Ibrahimov, a. s., Uzorni Moral

A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučnja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!" (At -Tahrim: 11)

odlikama blagoslovljenih pejgambera, koje je Allah, dž. š., poslao da ljude opominju, upozoravaju i donose im radosne vijesti. Svi pejgamberi su, svojom predanošću Allahu, dž. š., iskrenošću, odanošću i pravednim, skromnim i dostojanstvenim ponašanjem, bili ljudi krajnje visokog morala. Snažna Muhammedova, a. s., vjera u Allaha, dž. š., njegova pokornost, iskrenost i bogobojaznost, to da se Sulejman, a. s., u svim prilikama zahvaljivao Allahu, dž. š., veličao Njegovu slavu, odlučnost, moć i volju u kontekstu širenja vjere, Ejjubovo i Nuhovo, a. s., strpljenje, Musaova, a. s., iskrenost, Isaova, a. s., izuzetna produhovljenost i predanost Allahu, dž. š., to da se Davud, a. s., u svim situacijama usmjeravao i oslanjao na Allaha, dž. š., i još niz izuzetnih odlika ističu se u Kur'anu kao primjer svim ljudima. Allah, dž. š., u kur'anskim ajetima hvali i Ibrahima, a. s., i svim njegovim izuzetnim svojstvima ga ističe kao uzor svim muslimanima.

Svi ljudi Svijeta sebi za uzor trebaju uzeti ove blagoslovljene ljude, kojima je Allah, dž. š., ukazao čast misijom pejgambera, koje je podržao znanjem i snagom i hvalio njihovim uzornim moralom. Svi muslimani bi se trebali ugledati u ove blagoslovljene robove, koje je Allah, dž. š., uzdigao nad ostalim svjetovima, i u svojim životima provoditi odlike njihovog jedinstvenog morala. U ovom poglavlju ćemo, objašnjenjem izuzetnog morala Ibrahima, a. s., koji se, snažnom vjerom u Allaha, dž. š., predanošću, pokornošću i iskrenošću, hvali u mnogim kur'anskim ajetima, dati podstrek i pozvati ljude na iskazivanje morala, kakvog je imao Ibrahim, a. s.

Ibrahim, a. s., Je "Allahov Prijatelj"

Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? - A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (An-Nisa', 125)

Allah, dž. š., u Kur'anu kazuje da je Ibrahima, a. s., uzeo za Svoga prijatelja. Zbog toga se Ibrahim, a. s., predstavlja kao ''Halilullah'' (Allahov prijatelj) i od strane ljudi oslovljava se ovim lijepim imenom. Muhammed, a. s., je rekao: "O, moj Allahu, Ibrahim, alejhi-s-selam, je Tvoj prijatelj, Tvoj pejgamber."7

A u Novom Zavjetu, koji je nakon objavljivanja iskrivljen, nalaze se slijedeće formulacije u vezi sa Ibrahimom (Abra-hamom), a. s.:

Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 8

Jedini životni cilj Allahovog, dž. š., prijatelja, onoga ko posjeduje ljubav i strah od Allaha, dž. š., je postizanje Njegovog zadovoljstva, milosti i Dženneta. Allah, dž. š., je uvijek u njegovom srcu i pameti. Naspram ljepota koje vidi, on govori ''kako je to lijepo Allah stvorio, On je vrijedan hvale'', i veliča Ga najljepšim imenima.

Zna da su sve blagodati, koje mu se daju, od Allaha, dž. š, i mnogo Mu se zahvaljuje. A kada se suoči sa nekim pro-blemom i nevoljom, zna da je to iskušenje od strane Allaha, dž. š., i da je to stvoreno zajedno sa hajrima. U ime Allaha on iskazuje lijepo strpljenje, oslanja se na Njega i čini dobra djela za budući svijet. A kao što je i Bediuzzaman Said Nursi rekao "Elhamdulillahi ala kulli hal" (Hvala Allahu u svakom stanju), uvijek se zahvaljuje Allahu, dž. š., bez obzira da li bio u blagodatima ili u nevoljama.

Allah, dž. š, u Kur'anu podstiče ljude da se domognu ovog časnog položaja. U jednom kur'anskom ajetu On na slijedeći način naređuje vjerncima da traže načina kako da Mu se približe:

O, vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite... (Al-Ma'ida, 35)

Zato požurite Allahu (Az-Zariyat, 50) kaže Allah, dž. š., a u jednom drugom ajetu On nam se obraća na slijedeći način:

"... Zato, namaz obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!" (Al-Hadždž, 78)

A u suri Al-Muzzammil, Allah, dž. š., naređuje ljudima da Mu se potpuno posvete:

I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti - On je Gospodar istoka i zapada, nema Boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika! (Al-Muzzammil, 8-9)

Ibrahim, a. s., Je Bio Rob Kome Je Uvijek Na Umu Bio Onaj Svijet

Allah, dž. š., kazuje u Kur'anu da je Ibrahim, a. s., bio rob koji je posjedovao ''snagu i pronicljivost'' (Sad, 45). Pro-nicljivost (ebsar) dolazi u značenju mišljenja, nazora, i mogućnost mudrog promatranja događaja, moć dubokog prosuđivanja. Kao i svi pejgamberi, koje je, njihovim dubokim imanom, iskrenošću i pokornošću, Allah, dž. š., učinio uzorom čovječanstvu, i Ibrahim, a. s., je bio pejgamber koji je donosio prave odluke, bio dalekovid i posjedovao pronicljivost.

A u drugom ajetu, Allah, dž. š., kazuje da je Ibrahimu, a. s., dao rušd, odnosno zrelost:

A Mi smo još prije Ibrahimu zrelost njegovu dali i Mi smo ga dobro znali! (Al-Anbiya', 51)

Riječ rušd, koja se spominje u ajetu, dolazi u značenju: odlučna, potpuna, izuzetna prikladnost; sigurnim korakom voditi i usmjeravati ka ispravnome. Ibrahim, a. s., kojeg je Allah, dž. š., ojačao ovim lijepim svojstvima, svojom oštro-umnošću i pronicljivošću, dalekovidnošću, rastavljanjem dobra od zla i donošenjem prikladnih odluka vodio je veliku borbu protiv nevjernika. Sve ove odlike pokazuju nam da je on bio rob koji se mnogo bojao Allaha, dž. š., i bio pedantan u kontekstu izvršavanja Allahovih naredbi. U jednom kur'anskom ajetu Allah, dž. š., na slijedeći način kazuje da će ovu veliku blagod podariti onima koji Ga se boje:

O, vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna. (Al-Anfal, 29)

Izuzetna svojstva kojima je Allah, dž. š., obdario Ibrahima, a. s., bila su povod da ovaj blagoslovljeni insan vodi krajnje mudru i efikasnu borbu protiv nevjernika. A u ishodu toga, Ibrahim, a. s., i oni koji su ga slijedili izašli su kao pobjednici.

"Čestitost" i "odabiranje istine" su važna svojstva na koja je vjernike konstantno podsjećao i naš pejgamber, Muhammed, a. s. Određene preporuke Muhammeda, a. s., u ovom kontekstu glase:

Reci: ''Vjerujem u Allaha, dž. š.'' i budi čestit! 9

Ko žudi da ga vole Allah, dž. š., i Njegov Resul neka govori istinu.10

Kada Allah, dž. š., nekome namjeri hajir, onda ga uputi na Pravi Put.11

Iskrenost (sidk) vodi dobroti, a dobrota u Džennet. Govoreći istinu, čovjek se, na kraju, kod Allaha, dž. š., upisuje kao čestiti. Laž vodi u zlo, a zlo u Džehennem. Govoreći laž, čovjek se, na kraju, kod Allaha, dž. š., upisuje kao lažov.12

Ibrahim, a. s., Je Bio Rob Kome Je Uvijek Na Umu Bio Onaj Svijet

Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju (Al-An'am:48)

Ibrahima, a. s., i njegov soj Allah, dž. š., u Kur'anu opisuje kao bogobojazne insane kojima je uvijek bio na umu budući svijet:

I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja'kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet. (Sad, 45-46)

Jedna od temeljnih odlika koja pejgambere i iskrene vjernike odvaja od ostalih ljudi je da se oni, bez ikakvih ovosvjetskih očekivanja, nalaze u ozbiljnim zalaganjima radi postizanja Allahovog zadovoljstva i Dženneta. Jedan od najočitijih dokaza toga je da su, veoma strpljivo i iskreno, do kraja života pejgamberi nastavljali sa opominjanjem svoga naroda.

U poslovima i ibadetima koje obavlja, iskreni vjernik u fokusu ima jedino Allahovu ljubav, zadovoljstvo, odobrenje i prijateljstvo. A najljepša ilustracija u aktualnom kontekstu je život Muhammeda, a. s. Muhammed, a. s., je tražio jedino Allahovo zadovoljstvo, cijeli život proveo je u cilju postizanja Allahovog zadovoljstva, milosti i Dženneta. Allah, dž. š., na slijedeći način u Kur'anu kaže da su Njegovi pejgamberi, koji su ljudima poslani kao izraz Njegovog rahmeta i dobrote, ne očekujući nikakvu ovosvjetsku nagradu, iskreno pozivali ljude na zaživljavanje vjerskog morala:

''Činite svoja djela iskreno u ime Allaha, dž. š., pošto Allah dž.š., prihvata djelo iskreno učinjeno u Njegovo ime''13, kaže Muhammed, a. s., i sve vjernike poziva na iskreno ponašanje. Obratimo li pažnju na dove pejgambera, na njihova upozorenja upućena narodu, vidjet ćemo da su oni ljude pozivali u vjeru u Allaha, dž. š., da svoja djela čine iskreno, da se ne zavaravaju prolaznim blagodatima dunjalučkog života i da rade za Ahiret.

Jedno od najbitnijih svojstava koje vjernik treba posjedovati je da bude od onih koji ''stalno na umu imaju budući svijet''. Svako učinjeno djelo, svaka izgovorena riječ trebali bi biti jedino radi postizanja Allahovog zadovoljstva. Vjernik bi konstantno trebao osjećati žudnju za Ahiretom, istinskim životom, i nikako se ne bi trebao vezivati za dunjaluk. Nesumnjivo da će se i vjernici koristiti Allahovim blagodatima na dunjaluku, na taj način će se zahvaljivati Stvoritelju i razmišljati o njihovim stvarnim oblicima koje će naći na Ahiretu. Ali, dunjalučke blagodati nikako ne bi trebali dovesti u položaj cilja. Svaka od njih bi se trebala doživljavati kao sredstva za postizanje Allahovog zadovoljstva, objašnjenje vjerskog morala i povod spominjanja Ahireta.

Razmišljati o nepresušnim ljepotama Dženneta, radovati se zbog Allahovog obećanja Dženneta, čuvati se vječnog džehennemskog azaba i imati to stalno na umu bitni su povodi koji vjernicima povećavaju radost življenja u kur'anskom moralu i bliskosti Allahu, dž. š. U protivnome, koristeći ljudsku odliku zaborava, šejtan će zavoditi ljude nebrigom za postojanjem Ahireta. Vjernik nikada ne bi smio pasti u ovu šejtansku klopku, stalno bi trebao biti od onih vjernika koji, poput Ibrahima, a. s., duboko razmišlja i priča o budućem svijetu. Upravo, za ovog blagoslovljenog roba, koji je stalno na umu imao budući svijet, koji je Allahovo zadovoljstvo držao iznad svega drugog i koji je tokom cijelog svog života pokazivao iskrene napore za širenje vjerskog morala, Allah, dž. š., u suri Al-Baqara kaže slijedeće:

Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na onome će biti među dobrima. (Al-Baqara, 130)

Ibrahim, a. s., Je Bio Odabrani I Hajirli Rob

A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" – On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao daću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti a uđe u paklenu vatru, a grozno će ona prebivalište biti!" (Al-Baqara: 126)

I oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi. (Sad, 47)

Ibrahim, a. s., je bio jedan od onih robova koje je Allah, dž. š., obdario mudrošću, ukazao im čast poslanstvom i učinio odabranim pred Sobom. U jednom ajetu se na slijedeći način saopćava da su Ibrahim, a. s., i njegova porodica bili odabrani nad ostalim svijetom:

Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom. (Ali 'Imran, 33)

Ibrahim, a. s., i njegovi sinovi su odabrani za pozivanje svoga naroda u vjeru u Allaha, dž. š., i da im objasne Allahovu svemoć i neograničenu silu. Allah, dž. š., u Kur'anu saopćava: "Mi smo Nuha i Ibrahima poslali i nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo i objavu dali..." (Al-Hadid, 26) i da je Ibrahimovoj porodici ukazao čast vjerovjesništvom.

Biti hajirli jedno je od bitnih svojstava vjernika. Nevjernici svojoj okolini i svijetu ne donose dobro, već zlo (šerr). To je neizbježno pošto nevjernik svoje interese drži iznad svega ostalog i, prema tome, kada su u pitanju lični interesi, on se ne susteže da naškodi drugima. Što se tiče vjernika, on, i u duhovnom, i u materijalnom pogledu, čovječanstvu donosi hajr, berićet i blagostanje. Zbog straha od Allaha, i njegove snažne vjere, bilo to čak i protiv njega samog i njegovih bližnjih, vjernik vrši pravdu, čini ljudima dobro i suprotstavlja se zalimima.

Riječima "Najhajirniji od mog Ummeta je onaj koji je najljepšeg morala''14, Muhammed, a. s., je saopćio da su vjernici, koji su svojim lijepim moralom uzor drugima, oni koji su od koristi društvu u kome žive.

Razliku između vjernika koji donose dobro, odnosno onih koji djeluju prema Allahovim odredbama, koji uvijek svojoj okolini donose ljepote vjerskog morala, i onih koji su lišeni ovih svojstava, Allah, dž. š., na slijedeći način ističe u Kur'anu:

Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji ništa nema i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga pošalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na Pravom Putu? (An-Nahl, 76)

O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar. (An-Nisa:165) Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna. (As Saba:28)

Ibrahim, a. s., Je Posjedovao Iskreno Src

Svako se okreće prema svojo Kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati, - Allah, zaista sve može. (Al-Baqara:148)

Kad je Gospodaru svome iskrena srca došao. (As-Saffat, 84)

Ibrahima, a. s., kojeg je Allah dž.š., učinio Svojim prijate-ljem, odvojio je od njegovog naroda, koji je živio u širku, i učinio ga predvodnikom na Pravom Putu svih onih koji posjeduju iman.

I vjernik, koji se ugleda u Allahove poslanike, robove izuzetnog morala, trebao bi se približiti Allahu, dž. š., udaljiti svoje srce od izopačenih misli i svih zabludjelih vjerovanja džahilijjeta, odnosno trebao bi se čistim srcem usmjeriti ka Allahu, dž. š., kako bi bio insan Njemu omiljen i kojim je On zadovoljan.

Čišćenje čovjeka u isto vrijeme ima i značenje udaljavanja od zala duše i negativnih šejtanskih nagovaranja. Loše od dobrih odvojiti (Ali 'Imran, 179), kaže Allah, dž. š., u Kur'anu. Ovo čišćenje je čišćenje koje se vrši moralno i materijalno. A mnogi od onih koji žive daleko od vjere usuđuju se reći kako imaju ''čisto srce''. Međutim, oni, u biti, samo nastoje rasteretiti svoju savjest. Čovjek koji želi imati ''čisto srce'', poput Ibrahima, a. s., srčano mora vjerovati u Allaha, dž. š., mora pedantno izvršavati Allahove naredbe, mora biti pokoran i bogobojazan. Allah, dž. š., nam na slijedeći način u Kur'anu opisuje čestitost i moral kojim će On biti zadovoljan:

Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskre-ni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (Al-Baqara, 177)

A u drugom ajetu Allah, dž. š., saopćava da On voli one koji se mnogo čiste (At-Tawba, 108). Moguće je da insan dugo vremena djeluje prema nagovorima šejtana, da ima loše misli i loš moral. Međutim, bitno je da se ta osoba pokaje Allahu, dž. š., da napusti taj moral koji posjeduje i da se, ugledajući se u Ibrahima, a. s., i druge pejgambere, očišćenog srca usmjeri ka Allahu, dž. š.

U suri Al-Ma'ida Allah, dž. š., saopćava radosnu vijest vjernicima:

A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se - Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je. (Al-Ma'ida, 39)

Ibrahim, a. s., Je Bio (Kao Jedna) Zajednica

Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom će biti među dobrima (Al-Baqara:130)

Ibrahim je bio (kao jedna) zajednica, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim. (An-Nahl, 120)

Ibrahim, a. s., je bio pejgamber koji je Allaha, dž. š., držao iznad svega ostaloga, koji je pazio jedino na Njegovo zadovoljstvo, prisno Mu potčinjen, koji se bojao samo Allaha, dž. š., oslanjajući se i uzdajući se u Njega. Unatoč tome što se suprotstavio mnogobrojnoj zajednici, što su ga oni namjeravali ubiti, čak i u vatru baciti, zahvaljujući hrabrosti i uzdanju u Allaha, dž. š., što je bilo produkt njegovog imana, bio je veoma odlučan u svojoj borbi koju je vodio radi uspostavljanja dominacije Allahove vjere.

Svi vjernici bi, isto tako, trebali težiti ka ovom izuzetnom moralu Ibrahima, a. s., i, čak i kada bi ostali potpuno usamljeni, trebali bi, poput Ibrahima, a. s., biti hrabri, odlučni, iskreni, pokorni, čvrste volje i pouzdani u Allaha, dž. š. Ono što se, u tom smislu, treba učiniti je potpuno predanje Jednom i Jedinom Allahu, dž. š., strahovati jedino od Njega i doživljavati Ga kao jedinog svog pravog prijatelja. Čak i da se na bilo kojem kraju svijeta vjernik nađe sam u nevjerničkoj zajednici, ushićenje i žudnja za postizanjem Allahovog zadovoljstva ga uvijek usmjeravaju ka čestitom ponašanju, vršenju ibadeta, potpunom oživotvorenju vjerskog morala i pozivanju ljudi u vjerski moral. Vjernik djeluje snagom, kojom se napaja iz svjesti da je Allah, dž. š., uvijek pored njega, da ga u svakom trenutku nadzire i štiti. Ko pokaže moral identičan moralu Ibrahima, a. s., ko se istom odanošću i pokornošću veže za Allaha, dž. š., može se nadati da će, poput Ibrahima, a. s., biti načinjen u snazi ''kao jedna zajednica''.

Ibrahim, a. s., Je Bio Zahvalan Allahu, Dž. Š

On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: "Budi!' – i ono bude. (Al-Baqara: 117)

Allah, dž. š., je čovjeka obdario nebrojenim blagodatima. Od svog besprijekornog tijela do jedinstvenih živih bića univerzuma, sve ljepote koje ispunjavaju njegovo okruženje povod su ljudima za njihovo krajnje iskreno zahvaljivanje Allahu, dž. š. U suri Al-Baqara Allah, dž. š., nam se obraća slijedećim riječima:

Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči. Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih. (Al-Baqara, 151-153)

Kao rob koji se stalno zahvaljivao na blagodatima kojima ga je Allah, dž. š., obdario, Ibrahim, a. s., je bio čestiti rob koga je Allah, dž. š., kao uzor, pokazao svim muslimanima. U suri An-Nahl se za Ibrahima, a. s., kaže slijedeće: i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi Put izveo (An-Nahl, 121).

Obratimo li pažnju na moral pejgambera, o kojima smo upoznati preko kur'anskih kazivanja, vidjet ćemo da su se oni uvijek i u svakom poslu obraćali Allahu, dž. š., stalno se zahvaljivali na Njegovim blagodatima, slavili Allaha, dž. š., i veličali Njegovu slavu. "Hvala Allahu, Njemu se utječemo, od Njega oprost tražimo,"15 kaže Muhammed, a. s., u jednoj svojoj dovi i skreće pažnju na značaj zahvaljivanja.

Vjernici bi se, isto tako, trebali ugledati na ove osjećaje zahvalnosti blagoslovljenih Allahovih vjerovjesnika, u svakom trenutku svoga života bi se stalno trebali zahvaljivati svome Stvoritelju. Allah, dž. š., nas u Kur'anu obavještava da zahvala treba biti konstantna. Kada se nađe u nevolji, kada se suoči sa bilo kojom poteškoćom ili bolešću, kada doživi nepravdu ili zulum, vjernik bi se odmah trebao zahvaljivati Allahu, dž. š., i te situacije bi trebao doživljavati kao događaje koje Allah, dž. š., sigurno stvorio sa nekim hajrom i mudrošću. Allah, dž. š., u toku dunjalučkog života, svakog čovjeka iskušava nevoljama i problemima i time kakav će moral pokazati u tim situacijama. A obećava da će onima koji pokažu lijep moral dati izuzetnu nagradu i na dunjaluku i na Ahiretu. Allah, dž. š., u Kur'anu saopćava slijedeće:

"Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! - Njemu ćete se vratiti." (El-Ankebut, 17)

Ibrahim, a. s., Je Bio Rob Poslušan Svome Gospodaru

Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi poslušan!" - on je odgovorio: "Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!" (Al-Baqara, 131)

Riječ islam je izvedenica od glagola esleme, koji je ujedno i korijen riječi teslim (pokoravanje, pokornost, poslušnost). Zbog toga biti musliman, u isto vrijeme znači i biti pokoran, predan i poslušan. U cijeloj svojoj borbi i pozivanju naroda, Ibrahim, a. s., je iskazivao jednu duboku privrženost Allahu, dž. š., i jednu potpunu poslušnost i pokornost. Koliko god da je njegov narod bio silan, koliko god da su radili na tome da ga zastraše, on je velikom revnošću, koja je proisticala iz njegovog zanosnog imana, nastavio odgovorno širenje Allahove vjere, tako da je, kada se ukazala potreba za time, napustio svoj narod i izvršio hidžru ostavljajući za sobom sve ono što je posjedovao.

Blagoslovljeni vjerovjesnici, kojima je, radi izvođenja čovječanstva iz tame u svjetlo, ukazana čast misijom pejgamberstva, veoma dobro su znali da je cijeli kosmos i živote svih ljudi Allaha, dž. š., stvorio sa njihovim sudbinama, da je odranije naš Gospodar ustanovio sve ono što smo preživjeli i što ćemo doživjeti. Zbog toga, oni su blagoslovljeni ljudi, predani Allahu, dž. š., usmjereni ka Njemu i srdačno povinovani Njegovim naredbama. Vjernici bi, isto tako, trebali razmišljati o činjenici postojanja sudbine, o kojoj nas Allah, dž. š., obavještava u Svojim ajetima, trebali bi živjeti predani i zadovoljni sudbinom koju im je Svevišnji odredio.

Ibrahim, a. s., Je Bio Rob Blage Naravi

A uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i kojima jedni drugima milosrđe preporučuju; Oni će biti – sretnici! (Al-Balad:17-18)

Posjedovati milost i blagu narav, biti ispunjen ljubavlju i saosjećanjem i opraštati neke su od odlika vjernika koje Allah, dž. š., pohvaljuje u kur'anskim ajetima. Allah, dž. š., u Kur'anu, isto tako, saopćava da je i Ibrahim, a. s., bio blage naravi:

Kao manifestacija zanosne ljubavi koju osjećaju prema svome Gospodaru, vjernici, također, ulažu nesebične napore u cilju postizanja uzornog morala saopćenog u Kur'anu i kako bi bili robovi kojima će Allah, dž. š., biti zadovoljan. Biti blage naravi, merhametli i saosjećajan moralne su odlike na koje je u svojim hadisima često upozoravao i Muhammed, a. s. Neki od tih hadisa su:

Kada blagost negdje uđe, ona to sigurno ukrasi, a odstrani li se od nečega, ona to sigurno čini nedostatnim.16
Želite li da vam se srce omekša? Budite milostivi prema siročetu, pomiluj ga po glavi i nahrani ga onime što jedeš pa će ti srce omekšati. 17
Budite milostivi da bi vam se ukazala milost, oprostite da bi vam se oprostilo...18
Allah je Refik (milostiv i saosjećajan), voli blagost i na blagost odgovara samo blagošću.19

Allah, dž. š., nas u Kur'anu obavještava da su i ostali pejgamberi posjedovali ove izuzetne odlike. Ilustracije radi, saopćava se da je za Šuajba, a. s., koji je kao vjerovjesnik poslan narodu Medjen, njegov narod rekao: ... Zbilja si ti blag i smjeran! (Hud, 87).

Ibrahim, a. s., Je Bio Vođa Koji Je Usmjeravao Ka Allahovim Naredbama I Pravom Putu

Allahovo svojstvo Hadi (Onaj koji upućuje na Pravi Put) se, kao i kod svih ostalih pejgambera, tokom cijelog njegovog života, na najljepši način manifestiralo i u Ibrahimu, a. s. Misijom pejgamberstva kojom mu je Allah, dž. š., ukazao čast, Ibrahim, a. s., je bio vođa svog naroda na Pravom Putu. Pozivao ih je da vjeruju u Allaha, dž. š., Jednog i Jedinog. I ostali pejgamberi, koji su poticali od Ibrahimovog soja, također su bili vođe koji su svoj narod usmjeravali na Pravi Put:

I poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim, i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. (Al-Anbiya', 72-73)

Reci: "Gospodar moj naređuje – pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživjeti. (Al-A'raf:29)

Urfa appears in historical sources as the region in which the Prophet Adam (pbuh), the Prophet Abraham (pbuh), the Prophet Job (pbuh), the Prophet Shu`ayb (pbuh), and the Prophet Elisha (pbuh) all lived. According to various accounts, an important part of the Prophet Abraham's (pbuh) life was spent in Urfa. The Gospel's Book of Acts indicates that the Prophet Abraham (pbuh) lived in Haran. To this, he replied: Men, brothers, and fathers, listen to me! The God of glory appeared to our father Abraham while he was still in Mesopotamia, before he lived in Haran. "Leave your country and your people," God said, "and go to the land I will show you." So he left the land of the Chaldeans and settled in Haran. (Acts, 7:2-4) (Side) In the picture is Urfa's Fish Lake, suggested as one of the places where the Prophet Abraham (pbuh) lived.

Allah, dž. š., nas na slijedeći način u Kur'anu obajveštava o dovama vjernika koji su tražili da budu "vođe čestitih":

I oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!" (Al-Furqan, 74)

I Muhammed, a. s., je pozivao na Allahov Put, najčasniji i najljepši put, ulagao napore da bude povod spasa ljudi i na dunjaluku i na Ahiretu. U suri Al-An'am se na slijedeći način obavještavamo o Muhammedovom, a. s., pozivanju :

Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraćeni stopama našim - a Allah nas je već uputio - i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na Pravi Put: 'Hodi nama!'" Reci: "Allahov put je - jedini Pravi Put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo." (Al-An'am, 71)

U jednom hadis-i šerifu se na slijedeći ističe da je Allahov i Resulullahov put najispravniji put:

Nedvojbeno, najljepša riječ je Allahova Knjiga, a najljepši put je put Muhammeda, a. s. 21

"I ispovijedam vjeru predak svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna." (Yusuf:38)

Dove Ibrahima, a.s..

U Kur'anu se nalazi niz ajeta koji govore o dovama pejgambera. Ove do-ve su veoma mudri primjeri musli-manima koji traže povod za približa-vanje Allahu, dž. š. Naučiti iskrene dove pejgambera, nastojati shvatiti duhovne dubine i izuzetan moral blagoslovljenih pejgambera koji su činili te dove i istom iskrenošću činiti dovu Allahu, dž. š., značajan je put za povećanje bliskosti sa Allahom, dž. š.

I iskrene dove Ibrahima, a. s., o kojima smo obaviješteni u kur'anskim ajetima, također sadrže lijepe mudrosti za sve muslimane. Riječima: ...Gospodar moj, uistinu, uslišava dove. (Ibrahim, 39) Ibrahim, a. s., je veličao Allaha, dž. š., a slijedećim riječima, koje je uputio svome narodu, skrenuo je pažnju na značaj dove:

"I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat ću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome." (Maryam, 48)

Ibrahim, a. s., je na slijedeći način činio dovu Allahu, dž. š., tražeći od Njega mudrost i znanje i da ga uvrsti među čestite:

"Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri." (Aš-Šu'ara, 83)

Ibrahim, a. s., je od Allaha, dž. š., tražio da ga spominju po lijepom:

"I učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći." (Aš-Šu'ara', 84)

U vezi sa Ahiretom, Ibrahim, a. s., je činio slijedeću dovu:

"I učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati - i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih - i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti, na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti." (Aš-Šu'ara, 85-89)

Ibrahim, a. s., je slijedećim riječima molio Allaha, dž. š., za opost grijeha:

Tražio je čestitog nasljednika koji će nakon njega provoditi Allahovu vjeru:

"Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" (As-Saffat, 100)

Ibrahim, a. s., je molio za svoje potomke:

"Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! "(Ibrahim, 40)

A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima!"(Ibrahim, 35)

Molio je Gospodara za sigurnost grada u kome se nalazio i za nafaku vjernika:

A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodo-vima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" - On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će ona prebiva-lište biti!" (Al-Baqara, 126)

Obavljajući neki posao, molio je Allaha, dž. š., da primi to njegovo djelo:

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!" (Al-Baqara, 127)

Od Allaha, dž. š., tražio je da njega i njegov porod učini odanim Njemu, da mu pokaže obrede i da primi njihova pokajanja:

Ibrahim, a. s., je iskrenim srcem bio potčinjen Allahu, dž. š., i nepokolebljivo vjerovao u Ahiret. Zbog toga se sasvim očito osjeća predanost, pokornost i iskrenost u njegovim dovama. Vjer-nici bi se, isto tako, prilikom činjenja dove Gospodaru, trebali ugledati u Ibrahi-movu duboku privrženost Allahu, dž. š., njegovu iskrenost i bogobo-jaznost; trebali bi se okrenuti jedino prema Allahu, dž. š., jedi-nom Prijatelju i Pomoćniku.

Ibrahimov, a. s., Amanet

A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati. (Al-Baqara:112)

Allah, dž. š., nam u Kur'anu predstavlja Ibrahima, a. s., kao jednobošca koji je veličao Allahovu jednoću:

A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi Put ukazati"- on učini riječi tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali. (Az-Zuhruf, 26-28).

Ovaj amanet, koji je Ibrahim, a. s, ostavio svim vjernicima, monoteističko je vjerovanje, koje nam pokazuje da je ovaj blagoslovljeni Allahov poslanik živio radi postizanja Allahovog zadovoljstva, da je samo Allaha doživljavao kao svog Prijatelja i Pomoćnika i da se jedino Njega bojao. Tokom svog poslanstva, Ibrahim, a. s., je svoj narod pozivao na život veličanja samo Allaha, dž. š., i da Mu se niko ne smatra ravnim. Ibrahimov amanet se na slijedeći način ističe u suri Al-Baqara:

Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi poslu-šan!" - on je odgovorio: "Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!" I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!" (Al-Baqara, 131-132)

Ibrahimovo vodstvo na Pravom Putu nastavljeno je i kroz njegove potomke: njegovi sinovi Ismail, a. s., i Ishak, a. s., unuk Jakub, a. s., i njegov sin Jusuf, a. s., te ostali blagoslovljeni vjerovjesnici, koji su uslijedili nakon njih i poticali od iste loze, isto tako su, mudro i dostojanstveno nastavili sa pozivanjem ljudi na život u okvirima vjerskog morala. Obavještavajući nas o amanetu Jakuba, a. s., Allah, dž. š., kaže slijedeće:

Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjat ćemo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!" (Al-Baqara, 133)

I ostali pejgamberi koji su došli nakon Ibrahima, a. s., su, također, ostavili isti amanet svojim potomcima: savjetovali su im da iskreno budu pokorni Allahu, dž. š., i da umru samo kao muslimani. Ko se odazove amanetu Ibrahima, a. s., i bude robovao jedino Allahu, dž. š., provodeći život radi postizanja Njegovog zadovoljstva, može se nadati Allahovom zadovoljstvu i Džennetu, vječnom stjecištu neograničenih blagodati i sreće.

Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju, - njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje (Az-Zumer:17) Koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni. (Az-Zumer: 18)