Pogovor

Kao što se vidi iz ajeta koje smo do sada naveli, u Kur'anu se na mnogo mjesta, veoma često spominje Musa, a.s. Iz tog razloga je Musaov život ispunjen lijepim poukama i napomenama za vjernike. Jedan dio tih pouka i napomena, od samog Musaovog rođenja, analizirali smo tokom cijele knjige.

Ako, rezimirano, još jednom razmislimo o ovim lekcijama, susrest ćemo se sa kategoričkom dominacijom sudbine u ljudskom životu i sa apsolutnom ljepotom sudbine za čestite robove.

Neke od pouka koje trebamo izvući iz ajeta o Musau, a.s., možemo rezimirati na slijedeći način:

1- Sudbina i Njene Mudrosti

Dolaskom na dunjaluk, u Musaovoj sudbini je bilo određeno da će on biti pejgamber, a isto tako i borba koju će voditi. Štaviše, sve to je bilo određeno i prije njegovog rođenja. Gledajući na svoj život, i mi, isto tako, moramo biti svjesni da živimo prema određenoj sudbini, koja je, mada smo često nesvjesni toga, najbolja za nas. Onaj koji nam određuje ovu sudbinu je naš Stvoritelj i Gospodar, Uzvišeni Allah, dž. š. On je onaj koji posjeduje neograničeno znanje i neograničenu milost. Iz tog razloga, mi trebamo biti zadovoljni sudbinom; sve ono što nas zadesi trebamo s radošću prihvatati misleći kako je sve to u skladu sa sudbinom, određenom od strane Sveznajućeg.

2- Biti Na Strani Onoga KoJje u Pravu

U početku knjige smo spomenuli kako se, prilikom tuče, Musa, a.s., stavio na stranu svog sunarodnjaka i nehotice ubio drugog čovjeka. Ovdje se naglašava pogrešnost stavljanja na stranu nekoga samo zato što je u nekoj vezi sa nama (što je od naše familije, plemena, naroda i sl.). Ono što bi trebalo presuđivati u našoj odluci na čiju stranu ćemo se staviti je pravda, a nikako porodična, plemenska ili nacionalna pripadnost. Zato, povrh svega mora postojati jedan nazor i osjećaj za pravdu koji će organizirati naše ponašanje.

3- Uzdati i Oslanjati Se Na Allaha, Dž. š.

U kazivanju o Musau, a.s., se najviše obrađuje pitanje oslanjanja na Allaha, dž. š. Unatoč Musaovom uzbudljivom karakteru, Allah, dž. š., ga je, u kontekstu oslanjanja na Njega, upozorio i odgojio. Događajima sa kojima se susretao u životu, Musa, a.s., je naučio da kategorično mora gajiti povjerenje u Allaha, dž. š., i da je On neprikosnoveni Gospodar svega. Učinio je pokajanje i ispravio pogreške koje je u međuvremenu načinio.

Radi uzdanja i oslanjanja na Allaha, dž. š., potrebno Ga je dobro upoznati i ispravno prosuđivati o Njemu. Analiziramo li Allahova svojstva, sasvim jednostavno ćemo vidjeti da je On Tvorac cijelog života, da je On Onaj koji uzima dušu, da posjeduje apsolutnu moć, da sve obuhvata, da sve biva Njegovom naredbom ''Budi!'' da je jedini i apsolutni Vlasnik svega, da je milostiv, da odgovara na molitve, da upućuje na Pravi Put onoga koga hoće... Sva naša djela se vraćaju Allahu, dž. š. Ako bolje upoznamo našeg Stvoritelja, ako ispravno prosudimo Njegovu moć, shvatit ćemo da je On jedino Biće na koje se trebamo oslanjati, uzdati se i biti Mu pokorni.

4- Prolaznost Dunjalučkog Zivota i Imetka

Kao što smo detaljno pokazali u kazivanju o Karunu, čovjeku, u trenutku smrti, nikakvu fajdu ne donosi imovina koju ostavlja iza sebe. Štaviše, ukoliko se ta imovina ne koristi u kontekstu postizanja Allahovog zadovoljstva, ona biva povod povećanja kako dunjalučkih, tako i ahiretskih patnji. Imovina, isto tako, nikada ne bi trebala biti ni predmet žudnje, pošto Allah, dž. š., kada hoće, povećava opskrbu, a, isto tako, i smanjuje. Kako god velika imovina čovjeku ne pričinjava fajdu ukoliko se ne koristi za Allahovo zadovoljstvo, isto tako za ljude koji drže do Allahovog zadovoljstva nije gubitak to što raspolažu ograničenom imovinom. Zbog toga, blago, imanje i dunjalučko bogatstvo ne bi trebali biti izvor tuge ili slave; sve to bi se trebalo uzeti samo kao mjerilo bogobojaznosti i života usmjerenog ka Allahovom zadovoljstvu.

5- Paganska Misao Ii Ljudsko Samočišćenje

Kao što smo primjere toga vidjeli tokom knjige, kada je došao Musa, a.s., sinovi Israilovi su prihvatili vjeru koju je on donio, ali se, isto tako, nisu odrekli paganske kulture, pod čijim utjecam su bili. Naprotiv, pagansku logiku su nastojali unijeti i u istinsku vjeru. Ovo je tačka na koju svi ljudi moraju paziti. Prilikom razvijanja strukture misli i vjere, čovjek može usvojiti i određene zablude, ili to mogu biti određene stare ideje i prihvatanja, koja su kasnije upoznata sa vjerom.

I u kazivanju o Musau, a.s., kada su vidjeli one koji se klanjaju kipovima, narod se, zato što nije bio sasvim očišćen od paganske koncepcije i što je posjedovao slabu vjeru, poveo za idolopoklonicima i poželivši da bude kao i oni. Ovaj primjer nam pokazuje da Kur'an treba biti jedino mjerilo u mogućnosti ljudskog provođenja pređašnjih ideja ili uvjerenja. Na taj način će biti očišćene zablude i ljudi će postići istinski kur'anski moral.

6- Licemjeri i Njihovo Ponašanje

U kazivanju o Musau, a.s., vidimo licemjere (munafike), koji žive u zajednici i nevolje koje oni mogu prouzročiti. Na bitne odlike licemjera ukazuje nam se u ponašanju Samirije:

Licemjeri se pojavljuju među vjernicima. i u periodu Musaa, a.s., pojavili su se među sinovima Israilovim. Prilikom izazivanja smutnje munafici prežaju najslabiji moment naroda i kreću u akciju kada osjete da će se najviše približiti uspjehu. Nastoje ljude zavesti koristeći njihov slabosti. Čineći to, oni se obraćaju požudama ljudi koje zavode. Koriste riječi i obećanja koja će im se svidjeti. Ne nastu-paju sa otvorenim negiranjem Allaha i vjere; oni, štaviše, nastupaju sa tvrdnjom kako oni najbolje poznaju vjeru i da će ljudima biti od pomoći. A bitna tačka na koju, u kontekstu munafika, treba paziti je da su pojedinačno u stanju izvršiti utjecaj na cijeli narod. Eto, Samirija je povijesni munafik koji je u svom karakteru nosio sve ove odlike.

7- Sinovi Israilovi i Njihov Opći Manir

Obratimo li pažnju na ajete o Musau, a.s., vidjet ćemo da u njegovoj borbi veliko mjesto zauzima njegov narod. u općem karakteru ovog naroda nalazi se drskost, idolopoklonička misao i pobuna protiv vjerovjesnika. Narod koji nije bio dostojan pejgambera, koje im je slao Allah, dž. š., Knjiga i raznih blagodati, zbog toga je bio uskraćen te časti i nimeta. To je, pak, pouka svima onima koji vjeruju.

8- Kazivanje O Teletu i Ljudska Sklonost Ka Detaljiziranju

U ovom kazivanju se iznosi generalni ugao posmatranja: sklonost ljudi ka detaljiziranju... Unatoč tome što je vjera lahka, jasna i jednostavna, ljudi je nastoje otežati, vezivati za detalje i izvesti je iz njenih primarnih dimenzija iako Allah, dž. š., saopćava da je istinska vjera, poput vjere Ibrahimove, a.s., lahka. u kazivanju o teletu se, također, ističe pogrešnost insistiranja na detaljima. Pokazuje se da insistiranje na detalima, zapravo, odvodi ljude u teškoće i da može biti povod njihovog udaljavanja od onoga što Allah, dž. š., želi.

9- Kazivanje o Hidru i Znanje Od Allaha, Dž. š.

U ovom kazivanju nam se objašnjava da, mimo vidljive strane, događaji mogu posjedovati i jednu drugu istinu. To je jedno specijalno znanje dato od Allaha, dž. š. Ilustrativno nam se saopćava da ono što mi, prema vanjskom izgledu, ocjenjujemo kao zlo možda, zapravo, nije tako; da, naprotiv, može biti sasvim drugačijeg karaktera.

Na kraju, najveća pouka ostavljena vjernicima je Musaova i Harunova vjera i njihov lijepi moral. Obojica su vjerovjesnici, kojima su date Knjige. Musaova borba se desila možda prije niza hiljada godina. Međutim, ponašanje koje je on ispoljavao i ono što je rekao još uvijek su lijepi uzori za nas. Allah, dž. š., ga je Sebi odabrao, govorio sa njim i poslao ga kao vjerovjesnika kako bi njegove riječi dospjele do naroda. Oba ova blagoslovljena čovjeka se na slijedeći način opisuju u Kur'anu:

Njima, a i ostalim vjerovjesnicima Allah, dž. š., je bio zadovoljan. Neka Svemogući i nama ukaže bolje poimanje života Svojih vjerovjesnika i neka nas, poput njih, učini od robova kojima je zadovoljan.

Hvaljen neka si "– rekoše oni " mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri (Qur'an, 2: 32)