Veoma važna tajna leži u iskušavanju koje se dešava na ovom svijetu. Vjernici koji poznaju ovu tajnu suočavaju se sa svime što ih zadesi sa ogromnim strpljenjem, radošću i entuzijazmom. Činjenica „sudbine“ je u srži ove tajne. Musliman zna da je Bog stvorio sve stvari u okviru sudbine i da ono što ga zadesi dešava se samo zato što On tako želi. Bog je onaj koji stvara ljudske živote, sve do najsitnijih detalja. Sura Al-An'am opisuje kako se sve, bilo veliko ili malo, što se dešava na Zemlji, dešava zato što Bog tako želi::
“U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.” (Sura al-An’am 59)
Ljudska bića su subjekti koji žive ograničeni vremenom i pogledom na događaja samo iz perspektive sadašnjosti. A s obzirom da ljudi ne poznaju budućnost oni ne mogu uvijek imati u vidu dugoročnu mudrost, ljepotu i dobrobit koja leži u događajima. Bog, međutim, Koji je neograničen vremenom i njegov je Stvoritelj, vidi i zna živote svih subjekata „neovisno o vremenu“. To su činjenice sudbine s kojima se suočavamo do ovog momenta. Sudbina je Božije sagledavanje svih događaja, prošlih i budućih, kao jdnog jedinog momenta. Drugim riječima, to su događaji čiji je ishod nama nejasan ili potpuna „misterija“. Ali Bog poznaje sve ono što mi ne možemo spoznati. (Za detalje pogledajte Bezvremenost i realnost sudbine Haruna Yahye)
Dakle, iskušavanje ljudskih bića je takvo da su mu početak i kraj predodređeni. Prošlost, budućnost i sadašnjost su jedno te isto iz aspekta Boga; svi su oni već gotovi i završeni. Mi o njima možemo saznati samo proživljavajući ih, kada za to dođe vrijeme.
Ovakva „spoznaja sudbine“ je velika mudrost koja nije podarena nevjernicima. Posredstvom ove spoznaje muslimanima je omogućeno da iskažu divljenja vrijednu snagu kada se suočavaju s poteškoćama i iskušenjima u životu na ovom svijetu. Kao što je i objavljeno u ajetu: „ Nikakva nevolja se bez Božije volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Boga vjeruje uputiti – Bog sve dobro zna…” (Sura at-Taghabun, 11) vjernici doživljavaju olakšanje i utjehu u svemu što ih zadesi jer im je suđeno da tako postupe.
Kao divan blagoslov Bog je stvorio iskušenje vjernika veoma lakim. Ali ovo olakšanje se ondosi samo na iskrene vjernike koji se prepuštaju sudbini. Musliman koji se iskreno prepusti Bogu pratit će konstantnu promjenu dešavanja kao promjenu slika pred sobom, s uzbuđenjem i zahvalnošću.
Netko tko udobno sjedi na kauču i gleda film također gleda sudbinu koja mu je dodjeljena s povjerenjem i radošću. Svi prizori te sudbine, koji su nekada ekstremno aktivni, nekada zastrašujući, nekada se oslanjaju na fizička čula a nekada su veoma mirni, sadrže radost i uzbuđenje vjere. Zastrašujući prizori su specijalno pripremljeni. Isplanirani su do najsitnijih detalja. Ali u konačnici, sve se to dešava uz Božije znanje i kontrolu.
Musliman koji je svjestan činjenice da je sve predodređeno i koji poznaje tajnu iskušavanja, posmatra sve poteškoće, čak i glad ili siromaštvo, kao pozitivne stvari i sa zadovoljstvom ih prihvata. Zato što je svjestan da moralne vrijednosti koje iskazuje kada je suočen sa iskušenjima imaju veliku vrijednost u Božijim očima. Ovo zadovoljstvo svojstveno je samo vjernicima. Muslimani nikada ne pate od osjećanja kao što su briga, stres, bol, panika ili jad. Zato što muslimani znaju da će Bog ne kraju sve te doživljaje koji im se doimaju zlim ili nepoželjnim pretvoriti u dobro. U jednom ajetu, Bog kaže vjernicima da „ Bog neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.” (Sura an-Nisa, 141)
Ipak, postoji nešto što se ne smije pogrešno razumijeti; vjernici se mogu suočiti sa raznim nevoljama i poteškoćama na ovome svijetu, mogu izgubiti svoja ovosvjetska bogatstva, oslabiti fizički, pasti ili se povrijediti, umrijeti ili biti ubijeni. Međutim, ništa od toga nisu „zla“ za muslimana. Bog testira svoje robove ovim sredstvima i nagrađuje ih za snagu koju iskazuju mnogostruko na ovom i na slijedećem svijetu. Kao rezultat iskušavanja na ovom svijetu, msulimani su u konačnici nagrađeni vječnim životom na Nebu.
Svjesni ove važne istine, muslimani se raduju kada su suočeni s poteškoćama. Ova radost koju osjećaju vjernici je posebno stanje koje neutralizira zamke koje su postavili nevjernici i uskraćuje njihov uspjeh. Kada nevjernici vide radost i entuzijazam u prilikama kada misle da su uspjeli stvoriti poteškoće vjernicima, shvate da im nikada ne mogu nauditi. Riječi muslimana u vremenima nevolja također otkrivaju nevjernicima njihovu snagu i pžrtvovanost. Riječi vjernika suočenih sa poteškoćama su opisane u slijedećim ajetima u Kur'anu:
“Zašto da se ne uzdamo u Boga kad nas je On putevima kojima idemo uputio? Mi ćemo doista strpljivo podnositi muke na koje nas budete stavljali – a oni koji se uzdaju, neka se samo u Boga uzdaju!" Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ćete vjerē našē biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo nevjernike, sigurno, uništiti i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Biće to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati." (Sura Ibrahim,12-14)
“Reci: "Dogodiće nam se samo ono što nam Bog odredi, On je Gospodar naš." I neka se vjernici samo u Boga pouzdaju!” (Sura at-Tawba,51)
Nema sumnje da su sve ove stvari rezultat njihove pokore sudbini koju je stvorio Bog. Nitko tko se pouzda u Boga neće više nikada patiti od straha ili uznemirenosti.
“Oni koji govore: "Naš Gospodar je Bog!" – i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!” (Sura al-Ahqaf,13)
“A nije tako! Onoga tko se bude Bogu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.” (Sura Al-Baqara,112)
Da, Božiji prijatelji neće znati za strah niti tugu:
“I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Božiji štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Boga bojali, za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu – Božije riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti.” (Sura Yunus,62-64)
U drugim ajetima Bog objavljuje da se Njegovi robovi, koji u Njega vjeruju i Njemu se predaju, drže veze koja se nikada neće prekinuti:
“Onaj tko se sasvim preda Bogu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Bogu se na koncu sve vraća.” (Sura Luqman, 22)
“U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj tko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Boga – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Bog sve čuje i zna.” (Sura Al-Baqara, 256)
