Romantizam u Ime Religije

Iako nije u potpunosti razvijen kao samostalna ideologija, romantizam je više utjecaj koji se reflektuje na nekoliko drugih ideologija, nudeći im emotivne kvalitete koji im omogućavaju da ljudima ukradu racionalnost. Osim što je prodrla u potpuno nevjerničke i perverzne ideologije kao što su fašizam i komunizam, također se ponekad manifestuje i pod krinkom religije.

Prije nego načnemo ovu temu, od iznimne je važnosti razjasniti nekoliko stvari. Pokret koji za sebe tvrdi da je religijski ne mora u stvarnosti i biti takav. S tim u vezi, u prošlosti je bilo mnogo pojedinaca, grupa i ideja koje su, djelujući prividno u ime Boga i religije, imale namjeru nanijeti štetu religiji i vjernicima. Bog nam daje primjere takvih pokušaja u Kur'anu, na primjer, kada je jedan kriminalac pokušavao ubiti jednog od Božijih poslanika, poslanika Saliha. Dok je kovao plan, on i oni koji su radili s njim su se odlučili zakleti Bogom:

"Zakunite se najtežom zakletvom, Bogom, jedan drugome" – rekoše – "da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'" (Qur'an: 27:49)

	Romanticism under the guise of religion was the cause of the mass suicides of many cultmembers in the U.S.A. David Koresh (above left) was responsible for the death of 80 of his followers in 1993. Under the leadership of Jim Jones (above) a total of 900 of his cult members committed suicide in 1978.

Oni pagani koji su se protivili poslanicima češto su ih optuživali da "izmišljaju laži protiv Boga," ističuči tako da oni sebe smatraju vjernicima i bogobojaznima. (Kur'an, 42:24) Na primjer, faraon, koji je bio perverzan do te mjere da je tvrdio da je on sam bog, rekao je Musau:

... "Pustite vi mene" – reče faraon – "da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.". (Kur'an, 40:26)

Ovo ukazuje na činjenicu da je moguće biti iskvaren i provoditi perverzna djela u ime i pod krinkom religije, a romantizam je na samom vrhu liste onih iskvarenosti kaje se smatraju religijoznima ali u stvari ni na koji način nisu s njom povezane.

Under the influence of emotionalism people become members of perverted cults and completely lose touch with reason and true religion. Herff Applewhite (above) told his followers that someone called "Do" was going to come and take them away in a UFO. They believed him and committed suicide as a group.

Da bismo razumjeli kako se romantizam zabunom uzima za religiju , potrebno je potpuno razumjeti ideju "iskrenosti." Iskrenost predstavlja činjenje nečega da bi se steklo jedino Božije zadovoljstvo. Ako se nešto zaista čini potpuno iskreno, Bog to posmatra kao akt obožavanja. Na primjer, molitve, post, davanje milostinje, rad u ime Boga i svaki drugi akt služenja, posmatrat će se kao djela obožavanja Boga samo ako su poduzeti s ciljem dobivanja Božijeg zadovoljstva. Obožavanje koje se čini bez iskrene namjere da se pridobije Božije zadovoljstvo nije vrijedno prema onome što Bog navodi u Kur'anu: "A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju " (Kur'an, 107, 4-6)

Ovo je također očito i u riječima Poslanika Muhammeda, koji je rekao: "Bog prihvata ona djela koja su učinjena isključivo zbog Njega i kojima se imalo namjeru tražiti Božije zadovoljstvo."12

Ovim sredstvima romantizam iskrivljuje religiju. Usmjerava religiju u one svrhe koje ne podrazumijevaju sticanje Božijeg zadovoljstva; predstavlja religiju kao emotivno iskustvo u kojem ljudi mogu zadovoljiti svoje emocionalne potrebe, a ne kao ponašanje kojim se zaslužuje zadovoljstvo Boga;

In superstitious religions, it is common for people to immolate themselves, injuring their bodies in the name of faith. This is a result of a romantic understanding of religion.

Pomućivanjem ove suptilne, ali ipak jako bitne razlike, romantizam navodi ljude da potpuno pogrešno razumiju religiju, što za rezultat ima mističnost. Kada ljudi ne uspiju razumijeti religiju kao pokornost Bogu, i počnu je posmatrati kao sredstvo za "psihološko uzbuđivanje" onda se pojave brojne mistične prakse koje ih potapaju još dublje u ovaj pogrešan pristup.

Kada poredimo romantiziranu religiju sa religijom koju je Bog objavio u Kur'anu, uočavamo brojne razlike:

1. U Ku'ranu, Bog naređuje ljudima da koriste svoj um, da razmišljaju, da razmotre šta je sve Bog stvorio i da na taj način pronađu vjeru. Međutim, romantički pristup religiji isključuje razum; ne navodi ljude da koriste svoj um, već naprotiv, ohrabruje ih da uopšte ne razmišljaju.

2. U skladu sa romantičnim poimanjem religije, često je poželjno i preporučljivo da osoba sama sebe zlostavlja i nanosi si povrede. Na primjer postoje kršćani koji smatraju da se, raspinjući sami sebe na križ, približavaju Isau. U pojedinim orjentalnim religijama, kao što je budizam, izgladnjavanje, spavanje na neudobnom mjestu i drugi oblici “samožrtvovanja” predstavljaju “put u svetost” pojedinca. Međutim, u Kur’anu nema apsolutno niti jedne ideje koja bi mogla motivirati osobu da sama sebi uzrokuje bol. Ovaj ajet iz Kur’ana jezgrovito opisuje ovo deformisano romantičarsko shvatanje: "Allah zaista neće nikakvu nepravdu ljudima učiniti, ljudi je sami sebi čine."(Kur'an, 10:44)

Ukratko, prema romantičarskom pristupu, religija je nešto što podržava tendencije pojedinaca da idealiziraju, da ne razmišljaju, da budu nostalgični, da sami sebi nanose povrede i da budu autodestruktivni. To je sistem protivborbe koji se sastoji od vjerovanja i prakse koja je potpuno strana religiji.

Umjesto da uče šta Bog od njih traži i da žive u skladu s time, ljudi preferiraju da nastave sa tradicionalnim pristupom religiji, ponašanju i stereotipskom načinu razmišljanja koje su naslijedili od svojih predaka. Ne žive svoje živote u skladu sa racionalnim procjenama uvjeta koji ih okružuju, već se pridržavaju istih, starih, tradicionalnih šablona razmišljanja i ponašanja. To je razvrat na koji je Bog upozorio u mnogim Kur'anskim ajetima. Evo nekoliko primjera:

A kada im se kaže: "Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!", oni odgovaraju: "Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili." – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravome putu bili?! (Kur'an, 5:104)

A kada urade neko ružno djelo, govore: "Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?" (Kur'an, 7:28)

A kad im se govori: "Slijedite ono što vam Allah objavljuje!" – odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših." Zar i onda kad ih šejtan poživa na patnju u ognju?! (Kur'an, 31:21)

Zaključak

Ako osoba želi biti u mogućnosti da prakticira religiju kakvu Bog želi da prakticira, onda se ona mora udaljiti od močvare romantizma. Kao što je On i naredio u slijedećem ajetu: " To je zato što Allah – postoji, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – ne postoje, i zato što je Allah uzvišen i velik." (Kur'an, 22:62), Bog je Stvaran, i da bi razumjela to osoba mora biti "realist." Oni koji su orobljeni romantičnim idejama, s druge strane, pod utjecajem su ili perverznih ideologija, kao što je romantični nacionalizam ili komunizam, ili su izgubili vezu sa mudrošću i iskrenošću zbog romantičnog interpretiranja religije, ili su opet pod utjecajem svojevrsne romantične ideje o ljubavi koju ćemo preispitati u narednim poglavljima ove knjige.

Čak i kada bi takvi pojedinci koji su pod utjecajem ovog načina razmišljanja i počeli prakticirati religiju, nedostajalo bi im mentalne stabilnosti da ostanu istrajni zbog nesigurnog stanja duha koje im je uzrokovao romantizam. Postoji mnoštvo pojedinaca koji počnu prakticirati religiju inspirisani sa nekoliko romantičnih ideja, ali jako brzo odustanu i vrate se nevjerničkom životu.

Međutim, Bog naređuje ljudskim bićima:

On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Znaš li da ime Njegovo ima iko? (Kur'an, 19:65)