko god izgledale konkretne i privlačne, naspram dunjalučkih ljepota, ona se opredijelila za blagodati Dženneta. Molila je Allaha, dž. š., da joj u Džennetu podari utočište. Nesumnjivo, ova iskrena dova i srčano usmjeravanje ka Ahiretu karakterne su odlike koje bi trebali posjedovati svi muslimani.

Vidjećeš nevjernike kako strepe zbog onoga što su činili, i kazna će ih stići; a oni koji su vjerovali i dobra djela činili biće u divnim džennetskim baščama, sve što zažele imaće u Gospodara svoga; biće to blagodat velika(Ash-Shura, 22)