Romantizam: Kolekcija

Sentimentalinost zatvara um i čini čovjeka podložnim volji Šejtane. Korišteći sentimentalnost kao sredstvo, Šejtan navodi bezvjerne ljude i društva kako je njemu po volji na razne vrste razvrata. Osvrnuli smo se na nekoliko vrsta ove njegovo strategije u prvom poglavlju ove knjige i uvidjeli smo kako ovakve ideologije, poput romantičnog nacionalizma i komunizma, mogu iskoristiti sentimentalnost da navedu pojedince i društva na uništavanje.

U našim svakodnevnim životima postoji mnogo vrsta sentimentalnosti. Na slijedećim stranicama razmotrit ćemo osnovne vrste sentimentalnosti.

Zlovolja I Pesimizam

Evaluating everything negatively throughout his day, a sentimental person becomes easily upset, infuriated, and regretful, regarding it all as misfortune.

Ljudska bića su stvorena takvima da uživaju u ljepoti i sa željom da žive sretno i u blagostanju. Dakle, potpuno je prirodno da čovjek želi da se oslobodi neprijatnih situacija što je prije moguće ili da ih pretvori u prijatne. Zapravo, moroljubiv karakter i zdrav duh preduslovi su zdravog uma ali i tijela. Ipak, kada se ljudi postanu kontrolirani svojim osjećanjima, željama i strastima, bez obzira na Kur'anska učenja, postaju ophrvani tugom, brigom i strahom. Kada neko ne razumije narav sudbine, i od kakvog je značaja staviti svoj život u Božije ruke, potpuno se predajući njegovoj volji kako Kur'an i nalaže, on je konstantno u stanju anksioznosti koju uzrokuje nedostatak znanja o onome što će se dogoditi njemu ili onima iz njegove blizine svakog momenta. Međitim, da živi svoj život u skladu s religijom koju je Bog izabrao za njega i u skladu sa moralom koji propovjeda Kur'an, on nikada ne bi iskusio tu anksioznost niti bilo kakvu drugu poteškoću. Bog objavljuje ovu istinu preko svog poslanika kada kaže:

... Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti… (Kur'an, 20:123-124)

Kao što i stoji u navedenom ajetu, mnogi ljudi se okreću od Božije opomene i, kao rezultat toga, žive tjeskobne i nesretne živote. Šta više, s obzirom da žive svoje živote u skladu sa ujevjerjem da životom upravlja sreća, osjećaju žaljenje posmatrajući kao nedaće i nedostatak sreće baš one stvari koje bi mogle biti njihova buduća korist. Njihovi su umovi konstantno iziritirani strahom da će dobiti otkaz ili postati siromašni, ili biti prevareni ili se razboljeti. Kada očekuju dodvoravanje boje se da ih se ne ismijava, kada očekuju lojalnost boje se nezahvalnosti. Postaju pesimisti i kada razmatraju mogućnost primanja loše vijesti svakog momenta, ili da bi im neko mogao raći ili uraditi nešto neprijatno. Čak i najsretnije trenutke proživljavaju s tjeskobom jer ne mogu učiniti da taj trenutak traje zauvijek. Njihov je život zaista noćna mora. U jednom ajetu Bog nam otkriva stanje tjeskobe u kojem oni bezobzirni prema Kur'anu žive:

Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. (Kur'an, 6:125)

Normalno je da se ljudi bez vjere osjećaju uznemireno i nespokojno jer živote provode u društvu onih bez dobrih moralnih osobina prema Kur'anu, kao što su ljubav, saosjećanje, samilost, samopožrtvovanje, odanost i skromnost. Živjeti u sistemu punom obmana i grijeha, u kojem ljudi ne pomažu jedni druge a da za to ne očekuju nešto za uzvrat, gdje se prijeateljstva sklapaju s ciljem ostvarivanja profita, gdje se čak i na male greške koje čovjek napravi reaguje bjesno i gdje svi druge tretiraju nepravedno, tračaju i ne govore ono što zaista misle, uzroci su nesreće sentimentalnih ljudi.

Međutim, ako takva osoba i počne da živi u okruženju koje joj se dopada, ta bi se situacija donekle izmjenila. Čak i da se mnogo onoga što bi ju trebalo radovati, dešava u okolini takve emotivne osobe bi pronašle način da uoče nešto negativno u tome. Iz razloga što svaku sitnicu tako posmatraju, nema veze da li je vrijeme lijepo ili ružno, oni će naći nešto zbog čega će se žaliti. Možemot i ilustrirati primjerima, koji bi stali na bezbroj stranicara, kako takvi ljudi iznalaze razloge da ne budu nikada zadovoljni. To je manifestacija onoga što Bog kaže u slijedećem ajetu "Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili." (Kur'an, 9:82) u drugom ajetu On nam ukazuje na ponašanje nevjernika koji postaje "kada ga nevolja snađe – nestrpljiv je." (Kur'an, 70:20)

Još jedan bitan razlog za nesreću onih koji ne vjeruju je činjenica da se njihovi planovi ne ostvaruju onako kako su oni očekivali. Na primjer, emotivna žena pripriema ručak za svoga muža i razočarana je kada ne dobije reakciju kakvu je očekivala. Štedi novac da prijateljici kupi poklon, ali opet misli da prijateljica nije zadovoljna poklonom iako se ona nadala da će biti. Kupi kuću, ali je tužna jer moler nije upotrijebio dobru kombinaciju boja. Mogući razlozi njene nesreće su beskrajni. Poraz omiljenog fudbalskog kluba, dobivanje nekoliko bodova manje od očekivanog na nekom ispitu, kašnjenje na posao, gužva u saobraćaju, slomljene naočale, izgubljen sat, mrlja na omiljenom odjelu ili haljini u toku zabave, sve ovo može postati razlog za nesreću.

Čovjek kojji procjenjuje situaciju površno i reaguje emotivno ne može predvidjeti da nešto što mu se dešava u konačnici može imati dobre posljedice po njega, bez obzira na sve. Uzmite, na primjer, osobu koja je potištena jer je propustila autobus; kako može znati da baš taj autobus neće nekoliko trenutaka kasnije doživjeti nesreću? Bog je odredio da ona propusti taj autobus kao dio njene sudbine tako da bi mogla izbjeći nesreću. Hajde da razmotrimo još jedan primjer: vozač propusti skretanje koje mu je veoma poznato i dospije na pogrešan put. Procjenjujući situaciju sa svog površnog gledišta, on je ljut na sebe, i neraspoložen je jer će morati duže da vozi. Međutim, Bog je učinio da pogrešno skrene jer je to, kao i svaki drugi događaj, dio njegove sudbine.

I ponovo, nedobivanje posla koji je priželjkivao je situacija u kojoj će se neupućen čovjek osjećati nesretno i utučeno. Takav čovjek posmatra dobivanje tog posla kao definitivno najbolju stvar koja mu se mogla dogoditi, a nedobivanje istog je za njega najveći gubitak, dok će osoba koja ima vjere u Boga kao svog prijatelja i zaštitnika znati da je Bog odredio takav ishod za njegovo dobro i pokorit će se toj odluci, sretna i zadovoljna. Možda bi radna atmosfera oštetila njegovo zdravlje, ili je bilo potrebno da on ne dobije taj posao jer će mu se uskoro ukazati mnogo bolja prilika.

I konačno, ako je osoba trebala auto u jutro a on nije radio, ona će sigurno, iz svog neznanja, to posmatrati kao veliku nesreću, a zapravo auto nije radilo jer je Bog tako odredio, i sigurno će neko dobro proizaći iz te situacije. Osoba o kojoj se radi možda ne uviđa razloge koji stoje iza ovog događaja, ali bez obzira na to, mora biti zadovoljna Božijom odredbom.

Ljudi to naživaju nesrećom kada se nešto dogodi onako kao oni nisu priželjkivali, dok je zapravo taj događaj najbolju mogući ishod situacije jer je tako predodređeno sudbinom. Kada bi im Bog pokazao razlog koji stoji iza onoga što oni zovu nesrećom izbog čega se osjećaju frustrirano, te dobrobiti koje na kraju proizilaze iz stvari koje ih inače uznemiravaju, tište i ljute, razumijeli bi koliko su samo bili obmanuti time što su bili tužn i njihova bi osjećanja prerasla u radost i oduševljenje. Ako bi se osobi njena vjera pokazala u potpunosti, a takozvane nedaće bile prikazane u skladu sa ulogom koju igraju, ona nikada više nebi žalila za stvarima koje joj se događaju.

Dakle, najmudrije je živjeti pokoran Bogu. S obzirom na ovo sve, treba reći da svi već svakako živimo podređeni Bogu, bili toga svjesni ili ne, ali važno je da je osoba toga svjesna u životu. Vjernici koji su toga svjesni žive sigurno i smireno posmatrajući sa zadovoljstvom razvoj sudbine koju je Bog odredio za njih, jednako smireno kao da gledaju film. Oni znaju da, kao što je poslanik Muhamed rekao: "Nije bogatstvo samo bogatstvo dunjaluka, već je bogatstvo bogatstvo duše."13

Većina ljudi misli da osim rođenja, smrti i njihova određena časa, te onog čime Bog obdaruje ljude, sudbina ne određuje ništa drugo; oni vjeruju da se stvari događaju slučajno ili potpuno nevezano za sudbinu. Ova obmana čini ih buntovnim prema stvarima koje su im određene njihovom sudbinom i postaju razlogom njihove melanholije. Oni smatraju da je svaki događaj nazadak za njih koji im uzrokuje da konstantno pate i muče se. Dakle, sretni i radosni momenti u kojima uživaju sentimentalni ljudi samo su blijedi časak. I netom nakon proživljavanja momenta sreće, oni odluče da se prisjete nečeg tužnog i vrate se još jednom depresivnoj melanholiji.

Ovi faktori su prirodne i neizbježne posljedice života bez religije. Bez vjere osoba postaje orobljena žaljenjem i melanholijom. Slično tome, onaj ko živi na ovom svijetu nemarno, trateći svoj život bez obraćanja pažnje na Božije zapovjedi ili propise, će u vječnosti biti suočen sa svojom nesrećom:

"Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali." (Kur'an, 23:106)

Istina je da Bog može testirati osobu na ovom svijetu određenim poteškoćama i brigama. Međitim, vjernik se ne predaje melanholiji i pesimizmu kada je suočen sa nekim tegobama, on ne reaguje emocionalno. On je svjestan da ga Bog iskušava da pokaže kako se ponaša suočen s teškoćama i zna da rješenje sigurno nije u jecanju i tugaljivom žaljenju. Rješenje je tražiti pomoć od Boga, "Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaživa, i koji zlo otklanja" (Kur'an, 27:62), oslanjajući se samo na Njega i vjerujući čvršto da će Bog čuti naše molitve i uslišati ih. Ovo je obećanje koje je Bog dao svojim robovima:

I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, Neka te ne žaloste besjede njihove! Uistinu, sva moć pripada Allahu; On sve čuje i sve zna! (Kur'an, 10:62-64)

Šta više, Bog stvara takve momente iskušenja tjeskobom i teškoćama iz posebnog razloga. Kada neko posmatra sve očima vjernika i uočava razloge za sve ono što je Bog stvorio, on će biti suosjećajan i njegovo će se zadovoljstvo povećati. Inače, sama pokornost Bogu donost osjećaj smirenosti duha i dozvoljava čovjeku da spokojno živi.

Emocionalizam , s druge strane, potpuno udaljava ljude od spoznaje da su u Božijim rukama i navodi ih da u određenim situacijama reagju pretjeranim zadovoljstvom ili pretjeranom boli i tugom. Bog objašnjava u Kur'anu previranja u takvim ljudima koja sežu i do beznađa i arogancije, te njihovu razliku u odnosu na vjernike:

Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on će, sigurno, reći: "Nevolje su me napustile!" On je doista umišljen i razmetljiv, a samo strpljive i one koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada velika. (Kur'an, 11:9-11)

Ljutnja I Svadljivost

1) The Mirror, 31.01.2002, 2) The Mirror, 20.02.2002, 3) Daily Express, 16.04.2002 4) The Daily Telegraph, 8.01.2002, 5) The Mail on Sunday, 24.02.2002, 6) The New York Times, 22.04.1999

When you open pages of the newspaper, it is common to read of people who have committed an act or a crime motivated by a moment's rage and emotionalism-a person becomes suddenly angry and brings an end to a pleasant evening by assaulting a friend or relative; another stabs a total stranger in the street because he looked at him "sideways"; yet another loses money on the stock market and kills his family; while someone else suddenly becomes angry because he is the but of a joke and kills his friends. Because they were overcome in a moment of unruly passion, they will have to spend the rest of their lives in prison, but, more importantly, they have committed murder, a grievous sin. In each of these examples, Satan has clouded the perpetrator's reason, and led him to act according to his base passions and desires.

Sentimentalnosti se češto manifestuje kroz tugu žene, pesimizam, cviljenje i jadikovanje, dok se kod muškaraca manifestuje uglavnom kroz ljutnju, razdražljivost i agresivnost. Na primjer, kada eomoivan čovjek vidi da je neko zauzeo njegovo mješto za parking u garaži, počet će da viče i udara auto te druge osobe. Ili ako se neko slučajno sudari s njim dok hoda trotoarom lako će izgubiti strpljenje. Ili ako njegova kćerka ili sin izađu iz kuće i zaborave ključeve, ako konobar kasni s donošenjem računa, ako mora sačekati da sekretarica proslijedi telefonski poživ, ako je iznerviran zbog saobraćaja reći će prvo što mu padne na pamet. Suočen s problemima s kojima bi se racionalna osoba lako nosila, čak i bez razmišljanja o silnim detaljima, emotivna bi osoba reagovala pretjerano bez ikakva razloga. I u većini slučajeva tako samo sebi nanosi štetu i završava ponižen.

Emocionalizam kod muškaraca dolazi u obliku ljutnje i razdražljivosti te je takva osoba češto okarakterisana kao "težak tip" ili "mačo". Ovakva psiha je tek spoj ljutnje i romantičnosti, dok su većina onih koji joj podliježu neuravnoteženi i imaju tendenciju gubljenja strpljenja ili "kratkog fitilja." Kao rezultat momenta naglosti, oni mogu povrijediti ili uvrijediti nekoga ili čak ubiti; njihova bi žrtva vrlo lahko mogao biti i totalni stranac. Staranice dnevne štampe su pune zločina i prekršaja koje su počinile osobe ovakvog karaktera. Večer koja je započela prijatno može najednom biti završena jer se emotivna osoba iziritira i udari prijatelja ili nekoga iz svoje blizine. Hodajući ulicom može izvuči nož i izbosti nepoznatu osobu "koja ga je krivo pogledala." Za taj jedan trenutak on se prepustio svojim strastima i potom skončao u zatvoru ostatak svog života. Što je još važnije, ako ubije ili na drugi način povrijedi nekoga bez opravdana razloga, u Božijim očima je počinio veliki grijeh.

Razdražljivost kod osobe predstavlja potencijalnu opasnost koja može eskalirati bilo kada i imati jako ozbiljne posljedice. Emotivna osoba može se naljutiti ako neko napravi pogrešan potez u saboraćaju ili ako ju neko koga ona ne poznaje gleda na neprimjeren način ili zbog običnog nesporazuma i onda se ponašati na takav način da će sam sebi nanijeti bol i nevolje.

Očit primjer iracionalnosti koju emocionalnost uzrokuje može se vidjeti u brutalnom ponašanju pojeinih fudbalskih navijača nakon utakmice. Oni napadaju ljude koje i nepoznaju i skoro ih i usmrte sječivima i palicama. Njihovi umovi i savjesti su zaslijepljeni Šejtanističkim emocionalizmom, istinskom teškom kugom društva. Ali Bog naređuje ljudima da izbjegavaju Šejtanu, da uspostave mir i sigurnosti, a ne bijes i sukobe.

O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni. (Kur'an, 2:208)

Poslanik Muhammed je također preporučivao racionalnost vjernicima, riječima: Nije jak onaj koji nadjača ljude svojom snagom, nego onaj koji se kontroliše kada je ljut."14 st

Ovdje je bitno razlikovati sentimentalnost i racionalnost. Ljutnja i mržnja koju osjećamo kao odgovor na okrutno i zlo postupanje čine osobu svjesnijom i senzibilnijom za pravdu, mir i dobrotu i motiviraju ga da teži iskorijenjivanju okrutnosti, zla i njihovoj prevenciji, zaštiti prava nejakih i nevinih. Ako osjećaj za pravednost koji je Bog podario ljudima nije kontroliran voljom i mudrošću, on može izgubiti svoju pravu svrhu i rasplamsati ljude protiv protivničkog sportskog tima. Ljudi koji nemaju jaku volju i mudrost ne mogu se suzdržati pod utjecajem emocija i mogu biti odvedeni s pravog puta u bilo kojem pravcu na koji ih navodi Šejtan. U još jednom ajetu, Bog upozorava vjernike na Šejtanu:

If a person is hot tempered, unable to control his anger, yells, shouts and injures himself or others, it is clear that his actions are provoked by his emotions, not his reason.

O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna. (Kur'an, 24:21)

There are times in sports competitions, especially football matches, when a great number of spectators are caught up in emotionalism. In such cases, people become completely irrational. They become easily angry, assaulting another, or become so caught up in their emotions that they break into tears. Sometimes, their actions become so out of control that they injure others.

Šejtanističko Suosjećanje

Ljudi koji nisu na oprezu od Šejtanskih trikova mogu biti navedeni da korište svoj blagoslov od Boga koji se očituje u milosti na neprimjeren način. Percepcija značenja milosti koja je u suprotnosti sa Božijim odredbama milosti je Šejtanistički osjećaj mislosti. Sentimentalni ljudine uzimaju Kur'an kao mjeru za svoju samilost i milosrđe nego svoje lične impulise, te se kao rezultat toga njihov osjećaj iskrivljuje.

Na primjer, neki su ljudi duboko dirnuti ljudskom boli i smrću male djece ili bezopasnih životinja. Alli ovdje, Šejtanističko suosjećanje dolazi do izražaja i navodi osobui na buntovnost protiv Boga i na bogohulne izjave o Bogu. S druge strane, osoba koja koristi svoju mudrost da se oslobi tih insinuacija bit će sposobna uvidjeti istinu jasno i neiskrivljeno. Za malu djecu ili vjernike smrt nije akt tlačenja; to je za njih oslobođenje i korak prema beskrajnom i lijepom životu. To su vrata kroz koja Bog dovodi Svoje robove pored sebe. Ali sa stajališta Šejtane i njegovih sljedbenika smrt je kraj njegovih neograničenih požuda i strasti; to je moment u kojem se za njih otvaraju vrata vječne patnje, kao što im je i obećano. Iz tog razloga Šejtan posmatra smrt kao nešto lošei odvratno. Sa njegovog gledišta to jeste istinito, ali nije tako za vjernike i nevine. Sa gledišta nekoga kome je određeno da idu u pakao, smrt je zaista nešto loše. Ali za one kojima je obećan raj to je nešto što im nagovještava zadovoljstvo.

Šejtansko shvatanje saosjećanja vodi ka izražavanju saosjećanja na način koji ne vodi ničemu dobrom nego samo šteti drugima. Ljudi iz ateističkih ili paganskih društava zatvaraju svoje oči pred svime što drugi rade, ne razmišljajući pri tome da li bi to u konačnici imalo dobre efekte na njihov život u vječnosti. Na primjer, dozvoljavaju nemoral i ništa ne govore kada vide nekog da radi nešto što je Bog zabranio, zapravo ponekad i potiču to. Drugi primjer su roditelji dijeteta koje je doraslo da može postiti a oni mu ne dozvoljavaju jer misle da neće moći podnijeti glad, a još jedan primjer je neko kome se ne da da probudi člana svoje porodice na jutarnju molitvu. Takvi ljudi imaju Šejtansko shvatanje saosjećanja. 

Vjernik cjeni saosjećanje koje praktikuje u skladu sa dobrobiti koju će to djelo donijeti drugima u vječnosti. Ponekad, ljubav i saosjeććanje koju on osjeća prema drugoj osobi će od njega zahtjevati da bude kritičar i da ispravi ponašanje drugoga za njegovo vlastito dobro. On može kritikovati nekog čije je ponašanje neprimjereno, može ga pokušati odgovoriti da ne ide u određenom pravcu ili mu muže zabraniti ono što je pogrešno, kao što je i naređeno u Kur'anu. To je ispravno saosjećanje. Kada vjernik ovako govori, pokušava reći nešto što će druga osoba ozbiljno shvatiti i spriječit će ju da nastavi činiti nešto što je u suprotnosti sa Kur'anom. On ne želi da ta druga osoba rizikuje da zasluži pakao u vječnosti, jer odatle neće biti povratka. Iz tog razloga on će ju ohrabrivati da živi moralan život kakvim će Bog najviše biti zadovoljan. Tako ju on sprema za raj i čineći to, on će zapravo učiniti najsuosjećajnije moguće djelo. Ne smije se zaboraviti da je istinski nedostatak sažaljenja zapravo pasivno posmatranje pogrešaka koje čine drugi bez obaziranja na to šta ih čeka u vječnosti. 

Šejtansko saosjećanje je u mnogome slično nepravdi. Mudar vjernik donosi odluke s obzirom na pravednost i Božiju volju u svakoj situaciji, dok osoba koja donosi svoje odluke na osnovu ovog Šejtanističkog osjećanja žalosti, podložna je nepravednom ponašanju. Ona će se ponašati onako kako joj nalažu njena osjećanja, želje i strasti. Kada prisustvuje nekom događaju, ponašat će se u skladu sa svojim osjećajem sažaljenja bez da ustanovi ko je u pravu a ko nije, bez sačinjavanja objektivne i mudre procjene i, što je najvažnije, bez obzira na Božije zapovjedi u Kur'anu. Njen će stav biti zasnovan na njenom osjećaju sažaljenja. Generalno, ona će uvući i sebe i druge u štetna djelovanja svojim pogrešnim odlukama i metodama. Samim tim, postaje jasno da je saosjećanje kakvo ona osjeća zaista daleko od dobre osobine koja je propisana Kur'anom kao vrlina. 

Jedna od najizraženijih osobina sentimentalne osobe je njena sebičnost. Ovaj tip osobe prividno djeluje pod utjecajem samopožrtvovanja ali zapravo su njena djela određena tako da zadovolje njene vlastite emocije. Iz tog razloga ne možemo očekivati da će se sentimentalna osoba ponašati pravedno ili da će imati istinsku mjeru za jednakost. Kada se ona nađe u situaciji gdje se mora ponašati suprotno svojim interesima ili interesima rođaka ili nekoga koga voli, umješto da postupi pravedno, ona će biti nepravedna i pristrasna. U pogledu odluke koja joj je povjerena na razmatranje može čak i iznijeti neistinito mišljenje u korist prijatelja ili rođaka ili čak ponuditi lažno svjedočenje. Nasuprot tome, jedna od najvažnijih osobina vjernika je pravedno ponašanje. U Kur'anu Bog nam svima naređuje da se ponašamo pravedno, ne samo prema prijateljima i srodnicima već i prema onima koji mogu biti i naši neprijatelji.  

O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali - pa, Allah zaista zna ono što radite. (Kur'an, 4:135)

U drugom ajetu Bog poživa ljude da "pravedno svjedoče": 

O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete... (Kur'an, 5:8)

Ipak, za sentimentalnu osobu je nemoguće da ispravno ispuni zapovjed ovih ajeta jer je u karakter takve osobe ukorijenjena sebičnost i njena rasuđuvanja nisu objektivna. Prvo će se ponašati u cilju lične koristi, a onda koristi porodice i prijatelja, pa potom čak i dati prednost onima kojima je pristrasna bez ikakvog opravdanog razloga. Ona zatvara svoje oči pred nemoralom pa senjeno ponašanje čak može okarakterisati kao kriminalno.

Osjećaj Zahvalnosti

Jedna od najsnažnijih emocija koju možemo osjetiti je "zahvalnost." Ljudsko biće je, svakog momenta svog života, od samog rođenja, primalac kontinuiranog dotoka blagoslova. Iz razloga što se većina ovih blagoslova prima kroz neka sredstva ili drugu osobu, čovjek ima tendenciju da svoju zahvalnosti usmjeri prema tim stvarima odnosno osobama. Međutim, Kur'an jasno kaže na nekoliko mjesta se zahvalnost duguje jedino Bogu. U Kur'anu ova zahvalnost je izražena riječima "biti zahvalan." Biti zahvalan odnosi se na svijest da svi blagoslovi, bez obzira preko koga ih primamo, dolaze od Boga j da je On jedini Obskrbitel. To je duboki izraz zahvalnosti od srca jedino Bogu.  

U Kur'anu se kaže da biti zahvalan samo Bogu i izkaživati zahvalnost jedino Njemu, predstavlja osobinu iskrenih vjernika. 

O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! (Kur'an, 2:172)

Hranite se dopuštenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim, ako se samo Njemu klanjate. (Kur'an, 16:114)

Iz onoga što je spomenuto u ajetima trebalo bi biti jasno da zahvaljivanje Bogu, Jednom i Jedinom i nepripisivanje božanskih osobina nikakvom drugom stvorenju predstavlja osobinu iskrenog vjernika. Osoba koja se zahvaljuje Bogu je svjesna da svi blagoslovi dolaze od Njega, da je sve pod Njegovom kontrolom i da, osim Boga nema nikakvog drugog božanstva. Osoba koja je svjesna svih blagoslova koji dolaze od Boga je ona koja u svom srcu čvršto vjeruje u činjenicu da sva moć i snaga pripadaju Njemu. To je idealno ljudsko biće, kao što je i opisano i hvaljeno u Kur'anu. 

Emotivni ljudi teže da budu upravo suprotni. Ovi ljudi pripisuju blagoslove koje primaju materijalnim ili ljudskim sredstivima posredstvom kojih ih Bog dostavlja. I tim se posrednicima oni obraćaju za pomoć. Njima su zahvalni. Ukratko, oni sebi stvaraju bezbroj lažnih bogova kojima lažno pripisuju božanske moći. Zbog toga što ne nemaju mudrosti ne mogu uvidjeti da je Bog stvorio i one kojima se oni dodvoravaju, kao i sve ono što oni postižu Njegovom voljom, te da bez Njegove moći i naredbe oni ne bi mogli apsolutno ništa učiniti. 

Ovakva zalutala zahvalnosti će kasnije samo biti uzrok sramote za sentimentalne ljude. Njihovo puzanje pred njihovim šefovima, najstarijima u porodici ili bogatim rođacima uzrokovat će im depresiju, osjećaj koji se češto reflektuje na način kojim govore i kako se ponašaju. Ovakvo ponašanje je jedna od bezbroj vrsta tjeskobe koju romantizam potiče i vodi u bezvjerstvo.

Introverzija

U pojedinim ljudima sentimentalizam se manifestuje kao hirovitost ili nesposobnost da komuniciraju sa drugima. U ovoj vrsti sentimentalizma osoba živi u vlastiom svijetu, tone u svoje probleme i nema interesa za ono što se dešava oko njega pa time nije ni u stanju poduzeti nešto. Iz razloga što nema snagu karaktera naređenu u Kur'anu, on ni ne posjeduje sposobnost da se nosi sa vanjskom stvarnošću. On ne pokušava da riješi probleme sa kojima se suočava, osjeća se preslabim, bespomoćnim i beskorisnim. Iz razloga što se ne prepušta u Božije ruke i ne vjeruje u Njegovu neiscrpnu pomoć, on se osjeća potpuno samim na svijetu i bez ikakva rješenja pa se zbog toga boji izaći iz svijeta snova koji je stvorio unutar sebe. 

Emotional people, their introversion, and melancholic loneliness, are not compatible with religion. God calls people to put their trust in Him and have peace of mind

Ovakva melanholija će odvesti sentimentalnu osobu ovog tipa u depresuju. Specifični uslovi koje emotivni ljudi češto proživljavaju kao nešto potpuno prirodno su osjećaj usamljenosti, stresa, nedostatak entuzijazma i nervni slom. Oni uvijek pronalaze razlog za svoju tugu, samosažaljenje, depresiju i suicidne misli. Na primjer, djevojka koja je bila predmet šale svojih prijatelja može smatrati normalnim da provede cijelu noć plačući i razmišljajući zašto bi je njeni prijatelji tako opisali. U drugom slučaju, sijeda kosa ili fizički nedostatak mogu biti dovoljni za depresiju. "Zašto moje oči nisu drugačije boje?" "Zašto nisam mogao biti malo viši?" i bezbroj takvih pitanja zaokupljaju umove takvih ljudi kao problemi kojima oni pravdaju svoju depresiju.  

1) The Indian Express, 08.07.2000, 2) The Daily Telegraph, 28.04.2000, 3) Irish Mirror, 13.07.2000, 4) Daily Record, 27.09.1995,	5) The Daily Telegraph, 28.04.2000, 6) The Daily Telegraph 12.04.2002, 7) The Daily Telegraph 17.05.1997

Češto ćete pronaći ovakve ljude kako sjede u mraku i rade ono što izgleda ko razmišljanje, pišu tužne pjesme, bulje u zid satima sanjareći, hodaju po kiši, duboko uzdišu, potajno plaču i pričaju drhtavim glasom. Neki će od njih piti ili pušiti pretjerano u navodnom pokušaju da se riješe tuge. Ovi ljudi praktikuju depresiju i neugodnost onog što zamišljaju kao tamni svijet, bespotrebno vodeći život u duhovnoj i fizičkoj mizeriji. Važno je primjetiti da su oni prihvatili porašanje i karakterne osobine koje Bog ne odobrava. 

People who abandon their reason and wisdom fall under the tyranny of their emotions, and are lured into a perverse way of life.

Sigurno, ovakvi ljudi ne bi mogli provesti svoj cijeli život zatvoreni u sobi. Iako imaju društveni život oni u javnost iznose svoje manjkavo emocionalno stanje. Generalno, oni su u osjetljivoj poziciji i lako se uvrijede. Iz svake riječi oni izvlače značenje koje joj nije namjenjeno, videći u tom značenju nešto upereno protiv sebe. Lako se demorališu i uvrijede. I na najmanju provokaciju njihove se oči napune suzama i oni bi čak imogli i zaplakati. 

Kod muškaraca sentimentalan karakter s vremenom doseže visok stepen nastranosti, te može uzrokovati ozbiljne probneme sa mentalnim zdravljem, ženskašto ponašanje, seksualnu neprikladnost te homoseksualne tendencije. Emotivna osoba može ove perverzne tendencije skrivati u sebi ili ih može buntovno manifestovati, zavisno od okruženja. U svakom momentu on može iznijeti svoje sputavane tendencije i tako otkriti svoje skrivene strasti, te nedostatak samokontrole i moralnog rasuđivanja. Na primjer, ovih dana smo navikli na emotivne, melanholične i introvertne ljude koji u javnost izlaze sa agresivnim homoseksualizmom i transvertite. U Kur'anu Bog nas upozorava na sramotu ovakve seksualne devijacije riječima koje je Lut uputio svom narodu:

I Luta - kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umješto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" (Kur'an, 7:80-81)

Sigurno, takav skandalozan način ponašanja je rezultat činjenice da su ljudi skrenuli s Božijeg puta i da robuju svojim strastima i prohtjevima, prateći tako Šejtanu. Bog čovječanstvu upućuje slijedeće upozorenje u Kur'anu:

... i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono što ne znate. (Kur'an, 2:168-169)

Sve vrste emocionalizma kojima smo se do sada bavili prisutne su u određenoj mjeri u svima onima koji su napustili razum i okrenuli se životu u robovanju svojim emocijama. Ta pojava uzima različite oblike zavisno od situacije i ljudi koji su u pitanju. Na primjer, hirovita, razdražljiva, neuravnotežena osoba bez obzira koliko čvrstom i osorom se želi prikazati, ipak time samo pokušava prikriti svoju semtimentalnost i slabost paravanom razdražljivosti. Takva se osoba može vrlo lako osramotiti tako što će naprasito početi plakati ili cviliti u javnosti. Ukratko, neko ko nema vjere ili kome nedostaje prava vjernička mudrost bit će rob slabosti uma i karaktera što je rezultat sentimentalnosti. Ova će se sentimentalnosti manifestovati u nekoliko vrsta neuravnoteženog ponašanja, ovisno o okolnostima, okruženju i sutuaciji..

When they listen to their favourite rock musician, young people sometimes become so overcome with adoration that they become obsessed with that person. This is a kind of sentimentalism. As can be seen on television and in the newspapers, sometimes this sentimentalism causes such excessive emotion that young fans often faint at concerts and have to be taken to hospital.

Sometimes, under the influence of sentimentalism, introverted, timid and depressed people throw aside all moral values and zealously adopt a perverted way of life, exceeding the bounds of propriety. The homosexual march in the picture at the side is an example of this type of flagrant immorality.

Sentimentalnosti nije porok koji možete primjetiti kod vjernika koji je bogobojazan. S obzirom da Šejtan nema utjecaja na iskrene vjernike on ne može upotrebljavati oružje sentimentalnosti protiv njih. Po tom pitanju Bog Šejtani daje naredbu u suri 15, u ajetu 42 slijedećim riječima: "Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih." Iz tog razloga, vjernici koji imaju karakter ojačan vjerom, mudrošću i njihovom posvećenošću Kur'anu su jaki, čvrsti, uravnoteženi i perspektivni.

Jedan od najčešćih oblika sentimentalizma u današnjim društvima je ideja romantične ljubavi. Ovo se drugačije manifestuje od čovjeka do čovjeka i temelji se na porodičnim odnostima, prijateljskim i kolegijalnim vezama, ali je najčešće prisutno u vezama između muškarca i žena.

S obzirom da je ideja romantične ljubavi vjerovatno najrašireniji i najperverzniji oblik sentimentalizma, njome ćemo se baviti u odvojenom poglavlju.