Suoceni s cinjenicom da amino kiselina nikako nisu mogle nastati slucajno u uvjetima kakvi su vladali neposredno po nastanku Zemlje, evolucionisti su se dali u potragu za nekim novim objasnjenjem kako je doslo do nastanka zivota. Prema jednoj od njihovih novijih tvrdnji, meteor je pao na Zemlju. Ubrzo nakon toga, organske supstance i amino kiselina iz unutrasnjosti ovog meteora su reagovale medjusobno te je tako potekao zivot.
Ipak, poznato je da je primarna atmosfera bila takva da bi brzo unistila bilo kakve amino kiseline. Uz to, uslovi na Zemlji u to vrijeme bili su takvi da, cak i da su ogromne kolicine amino kiselina stigle iz Svemira, i da je cijeli svijet bio okupan u njima, to se ne bi moglo uzeti za nastanak zivih bica. Ponovo bi bilo nemoguce da se amino kiseline sasvim slucajno poredaju tako da to rezultira nastankom izuzetno slozenih i trodimenzionalnih proteina, organela u celiji, i da onda te organele svojom cudesnom gradjom proizvedu celiju same.
Prema drugom gledistu, prvi zivot nije formiran na Zemlju, nego na nekoj drugoj planeti. Ti su organizmi meteorima na Zemlju donoseni postepeno u obliku spora ili sjemena pa se tako ovdje pojavio zivot. Medjutim, trenutno poznavanje pokazuje da je nemoguce da spore ili sjemenke u ozracenom svemirskom vakumu prezive toplotu, pritisak, opasna zracenja itd, u toku svog putovanja na Zemlju. Dakle, tvrdnja da je zivot prvo nastao na nekoj drugoj planeti ne rijesava uopste probleme evolucionista, nego ih ustvari povecava. Prepreke za slucajni nastanak zivota na Zemlji takodjer bi se pojavile in a nekoj drugoj planeti.
Kao jedini dokaz za ovu tvrdnju evolucionisti uzimaju Miller-ov eksperiment izveden 1953. godine. Ipak, taj eksperiment nije proizveo zivu celiju. Sve sto se desilo jeste da su sintetizovane neke jednostavne amino kiseline. Ali matematicki je nemoguce da amino kiseline pogode pravi redoslijed i sacine proteine, i da od njih onda nastane celija, slucajno. Uz to, amino kiseline koje je Miller sintetizirao bile su nebitne i beznacajne jer je u svom eksperimentu Miller kotistio gasove koji nisu postojali na prvobitnoj Zemlji.
Albumin, jedan od proteina u tijelu, zabranjuje sebi masti kakve su holesterol, hormoni, otrovnu zuc i lijekove poput pencilina. Putuje tijelom kroz krvotok i dostavlja supstance koje je prikupio u jetri gdje se one dalje pretvataju u iskoristivu formu, te prenosi ostale hranjive tvari i hormone na mjesta gdje su potrebni. Kako molekula kao sto je albumin, sastavljen od nesvjesnih, neinteligentnih atoma, moze razlikovati masti, toksine, lijekove od ostalih hranjivih tvari? Nadalje, kako moze prepoznati jetru i zucnu kesicu, dostaviti supstance bas na pravo mjesto i bas u pravom omjeru, te ih nikada ne pomjesati niti pogrijesiti? S obzirom da ljudi ne mogu razlikovati toksine, hranjive tvati i lijekove koje raznosi krvotok, kako onda to moze jedna molekula koja se sastoji od atoma?
U nasim celijama, energetska postrojenja poznata kao “mitohondrie,” velicine samo 1/100 mm, slozenije su od bilo koje rafinerije ulja ili hidro elektricne centrale. Nase celije, koje nemaju svijesti ili inteligencije i napravljene su od kombinacije specificnog broja molekula, proizvode energiju na nacin koji je ekonomicniji o prakticniji od onog koji su razvili inzinjeri, tehnoloski eksperti, radnici i dizajneri koristeci najnapredniju tehnologiju.
Svaki detalj energetskih postrojenja u nasim celijama besprijekorno je slozen, od stednje energije do recikliranja otpadnih proizvoda. Teorija evolucije ne moze objasniti cak ni jednu od ovih osobina celije.
U jednoj jedinoj molekuli ljudske DNK nalazi se dovoljno informacije da se ispise million printanih stranica. Sve ove informacije imaju jako bitan redoslijed. Samo zamislite, ako bismo isprintali million slova nasumicno na stranicama papira, i onda sva ta slova pretvorili u rijeci pa u clanke poput onih u novinama, da li bismo mogli tvrditi da je to rezultati ciste slucajnosti? Naravno da ne! Ipak, prema Darvinistickom poimanju, zaista je moguce da se tako jedan cudesan fenomen dogodi slucajno—ne jednom, nego vise puta!
Evolucionisti pripisuju porijeklo razlicitih vrsta razlicitim genetskim mutacijama—promjenama koje se, kao sto znate, desavaju u DNK kao reuzltat radijacije ili hemijskih dejstava. Ipak, ovakvi vanjski utjecaji ili ostecuju DNK ili uopste ne utjecu na nju.
Da bismo ovo pojasnili primjerom, hajde da se sjetimo toka historije svijeta i da je zapisemo uz pomoc kompjutera. Uz to jos, hajde da prepisujemo knjigu, od samog pocetka, nekoliko puta zaredom i da takodjer pitamo osobu koja pise , da kuca po tastaturi bez da gleda ono sto pise. Da li bi ta osoba mogla poboljsati tok historije ili da li bi uopste mogla zavrstiti pisanje takve jedne knjige? Da li bi poglavlje nazvano “Historija starog Egipta” koje ranije nije postojalo moglo uopste nastati? Neizbjezne greske pri pisanju ne mogu naravno nikada poboljsati niti usavrsiti knjigu. Upravo suprotno, oni ce samo pogorsati i ostetiti znacenje knjige. Pa ipak, evolucionisti tvrde da, uistvari, greske pri pisanju poboljsavaju knjigu, cineci je preciznijom i sofisticiranijom.
Pojedini geni sposobni su da kontrolisu druge, na primjer, neki “kontrolni” geni zaustavljaju gene koji proizvode hemoglobin tokom djetinjstva. Ova cinjenica zahtjeva pazljivo razmisljanje. S obzirom da su geni napravljeni od molekula, kako su te molecule uspostavile takvu medjusobnu organizaciju? Kako molekule mogu odlucivati da zaustave rast ljudskog bica i da prenesu tu odluku drugim molekulama, i kako te druge molekule razumiju takav signal i ponasaju se u skladu s njim? Ko koordinira te disciplinovane naredbe?
Sta vise, trillioni gena bsprijekorno sprovode ove funkcije sa podjednakom disciplinom, poslusnoscu, razumom i cini se namjerom vec milionima godina. Tvrditi da takvi savrseni sistemi nastaju slucajno krajnje je besmisleno.
Neka evolucionisti postave velike kolicine elemenata pronadjene u sastavu zivih bica—kao sto su fosfor, nitrogen, carbon, oksigen, zeljezo i magnezium—u veliku posudu. Neka takodjer dodaju bilo kakve materijale koji nisu prisutni u normalnim uslovima, ali koje oni smatraju potrebnim. Neka takodjer pomjesaju koliko god zele amino kiselina (koje ne mogu nastati spontano u Zemljinoj atmosferi) i koliko zele proteina (cak i ako ni jedan protein ne nastaje slucajno), sve prema vlastitom nahodjenu.
Na ovu smjesu, neka utjecu sa koliko god toplote i vlage zele. Onda neka je tretiraju sa kakvom god naprednom opremom zele. Neka timovi eminentnih naucnika stoje pored posude milijardama ili trilionima godina. Neka stvore kakve god uslove smatraju da je potrebno da bi nastalo zivo bice. Sta god da urade, definitivno nikada nece biti u mogucnosti proizvesti zivi organizam iz toga, a pogotovo ljudsko bice. Definitivno nece moci proizvesti bilo koji od bezbroj vrsta zivih bica na Zemlji, kao sto su zirafe, lavovi, kanarinci, slavuji, papagaji, konji, delfini, ruze, orhideje, mirisi, karanfili, banane, narandze, jabuke, hurme, paradajzi, dinje, lubenice, smokve, masline, grozdje, breskve, pauni, pijavice i sareni leptiri. Nece biti u mogucnosti proizvesti niti jendu celiju, a kamo li bilo koji od mnostva ovih oblika zivota.
Ukratko, nesvjesni, bezosjecajni atomi ne mogu se sloziti tako da daju celiju. Niti oni mogu naknadno odluciti da podijele tu celiju na dvije, pa onda odlucivati dalje i stvoriti kreativne ljude koji otkrivaju elektronske mikroskope i onda ispituju strukturu vlastitih celija uz njegovu pomoc. Materija je neziva, nesvjesna substanca i dobiva zivot samo uzvisenom Bozijom voljom. Teorija evolucije, s druge strane, koja smatra upravo suprotno, cisti je besmislica. Samo malo razmisljanja o bezumnim tvrdnjama evolucionista ucinit ce ovo kristalno jasnim.
Ako vidite mrlju od tinte na komadu papira, normalno, pretpostaviti cete da je tinta prosuta na papir i da je tako nastala mrlja proizvoljnog oblika. Ali ako vidite rukopis na tom istom papiru kojim je napisano “Zovni svoga oca”, mozete sa sigurnoscu pretpostaviti da se on nije pojavio slucajno. Cak i ako osoba koja je napisala poruku nije u toj prostoriji, znat cete da je to znacajna, svrhovita poruka koju je napisalo svjesno stvorenje.
Umjesto toga, kada vidite lijepu sliku, znate da je to proizvod vjestog, obrazovanog i pametnog umjetnika, cak i ako vi ustvari ni ne vidite osobu koja ju je naslikala.
Nikada ne pomislite da je ta slika nastala tako sto su nasumicno nabacane boje. Isto se moze primjeniti i kod besprijekorno stvorenih zivih bica. Njihova nepogrijesiva i izvanredna gradja jasno ukazuju da oni ne mogu biti djelo slucaja, vec su oni proizvod Superiornog Stvoritelja. Suocena sa ovom istinom, teorija evolucije je u stanju kolapsa. Vrhunski precizno stvaranje zivih bica je djelo Boga, Gospodara svih Svjetova.
Tvrdnja da se zapetljana slozenost anatomskih sistema razvijala korak po korak, koju iznose evolucionisti, potpuno je nemoguca. Na primjer, nemoguce je da su se organi kao sto su suzne zlijezde, mreznjaca ili sarenica, neki od sastavnih dijelova oka, formirali odvojeno, u fazama. Vid je moguc jedino ako su sve komponente ocne jabucice prisutne i ako potpuno pravilno funkcionisu. Cak ako samo jedna nedostaje ili je ostecena, oko ce biti bez funkcije. A prema teoriji evolucije, bilo kakav nefunkcionalan organ bit ce eliminisan putem “prirodne selekcije”.