Ponekad se osoba na ovom svijetu susretne sa nekoliko fizičkih i duhovnih poteškoća i nevolja. Među takvima su i osjećanja toliko jaka da se ne mogu uporediti ni sa fizičkom boli. Taj osjećaj koji izaziva tako jaku uznemirenost u ljudskoj duši je osjećaj zvani „žaljenje“.
Postoje dvije potpuno različite vrste žaljenja. Žaljenje kakvo osjećaju vjernici i žaljenje s kojim se suočavaju nevjernici.
Vjernici su ljudi koji potpuno vjeruju u činjenicu da se sve dešava Božijom voljom, i da šta god da ih zadesi, zadesi ih jer Bog tako želi. Ovo predstavlja njihovu najvažniju razlikovnu osobinu: da imaju beskrajno povjerenje u Boga, u svakom trenutku, u dobrim vremenima, u nevoljama ili kada naprave neku grešku. U slučaju da pogriješi, vjernik se odmah iskreno pokaje i nada se Božijem oprostu. Kao rezultat toga on ne pati od ojađenosti niti vječnog osjećaja žaljenja. Žaljenje koje osjećaju vjernici motivira ih na pokajanje, pročišćavanje samoga sebe i spriječava ih da ponavljaju iste greške. Ono im pomaže da isprave svoje postupke i spriječava ih da upadnu u očaj i pesimistično raspoloženje. Šta više, ovo žaljenje ne umanjuje njihov entuzijazam, posvećenost ni vjerski zanos, niti ih vuče u ponor straha i depresije.
Žaljenje koje osjećaju nevjernici s druge strane, veoma je strašno i neprestano, jer oni nemaju povjerenja u Boga kada se suočavaju s poteškoćama ili kada počine preijestup. Kroz svoje živote oni se često služe frazama kao što su: „Želio bih da to nisam napravio...“, „Želio bih da to nikada nisam rekao..." i tako dalje.
Još važnije, oni su podložni još većem žaljenu kada nastupi Vječnost. Oni koji su svoje živote na ovom svijetu proveli odvojeni od vjere žalit će za svakim momentom svojih života. Bili su ranije upozoreni i pozivani na pravi put. Imali su dovoljno vremena da razmisle i prihvate ispravan put. Ipak, nisu poslušali upozorenja, ignorišući Vječnost kao da nikada neće umrijeti. Potom, u Vječnosti, oni neće dobiti mogućnost da se vrate na ovaj svijet i da isprave svoje pogreške. U Kur'anu, njihovi izrazi žaljenja su prikazani na slijedeći način:
Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: "Da sam, bogdo, zemlja ostao!" (Sura an-Naba': 40)
A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći: "Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!" (Sura al-An'am: 27)
Oni će reći:
I reći će: "Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima pakla bili!" (Sura al-Mulk: 10)
Sjetite se da toga dana ničije žaljenje ga neće spasiti Božijeg gnjeva. Jedini način da se to žaljenje izbjegne jeste pokoravanje Bogu, dok još ima vremena, i ispunjavanje Božijih zapovjedi.
Odazovite se Gospodaru svome prije nego što dođe Dan koji Bog neće zaustaviti. Toga Dana utočišta nećete imati i nećete moći poricati. (Sura ash-Shura: 47)
