Bez obzira kakvog su mentaliteta, religije ili nacionalnosti, svi ljudi našeg doba imaju jedan zajednički zahtev, a to je sloboda. Ljudi ostaju zdravi sve dok se osećaju slobodnim u telesnom i mentalnom smislu, dok se slobodno izražavaju i dok žive onako kako žele. Osoba stavljena pod presiju u bilo kojoj sferi njezina života počinje ubrzano da gubi smirenost, radost i stvaralačke sposobnosti. Kada se prisetimo hladnog, tužnog izraza lica i tupoće u pogledima većine ljudi iz Sovetske Rusije i Kine u skorijoj istoriji, još jednom ćemo shvatiti koliko je važno u životima ljudi da su u mogućnosti da razmišljaju slobodno i da slobodno žive svoje živote.
Sloboda, koja čini bitan dio ljudskog života i podiže životni standard, blagoslov je od Boga za ljudska bića. Neki ljudi, koji ne poznaju moral religije, a posebno islama ili pribavljaju informacije iz neistinitih izvora i primera, mogu imati nekoliko predrasuda i pogrešnih ubeđenja o ovoj temi. U potpunom nedostatku istinitosti, ovi ljudi pretpostavljaju da je će islam suziti njihov životni prostor i slobodu, kontrolisati njihove misli i ograničiti umetnosti i nauku. Činjenica je međutim da je islam religija koja obezbeđuje sve vrste intelektualnih sloboda kao i slobodu veroispovjesti i izražavanja, kaja štiti sva ljudska prava i, što je najvažnije, predstavalja istinsku slobodu ljudima.
Dakle, sledeće bi trebalo biti jasno: Bog želi obezbediti olakšanje, udobnost, sreću i radost ljudima. Bog ne čini nepravdu ljudima. Verovanje, koje je Božija zapoved, također ukazuje ljudima kraticu do najmirnijeg, blaženog, najsigurnijeg, najkvalitetnijeg i najugodnijeg života. U pogledu veroispovijesti nema prisile. Osoba vjeruje u Boga i živi u skladu s religojom, uviđajući postojanje Boga i Njegovo Jedinstvo putem svoje svesti. Religija je prihvatanje srcem. Ako je osoba prisiljena živjeti religioznim životom, onda ta osoba nije posvećena i ona jednostavno postaje licemer. Kao što smo i upozoreni u Kur'anu, licemer je neko ko zaslužuje Božiju kaznu i čije je mesto na dnu Pakla. Nadalje, licemeri ne samo da sami sebi nanose štetu svojom neiskrenom i prevrtljivom naravi, već također predstavljaju pretnju celom društvu kao celini.
Stvarati takvu opasnosti vlastitim rukama, stvarati licemere i licemjran sistem je nešto što musliman ni pod kakvim okolnostima ne bi smio želeti. Svaki musliman, kako i zahteva Kur'anski moral, je odgovoran za ukazivanje na pravi put ljudima, pozivanje na dobro i suzbijanje zla. Ali ovo nikada ne podrazumeva teranje drugih da misle, žive, ponašaju se i oblače isto kao i on. Musliman ukazuje na istinu i drugima ostavlja pravo ličnog izbora. Ovo je zapoved o kojoj nas Bog obaveštava u Kur'anu.
Uz sve ovo, musliman želi da se sve vrste mišljenja i uverenja slobodno mogu izraziti u društvu. On poštuje stavove, gledišta i živote drugih. On želi da se iskažu i oni sistemi koji nisu u skladu s religijskim moralom ili su čak nevernički, kao što su ateističke ideologije i shvatanja, kako bi on mogao dati svoj odgovor na to u naučnom i ideologijskom smislu. Zabranjivanje stavova i ideologija i njihova presija nije olakšanje za muslimana. Naprotiv, to je stanje koje će učiniti predstavljanje religije komplikovanijim i naučnu borbu težom. U okruženju gde se svi mogu slobodno izraziti, religija se lakše razvija i postaje jača.
Nadalje, musliman zna da svaki čovek živi svoju sudbinu koju mu je namenio Bog. On je svestan da je ateist upravo ateist zato što ga je Bog takvog stvorio. Ili, on zna da nevernik ne veruje u Boga jer mu je to preodređeno od Boga. U skladu s tim, on zaista veruje da pripadnik druge religije pripada tamo jer Bog tako želi. On pristupa tim ljudima sa saosećanjem, razumevanjem i privrženošću. On želi da oni slobodno izražavaju svoje stavove, baš kako je i on sam u mogućnosti da čini isto. On želi da oni žive kako hoće i da nemaju poteškoća, baš kao što je i on sam slobodan da ispunjava svoje akte verovanja. Sigurno ovo ne znači da bi trebao odobravati nemoral ili okrutnost i jednostavno ih zanemarivati. Ipak, on se protiv toga neće boriti ugnjetavajući drugu stranu, stvarajući im pritisak, sprečavajući ih da govore, pišu i izraze svoje mišljenje slobodno. Naprotiv, on nastavlja svoju borbu strpljivo, lepim rečima, skromnošću, privrženošću i poštovanjem. Kao što je ranije rečeno, musliman nije odgovoran za rukovođenje svim ljudima nego samo za ukazivanje tim ljudima na ispravan put. Bog je Taj koji vodi osobu. Musliman samo poziva na pravi put ali nikako sredstvima prisile.
Kao što i vidimo, u biti islama postoji intelektualna sloboda, sloboda veroispovjesti i izražavanja. Neki ljudi pretpostavljaju da je demokratija došla na svet sa starim Grcima. Međutim, Bog je taj koji podučava ljude demokratiji. Od vremena Adama/poslanika Adema (as) svi su poslanici bili pravi predstavnici intelektualne slobode i poštivanja drugačijih stavova. Bit svih primarnih koncepata – slobode ili pravde, jeste ne stvarati nikome pritisak, tretirati sviju kao građane prve klase, poštivati i verovati ljudima, ne suditi nikome na osnovu njegovih stavova - koji su u vezi sa demkratijom, prisutni u religijskom moralu. Kroz istoriju, ljudi su naučili te koncepte ispravno verujući,a na njih ih je upućivao Bog, a bili su i svjedoci o najlepšim primerima u toku vremena kada su ljudi živjeli u skladu sa ispravnim religijama. Kada pogledamo vremena kada su ljudi bili ugnjetavani zbog svog mišljenja i drugačije ideologije, pripadnici nekoliko religija su ponižavani, dok su umjetnost, znanost i arhitektura odumirale. Ljudi su izgubili radosti života i skoro se pretvorili u robote. Spaljivanje knjiga, ubistva, masakri, genocidi, sve je to postalo rašireno, i uviđamo sada nepravilnosti neverničkih, ateističkih ideologija, te onih koji interpretiraju religiju radikalno udaljavajući je od njene istinske biti.
Dokazi koji upućuju da, jednom kada se živi po pravilima vere koja je predstavljena u Božijim zapovedima, istinska pravda, demokratija, poštovanje i ljubav za kojima ljudi žude, mogu se iskusiti, na što upućuju i divne, dobre vesti našeg poslanika (savs):
Vrlo brzo, demokratija, bratstvo, ljubav, prijateljstvo i mir će, Božijom voljom, neprikosnovoeno dominirati svetom i ljudi će iskusiti radost, sreću i obilje vjere najviše što budu mogli.
Kao što se jasno vidi u ajetima, hadisima poslanika (savs) i rečima velikih islamskih učenjaka, vreme u kojem živimo je vreme pred kraj sveta. Teška i problematična vremena kraja svijeta će okončati u ovom stoljeću, za što će kao instrumenti poslužiti Isus/poslanik Isa (as) i hazreti Mahdi (as), i svet će kročiti u potpuno novu, svetlu sferu.
Predstavljanje Jednoće i Jedinstva Boga na najlepši i najmudriji način, i predstavljanje islama ljudima na način kako je opisano u Kur'anu predstavlja vrlo bitan temelj za svietle dane koji će doći u skoroj budućnosti. Mi želimo da Bog također uspostavi ovakvo činjenje kao instrument za dostizanje ljepota o kojima je reč. Želimo da dan kada budemo vidjeli „ljude kako u redovima ulaze u veru u Jedinog Boga“ dođe što pre.
