Svaka osoba ima svoje gledište o životu. Odgoj i obrazovanje koje je primao još od djetinjstva, karakteri njegovih roditelja, doživljaji koje je imao i njegova kulturološka pozadina, oblikuju njegovo gledište. Učinak tog gledišta koje ima je tako visok u njegovoj percepciji događaja da, ponakad dvije različite osobe mogu pojmiti jedan te isti događaj na dva dijametralno suprotna načina.
Na primjer, ponekad osoba može pomisliti da se suočava s zaista velikom nevoljom kada naiđe na prepreku koju ne može da riješi ili nešto što mu pretstavlja poteškoću. A ponekad problem koji on misli da ima uopšte ne postoji. Ili ponekad, riješenje tog navodnog problema zavisi samo od drugačijeg pristupa te osobe. Osoba može postići sposobnost da sagledava događaje značajno drugačije nego ranije, samo ako promijeni svoje gledište.
Baš ako što je pogled na ulicu osobe koja stoji na ulici u mnogome drugačiji od onoga što bi vidjela kada bi stajala na neboderu na toj istoj lokaciji; ista osoba bi imala potpuno drugačiju procjenu o istoj stvari kada bi promijenila svoju perspektivu.
Učinak različite perspektive se također može posmatrati kada se dogodi konflikt između dvije osobe; svaka od njih taj događaj doživljava drugačije. Različitost situacija u kojima se mogu nalaziti dvije stranke istog događaja, njihova opravdanja toga, stvari za koje su u pravu, stvari koje su pogrešno shvatili, njihove predrasude i očekivanja će utjecati na njihova gledišta o datom problemu. Kao rezultat svega toga proziaći će dvije različite perspektive.
Veoma je važno da osoba posmatra sve probleme uzimajući bitne činjenice u obzir. Zato što je moguće da osoba nije u mogućnosti da prevaziđe neku prepreku samo zato što ima pogrešnu perspektivu. I opet samo promjenom perspektive se može postići napredak u mnogim problemina.
To je ključna informacija koja može poslužiti kao instrument osobi pri razumljivijem i ispravnijem ponašanju, a također i u njegovom boljem razumijevanju drugih ljudi prilikom povezivanja s njima, pri spoznavanju svojih mana i iznalaženju jasnih riješenja za svoje probleme.
Na primjer, osoba koja, cjeneći druge ljude sa drugačijeg gledišta, može pogrešno protumačiti sve njihove riječi i stavove, može razumjeti smisao u djelima drugih osoba, iz čistih namjera, u potpuno suprotnom kontekstu. Osoba može izvući potpuno drugačiji zaključak iz tuđih potpuno prirodnih i običnih djela, samo zato što on zamišlja da psotoje skriveni motivi iza toga. Isto tako, ponovo pod uticajem drugačijeg gledišta, može vjerovati da je osoba do njega mnogo moralnija i bolja nego što ona to u stvari jeste, i iz razloga što uvijek sagledava ponašanje drugih osoba s pretpostavkom dobra, može propustiti da uoči skrivene metode, loše namjere ili mane koje su prikrivene.
Zbog te mogućnosti, ono što osoba treba uraditi je „oblikovati svoje gledište u skladu s Kur'anom“ i „izbjegavati dodavanje bilo kakvih pretpostavki iz svoje glave.“
Bog nam je u Kur'anu objavio sa kakvog se gledišta tko treba posmatrati, pod kakvim okolnostima, s kakvom motivacijom i u kojim slučajevima. To je precizan i čvrst standard. Na primjer, osoba treba sa vrlo pozitivnog gledišta posmatrati povjerljivog muslimana, koji je vjernik i koji živi u skladu s Kur'anskim moralom u svim svojim stavovima, i s iskrenošću, bez pravljenja bilo kakvih kompromisa oko toga, bez obzira na okolnosti. Iako takva osoba može naizgled imati pogrešne stavove ili riječi, trebalo bi u tome tražiti dobro i pouku i interpretirati ih pozitivno. Treba prostupiti ovom problemu na način da se stane na njegovu stranu, a ako je musliman imao nesuglasica s drugim muslimanom, trebalo bi da pokuša da promijeni svoje gledište i da razmisli da li možda u tome leži problem. Ovo je zbog toga što bi to trebalo biti veoma lako za dvije osobe koje u skladu s Kur'anom pokušavaju riješiti nesporazum koji može nastati između njih. Zaključno, ako postoji problem onda je to možda u gledištima tih dvaju osoba.
U skladu s ovim, ponekad greške koje pojedinci mogu imati u svojim gledištima na život, prema stvarima koje im se dešavaju i prema mogućim tokovima događaja, mogu uzrokovati da oni zamisle da se suočavaju s ogromnim problemom i da se osjete nepotrebno opterećenim. S obzirom da se ponašaju u skladu s nekim neukim razumom koji je daleko od Kur'ana, mogu se koncentrisati na neke pogrešne mogućnosti u vezi sa ovim nesuglasicama. Iz ovog razloga, ako se musliman suočava s problemom u svom životu, onda bi on trebao posumnjati da to potječe od njegovog manjkavog gledišta na stvari i pokušati im prići iz drugačije perspektive.
Sve dok musliman cjeni svaki događaj u skladu s moralom Kur'ana i procjenjuje sve na osnovu kriterija koje je Bog dao u Kur'anu- uz Božije olakšanje i pomoć- postići će razumjevanje koje će mu omogućiti da riješi sve što doživi- sve za što misli da pretstavlja problem.
Bog je objavio u Kur'anskim ajetima ove činjenice:
„U ovome je doista pokuka za ljude koji se budu Bogu klanjali“ (Sura Al-Anbiya: 106)
„... To je savjet za onoga koji u Boga i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Boga boji, On će izlaz naći“ (Surat At-Talaq: 2)
