Faraonova Iskrivljena Logika

Uporedo sa Objavom, Musa, a.s., je na brdu Turu od Allaha, dž. š., primio veliko znanje: Allah, dž. š., ga je obrazovao i obavijestio o dva ključna pitanja: sudbini (kader) i pokornosti (tevekkul). Musa, a.s., je konačno znao da je cijeli njegov život kreiran prema sudbini i da je prema sudbini došao tamo. Apsolutno je, isto tako, shvatio i to da se ne treba plašiti Faraona i da se treba pokoravati Allahu, dž. š., pošto je Allah, dž. š., uz njega, vidi ga i njegov je pomoćnik. Musa i Harun, a.s., koji su djelovali sa takvom sviješću, otišli su Faraonu i njegovim glavešinama, ''grješnom narodu'', kako ih Kur'an definira:

Faraon je posjedovao jednu surovu i tiransku upravu, sa kojom se ponosio. Na ovom bareljefu je predstavljeno odsijecanje glave Faraonovom opozicionaru.

Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa čudima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili - a bio je to grješan narod. (Yunus, 75)

U Kur'anu se prenosi dijalog koji se odvio između Musaa, a.s., i Faraona. Obratimo li pažnju na Faraonova pitanja i odgovore iz tog dijaloga, za oko će nam zapeti veoma iskrivljena i kontradiktorna Faraonova razmišljanja. Iz Faraonovih formulacija se vidi da se on, umjesto slušanja Musaovih riječi, zalagao kako bi ga nadjačao i demantirao. Dok to čini, Faraon ponekad nastoji uzeti pomoć od prisutnih, a ponekad ulaže napore kako bi prisutne ubijedio u svoju iskrivljenu logiku. Jedan dijalog između Musaa i Faraona je tekao na slijedeći način:

Umjesto da to, nakon ovog jasnog Musaovog poziva, racionalno i savjesno procijene, Faraon i glavešine su se zanimali za vjeru svojih predaka. u pogledu njihove lažne vjere, Faraon je bio bog, a pristalice te vjere nisu prihvatali postojanje Allaha, dž. š.:

Kao što se razumije iz navedenog ajeta, Faraonov narod je mislio da je, objašnjenjem Allahovog postojanja i Njegove jednoće, Musa, a.s., ima cilj mijenjanje vjere njihovih predaka, a time i preuzimanje moći u svoje ruke pošto su Faraon i glavešine uživali određene privilegije utemeljene na njihovoj vjeri. Ako se ta vjera promijeni, Faraon će izgubiti svu moć. Na Musaa, a.s., i vjeru koju on zagovara gledali su sa tog aspekta; mislili su da će se, kako god Faraon i glavešine ugnjetavaju narod, ovaj put taj sistem promijeniti i da će se desiti sasvim suprotno. Naredni odgovor, koji su Faraon i glavešine dali Musau, sasvim otvorena je formulacija tog površnog ugla promatranja:

Ustvari, njihova aktualna optužba u smislu: ''Zar si došao da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji?'' bila je jedna sasvim neiskrena kleveta. Musa, a.s., nije došao vladati Misirom, želio je samo Faraonovo dopuštenje da sinovi Israilovi pođu sa njim. Tražio je, dakle, oslobađanje sinova Israilovih, koji su korišteni kao roblje i koji su konstantno bili izloženi zulumu, i dopuštenje za njihovo napuptanje Misira:

I Musa reče: "O, Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!

Međutim, Faraon, koji nikako nije pristajao na taj zahtjev, isprobao je različite metode prema Musau, a.s. Jedna od njih je bila emocionalno provociranje. Podsjećajući Musaa da je odrastao na njegovom dvoru, Faraon je time namjeravao kod njega izazvati dug zahvalnosti, a i predstaviti ga kao nezahvalnika u očima prisutnih. Štaviše, aktualiziranjem i pitanja čovjeka kojeg je Musa, a.s., nehotice ubio, nastojao ga je dovesti u tešku situaciju. Što se tiče odgovora koji je Musa, a.s., dao na sve to, bio je to vjernički odgovor, izraz potpune predanosti i saglasnosti sa sudbinom:

U nastavku svoga govora, Musa, a.s., je objasnio kako njegovo dospijevanje u odrastanje na dvoru nije dobročinstvo koje mu je ukazao Faraon, naprotiv, da je on na to bio primoran zbog tiranije koju je sprovodio:

Staroegipatska gravura koja prikazuje sinove Israilove uposlene kao roblje pod Faraonovom komandom

''A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?" (Aš-šu'ara', 22)

Unatoč tome što je prethodno govorio da strahuje od Faraona, on je, zahvaljujući Allahovom upozorenju i podsjećanju da je stalno sa njim, neustrašivo i sasvim otvoreno uputio poziv Faraonu. Faraon ga je prvo upitao za njegovog Gospodara:

Odgovarajući na Faraonovo pitanje, Musa, a.s., je ovdje istakao i neutemeljnost vjere njihovih predaka pošto su i njihovi preci bili na stramputici. Allah, dž. š., je bio Gospodar i njihovih davnih predaka. Upravo, kada nije mogao pronaći odgovor na ovu činjenicu, Faraon je Musaa, a.s., nastojao poraziti klevetom i prijetnjom:

Kao što se vidi iz navedenih ajeta, kada ga je, jakim dokazima i riječima, Musa, a.s., doveo u težak položaj, Faraon je nastupio sa optužbom da je on lud. Stvarni Faraonov cilj ovdje je da tim riječima u obraćanju prisutnima slomi Musaov utjecaj. Musaove utjecajne i istinite riječi razjarile su Faraona. Nato se još jednom razobličio njegov despotski karakter; ako nastavi sa time i ako ga ne prizna kao boga, Faraon zaprijeti Musau da će ga baciti u tamnicu.

Na to je Musa, a.s., rekao da posjeduje dokaze koji potvrđuju znakove njegovog poslanstva te je Faraonu pokazao dvije mudžize darovane od strane Allaha, dž. š.:

Faraon i glavešine, koji su se, putem Musaa, a.s., osvjedočili u dvije Allahove mudžize, unatoč riječi koje su čuli i mudžiza koje su vidjeli, mislili su kako je to Musa izveo jedino uz pomoć čarolija. Međusobnim savjetovanjem ove ideje nastojali su onemogućiti padanje pod utisak tih mudžiza:

Slika koja prikazuje Faraona prilikom izricanja smrtne presude dovedenim zatočenicima.

Logika koja ovdje dolazi do izražaja jedna je uopćena logika nevjernika. u nizu kur'anskih kazivanja govori se o sličnim osobama i reakcijama i iznosi se ova iskrivljena logika. Ovakav stav, koji se zasniva na slijepom vezivanju za vjeru svojih predaka, odbijanje istine iako su dokazi za nju sasvim očiti, nije stav svojstven samo Faraonu i njegovim glavešinama. Nevjernici su tokom povijesti uvijek na ovaj način tražili izlaz za sebe. Ovaj ugao posmatranja oholih je naglašen u Kur'anu:

Odvratit ću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. i kakav god oni dokaz vide neće ga vjerovati: ako vide Pravi Put - neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put će je prihvatiti... (Al-A'raf, 146)

Iako se pred njima nalazio Pravi Put, Faraon i njegove glavešine su se, isto tako, umjesto prihvatanja toga, opredijelili za ateizam i prihvatanje puta razuzdanosti. Unatoč pokazanih mudžiza, odlučili su se upustiti u borbu protiv Musaa, a.s. A u tom kontekstu su se dali u pronalaženje rivala Musau, koga su optužili da je ''čarobnjak'':

Za mudžize koje je pokazao Musa, a.s., Faraon je tvrdio da su trikovi čarobnjaka. Mislio je da će te mudžize uspjeti uništiti uz pomoć svojih čarobnjaka. Tako će, kao, poraziti Musaa i doći u još prestižniji položaj. Sasvim jednostavno je mogao ubiti Musaa, a.s., i njegovog brata Haruna, a.s., ali Faraon se priklonio savjetima svojih glavešina. To mu je djelovalo primamljivije. Mislio je da će ostvariti veliki i postojaniji triumf. Zapravo, Allah, dž. š., približavao ih je velikom porazu i uništenju. i to tamo gdje su se osjećali najsigurnijima.

Toliko su bili ubijeđeni u trijumf da su Musau, a.s., dozvolili da on odredi mjesto i vrijeme susreta:

Kao ''vrijeme ročišta'' Musa, a.s., odabrao je termin u vrijeme praznika, kada će se narod okupiti na jednom mjestu pošto je želio da sav narod bude svjedok ovog susreta. Ovo je krajnje mudar odabir; tako će se narod moći uvjeriti u Musaovo pozivanje i poraz koji će doživjeti Faraon i njegovi čarobnjaci. Vrijeme ovog ročišta prihvatio je i Faraon: