Ogromni Kitovi

Kitovi su najveća živa bića koja žive u moru. Naročito jedna vrsta kitova, poznata kao 'plavi kit', ima dužinu koja prelazi 30 metara i težinu od oko 150 hiljada kilograma (150 tona). Da bi shvatili dužinu ovog kita, pokušajte sebi pred očima stvoriti sliku nebodera od 10 spratova. Isto tako ne zaboravite da isti taj kit može imati težinu koja je otprilike ista sa težinom 25 - 30 slonova.

Dobro, a kako se doga|a da jedna tako velika i toliko teška životinja zaranja na morske dubine od 800 - 1000 metara i odatle veoma jednostavno izranja na površinu? Zamislite, naprimjer, jedan veliki brod od 150 tona i 30 metara dužine. U slučaju da ovaj veliki brod potone i pokopa se na dubini od 1000 metra, potreban bi bio višegodišnji rad da se on uspjedne izvući na površinu. Me|utim, zahvaljujući snazi, kojom ga je obdario Allah, dž. š., kit za jedno vrijeme od 15 do 20 sekundi uspijeva ponovo izaći na površinu. Kosti kita stvorene su od jedne šupljikave materije i njihova unutrašnjost ispunjena je uljem. Zahvaljujući tome, kit s lahkoćom može stajati na površini vode.

Osim toga, kit je i veoma dobar ronilac. Njegovo tijelo stvoreno je u takvom obliku da može podnijeti velike pritiske na morskim dubinama. Kiseonik, koji kola mišićima i u krvi kita, miješa se sa hemijskim materijama, koje ga hrane kad je pod vodom i u vrijeme kada ne diše. Što se tiče sistema cirkulacije, on je stvoren tako da se krv iz unutrašnjih organa može slati u mozak. Zahvaljujući tome, kiseonik u tijelu može se slati do organa kojemu je najpreči kisik, dakle do mozga, koji mu koristi do ponovnog izlaska na površinu radi ponovnog udisanja.

Ovaj savršeni sistem, koji začu|uje naučnike, jedna je manifestacija ili odraz umjetnosti Allaha dž. š. Zahvaljujući tako ure|enom sistemu, u toku jednog zaranjanja kit bez disanja uspijeva više od 15 - 20 minuta ostati na dnu mora.

Štaviše, kada sa morskih dubina najednom iza|u na površinu, kitovi ne zadobijaju 'kesosonsku bolest', kao što je to slučaj sa ljudima.

Vjerovatno ste se zapitali, a šta je to 'kesosonska bolest'. To je poremećaj koji nastaje od promjene pritiska na različitim visinama. Da ih ne bi zadesila kesosonska bolest, da, dakle, ne bi došli pod utjecaj razlike pritiska, prilikom zaranjanja na velike dubine, ronioci se zaustavljaju na odre|enim dubinama i tako svoje tijelo privikavaju na taj pritisak. Na taj način se polahko mogu spuštati na velike dubine. Samo, ne zaboravite; da bi ponovo izašli gore, oni se opet moraju odmarati u odre|enim razmacima. U protivnom, zbog razlike u pritisku popucali bi krvni sudovi i ronilac bi umro. Kitovi nemaju tih problema. Pošto je Allah dž. š. stvorio kitove sa odlikama koje im omogućavaju život u moru, a čovjeka na kopnu.

Svi vi znate da kit na glavi ima jedan otvor iz kojeg izlazi voda. Dobro, a da li znate da je to kitov nos? Kitovi nos koriste samo za udisanje i izdisanje zraka. Neki ljudi misle da kitovi kroz ovaj otvor špricaju vodu. Kitovi, me|utim, samo ispumpavaju zrak iz pluća. Zbog toga što je ovaj zrak pun vodene pare i što je topliji od vanjskog zraka, poima se kao mlaz vode, kada se posmatra iz daleka.

Tijelo kita obično je u obliku torpeda i veoma pogodno za plivanje i probijanje kroz vodu. Dok rep riba obično stoji uspravno u vodi, rep kitova stoji položen vodoravno. Zahvaljujući ovakvom repu, kit svoje tijelo gura kroz vodu.

Ispod kože kita nalazi se masni sloj debeo oko 50 centimetara. Osnovna uloga ovog sloja je da temperaturu tijela drži na oko 34 - 37 stepeni.

Ovdje je potrebno skrenuti pažnju na jednu veoma važnu činjenicu. Kitovi, a i ostale ribe ne piju morsku vodu kako se to misli. Zato što pijenje slane vode šteti živim bićima. Iz tog razloga potrebnu vodu ribe osiguravaju iz vode sadržane u hrani koju pojedu.

Svake godine u decembru i januaru 'sivi kitovi' iz Sjevernog ledenog mora, prelazeći u južne priobale vode Sjeverne Amerike, plivaju prema Kaliforniji. Radi ra|anja mladih, kreću ka toplijim vodama. A ono što je najzanimljivije u toku ovog puta je to što buduća mama, trudna ženka kita ništa ne jede i što, tako|e, ne osjeća potrebu za hranom. Tokom dugih ljetnjih dana, oni se nahrane hranom iz sjevernih voda, koje su u tom pogledu veoma bogate. Na taj način dolaze u posjed jednog debelog masnog sloja koji sadrži i više energije no što je potrebno za dugotrajni period seobe. Kitovi ženke pora|aju se odmah po dolasku u vode Zapadnog Meksika. Mladi se hrane majčinim mlijekom, podupiru se masnoćama i na taj način, postižu snagu potrebnu za seobu, koju njihove vrste započinju u martu mjesecu.

Kao i svi ostali sisari, i kitovi svoje mlade hrane mlijekom. Me|utim, mladi mlijeko ne sišu. U slučaju da sišu, u usta bi im, zajedno sa mlijekom ulazila i morska voda. Kao što smo već prethodno rekli, za kita je štetno pijenje slane vode. Me|utim, oko žlijezda dojki postoji jedan mišićni prsten. Suzavanjem ovog prstena stvara se jedan pritisak i na taj način - kao što je slučaj i kod delfina, o čemu smo već govorili - ženka kita svoje mlijeko uspijeva špricati pravo u usta mladunčetu. Mlijeko kita nije obično mlijeko, već jedna masna materija koja je gotovo u čvrstom stanju. Zahvaljujući tome, mlijeko se ne miješa sa morskom vodom. Ova materija, koju pije, ili bolje reći jede, mladunče, rastvara se u njegovom stomaku. Razložena hrana, u isto vrijeme, podmiruje i potrebe mladunčeta za vodom. Kao što vidite, da bi mogle hraniti svoje mladunče, Allah dž. š., je ženke kita obdario najsavršenijim metodama i odlikama potrebnih za to.

Masna i providna izlučevina, koja se nalazi na očima kita, štiti oči životinje od štetnih utjecaja morske vode. Kit ima veoma dobro izražena čula sluha i dodira. Kada je pod vodom, on proizvodi različite glasove, i slušajući odjek ovih glasova, kit uspijeva pronaći smijer. Princip rada ovog čula isti je kao princip na kome radi radar. Inače, radar je čovjek napravio imitirajući ovu odliku kitova. Naučnici vjeruju da ovi glasovi, koje proizvode kitovi, predstavljaju jedan veoma zamršen jezik, koji, tako|e, ima veoma bitnu ulogu u njihovom me|usobnom sporazumijevanju.