Poglavlje 3: Zemlja

Uovom ćete poglavlju bolje upoznati Zemlju. Shvatit ćete značaj Zemljinog oblika i neba za naš život. Takođe, moći ćete prepoznati savršene sisteme koje je Allah stvorio da bi nama omogućio život.

Zemlja Je Podešena Za Život

Sve do šesnaestog stoljeća, što je nazad 500 godina, ljudi, osim Grka koji su to naslućivali, nisu znali da je Zemlja planeta. Tek su ih tada istraživanja dovela do zaključaka da je Zemlja planeta. U 20. stoljeću čovječanstvo je otkrilo našu poziciju u Sunčevom sistemu. Zemlja je treća planeta po udaljenosti od Sunca i peta po veličini.

Temperatura u centru Zemlje dostiže visinu od 7500 stepeni. Međutim, ovu nevjerovatnu visoku temperaturu mi uopće ne osjećamo na površini Zemlje.

Naučnici vjeruju da je Zemljino jezgro sačinjeno od usijanog željeza čija je temperatura oko 7 500°C, što je toplije i od površine Sunca. Međutim, mi nikada ne osjećamo tu toplotu jer nas štiti Zemljina kora. Allah je stvorio zemljinu koru dovoljno debelom da kroz nju ne prodire temperatura od jezgra. Takođe, stvorio nam je atmosferu pogodnu za život i biljkama dao takve osobine da one mogu prerađivati ugljen dioksid u kisik i stalno održavati njihovu ravnotežu.

Ovakva Zemljina struktura i druge osobine dizajnirani su specijalno da bi čovječanstvo moglo živjeti na njoj.

Od atmosfere do tla, preko udaljenosti od Sunca do svih ostalih formi ravnoteže, Zemlja je savršeno podešena kako bi podržavala život. Uporedimo je s akvarijem za ribe. Akvarij je podešen tako da ribama omogući život. Termostat kontroliše temperaturu vode, postoji uređaj za ventilaciju i pijesak na dnu. Postoje specijalne otopine koje im dodajemo u vodu, sistem za filtriranje, stalna opskrba hranom... Sve ovo omogućava ribama da žive u akvariju.

Da bi ribe mogle živjeti u akvarijumu, potreban je jedan pažljivi nadzor. A nadzor nad Zemljom, koji je također potreban, na sebe je preuzela atmosfera.

Međutim, ribe u akvarijumu nisu svjesne ove umjetne sredine. One misle da žive u prirodim uvjetima koji su nastali slučajno. One nisu svjesne da im je vlasnik osigurao termostat, ventilaciju i hranu. Očito je da život na Zemlji zahtijeva više komplikovanijih sistema od akvarijuma.

Pametni ljudi ne potroše život kao ribe u akvarijumu. Oni shvataju da je Zemlja "priređena" za njih i da ona ima Gospodara i Upravitelja. Bez sumnje, Allah je sve ove osobine Zemlje podesio kako bi nama osigurao uvjete za život. O ovome nam Allah govori u Kur'anu:

Allah je dizajnirao, podesio i uskladio svaki detalj na Zemlji. Svako ko shvata ove činjenice trebao bi da vjeruje u Allaha, da vidi Njegovu neograničenu moć i bude Mu zahvalan na svemu što nam je dao.

Sada, ispitajmo neke od osobina koje je naš Stvoritelj dao na Zemlji i koje svjedoče o Njegovoj moći.

Zemljina Pozicija U Svemiru

Da je Sunce bliže Zemlji, to bi prouzrokovalo da se ona, kao na slici gore, u potpunosti pretvori u pustinju i sprži. Isto tako, da se Sunce nalazi na većoj udaljenosti od Zemlje nego što je sada, tada bi, kao na slici desno, Zemlja bila u potpunosti prekrivena glečerima.

Šta bi se desilo da je Zemlja malo bliža Suncu? Odgovor je očigledan, jer smo već naučili da je temperatura na Suncu ubitačna, uništila bi sve okeane i mora, te sadašnju atmosferu. Sva voda na Zemlji isparila bi. Zemlja bi postala velika pustinja.

Naprimjer, spomenuli smo Veneru, koja je bliža Suncu od nas. Zbog toga je temperatura na Veneri viša nego na Zemlji i doseže preko 475°C. Kada stavite vodu u šerpu i zagrijete na 100°C, ona ključa.

Sada razmislimo o suprotnome. Šta da je Zemlja dalje od Sunca? U tom bi slučaju primala manje toplote i cijela bi se planeta pretvorila u komad leda.

Znači da je Zemlja smještena baš na pravom mjestu. Šta mislite kako se to dogodilo? Može li to biti slučajno? Naravno da ne može. Zemlja nije živa niti je svjesna, tako da nije mogla sama sebi naći savršeno mjesto i postaviti se na to mjesto. Činjenica da je Zemlja na tako savršenom mjestu jedan je od znakova Allahove savršene kreacije.

Posljednja naučna istraživanja pokazala su važnost ostalih planeta za naš život na Zemlji. Ukratko, Jupiter poput štita čuva Zemlju, jer je njegova privlačna sila znatno veća od Zemljine, tako da većina meteora koji lutaju svemirom pada na Jupiter. Ovo je slično načinu na koji magneti privlače željezo, veći magnet privlači više.

1. Zemlja	2. Jupiter
Zbog toga što je Jupiterova gravitacija mnogo jača od Zemljine, meteori koji kruže kosmosom se, isto kao da ih privlači jedan veoma jak magnet, privlače od strane Jupitera. Na taj način ova jaka gravitacija Jupitera Zemlju, a time također i nas, štiti od ove opasnosti.

Pametni ljudi znaju sve ove činjenice i oni shvataju da Allah ništa nije stvorio bez svrhe. Ovo je rečeno i u Kur'anu:

Kao što kazuju ovi ajeti, mi bismo trebali razmišljati o stvaranju neba i Zemlje. Šta ste do sada naučili o Allahovoj moći stvaranja. Kada se osvrnete na ova saznanja, bolje ćete shvatati Allahovu moć.

Zemljina Temperatura

Zahvaljujući povezanosti temperature s nadmorskim visinama postoje mjesta na Zemlji na kojima se ljudi sunčaju na jednoj, a skijaju na drugoj nadmorskoj visini.

Znate li kolika je prosječna temperatura u svemiru? -270°C! Tako niska temperatura onemogućava život. Prosječna temperatura na Zemlji kreće se od 15°do 20°C. Naravno, temperatura varira krećući se prema višim slojevima atmosfere.

Naprimjer, Afrika je vrući kontinent. Šta mislite može li se napraviti Snješko u Africi. Misliš da ne može, jer je za Snješka potreban snijeg, a u Africi nema snijega. Nije tačno. U Africi možete napraviti Snješka kada god hoćete, ali morate se popeti na planinu Kilimandžaro, čiji je vrh najviši na kontinentu. Gore temperatura pada i do -50°C. Razlog tome je što se vrh nalazi u sloju atmosfere koji se naziva stratosfera. Kada se penjemo više, temperatura opet raste. Zahvaljujući zaštiti koju je Allah osigurao ne posoje velike temperaturne razlike na Zemlji.

Razlog za to jeste dijelom ravnomjerna raspodjela toplote koju zrači Sunce, kao i Zemljina udaljenost od Sunca. Ranije smo detaljno objasnili ovu pojavu.

Prema računanjima, kada bi se dotok energije koju nam pruža Sunce smanjio za samo 10 procenata, Zemlja bi bila pokrivena slojevima leda debelih i po nekoliko metara. Ako bi se ta energija imalo povećala, Sunce bi sve spržilo na Zemlji.

Brzina kojom se Zemlja okreće također pomaže u ravnomjernom raspoređivanju toplote na planeti. Zemlja napravi puni krug oko svoje ose svakih 24 sata. To znači da je period smjene dana i noći kratak. Ako je kratka noć, odnosno dan , to znači da su i temperaturne razlike u danu i noći prilično male.

Važnost ovoga može se vidjeti na primjeru Merkura. Tamo dan traje duže od jedne godine, tako da je jedna strana planete osvijetljena, a druga nije, te razlike u temperaturi iznose i do 1 000 °C.

Izgled Zemlje također pomaže u raspodjeli temperature. Postoji razlika od oko 100°C između polarnih i ekvatorijalne regije. Ali su promjene u temperaturi postepene. Kada bi hladni i vreli predio bili odmah jedan do drugog, zapuhali bi jaki vjetrovi koji bi odnosili sve što im se nađe na putu.

Ali, Zemlja je puna prirodnih prepreka koje blokiraju velika strujanja vazduha koja bi izazvala temperaturne razlike. Te su prepreke veliki planinski lanci koji se protežu od istoka ka zapadu, počevši od Himalaja u Kini do Alpa u Evropi.

Vidjeli smo kako Zemlja održava svoju zagrijanost, iako je vani, u svemiru temperatura -270°C. Kada bi na Zemlji temperatura bila manja ili veća, mi ne bismo mogli preživjeti. Zbog toga, uređenost temperature na Zemlji jeste Allahov blagoslov. Zauzvrat, mi Mu trebamo biti zahvalni i to je jedna od osnovnih stvari koje trebamo imati na umu.

Koliko je velika Zemlja i da li nas Allah štiti od ostalih nebeskih tijela? Odgovore ćete dobiti sada.

Veličina Zemlje I Njena Zaštiće Nost Od Ostalih Nebeskih Tijela

U prethodnim poglavljima spomenuli smo različite veličine planeta. Uporedimo Zemlju s ostalim planetama.

Zamisli da je Zemlja veličine graška. U tom slučaju Merkur bi bio kao zrno pšenice, Venera bi bila grašak kao i Zemlja, Mars bi bio poput košpice od lubenice, Jupiter narandža, Saturn kao mandarina, a Uran i Neptun bili bi veličine višnje. Pluton bi bio kao zrno pšenice. Kada bi Zemlja bila velika kao zrno graška, Sunce bi bilo kao velika lopta, puno veća od košarkaške.

Da li je ova veličina Zemlje slučajna ili je jako promišljena? Ako pažljivo proučimo Zemlju, vidjet ćemo da je velika tačno onoliko koliko i treba biti.

Kada bi Zemlja bila manja, gravitaciona bi sila oslabila i postala preslaba da drži atmosferu oko sebe. Bez atmosfere planeta bi bila izložena meteorima i štetnim zračenjima iz svemira. Dalje, gubitak kisika bi značio kraj života na Zemlji.

Kada bi Zemlja bila veća, gravitaciona sila bi se povećala, zadržavala bi otrovne gasove u atmosferi, i ona bi postala smrtonosna smjesa gasova.

Pored mase, i unutrašnjost je Zemlje specijalno dizajnirana. Slojevi Zemljinog jezgra okreću se jedan oko drugog i tako stvaraju Zemljino magnetno polje. Ovo magnetno polje ima važnu ulogu u očuvanju života. Protežući se daleko iznad površine, ovo polje štiti Zemlju od opasnih zračenja iz svemira.

I drugi naučni dokazi pokazuju nam da svemir nije prepušten sam sebi, već da njime Stvoritelj, Allah, upravlja, i da On stvara galaksije, zvijezde i planete i da su sve one u Njegovoj moći.

Plava planeta na kojoj živimo jeste specijalna Allahova kreacija. U Kur'anu Allah opisuje ovo stvaranje u suri El-Furkan, u drugom ajetu, riječima: On je sve stvorio i najtačnije odredio. U ovoj se suri precizno navodi da je Allah osigurao sve što treba čovječanstvu.

Svaki proizvod koji napravi obućar, stolar ili kujundžija jeste pažljivo promišljen. Ove zanatlije planiraju svaku fazu rada i sve precizno izmjere. Niko ne bi smio tvrditi da ovi lijepi predmeti nastaju slučajno, bez smišljenog dizajna i plana. Slično tome, besmisleno je misliti da su se milijarde galaksija, planeta i zvijezda same stvorile i organizovale slučajno.

Okeani I Mora

Ukusni morski proizvodi su također blagodati koje je Allah, dž. š., stvorio radi nas.

71 % Zemljine površine pokriveno je vodom. Zemlja je jedina planeta na kojoj je voda u tečnom stanju. Voda se sakuplja u ogromne rupe u zemlji i formira okeane, koji su od životne važnosti.

Naprimjer, okeani sprečavaju iznenadne promjene atmosferske temperature, čine je stabilnom, i tako pomažu život. Također, oni ublažavaju klime. Dalje, okeani oblikuju obale putem erozije. Niti jedna planeta nema takav sistem.

Također, okeani su puni riba i morskih plodova kojima se hranimo. Ukusna hrana, plivanje i putovanje brodom blagoslovi su od Allaha.

Allah je sve što mi trebamo stvorio perfektno, iako postoje i jako opasne stvari na Zemlji.Takve su stvari najčešće pritajene i pojavljuju se rijetko. Obratimo pažnju na vulkane.

Planine Koje Ispuštaju Magmu

Magma su istopljene stijene koje se nalaze ispod Zemljine kore, i u tečnom su stanju. Magma nekad nađe put kroz pukotine u Zemljinoj kori i nasilno eruptira. Ovaj strašni proces naziva se vulkanska erupcija.

Vulkanske eksplozije nam pokazuju sa kakvom vatrom je ispunjena unutrašnjost Zemlje. Da se naša planeta ne nalazi pod zaštitom Allaha, dž. š., mi bismo bili izloženi stalnoj opasnosti od ovih vulkanskih eksplozija.

Često praćen jakom eksplozijom, vulkan eruptira ispuštajući tone prašine i pepela visoko u atmosferu. Erupcija formira divovski tamni oblak na nebu. Magma počinje kliziti po zemlji brišući sve ispred sebe, čitave šume ili gradove blizu kojih se desila erupcija.

Magma koja otječe iz vulkana naziva se lava. Kasnije, lava se hladi i na Zemljinoj površini, a zatim se stvrdne i tako formira stijene.

Kroz historiju, mnogi su gradovi uništeni ovakvim katastrofama. U prvom stoljeću naše ere, iznenadna erupcija vulkana zbrisala je Pompeje, veoma napredan rimski grad, s lica zemlje. Desila se tako brzo da ljudi iz tog grada nisu uspjeli pobjeći i svi su bili mrtvi prije nego što su stigli pokušati pobjeći. Lava je brzo prekrila čitav grad, ostavljajući za sobom pustoš.

Niko nije ostao živ: narod Pompeja, koji je bio poznat po svojoj neposlušnosti Allahu i po svome nemoralu, odjednom je nestao. Neizbježan kraj koji su dočekali oni i njima slični narodi opisan je u Kur'anu:

Ovi ajeti govore vam kako Allah ima moć nad svim stvarima i da On može uništiti sve na Zemlji, kada god On to hoće. Niko ne može pobjeći njegovoj kazni. Ali, Allah je jako milostiv i samilostan prema Svojim robovima. Vidjeli ste do sada jako puno dokaza Allahove milosti. I ove erupcije vulkana pojavljuju se jako rijetko, što je još jedan blagoslov od Allaha.

Atmosfera

Da li ste se ikada pitali šta se dešava na nebu kada pogledamo gore? Vjerujemo da jedva čekate da saznate. Hajdemo se upoznavati s nebom!

Sloj zraka oko Zemlje naziva se atmosfera. Atmosfera je sastavljena od 7 slojeva. Svaki je sloj sačinjen od različite smjese gasova, i svih je sedam slojeva u savršenom skladu.

U Kur'anu Allah govori kako je rasporedio nebesa na sedam neba:

Ovdje se riječ "nebesa" vjerovatno odnosi na sedam slojeva atmosfere. Naravno, možda postoje i druga značenja ovog ajeta, ali zar nije interesantno da dok smo proučavali nebo, otkrili smo da je sastavljeno od sedam slojeva.

Svaki od 7 slojeva atmosfere ima svoju svrhu i funkciju. Allah nam je stvorio i štit oko Zemlje.

Ovdje se riječ "nebesa" vjerovatno odnosi na sedam slojeva atmosfere. Naravno, možda postoje i druga značenja ovog ajeta, ali zar nije interesantno da dok smo proučavali nebo, otkrili smo da je sastavljeno od sedam slojeva.

Ti slojevi jesu:

1. troposfera: ovo je sloj najbliži površni Zemlje. Debljina ovog sloja varira ovisno o klimi. Temperatura opada kako raste nadmorska visina. Temperatura na najvišem dijelu kreće se od -51°C do -79°C;

2. stratosfera: to je sloj iznad troposfere; Temperatura raste kako se penjemo više.

3. mezosfera: sloj poslije stratosfere. Ovdje temperatura opada na -73°C;

4. termosfera: to je sloj iznad mezosfere. Temperatura postepeno raste. Razlike u temperaturi tokom dana i noći iznose preko 100°C;

5. ekosfera: sloj koji je udaljen oko 500 kilometara od Zemljine površine;

6. jonosfera: sačinjena je od joniziranih gasova po čemu je i dobila ime;

7. magnetosfera: prema magnetnom polju koje leži u ovom sloju nazvan je magnetosfera. Ovaj sloj koji funkcioniše poput štita smješten je između 3 000 i 30 000 kilometara iznad površine. Štiti nas od opasnih zračenja iz svemira i naziva se Van Alenov pojas.

Kako bi bolje shvatili značaj atmosfere za nas, pogledajmo kako ona izgleda na drugim planetama. Napimjer, pretpostavimo da smo na Merkuru. Tamo nema atmosfere koja je od ključne važnosti za život. Do sada smo spomenuli važnost gasova, poput kisika, ili zaštite koju nam atmosfera pruža. Jako nam je važna i težina atmosfere.

Atmosfera je sastavljena od lahkih gasova. To ne znači da atmosfera nema težine. Tačnije, ovi, kilometrima debeli, slojevi jako su teški.

Prema istraživanjima, atmosfera svakog od nas pritišće tonama težine. Ovo se naziva "vazdušni pritisak". Vjerovatno se pitaš kako nismo zgnječeni? Nismo zgnječeni jer su naša tijela napravljena tako da podnose težinu atmosferskog pritiska. Kada bi se vazdušni pritisak jako smanjio, mi ne bismo preživjeli. To je zato što bi bez pritiska krv cirkulirala prebrzo i vršila prejak pritisak na naše vene. Da nije uravnoteženog atmosferskog pritiska, naše bi vene popucale.

Atmosfera nas štiti od meteora i opasnih zračenja. Ultraljubičasti zraci filtrirani stižu na Zemlju.

A. Rizici Sunčevog zračenja: B. Atmosfera 1. UVB (Srednjetalasno ultraljubičasto zračenje), 70 % sunčevih zraka apsorbuje se u atmosferi; 2. UVC (Kratkotalasno ultraljubičasto zračenje),100% UVC zraka apsorbovano je u atmosferi; 3. UVA (Dugotalasno ultraljubičasto zračenje); Skoro svo UVA zračenje dopire do površine Zemlje.

Prema tome, nije moguće za ljudska bića da žive u okruženju poput Merkura, bez atmosfere.

Na Veneri postoji atmosfera. Međutim vazdušni pritisak je 90 puta veći nego na Zemlji, tako da onemogućava život. Znači, sva živa bića na Veneri bila bi zgnječena.

Sada se vratimo na naučeno:

• -atmosfera je jedan od ključnih uvjeta za život;
• -ona ima mnoge funkcije;
• -od velikog su nam značaja gasovi od kojih se sastoji;
• -da nema atmosfere, bića na zemlji ne bi mogla disati i to bi značilo kraj života na Zemlji.

Još jedan od zadataka atmosfere jeste i to da nas štiti od prijetnji iz svemira, poput meteora i sl. Atmosfera ih sprečava da padnu na Zemlju i izazovu velike štete.

Atmosfera blokira štetna zračenja koja dolaze iz Svemira. Zahvaljujući atmosferi samo 7% ovog opasnog zračenja dopire do Zemlje. Evo još jedne teme o kojoj treba razmisliti: jedina vrsta zračenja koje omogućava život jeste ono koje dopire do Zemlje. Ne zaboravi da je Zemlja udaljena od Sunca tačno koliko i treba da bude, ni bliže ni dalje.

Da li se atmosfera mogla napraviti sama od sebe, slučajno? Pomisli na ukusne kolačiće. Šta im daje takav okus? Bez sumnje, tvoja je mama stavila baš onoliko koliko treba potrebnih sastojaka i ispekla ih na potrebnoj temperaturi. Mogu li se oni slučajno napraviti sami od sebe? Sigurno da ne mogu. Isto tako se ni atmosfera nije mogla napraviti sama od sebe. Onaj ko zna sve ovo, vjerovatno će, kada pogleda u nebo, reći: "Da Allah nije stvorio atmosferu, ne bi bilo života na Zemlji. Allah je uzvišen u Svojoj moći, da nas On ne štiti, divovski meteori padali bi i uništili Zemlju." To što sada učite, sve je ovo jedan od načina zahvaljivanja Allahu na svim blagodatima koje nam je podario.

Da li biste povjerovali da vam se kaže da ukusni kolači koje jedete nastaju slučajno i sami od sebe? Naravno da ne bis te povjerovali u ovu besmislicu zato što znate da te kolače pravi vaša mama. Upravo na isti način ni kosmos ne može nastati slučajno i on ima svog Stvoritelja, Koji ga je osmislio.

Prilagođenost Atmosfere Za Život

Zemljina atmosfera opremljena je svime što je potrebno za život. Sada ćemo vam objasniti sastav naše atmosfere.

Zemljina atmosfera sastoji se od 77% azota, 21% kisika i 1% ugljen dioksida, argona i ostalih gasova. Ispitajmo kisik.

Kisik je neophodan za život, pošto se energija koju koriste živa bića dobiva iz hemijskog procesa u kojem ključnu ulogu igra kisik. Zbog toga mi uvijek trebamo kisik i dišemo da bismo zadovoljili našu potrebu za kisikom.

Udio kisika u atmosferi prilagođen je potrebama za život. Kada bi bilo 22% umjesto 21% kisika samo jedan udar munje bio bi dovoljan da spali ogromnu šumu. Kada bi udio bio 25% na zemlji bi stalno buktale vatre, pošto je kisik gas koji omogućava gorenje.

Možda se pitaš šta bi se desilo kada bi se potrošile sve zalihe kisika? Uprkos velikom zagađenju vazduha u posljednjem stoljeću, još nam ne prijeti opasnost od nestanka kisika. 80% zaliha kisika proizvode mikroorganizmi nastanjeni u okeanima, tako da čak i nestanu sve šume, još uvijek bi bilo kisika u atmosferi.

Savršeni sistem održava stalne zalike kisika. To se naziva sistem reciklaže. Ljudi i životinje troše kisik i proizvode ugljen dioksid. S druge strane, biljke troše ugljen dioksid i proizvode kisik. Svaki dan proizvodi se stotine tona kisika koji odlazi u atmosferu.

Kada bi umjesto 21 posto, u atmosferi bilo 22 posto kisika, atmosfera bi došla u zapaljivo stanje i takvo situacija bi predstavljala veliku opasnost po Zemlju. 80 posto kisika u atmosferi proizvodi se u okeanima od strane mikroskopskih živih bića koji su prikazani na slici gore.

Jedna činjenica zaslužuje da se posebno spomene ovdje. Zašto samo biljke proizvode kisik? Zašto ga sva živa bića ne proizvode? Zar život ne bi bio lakši?

Definitivno ne! Naprotiv, kada bi ljudi i životinje počeli proizvoditi kisik, udio kisika bi se znatno povećao I atmosfera bi postala lahko zapaljiva. Najmanja iskra izazvala bi ogromne požare.

S druge strane, kada bi sva živa bića proizvodila ugljen dioksid, onda bi se kisik brzo istrošio, i živa bića bi se pogušila jer ne bi mogla disati.

Kao što vidite, pored zaštite, atmosfera nam pruža i kisik koji trebamo da bismo disali. Allah je stvorio mnoge povezane sisteme kako bi održao stalnu količinu kisika. Tako Allah vrlo lahko uspostavlja ravnotežu.

Sjeti se da svaki put kada udahneš bez teškoća, to je razlog da budeš zahvalan Allahu, jer da Allah nije htio, ne bi bilo ni kisika ni atmosfere.

Oblaci Koje Nosi Vjetar

Kada pogledamo u nebo, vidimo bijele ili sive oblake koji izgledaju kao šećerna vuna. Ponekad nas podsjećaju na neke objekte, životinje i ljude. Sada ćemo vidjeti kako nastaju oblaci.

Svaki dan sunčeva toplota izaziva isparavanje vode. Ovaj vid vode koja odlazi u vazduh naziva se vodena para. Zrak koji se približava Zemlji postaje topliji. Onda se topli zrak diže u atmosferu i sa sobom nosi i vodenu paru. Gore, u visinama, taj se zrak hladi zajedno s vodenom parom koja se pretvara u sićušne kapljice vode i tako se tvore oblaci.

U jednom prosječnom kišnom oblaku nalazi se oko 300 hiljada tona vode.

Voda koja isparava iz okeana i nekih jezera bogata je solima i mineralima i takva vodena para sa sobom odnosi čestice soli i minerala. Te čestice su toliko sitne da se ne vide golim okom.

Vjetrovi koji nose ove kapljice u atmosferi sakupe i do 27 milona tona soli dnevno. Ove soli formiraju kristalno jezgro buduće kapi kiše.

Oblaci sa Zemlje izgledaju poput pamučne vate. Vjerovatno mislite da nisu uopće teški. Međutim, kada se ovi kristali pretvore u kišu, vidimo tone vode koja pada na zemlju. Prosječan kišni oblak sastoji se od 300 000 tona vode. Jedna tona iznosi 1 000 kilograma. 300 000 tona je 300 miliona kilograma. Ako je odrasli čovjek težak 60-70 kilograma, vidiš li koliko je to zapravo teško. 300 000 tona visi u zraku.

Allah nam na Zemlju spušta kišu iz tih ogromnih oblaka da bi je oživio. Na ovaj način, svaki ćošak na Zemlji prima dovoljno vode. U Kur'anu, Allah nam govori kako oblaci donose kišu:

Ovaj nam ajet govori o tome kako kiša na zemlju pada čista. Sadrži jako male količine soli i minerala. To je zasigurno blagoslov od Allaha, jer tlo iz kišnice crpi zalihe soli i minerala. Ali kada bi voda koja isparava sadržavala veće količine soli, kišnica bi uništila tlo i biljke, ukratko, okončao bi se život na Zemlji. Međutim, ovo se nikada ne dešava, jer je Allah milostiv prema ljudima, i to nam govori i u Kur'anu:

Ovo je još jedan dokaz da je Allah sve učinio prilagođenim za život. Kao što vidite, mi nemamo moć ni nad čim što nam je potrebno za život. Da Allah nije htio, mi ne bismo živjeli na Zemlji. Zbog ovoga bismo uvijek trebali biti zahvalni Allahu i sjećati se da je on Stvoritelj svega.

Naučili smo kako voda isparava i kako se oblaci pretvaraju u kišu. Kako bi bilo da sada učimo o tome kako kiša pada na zemlju u određenoj mjeri?

Mjera U Kiši

Kiša pada na zemlju u tačno određenim količinama. Ova je mjera izračunata savremenim naučnim metodama. Računi pokazuju da 16 miliona tona vode isparava svake sekunde. Godišnje, ova količina iznosi 505 triliona tona. Opet, ta je količina ista svake godine. Ova činjenica koja je nedavno otkrivena od naučnika objavljena je u Kur'anu prije 1 400 godina.

Na Zemlju svake godine padne u prosjeku po 505 triliona tona kiše. Ova količina je svake godine ista i ne mijenja se. Ovo je jedan od primjera da Allah, dž. š., sve stvara po mjeri i ravnoteži.

Zadivljujuće je da Allah određuje tačnu mjeru i količinu u kojoj nam šalje vodu s neba, kao i otkriće da je svake godine ta količina ista.

Isparavanje i kondenzacija istih količina vode, spomentuih ranije, odnosno kruženje vode održava stalni razvoj života na Zemlji. Vještačko kontrolisanje ovih procesa je nemoguće, čak i s najnaprednijom tehnologijom.

I najmanja promjena u sistemu kruženja vode dovela bi do nestabilnosti kompletne prirode jako brzo i okončala život. Međutim, to se nikada ne dešava. Zemljina površina uvijek prima iste količine padavina. Allah "kišu s mjerom spušta."

Do sada ste sigurno shvatili da Allah upravlja mjerom kiše, jer kako bi drugačije i bilo moguće. Kiše ne može sama pasti u istoj količini kao i prošle godine. Allah je Gospodar cijelog svemira, i sve se događa Njegovom voljom.

Obratimo pažnju na veoma interesantnu temu, dugu.

Šarena Du

Morali ste bar jednom u životu vidjeti dugu, ako ne uživo, onda na slikama ili televiziji. Pogled na dugu je zadivljujući. Njene boje i oblik očaravajući su. Da li ste se ikada pitali kako nastaje duga? Ako ne znate, sada ćemo vam ispričati.

Duga se ponakad javlja kada nakon kiše ugrije sunce. To je luk sastavljen od sedam boja poredanih jedna do druge. Duga je zapravo svjetlosna varka. Sačinjena je od osnovnih boja sunčeve svjetlosti. Zapravo, bijele sunčeve zrake su obojene. Ove boje dolaza od Sunca i nazivaju se spektrum. Osnovne boje spektra su: crvena, narandžasta, žuta, zelena, plava, indigo i ljubičasta. Bijele su zrake sačinjene od ovih boja. Onda kada sunčeva svjetlost prođe kroz kapljicu kiše, pojave se boje. To je zato što voda prelama ili razdvaja svjetlost. Ove se boje odbijaju u unutrašnjosti kapljice pod različitim uglovima.

Duga nastaje tako što se, prolazeći kroz kišnu kap, Sunčeva svjetlost razdvaja na 7 različitih boja. Zapravo, kada se gleda iz kosmosa, duga ima oblik kruga, ali mi sa Zemlje vidimo samo njenu polovinu, tj. mi vidimo dugu u obliku polukruga.

Ovo vam izgleda komplikovano? Ako misliš da jeste, nađi kristalnu čašu i uperi jaku bateriju u nju. Ovdje će čaša biti kapljica vode, a baterija Sunce. Kada čašu izložimo jakom svjetlu, na zidu će se pojaviti mala duga. Kada pričamo o dugi, uvijek je zamišljamo kao polukružnu. Međutim, to nije tačno, duga je, zapravo, krug.

Centar duginog kruga uvijek se nalazi tačno nasuprot Sunca. Ako se Sunce kreće više na nebu, i centar se duge pomjera.

Naš Gospodar dao nam je očaravajuću dugu kako bismo mi mogli uživati u pogledu na nju i slaviti Allaha, Koji ju je stvorio. Allah ima moć da stvori neograničeno mnogo prelijepih stvari.

Sada ćemo proučavati Mjesec, čija nas ljepota zadivljuje noćima.

Mjesec Koji Osvjetljava Noći

Mjesec podsjeća na ogromnu kamenu loptu koja se okreće oko Zemlje. Po noći, na vedrom nebu Mjesec svijetli u mrklom mraku. Poput ogledala, on reflektira svjetlost koja dolazi od Sunca. Ova osobina Mjeseca navedena je u Kur'anu.

Na Mjesecu postoje duboki krateri, obzirom da nema atmosferu stalno je na udaru meteora.

Mi uvijek vidimo istu stranu Mjeseca, pošto se on okrene i oko Zemlje i oko sebe za 29 dana. Zbog toga nikada ne možemo vidjeti drugu stranu Mjeseca.

Ponekad Mjesec izgleda kao krug, ponekad kao polukrug. to je zato što dok se okreće oko Zemlje njegov osvijetljeni dio daje neki oblik.

Zemlja i Mjesec privlače se međusobno, ali je gravitaciona sila Zemlje 6 puta veće od gravitacione sile na Mjesecu. Uprkos tome, Mjesečeva gravitacija utječe na Zemlju izazivajući plimu i oseku u morima i okeanima. Uobičajene su promjene nivoa okeana i mora. Kada bi gravitacija Mjeseca bila jača izazivala bi ogromne promjene u nivou vode, tako da bi okolna područja bila stalno poplavljivana.

Međutim, tokom plime i oseke, vode obično narasta toliko da ne predstavlja opasnost. Allah je savršeno odmjerio gravitacione sile Zemlje i Mjeseca i sačuvao nas od katastrofa.

Noć, Dan I Godišnja Doba

Tokom rotacije Zemlje oko svoje ose, Zemlja je lagahno nakrivljena u odnosu na orbitu. Ovo uzrokuje pojavu godišnjih doba: proljeća, ljeta,jeseni i zime.

Da je Allah tako htio, Zemlja bi stajala ravno, vertikalno u odnosu na orbitu, a onda ne bismo imali godišnja doba. Temperatura na Zemlji bila bi svugdje ista. Sve, od hrane, preko zraka koji udišemo do stila života bilo bi drugačije.

Znate li kako su nastali dan i noć? Svemir je u potpunom mraku. Međutim, Zemlja, koja je u tom tamnom Svemiru, ima smjenu dana i noći. Ujutro nas probudi svjetlost Sunca, a po noći je mračno. Šta misliš zašto Zemlja bude osvijetljena ujutro?

Osim što se okreće oko Sunca, Zemlja se okreće i oko sebe. Dok se Zemlja okreće, jedna je strana uvijek okrenuta Suncu i ona je osvjetljena i na toj je strani dan.

Za razliku od naše planete, Uran se rotira na strani, kao da je spao. On se po svojoj orbiti kotrlja poput bureta. Ekvator Urana postavljen je pod uglom od 98° u odnosu na svoju orbitu, tako da su polovi tokom putanje direktno okrenuti Suncu. Da bi Uran obišao krug oko Sunca, potrebno je 84 godine, tako da, godinama jedan od polova prima svu svjetlost, dok je drugi u mraku.

Zemlja je nakrivljena u odnosu na svoju orbitu 23°27'. Da nema ovog ugla, ne bi bilo godišnjih doba.

Šta bi se dogodilo kada bi na jednoj strani Zemlje uvijek bio mrak, a na drugoj dan? Ljudi ne bi imali određeno vrijeme za spavanje. Svi bi spavali i budili se u različito doba. Bilo bi jako puno nesporazuma među ljudima.

Zamislite da je stalno dan. Biste li mogli mirno spavati? Osim toga, nikada ne bismo vidjeli Mjesec i zvijezde.

S druge strane, zamislite da smo stalno u mraku? Prvo, nikada ne bismo vidjeli Sunce ni plavo nebo. Ne možemo ni zamisliti kako bi izgledao jedan naš radni ili školski raspored i kada bi spavali. U školu bismo išli po noći.

Najvažnije, nestale bi biljke kojima je potrebna smjena dana i noći kako bi opstale.

Ali, naš Gospodar stvorio je noć i dan da nam olakša život i da ga dovede u red. Razlozi za stvaranje dana i noći navedeni su u Kur'anu:

Uzmite u obzir da svaki dan osvane novo otkriće i izum. Međutim niti jedan izum nije nastao bez prethodnog uzorka, svi su pronalazači insiprisani već postojećim u prirodi. Koji od ovih izuma bi mogao natjerati Zemlju da se okreće? Niti jedan jedini. Samo Allah, Stvoritelj i neba i Zemlje, to može učiniti. Uvijek se podsjećajte da je Allah stvorio dan i noć i da ih On može i ukloniti. Naši bi životi bili stalni metež, ako bismo uopće postojali. U Kur'anu Allah nam govori da može, ako hoće, produžiti nam dan i noć:

Ovi nam ajeti jasno govore da ni noći ni dana ne bi bilo bez Allahove volje.

Nikada nemojte zaboraviti da je Allah, Svemogući, savršeno stvorio i uredio, kako vas tako i sve ostalo što možete zamisliti.

Za čovjeka koji stalno avionom putuje na zapad, uvijek će biti dan, zato što u tom slučaju za njega Sunce neće zalaziti. Da se Zemlja ne okreće oko sebe, i mi, isto kao ovaj čovjek u avionu, ne bismo nikada mogli vidjeti noć.