Allah Nam Je Slao Poslanike I Objave

U prethodnim poglavljima smo vam pružili dokaze i primjere koji nam pomažu da bar malo shvatimo veličinu Allahove moći. Razlog zbog kojeg nas je Allah obdario razumom i mogućnošću mišljenja jeste da bismo spoznali Njega. Allah nam je poslao i objave kroz koje nam se predstavio. U objavama On nam govori šta očekuje od nas. Allah je odabrao i poslao nam poslanike koji će, svojim neprikosnovenim ponašanjem biti primjeri svim ljudima. Preko ovih poslanika, čovječanstvu je data objava, kao vodič kroz život.

Teško je znati koliko je tačno Allah odabrao poslanika, smatra se da je bilo 313 poslanika. Mi znamo samo imena onih koji su spomenuti u Kur'anu, posljednjoj Božijoj Objavi. Allah nam je opisao njihove živote, kako bismo se mi ugledali na njih i ispravno postupili u životu. Ovako znamo kako treba da se ponašamo bolje i više u skladu sa vrijednostima u Kur'anu. Samo ovako možemo saznati kakvim ponašanjem je Allah zadovoljan.

Das einzige von Allah offenbarte Buch, das unverändert geblieben ist, ist der Quran.

U Kur'anu nam Allah govori kako je svakom narodu poslao poslanika i upozorio ih. Ovi poslanici su navodili svoj narod da se klanjaju samo Allahu i pokoravaju Njegovim naređenjima. Opominjao ih je da ako ne budu poslušni, bit će kažnjeni. Ukratko, oni su upozoravali nevjernike i one koji su ogrezli u zlu, i obećavali nagrade onima koji su vjerovali (O Džennetu i Džehennemu ćemo šire govoriti u narednim poglavljima). Posljednji Božiji poslanik bio je Muhammed, a.s. Njemu je objavljen Kur'an, posljednja Objava.

Ranije Allahove objave su izgubile svoju vjerodostojnost, jer su nemarni ljudi i oni sa zlim namjerama dodavali svoje riječi ili izbacivali postojeće. Tako da, originali, prave objave koje su poslane ljudima, nisu očuvane do danas. Ali, Allah nam je spustio Kur'an, knjigu koju je nemoguće mijenjati i krivotvoriti.

Muhammed, a.s., i muslimani, kasnije, sačuvali su Kur'an do danas. Kur'an je tako jasan da ga svako može shvatiti. Kada čitamo Kur'an, odmah možemo prepoznati da je to Allahov govor. Kur'an, koji je ostao netaknut, pod Allahovom je zaštitom i on je jedina Objava za koju će ljudi biti odgovorni sve do Sudnjeg dana.

Danas, svi muslimani, gdje god bili, čitaju isti Kur'an, niti jedna jedina nesuglasnost ne postoji ni u jednoj riječi niti slovu. Kur'an, koji je objavljen Muhammedu, a.s., zabilježio je hz. Ebu Bekr, a zatim ga prepisao hz. Osman, koji je živio prije 1400 godina. Taj i Kur'an koji mi čitamo je identičan. To znači da je Kur'an od dana kada je objavljen, ostao netaknut do danas. To je zato što ga je Allah zaštitio od zlih ljudi koji bi pokušali da ga promijene i dodaju mu neke dijelove. U jednom ajetu Allah nam govori kako On čuva Kur'an:

Ovdje "Mi", znači Allah. Nema drugog boga osim Allaha, On nema partnera. On je Svemogući Allah, Stvoritelj svega i Onaj Koji svojim znanjem sve obuhvata.

U nekim dijelovima Kur'ana, Allah za Sebe kaže: "Ja", dok u drugim kaže: "Mi". U arapskom jeziku, koji je jezik Kur'ana, riječ "Mi" nekada se odnosi i na jednu osobu ukoliko ta želi naznačiti svoju moć značajnu za sugovornika. U narednim poglavljima knjige, pokazat ćemo vam neke primjere, ajete iz nekih sura (odlomaka Kur'ana). To su najtačnije riječi, jer su to riječi od Allaha, Onoga Koji nas zna bolje nego mi sami sebe.

U Kur'anu Allah navodi kako trebamo uzeti pouke iz života poslanika. U jednom ajetu stoji:

Ljudi kojima se Allah obraća u ovom ajetu su oni koji shvataju da je Kur'an Allahov govor i zbog toga razmišljaju i razvijaju svoj um, nastoje shvatiti i proučiti Kur'an u potpunosti te se ponašati u skladu s datim naređenjima.

Allah smatra ljude kojima je poslao svoje objave i poslanike odgovornima za svoje postupke, jer im je dao Svoja naređenja. Nakon što su primili Objavu, ljudi neće imati pravo na Sudnjem danu da izmišljaju opravdanja. Poslanici su upozoravali ljude i govorili im o postojanju Allaha i šta On očekuje od nas. Kada jednom osoba čuje ovu poruku, onda je i odgovorna za svoje postupke. Ovo je rečeno i u Kur'anu:

Allah je stvorio razne narode na zemlji. Neki od tih naroda nisu prihvatali ono što su im govorili Božiji poslanici, čak su poricali i govorili da su oni poslanici. Upravo zbog toga što nisu slušali šta oni govore i nisu se pokoravali Allahovim naredbama, ti narodi su kažnjeni. Preko poslanika, Allah je upozoravao ove neposlušne narode na život na ovom svijetu. Uprkos tome, oni su nastavili odbijati poslanike i ponašati se kako oni hoće. Nekada su postajali i nasilni, toliko da su neke poslanike i ubijali. Zbog ovoga Allah im je poslao kaznu kakvu su i zaslužili, i vremenom nove zajednice su ih zamijenile. I u Kur'anu se spominju ovi narodi:

U narednim poglavljima govorit ćemo o uzornom ponašanju Božijih poslanika koji su se borili sa ovakvim narodima.

Zar ne znaju koliko smo Mi pokoljenja prije njih uništili, (El-En'am, 6)

Prvo Ljudsko Biće I Prvi Poslanik Adem, A.S

Kao što se sjećate, dok smo govorili o stvaranju čovjeka, rekli smo da je prvi čovjek na svijetu bio Adem, a.s. Adem, a.s., je bio i prvi poslanik. Tako je Allah prvim ljudima poslao vjerovjesnika da ih nauči dinu (vjeri) i da postanu robovi odani Allahu.

Allah je Adema naučio da govori i naučio ga imena svih stvari. Ovo je rečeno u Kur'anu:

Ovo je veoma važno. Među svim živim bićima, samo ljudi imaju sposobnost govora. Govor je svojstvo jedinstveno ljudima. Darujući ovu osobinu Ademu, a.s., Allah ju je darovao i svim ljudima kako bi prepoznali objekte oko sebe i dali im imena..

In diesem Buch kannst du über die Falschheit der Evolutionstheorie lesen, die versichert, dass Lebewesen durch Zufall entstanden sind.

I naraštaji koji su slijedili iza Adema, a.s., mogli su govoriti, osjećati, žaliti, biti uzbuđeni, oblačiti se i koristiti alate i biti nadareni za umjetnost. Muzički instrumenti poput flaute, crteži na zidu i neki drugi objekti koje su pronašli naučnici ostali su još od drevnih naroda kao dokaz da su oni bili ljudi isti kao i mi. Drugim riječima, suprotno tvrdnjama nekih ljudi, prva ljudska bića nikada nisu bila divlja stvorenja, pola ljudi, pola majmuni.

Znate da niti jedan majmun niti bilo koje drugo živo biće misli i djeluje poput čovjeka. Allah je sve ove osobine dao samo ljudima. (Opširnije o ovoj temi možete pročitati u knjizi Čuda Allahovog stvaranja, Haruna Yahye).

Ali neki ljudi koji ne žele prihvatiti činjenicu da je Adem, a.s. bio prvi čovjek iznose neke svoje zaključke. Oni su izmislili lažno prvo ljudsko biće. Prema njihovom netačnom scenariju ljudi i majmuni su nastali od istog bića, imali su istog pretka i kasnije su se razvili u svoje današnje oblike. Ako upitate kako se desila ova neobična pojava, oni će reći jedno: "Desilo se slučajno". Ako ih upitate za dokaze ove tvrdnje, oni vam ih neće pružiti. Da zaključimo, ne postoji niti jedan jedini dokaz da se čovjek razvio od majmuna ili bilo kojeg drugog bića.

Ako ih upitaš: "A šta je ostalo od njih iz prošlosti?", njihov je odgovor: "Neka živa bića ostavljaju trag kada umru, i ovi tragovi, koje nazivamo fosili, ostaju sačuvani isti milionima godina." Međutim, da bi ovo uspjelo, to živo biće mora biti zatrpano u sredinu zemlje bez kisika. Naprimjer, ako je ptica uginula i njeno tijelo zatrpao pijesak prije više miliona godina, ostaci ove ptice bili bi sačuvani do danas. Slično tome, postoji jedna supstanca koju luči drveće, smola. Ponekad se ova supstanca, slična medu, prolije po insektu i stvrdne se u tvar koji nazivamo ćilibar koji čuva uginulog insekta milionima godina. Ovo je način na koji mi sakupljamo informacije o živim bićima iz davnina. Ovi se ostaci nazivaju fosili.

Es gibt keinen Unterschied zwischen in unserer Zeit lebenden Ameisen, Fröschen und Fischen einerseits und ihren versteinerten Verwandten andererseits, die in den Bildern gezeigt werden.

Međutim, oni koji tvrde da su ljudi nastali od čovjekolikog majmuna nikada nisu pružili niti jedan dokaz, fosil koji bi potvrdio njihove tvrdnje. Drugim riječima, niko nikada nije našao fosil koji pripada nekom čudnom biću koje je bilo pola čovjek, pola majmun. Ali, oni su proizveli lažne fosile, slike i skice kako bi opravdali svoje tvrdnje. Neke su čak stavili i u školske knjige.

Sve ove prevare su postepeno otkrivane jedna po jedna i u javnosti su obznanjene kao naučna prevara. Pošto nisu mudri i pronicljivi, za njih je nemoguće da prihvate činjenicu Allahovog postojanja i da shvate da On sve stvara. Iako se ovakvi ljudi polahko povlače, još uvijek postoji određen broj onih koji zagovaraju svoje pogrešne ideje kroz novine, knjige i škole. Kako bi natjerali ljude da vjeruju u njihovu pogrešnu teoriju, oni izmišljaju dokaze i tvrde da su oni naučno dokazani. Međutim, sve i jedno istraživanje koje su sproveli inteligentni naučnici pokazuje da ne postoji mogućnost da se majmun razvio u čovjeka.

Adem, prvi čovjek, kojeg je Allah posebno stvorio, bio je u svakom pogledu isti kao i današnji ljudi; niti u jednom pogledu se nije razlikovao od nas. To su činjenice o kojima nam Allah govori u Kur'anu. Postoji još jedna priča o kojoj nam Allah govori, priča o Ademu i šejtanu, neprijatelju čovječanstva.

Čovjekov Najveći Neprijatelj Šejtan

Vjerovatno već znate da postoji šejtan, ali znate li da i on zna vas i pokušava na sve načine doprijeti do vas. Znaš li da je osnovna svrha i pravi cilj šejtana, koji se pretvara da nam je prijatelj, da nas zavede s Pravog puta? Počnimo od samog početka i podsjetimo se zašto je šejtan naš neprijatelj. U ovu svrhu ćemo ispričati priču o Ademu i šejtanu, iz Kur'ana.

U Kur'anu, šejtan je ime dato bićima koja su se zarekla da će do Sudnjeg dana zavoditi ljude na stranputice. Iblis je vrhovno zlo biće koje se pobunilo kada je Allah stvorio Adema, a.s.

Prema navodima u Kur'anu, Allah je stvorio Adema i pozvao meleke da mu se poklone. Svi meleci su se poklonili pred Ademom, samo je Iblis to odbio. On je govorio da je bolji i moćniji od čovjeka. Zbog njegove neposlušnosti i nepoštivanja, Allah ga je prognao iz Svoje blizine.

Međutim, prije nego je napustio Allaha, Iblis je zatražio dozvolu od Allaha da zavodi ljudi na krivi put. Iblisov zadatak je da nagovara ljude da skrenu sa Pravog puta tokom života. On je spreman učiniti sve kako bi natjerao ljude da ga slijede. Allah je nagovijesto da će poslati šejtana i one koji ga slijede u Džehennem. Ovo se navodi u Kur'anu:

Nakon što je prognan iz Allahove blizine, šejtan je prionuo na posao koji će obavljati do Sudnjeg dana. Od tada, on lukavo prilazi ljudima i koristi se svim metodama kako bi ih zaveo. Kao što vidite, šejtan je neprijatelj koji lukavo može prići čovjeku. Zbog toga, morate biti pažljivi i bježati od njega. Nikada ne zaboravi da šejtan stalno čeka u zasjedi i planira nešto protiv nas. On vas sada pokušava navesti da ostavite ovu knjigu i da ne razmišljate o onome što ste pročitali. On vas pokušava odvratiti od činjenja dobrih djela, i navesti vas da ne poštivate starije i ne slušate roditelje, da budete nezahvalni Allahu, te vas odvraća od molitve i tjera da lažete. Nikada ne dopustite šejtanu da vas zavede i odvrati od namjere da postanete dobre osobe koje slušaju svoju savjest.

Morate tražiti utočište kod Allaha i od Njega tražiti pomoć kada pomislite nešto što nije dobro ili kada ne želite učiniti dobro djelo, jer sve su ovo lukavi trikovi koje podmeće šejtan. Ne zaboravite da šejtan ne može vladati onima koji vjeruju.

Poslanik Nuh, a.s.

Nuh, a.s., kao i svi drugi poslanici, pozivao je svoj narod na Pravi put. Govorio im je da moraju imati vjeru u Allaha, da je On Stvoritelj svega, da ne smiju obožavati nikoga sem Njega, inače će biti kažnjeni. Ovo piše i u Kur'anu:

Uprkos svim upozorenjima, samo nekoliko ljudi je poslušalo Nuha. Zbog toga, Allah je naredio Nuhu da sagradi ogromnu lađu. Allah mu je rekao da će vjernici biti spašeni na tom brodu.

To što je Nuh gradio brod, iako nije bilo mora u blizini, čudilo je one koji nisu vjerovali u Allaha, i oni su ga ismijavali zbog toga. Oni koji nisu vjerovali, nisu znali šta će im se desiti, ali Allah jeste. Kada je brod napravljen, jaka kiša je lila danima, voda je sve poplavila. Ova prirodna katastrofa je potvrđena od strane naučnika. Na Srednjem Istoku, istraživanja ukazuju na to da su mnoge velike planine nekada bile pod vodom.

Na televiziji ste vjerovatno vidjeli mnoge poplave u različitim krajevima svijeta. U slučaju ovakvih nepogoda, ljudi se penju na krovove i čekaju na pomoć. Mogu ih spasiti samo helikopteri ili čamci. U vrijeme Nuha, a.s. samo ih je lađa mogla spasiti. Katastrofa, koja se naziva "Nuhova poplava", zapravo je bila Allahova kazna narodu koji nije vjerovao Nuhu. Niko od nevjernika, koji su se oglušili na Allahova upozorenja nije bio spašen na Nuhovoj lađi jer su čekali da ih spasi neko drugi, a ne Allah. Oni se nisu pouzdali u Allaha nego u neka druga stvorenja.

Osim ako Allah neće, ništa nas ne može zaštititi. Ljudi tog vremena, koji su ovo poricali, penjali su se na vrhove planina, ali se nisu mogli spasiti od utapanja. Samo je nekoliko ljudi vjerovalo u Allaha i ukrcalo se na lađu i tako se spasili. Izvršavajući Allahovu naredbu, sa sobom su ukrcali i par od svake životinjske vrste. U Kur'nu stoji:

Svi poslanici koji su poslani pojedinim narodima propovijedali su uglavnom isto i pozivali narod da se klanjaju samo Allahu i slijede poslanike. Poslanici nisu tražili platu za svoje usluge, jer ljudi koji su poslani od Allaha kako bi nam prenosili Njegove riječi to ne rade. Oni su sve radili u ime Allaha, jer Ga vole i boje Ga se. U međuvremenu susretali su se sa mnogim poteškoćama. Njihovi narodi su ih osuđivali i često mučili. Neki su čak nastojali ubiti svoje poslanike, neki su to i uradili. Ipak, pošto su se poslanici bojali samo Allaha i nikoga drugog to im nije teško padalo. Nikada nisu zaboravljali da će ih Allah nagraditi višestruko na ovom i onom svijetu.

Poslanik Ibrahim, A.S

I u ovom poglavlju ćemo govoriti o raznim osobinama poslanika na koje nam je Allah skrenuo pažnju u Kur'anu.

Ibrahim, a.s. je bio jedan od ovih poslanika. Kada je bio mlad i dok nije bilo nikoga kraj njega ko bi mu ukazao na Allahovo postojanje, on je ispitivao nebo i to ga je dovelo do saznanja da je Allah sve stvorio. U Kur'anu se kaže:

Ibrahim, a.s., govorio je svom narodu da se klanja samo Allahu i da nema drugog boga osim Njega:

"I kaži mi vijest o Ibrahimu kad je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?" a oni odgovorili : "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo. " A on je rekao: "Da li vas oni čuju kada se molite, ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?" "Ne", odgovoriše, "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju." "A da li ste razmišljali,", upita on, " da su oni kojima se klanjate vi i kojima su se klanjali davni preci vaši, doista, naprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova, Koji me je stvorio i na Pravi put uputio, Koji me hrani i poji, i Koji me kad se razbolim, liječi, i Koji će mi život oduzeti, i Koji će me poslije oživjeti, i Koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!" (Eš-Šu'ara, 69-82)

Neprijatelji Ibrahima, a.s., pokušali su ga ubiti dok ih je pozivao da vjeruju u Allaha. Oni su naložili veliku vatru i bacili ga u nju. Ali, Allah ga je zaštitio i spasio vatre. U Kur'anu se navodi:

Allah je Onaj Koji sve stvara i upravlja njime. Allahovom voljom vatra nije spržila Ibrahima. Ovo je Allahovo čudo i dokaz Njegove moći. Sve biva Njegovom voljom i ništa se ne može desiti ako On to neće. Niko ne može povrijediti ili ubiti drugu osobu, osim ako Allah tako hoće. U Kur'anu nam Allah kaže:

Ibrahim, a.s., nije umro, iako je bio bačen u vatru, jer nije došlo njegovo vrijeme smrti koje je Allah odredio. Allah ga je spasio iz vatre.

U jednom ajetu, Allah nam govori o tome kako je Ibrahim, a.s. bio čovjek čiji je karakter primjer drugima:

Allah voli ljude koji su mu odani svim srcem. Kao što nam i ovaj ajet govori biti poslušan, imati dobar karakter i pokoravati se Allahovim naređenjima su osobine koje nas vode ka Allahu.

Poslanik Musa, A. S.

Nakon Musaove smrti, neki ljudi sa zlim namjerama su promijenili Tevrat. Tako su nastale knjige, Tora i Stari Zavjet, koje su uveliko različite od prave knjige koja je objavljena Musau,a.s.

Musa, a.s., je poslanik kojeg Allah često spominje u Kur'anu. Allah je Musau objavio Tevrat, ali danas je ta knjiga poznata kao Tora kod jevreja, odnosno Stari Zavjet kod kršćana. Ona je izgubila vjerodostojnost, jer su je mnogi dopisivali i mijenjali. Ali kršćani i jevreji čitaju te knjige tvrdeći da su one nastale od originalne objave. Jevreji su skrenuli s Pravog puta, jer vjeruju u knjigu koja je toliko puta dopisivana da to nije knjiga koja je objavljena Musau, a.s., od Allaha.

Wir wissen alles über das Leben und den guten Charakter Moses' aus dem Quran. Wie der Quran uns informiert, wurden die Könige des alten Ägyptens "Pharaonen" genannt. Die Mehrheit der Pharaonen war sehr arrogant, sie haben an Allah nicht geglaubt und sich selbst als göttlich angesehen. Ein wichtiger Punkt, bei dem wir verweilen, während wir die Verse über das Leben Moses' lesen, ist "Schicksal". Die folgenden Ereignisse haben ihn zum Palast Pharaos geführt:

Znamo skoro sve o životu i dobrim osobinama Musaa, a.s, iz Kur'ana. Kraljevi u drevnom Egiptu su se zvali "faraoni". Većina faraona su bili oholi ljudi koji nisu vjerovali u Allaha i koji su sebe smatrali bogovima. Allah je poslao Musaa jednom od najokrutnijih faraona ikada.

Der König im alten Ägypten wurde "Pharao" genannt. Die Mehrheit der Pharaonen waren sehr arrogante Menschen, die nicht an Allah geglaubt und sich selbst als Gott betrachtet haben.

Jedna od stvari na koje trebamo obratiti pažnju tokom ove priče o Musau, a.s., jeste sudbina. Sljedeći događaji su ga doveli do faraonove palate.

Djeca Izraela bila su robovi egipatskog faraona. Ovi ljudi su obavljali najteže poslove

U vrijeme kada je Musa, a.s., rođen, faraon je zapovijedio svojim vojnicima da ubiju svako muško dijete koje se rodi u njegovoj zemlji. Musa, a.s., je bio u toj opasnosti. Allah je rekao njegovoj majci da ostavi dijete u kolijevku i pusti niz rijeku, te joj obećao da će joj ga vratiti kao poslanika. Majka je stavila Musaa u korpu i pustila niz vodu. Ova kolijevka je plovila naokolo i naposlijetku dospjela do obale faraonove palate gdje ga je ugledala faraonova žena. Ona je uzela bebu i odlučila da ga unese u palatu. Tako je faraon, nesvjesno, usvojio osobu koja će mu kasnije tumačiti Allahove riječi i ukazivati na mahane faraonovih vjerovanja. Allah je sve obuhvatio svojim znanjem, i On je već znao da će faraon uzeti Musaa na svoju palatu.

Kada je Musa, a.s., rođen, Allah je znao da će on biti ostavljen na rijeci, da će ga faraon uzeti i da će na kraju Musa, a.s., postati poslanik. Tako je Allah predodredio Musaovu, a.s., sudbinu i obratio se njegovoj majci.

Na ovoj tački moramo obratiti pažnju na činjenicu da svaki detalj koji se desio u njegovom životu je prema već određenoj sudbini.

Kada je postao mladić, Musa, a.s., je napustio Egipat. Nakon nekog vremena, Allah ga je učinio poslanikom i dao mu kao podršku brata, Haruna, a.s.

Obojica su se vratili faraonu i prenijeli mu Allahovu poruku. To je bio težak zadatak jer su bez ikakvog oklijevanja morali pozvati najokrutnijeg vladara da se pokori Allahu. Ovako ga je Musa, a.s., pozvao:

Faraon je bio ohol i ponosan čovjek. Pretpostavljajući da on sve drži pod kontrolom, on se pobunio protiv Allaha. Faraon nije bio dovoljno mudar da shvati da mu je Allah podario sve što je imao, snagu, zemlju i posjede.

Okrutni faraon je mučio one koji su slijedili Musaa ,a.s., i porobio ih je

Faraon se protivio Musau, a.s., nije vjerovao u Allaha, i kako smo već rekli bio je jako okrutan čovjek. On je djecu Izraela načinio svojim robovima. Kada je postalo očito da će faraon smaknuti Musaa, a.s., i sve vjernike, oni su pobjegli iz Egipta pod vođstvom Musaa, a.s. Djeca Izraela našli su se zarobljeni između mora sa jedne i faraonove vojske, koja ih je progonila, s druge strane. Ali, čak i u tako beznadežnoj situaciji, Musa, a.s., nikada nije očajavao i gubio vjeru u Allaha. Allah je čudesno razdvojio mora na dva dijela i napravio stazu po morskom dnu kako bi djeca Izraela i Musa, a.s., prešli na drugu obalu. Kada su oni dospjeli do obale, more se opet sastavilo i potopilo faraonove vojnike.

Kada je postalo očito da će faraon smaknuti Musaa, a.s., i sve vjernike, oni su pobjegli iz Egipta pod vođstvom Musaa, a.s.

Allah ovaj čudesni događaj opisuje u Kur'anu ovako:

U trenutku kada je faraon shvatio da umire, on je izrekao da vjeruje u Allaha i tako se pokušao spasiti. Mi ne znamo da li je vrijedilo ovo njegovo kajanje, jer Allah oprašta samo onima koji se iskreno pokaju i kada je to prije samog momenta smrti. Allah je Svemilostan. Ako se kajanje osjeti samo u trenutku umiranja i ako nije iskreno, takvo izmotavanje neće spasiti nikoga. Možda je ovo bio slučaj s faraonom. Ali, to zna samo Allah. Kako ova priča kazuje, mi moramo živjeti onako kako bismo zadovoljili Allaha našim životima i izbjegli faraonove greške. Ako počnemo griješiti, kajanje u trenutku smrti možda neće pomoći.

Musa,a.s. i Djeca Izraela su se našli zarobljeni između mora sa jedne i faraonove vojske, koja ih je progonila, sa druge strane. Ali, čak i u tako beznadežnoj situaciji, Musa, a.s., nikada nije očajavao i gubio vjeru u Allaha. Allah je čudesno razdvojio mora na dva dijela i napravio stazu po morskom dnu kako bi djeca Izraela i Musa, a.s., prešli na drugu obalu. Kada su oni dospjeli do obale, more se opet sastavilo i potopilo faraonove vojnike. Ovo je jedno od čuda kojima je Allah obdario Musa, a.s

Poslanik Junuz, A.S.

Bez obzira kako beznadežna i teška situacija bila, uvijek moramo vjerovati u Allaha i od Njega tražiti pomoć. Kao što smo već rekli, Musa, a.s nikada nije očajavao, čak ni kada se našao između faraonove vojske i Crvenog mora, nego se oslonio na Allaha. Junuz, a.s., nam je još jedan primjer dobrog karaktera.

Iako je bio obavezan da ih upozori, Junuz, a.s. je ostavio svoj narod bez upozorenja. Zbog toga ga je Allah stavio na kušnju više puta: prvo, bio je bačen u more sa broda na kojem je plovio. Onda ga je progutala ogromna riba. Ovo ga je natjeralo da se duboko pokaje zbog svog ponašanja; on je zatražio utočište kod Allaha i molio Ga. U Kur'anu stoji:

U Kur'anu piše i šta bi mu se desilo da nije vjerovao u Allaha i molio Mu se:

Allah je spasio Junuza, a.s., iz istinski beznadežne situacije. Ovo je očit znak da nikada ne smijemo zaboraviti na Allahovu pomoć. Junuzova, a.s., iskustva su lekcije za sve vjernike. Mi nikada ne smijemo posustati, bez obzira na kakve teškoće nailazili, uvijek se moramo moliti Allahu i od Njega tražiti pomoć.

Junuz je, prvo, bio je bačen u more sa broda na kojem je plovio. Onda ga je progutala ogromna riba. Allah je spasio Junuza, a.s., iz ove bezizlazne situacije.

Poslanik Jusuf, A.S

U Kur'anu nailazimo na detaljne opise Jusufovih iskustava. Sada ćemo ukratko opisati jedno od njih i spoznati Jusufov uzorni karakter.

Jusuf je bio jedan od Jakubovih, a.s., sinova. Kada je bio mali, njegova braća su ga bacila u bunar jer su bili jako ljubomorni na njega. Rekli su njegovom ocu da ga je pojeo vuk. Neki su ga putnici našli u bunaru i prodali ga jednom bogatašu iz Egipta. Tamo je on oklevetan i kasnije poslan u tamnicu gdje je ostao godinama.

Reisende einer Karawane haben Joseph in einem Brunnen gefunden und ihn dann an den Palast eines Adligen in Ägypten verkauft.

Na kraju je dokazano da je on bio nevino optužen i oslobodili su ga. Postao je veoma mudra i povjerljiva osoba i zbog toga mu je vladar Egipta povjerio upravljanje riznicama i magacinima. Do tada, Jusuf je oprostio svojoj braći što su ga bacili i doveo je njih i roditelje da žive kod njega.

Jusuf, a.s, je bio uzoran karakter. Allah ga je stavljao na kušnju više puta, spasio ga iz bunara iz kojeg je bilo nemoguće izaći, spasio ga teške situacije tako što ga je sklonio u zatvor, a zatim ga je spasio iz zatvora i povratio njegov ugled i podario mu cijenjeno mjesto u društvu. U svakoj situaciji, Jusuf, a.s, se obraćao i molio Allaha. Uprkos tome što je nevin dospio u zatvor na nekoliko godina, nikada nije zaboravio da je to samo Allahova kušnja. U zatvoru je svima oko sebe uvijek pričao o Allahovoj moći i veličini. Njegova odanost i poslušnost Allahu u ovako okrutnim uvjetima nam pokazuje primjer dobrog karaktera.

Poslanik Ejub, a.s.

Biti jak i nositi se sa svim situacijama na koje naiđemo je važna osobina koju trebaju posjedovati muslimani. Ejub, a.s., je bio iskušan gubitkom porodice i bogatstva, i teškom bolešću koja ga je napatila. Ejub, a.s., je tražio pomoć samo od Allaha i čvrsto vjerovao u Njega. Allah je uslišio njegove molitve i naučio ga kako da prevaziđe patnje. U Kur'anu je opisan njegov karakter i njegove dove:

Čim nas sustignu neke poteškoće ili imamo probleme, mi odmah padamo u očaj. Neki se ljudi čak počnu buniti protiv Allaha. Međutim, ovakvo ponašanje Allah ne voli. Kao što pokazuje Ejubov primjer, Allah može poslati razne probleme svojim robovima, ali takve nedaće treba samo da očvrsnu vjernika i testiraju njegovu odanost Allahu.

U svim situacijama mi moramo moliti Allaha za pomoć i vjerovati u Njega. Moramo biti strpljivi poput Ejuba, a.s. i stalno se obraćati Allahu. Samo će nam tako Allah olakšati probleme na ovom i onom svijetu.

Poslanik Isa, A. S

Allah je stvorio Isa, a.s, na poseban način. Kao i Adema, a.s., Allah ga je stvorio bez oca. U Kur'anu stoji ovako:

Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao : "Budi!" – i ono bi. (Ali Imran, 59)

U Kur'anu se Isa, a.s. spominje kao "sin Merjemin". Merjema je bila plemenita žena koja je Allahov uzor svim ženama. Ona je bila neiskvarena žena i velika vjernica. Allah joj je dao Isaa preko meleka Džibrila, čudom bez oca, i obznanio joj vijest da će njen sin biti poslanik.

Allah je učinio Isaa svojim poslanikom i objavio mu Indžil. Nakon Isaovog nestanka, i Indžil su izmjenili ljudi. Danas ne postoji originalni Indžil nego knjige koje kršćani nazivaju Evanđeljima i koje nisu pouzdane. Allah je naredio Isau da poziva narod na Pravi put i podario mu mnoga čuda. On je govorio još u kolijevci i pričao ljudima o Allahu. Isau je saopštena i sretna vijest o dolasku Muhammeda (Ahmeda), s.a.v.s., Allahovog vjerovjesnika koji će doći nakon njega, što se u Kur'anu kazuje ovako:

U njegovo vrijeme, jako je malo ljudi vjerovalo Isau i pomagalo mu. Isaovi neprijatelji su napravili plan da ga ubiju. Mislili su da su ga zarobili i razapeli ga. Ali, u Kur'anu nam Allah kaže da ga oni nisu ubili:

Nakon nestanka Isaa, a.s., njegovi neprijatelji su pokušavali mijenjati ono čime ih je on podučio o vjeri. Oni su počeli slikati Isa, a.s., i Merjemu kao nadnaravna bića i smatrati ih bogovima. I danas postoje oni koji vjeruju u ova lažna uvjerenja. Allah nam Isaovim riječima pokazuje da su to lažna vjerovanja:

Nakon njegovog nestanka, broj ljudi koji vjeruju da je on bog neprestano raste. Oni su na pogrešnom putu jer slijede Bibliju, koja je i sama mijenjana mnoštvo puta raznim brisanjima i dodavanjima teksta. Jedini Pravi put je onaj kojim nas je uputio Muhammed, a.s. i koji je objašnjen u Kur'anu jer je to jedina neiskrivljena Objava od Allaha.

Allahov Vjerovjesnik, Muhammed, s.a.v.s.

Pošto je on posljednji poslanik živio je prije 1400 godina, mi znamo mnogo o životu Muhammeda, a.s.

Ljudi su iskrivili sve religije koje im je Allah prije njega objavio. Zbog toga je zadnja Objava, za koju će ljudi biti odgovorni do Sudnjeg dana, poslana je našem Poslaniku, s.a.v.s., da ispravi sve greške koje su unesene u stare religije. Allah u Kur'anu govori o tome šta On želi od svojih robova.

Naš Poslanik, s.a.v.s., također je iskusio mnoge teškoće dok je prenio Allahovu poruku ljudima. Iako on za ovu svoju misiju nikada nije tražio platu, niti je od nje imao materijalne koristi, Poslanik je mnogo puta bio neutemeljeno optuživan.

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što će te na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Et-Tevba, 128)

Bio je prisiljen da izbjegne iz Meke, grada u kojem je rođen. Prvi muslimani koji su ga slijedili, također su protjerani, neki od njih su bili izloženi teškim mučenjima. Ali, Allah nije dopustio nevjernicima da skrnave našu vjeru islam, i ona je od tada do dana današnjeg ostala ista. Sukladno Allahovom obećanju, svaka riječ u Kur'anu je sačuvana netaknuta.

U ovim ajetima koji počinju sa "Reci...", Allah govori Poslaniku kako da prenosi Njegovu poruku. Ovim ajetima, kao i mnogim drugim Poslanik je prenosio Allahovu poruku ljudima. Njegova žena, Aiša, je govorila: "Njegov karakter je bio Kur'an". Mislila je na to kako je Poslanik bio otjelovljenje onoga što Kur'an naređuje, te da je sunnet praktično pokazivanje kako slijediti Kur'an. Allah tvrdi da oni robovi koje se boje Allaha i žele da im bude oprošteno, moraju slijediti Poslanika, s.a.v.s.:

" Reci: ""Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!"" - A Allah prašta i samilostan je." (Ali Imran, 31)

Kako je rečeno u ovim ajetima, ako želimo da nas Allah voli, moramo slijediti ono što nam je Poslanik rekao i djelom pokazao.