Od početka knjige naglašavali smo važnost razmišljanja, dobrobiti koje ono donosi čovjeku i to da je razmišljanje jako važna karakteristika koja odvaja čovjeka od drugih stvorenja. Također smo govorili i o uzrocima koji spriječavaju razmišljanje. Osnovna svrha svega ovoga jeste da se ohrabre ljudi da razmišljaju i da im se pomogne da uvide svrhu svog postojanja i cijene Allahovo beskrajno znanje i moć.
Na slijedećim stranicama pokušat ćemo opisati kako bi osoba koja vjeruje u Allaha razmišljala o stvarima iz svakodnevnice, koje bi lekcije trebala da izvuče iz događaja kojima svjedoči, kako bi trebalo da zahvaljuje i da se približi Allahu uviđajući umjetnost i mudrost Svoga Gospodara u svemu.
Zasigurno, ono što ćemo ovdje spomenuti čini samo mali dio čovjekove sposobnosti razmišljanja. Čovjek ima sposobnost da razmišlja u svakom trenutku (ne satu, ne minutu ili sekundu već u svakom momentu). Raspon ljudskog razmišljanja je toliko širok da mu je gotovo nemoguće staviti ikakve domete ili ograničenja. Svrha onoga što će biti rečeno naknadno je samo da otvori vrata za ljude koji ne koriste prikladno svoju sposobnost razmišljanja. Trebalo bi biti jasno da samo ljudi koji misle mogu shvatiti i zauzeti drugačiji položaj u odnosu na ostale. Stanje onih koji ne mogu vidjeti čudesne događaje oko sebe i ne mogu razmišljati je pojašnjeno u Allahovim ajetima na slijedeći način:
“Oni koji neće da vjeruju slični su stoci na koju se viče, ali ona čuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi – oni ništa ne shvaćaju.” (Sura al-Baqara: 171)
“… oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (Sura al-A'raf: 179)
“Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli!” (Sura al-Furqan: 44)
Oni koji su sposobni vidjeti Allahove znake, čudesne aspekte bića i događaja koje On stvara, i koji to mogu shvatiti su, dakle, oni koji razmišljaju. Takvi ljudi mogu izvesti zaključke iz svega, velikog i malog, oni su svjesni svoje situacije.
Kada se ujutro probudimo…
Nema potrebe za nekim specijalnim okolnostima u kojima bi neko razmišljao. Od momenta kada se ujutro probudimo ukazuje nam se obilje prilika da razmišljamo. Dug dan je pred nama kada ujutro ustanemo iz kreveta. Većinu vremena nismo ni umorni, ni pospani,već smo spremni sa svime krenuti iz početka. Kada ovako razmišljamo, sjetimo se Allahova ajeta koji kaže:
On vam je noć učinio pokrivkom, san počinkom, a dan da se krećete. (Sura al-Furqan: 47)
Umivajući i tuširajući se, razbudimo se i postanemo svjesniji. Tada smo spremni razmišljati o mnogim korisnim stvarima. Postoje mnoge brige koje su značajno važnije od toga šta ćemo jesti za doručak i kada moramo izaći iz kuće, pa prvo moramo o njima razmisliti.
Prije svega, to što se možemo probuditi ujutro veliko je čudo. Uprkos tome što smo potpno izgubili svijest, mi ju ujutro povratimo, a povratimo i svoju osobnost. Naše srce kuca, možemo disati, vidjeti i govoriti. Zapravo, kada zaspimo nema garancije da ćemo povratiti sve ove sposobnosti u jutro. Niti da se nećemo susresti ni sa kakvim tegobama tokom noći. Na primjer, nesavjesnost komšije može prouzrokovati curenje gasa i ogromnu eksploziju tokom noći koja nas može probuditi. Može se dogoditi katastrofa u regiji u kojoj živimo tako da se nikada više i ne probudimo. Mogli bi imati i drugačijih problemima s našim tijelima; na primjer, mogli bi se probuditi sa jakim oblovima u bubrezima ili migrenom. Ipak, ništa od toga nam se nije dogdilo i probudili smo se živi i zdravi. Razmišljajući o svemu ovome, treba da zahvalimo Allahu na milosti i zaštiti.
Zapčeti novi dan dobrog zdravlja znači da nam Allah daje još jednu šansu da postignemo više na putu ka Vječnosti. Dakle, najbolje što možemo učiniti jeste da svoj dan provedemo čineći Allaha zadovoljnim. Čovjek bi, prije svega ostalog, trebao planirati ovo i baviti se razmišljanjima ove vrste. Kako bi počeli činiti Allaha zadovoljnim, prvo trebamo zamoliti za Njegovu pomoć u tome. Molitva poslanika Sulejmana (savs) je dobar primjer vjernicima za to:
"Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje." (Sura an-Naml: 19)
Tokom dana…
Suočen sa svim dnevnim događajima, vjernik uvijek pomisli na Allahove ajete i pokuša ih razumjeti u svjetlu tih događaja. Reaguje na svaki od tih događaja lijepom naravi kakvu Allah odobrava. Za osobu koja vjeruje, mjesto na kojem se nalazi nije od velikog značaja. U školi, na poslu, u kupovini; kada shvati da je Allah stvorio sve, on pokušava da uvidi skrivenu svrhu događaja i ljepotu koju je On stvorio, vodeći život u skladu sa ajetima Svoga Gospodara. Takav stav vjernika je opisan u Kur’anu ovako:
Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa. (Sura an-Nur: 37-38)
Na kakvo razmišljanje potiču pteškoće koje čovjek može imati na poslu…
Čovjek u toku dana može iskusiti različite poteškoće. Međutim, na kakvu god teškoću naiđe on treba da se pouzda u Allaha i da pomisli, na primjer: “Allah nas testira sa svime što radimo i što mislimo u životu na ovom svijetu. Ovo je veoma važna činjenica koju ne smijemo izgubiti iz vida ni za trenutak. Dakle, ako se susrećemo s teškoćama u bilo čemu što radimo ili ako pomislimo da stvari ne idu onako kako bi trebale, ne bi nikada trebalo da zaboravimo da se svi ti događaji odvijaju baš tako s ciljem da se testira naše ponašanje.”
Takvo razmišljanje je ispravno, bilo da se radi o većim ili manjim događajima tokom dana. Na primjer, možemo imati dodatne troškove zbog nesporazuma ili nemara, možemo izgubiti document sa računara na kojem smo radili satima zbog nestanka električne energije, student može pasti na ispitu iako je zaista mnogo učio, možemo provesti dan čekajući u redu zbog nekog posla koji je u procesu, a za koji je potrebno okončati birokratske procedure, tako da posao može propasti zbog dokumenata koji nedostaju, neko može propustiti avion ili autobus iako mu se jako žuri da negdje stigne… Bezbroj je takvih incidenata koje svako može, i sigurno hoće doživjeti u svom životu, te će ih smatrati poteškoćama i “nevoljama.” U svim ovim incidentima osoba koja ima vjere odmah će pomissliti da ju Allah testira i ponašat će se strpljivo, jer je potpuno besmisleno za nekoga ko će umrijeti i odgovarati na Sudnjem danu da se opterećuje takvim sitnicama i da gubi vrijeme brinući o tome. Takva osoba nikad ne kaže “jao” za bilo šta što joj se dešava i moli Allaha da joj olakša posao i da iz svega izađe nešto dobro.
A kada poslije poteškoće uslijedi olakšanje, shvatimo da je to odgovor na našu moltvu Allahu, da je Allah Onaj koji čuje sve molitve i Koji ih uslišava, te da jedino Allahu trebamo biti zahvalni. Ako neko ovako svakodnevno razmišlja, onda nikada nije beznadežan, zabrinut, samosažaljiv ili očajan, bez obzira s čime se suočava. Onda zna da je Allah stvorio sve to s dobrom namjerom i da se u tome krije blagoslov. Štaviše, on razmišlja ovako ne samo o velikim događajima koji ga mogu zadesiti, nego, kao što smo već objasnili, i o sitnim nevoljama i detaljima na koje svakodnevno može naići.
Zamislite čovjeka koji ne može da riješi bitan problem onako kako bi htio, i susreće se sa ozbiljnim problemima baš nadomak svoga cilja. Ova osoba najednom postaje bijesna, osjeća se nesretno i rastrojeno, ukratko, razvija različita negativna osjećanja.
Nasuprot tome, neko ko smatra da se u svemu može naći nešto dobro pokušava da sazna skrivenu pouku u takvom događaju koji mu je Allah priredio. On misli da mu Allah na taj način želi privući pažnju i napomenuti ga da poduzme određenije mjere povodom tog problema. On poduzima sve što je neophodno i zahvalan je Allahu, te govori: “Možda mi je ovo pomoglo da spriječim nastanak veće štete.” Neko ko propusti autobus dok pokušava da stigne na sastanak može pomisliti: “Možda me to što sam zakasnio i što neću biti u tom autobusu spašava nesreće ili neke druge štete.” Ovo je samo nekoliko primjera. Osoba može i zaključiti: “Možda postoji još mnogo takvih neočiglednih poenti događaja.” Ovakvih događaja može biti mnoštvo u čovjekovom životu. Važno je da se naši planovi ne ostvaruju uvijek u skladu s našim željama. Možemo se na jednom naći u potpuno drugačijoj situaciji od one kakvu smo planirali. U takvim okolnostima neko ko se ponaša rezignirano i traži dobrobit u događaju s kojim je suočen, on u konačnici i profitira. Allah u Svom ajetu kaže:
“…Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (Sura al-Baqara: 216)
Kao što Allah kaže u Svom ajetu, mi ne znamo ali Allah zna. Samim time, Allah je Onaj Koji zna šta je dobro, a šta loše za nas. Ono što preostaje čovjeku jeste da samo ima povjerenja u Allaha, Milostivog i Samilosnog, da Njega prihvati kao prijatelja i da se u potpunosti prepusti Allahovoj volji.
Ono o čemu razmišljamo zbog bolesti
Čovjek je biće koje ima mnogo slabosti i koje mora stalno da se trudi da se izbori sa svojim nesavršenostima. Bolesti najdirektnije ukazuju na čovjekove slabosti. Dakle, kada se prijatelj ili mi sami razbolimo, moramo razmisliti o neočiglednim dobrobitima toga. Kada razmislimo, shvatimo da čak i gripa, koja se smatra jednostavnom bolešću, nudi lekcije iz kojih možemo izvući upozorenja. Kada dobijemo takvu bolest prvo treba da pomislimo da je glavni uzrok te gripe virus, tako malen da je nevidljiv golim okom. Međutim, i tako malen organizam je dovoljan da uzrokuje da čovjek od 60-70 kg izgubi snagu, te ga učini toliko iscrpljenim da nije u stanju ni hodati ili govoriti. U većini slučajeva, lijekovi koje pijemo ili hrana koju jedemo nam uopšte ne pomaže. Jedino što možemo raditi jeste da se odmaramo i čekamo. U našem tijelu se odvija rat na koji mi ne možemo utjecati. Ruke i noge nam je vezao maleni organizam. U takvoj situaciji, prvo čega treba da se sjetimo jesu slijedeći Allahovi ajeti:
“…Onaj koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim, liječi, i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti, i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti! Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri.” (Sura Ash-Shu‘ara': 79-83)
Čovjek koji dobije bilo kakvu bolest bi trebao uporediti svoj stav kada je zdrav sa svojim stavom dok je bolestan i razmisliti o tome. On bi trebao uočiti svoju skromnost za vrijeme bolesti, kako mu je jasno bilo da treba Allaha, i na primjer, kako se na putu do operacione sale, iskreno i snažno molio Allahu. Kada svjedočimo tuđoj bolesti, trebalo bi da odmah zahvalimo Allahu kada se prisjetimo vlastitog dobrog zdravlja. Kada vjernik vidi čovjeka kojem nedostaje noga, trebalo bi da pomisli kako su njegove noge ogroman i važan blagoslov za njega. On shvata da to što se može kretati kuda god poželi, čim se ujutro probudi, i trčati kada je to potrebno ili se brinuti o sebi bez da mu je potreban iko drugi, sve su to ogromni Allahovi blagoslovi. Dok razmišlja i pravi takva poređenja, sve bolje poima vrijednost svega čime je blagoslovljen.
Virus je nevidljiv golim okom, ali može uzrokovati da se ogromno ljudsko tijelo ne odvaja od kreveta.
Neke činjenice koje čovjek shvata dubokoumno razmišljajući
Da li ste ikada pomislili da je sve stvoreno samo za ljude? Kada neko ko vjeruje u Allaha pažljivo istražuje sisteme i sva živa i neživa bića prisutna u univerzumu, uviđa da je baš sve stvoreno isključivo za ljude. On shvata da ništa od toga nije moglo nastati slučajnošću, već je Allah sve precizno stvorio kako bi koristilo ljudima. Čovjek, recimo, može bez ikakva napora konstantno disati. Zrak koji on udiše niti spaljuje njegove disajne puteve, niti mu uzrokuje vrtoglavice ili glavobolje. Proporcije gasova u zraku su raspoređene tako da su uključene količine koje su najprikladnije za ljudsko tijelo. Neko ko o ovome razmišlja sjetit će se još jedne ključne stvari: ako se koncentracija oksigena u atmosferi malo poveća ili malo smanji u odnosu na trenutnu, u oba slučaja život bi nestao. Potom će se prisjetiti kakve poteškoće u disanju ima u prostorijama bez zraka. Što više razmišlja o tome, vjernik je sve zahvalniji svome Gospodaru. To uzrokuje njegovo shvatanje da je i Zemljina atmosfera, kao i atmosfere mnogih drugih planeta, mogla biti stvorena tako da otežava disanje. Ipak, nije tako i atmosfera Zemlje je stvorena savršeno uravnoteženo i baš tako kako bi milijarde ljudi mogle da dišu bez ikakvog napora.
Neko ko nastavi razmišljati o planeti na kojoj živi sjetit će se važnosti vode, koju stvara Allah, za ljudski život. Slijedeće mu pada na um: generalno, ljudi razumiju važost vode tek onda kada im je ona uskraćena na duži vremenski period. Voda, međutim, je supstanca koja je neophodna u svakom momentu našeg života. Na primjer, značajan dio ćelija našeg tijela i krvi koja seže u svaki dio našeg tijela, sastoji se od vode. Da nije tako, protok krvi bi se smanjio i njena cirkulacija venama bi bila jako otežana. Tečnost vode je važna ne samo za naša tijela, već također i za biljke. Dakle, voda doseže najudaljenije krajeve listova prolazeći kroz njegove kao konac tanke kanaliće. Ogromna količina vode u morima čini našu Zemlju nastanjivom. Kada bi se omjer mora i kopna na Zemlji smanjio, onda bi se kopno pretvorilo u pustinje i život bi postao nemoguć. Svjesna osoba koja razmišlja o ovim stvarima je potpuno ubjeđena da uspostavljanje tako savršene ravnoteže na Zemlji sigurno nije slučajnost. Shvatanje i razmišljanje o ovim stvarima ukazuje na Uzvišenog Stvoritelja i Vlasnika beskonačne moći, koji je stvorio sve ovo sa svrhom.
Štaviše, on također shvata da primjeri o kojima je razmišljao su samo dio onoga što je stvoreno. Zapravo, nemoguće je nabrojati sve primjere koji se tiču delikatne ravnoteže na Zemlji. Ipak, čovjek koji razmišlja može brzo pojmiti red, savršenstvo i ravnotežu koja preovladava u svakom dijelu univerzuma, i tako doći do zaključka daje Allah stvorio sve za čovjeka. Allah to ističe u Kur’anu:
Ova planeta i cijeli univerzum u kojem živimo posjeduju karakteristike koje su nama za život neophodne. Neko ko o tome razmisli, uvidjet će jasno da je Allah stvorio cijeli univerzum samo za nas.
“I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ (Sura al-Jathiya: 13)
________________________________________
PREUZETO IZ "DUBOKOUMNO RAZMIŠLJANJE" HARUNA YAHYE, IZDAVAČ: TA-HA PUBLISHERS, UNITED KINGDOM, 2000. Godina;
