Različite Ideologije Romantizma

U prethodnom poglavlju sagledali smo sve posljedice romantizma koje proizilaze iz "romantičnog nacionalizma." Sada ćemo sagledati neke od ostalih manifestacija romantizma da bismo upoznali sve katastrofe koje je ta pojava donijela čovječanstvu. Prva ideologija koju moramo ispitati jednako je zastrašujuća kao i romantični nacionalizam: to je komunizam.

Komunističi Romantizam

Kommunizam je posmatran kao navodna ideologija razuma. Njegovi osnivači, Karl Marx (1818-1883) i Friedrich Engels (1820-1895) usvojili su filozofiju materijalizma koju su mislili primijeniti na društvene nauke i objasniti "zakone historije." Marx je razlikovao nekoliko stadija historije: napredne države tog vremena, kao što je Engleska, su živjele u "kapitalističkoj fazi." On je predvidio da će nakon ove faze neizbježno uslijediti radnička revolucija koja će započeti "socijalističku fazu." Također je predvidio da će se revolicija desiti spontano, to jesti, dići će se na inicijativu radnika samih, i dogodit će se u Engleskoj i drugim industrijaliziranim državama.

Marxova se predviđanja, međutim, nisu ostvarila. Činjenica da se to neće dogoditi postala je evidentna 30 ili 40 godina nakon njegove smrti. Nije bilo revolucije u Engleskoj niti u drugim industrijaliziranim državama; naprotiv, socijalni i ekonomski uslovi za radnike su se poboljšali.

Komunističko Svojatanje Racionalnosti Je Lažno

Marksova bi se teorija trebala smatrati jednom od mnogih historijskih grešaka počinjenih u ime "društvenih nauka," i trebala bi samim tim biti napuštena. Ali to nije bio slučaj. Grupa pojedinaca koji su se nazvali "Marksistima" pokušavala je, s poteškoćama, da aktuelizira Marksovo neosnovano predviđanje. Iako se revolucija za koju je Marks predvidio da će se dogoditi "spontano" nikada nije dogodila, Marksisti su tražili način da iniciraju revoluciju kroz određene organizacije koje će ostvatiri taj cilj vojnom silom. Najznačajniji marksist koji je pokušao revidirati Marksovu teoriju i iznaći izgovore za njegova nerealizirana predskazanja, bio je Lenjin.

The most well-known symbols of communist romanticism: the proletariat breaking its chains, figures with clenched fists, revolutionary songs defending socialism to the death.

Lenjin je tvrdio da se revolucija neće odigrati u razvijenim državama poput Engleske, već u neindustrijalizovanim državama kakva je Rusija. Govorio je da će komunizam tu biti uspješan i da će se odatle početi širiti po cijelom svijetu. Da bi ostvario svoj san, proveo je mnogo godina i unutar i izvan Rusije, pripremajući se za revoluciju. Prilika za njega da dođe na vlast se pojavila u zbrci koju je uzrokovao Prvi svjetski rat.

The fathers of communism: Marx (left) and Engels (right). In the middle is a translation into Russian of Marx's Das Kapital.

Lenjinove pretpostavke, baš kao i Marksove su propale. Niti je sistem koji je osnovao bio uspješan niti se komunizam raširio po cijelom svijetu. Danas je Sovjetski savez koji je Lenjin osnovao otjeran u prošlost a komunistički sistem koji je nametnuo u onim državama koje je okupirao srušen je u svakoj od njih. Opće je prihvaćeno da je komunizam bio najveći i najneuspješniji politički eksperiment dvadesetog stoljeća.

Da je marksizam pogrešan dokazano je, ne samo njegovim neispunjenim predviđanjima i padom sistema koji je stvorio, nego i obaranjem filozofije na kojoj je zasnovan. Bazične pretpostavka ove materijalističke filozofije, koja je osnova marksizma, diskreditovana je naučnim otkrićima dvadesetog stoljeća. Na primjer:

1. Materializam tvrdi da je univerzum postojao oduvijek i da materija, samim time, nije stvorena. Ali "Big Bang" teorija koja je prihvaćena u 20. stoljeću ukazuje da su materija i vrijeme stvoreni od ničega. Ova teorija propagira da je svemir nastao od ničega prije 10-15 milijardi godina, pojavljujući se kao iznenadna i malena aktivnost ništavila. Drugim riječima, istina koju otkriva "Big Bang" teorija je da se ništa nije dogodilo slučajno; da je postojala aktivnost ništavila i nakon te aktivnosti, pojavili su se materija i vrijeme. Ova teorija potpuno diskreditira materijalističke tvrdnje i dokazuje da su materija, vrijeme i prva aktivnost Božije djelo.

2. Materializam tvrdi da su materija i vrijeme oboje "apsolutni" to jeste da su postojali odubjek, nepromjenjivi i stabilni. Međutim Einsteinova teorija relativiteta je dokazala da materija i vrijeme nisu apsolutni, već je to tek percepcija subjekata koja je opet promjenjiva.

3. Materializam tvrdi da ljudske mentalne funkcije i kapaciteti mogu biti svedeni na materiajalno objašnjenje. Međutim, otkrića moždane aktivnosti su pokazala da postoji nekoliko mentalinih funkcija koje ne odgovaraju osobinama mozga, i dokazali da ljudski mentalitet postoji i izvan materije, te da pripada "duhu."

4. Materializam tvrdi da živa bića nisu stvorena već da su naslala, kako Darvinova teorija evolucije tvrdi, slučajno. Ova je tvrdnja pobijena naučnim činjenicama otkrivenim u dvadesetom stoljeću, i sad je jasno da postoji neporeciv "dizajn" u živim bićima koji upućuje na činjenicu da je Bog stvorio cjelokupan život.

People who set themselves on fire for the sake of an idea or an ideology are actually possessed by an extreme form emotionalism. Because they fail to think rationally, they tend to react by committing acts which they falsely deem to be courageous.

Ako neka ideologija tvrdi da je racionalna ali da ne podržava preispitivanje razloga ili nauku ili čak, da očite činjenice nisu same po sebi dokaz svoje validnosti, onda takva ideološka tvrdnja mora biti oborena. Oni koji su usvojili takvu ideologiju moraju je podvrgnuti razumnom rasuđivanju, kako bi otkrili njenu neistinitost te je potom i napustili. Da su komunisti bili ljudi koji su koristili logiku i zdrav razum umjesto što su živjeli pod utjecajem bajkovitog okruženja, komunizam bi bio diskreditiran stotinu puta do sada.

Iz razloga što temelji konunizma leže na romantizmu, oni koji ga nastavljaju propagirati čine to nasuprot upozorenjima razuma i nauke, i u stanju su ga braniti jedino zatvorenih očiju pred činjenicama da je to zastarjela ideologija. Već kada je ustanovljeno da osnovne pretpostavke marksizma neće biti ostvarene, trebalo ga je ostaviti po strani. Međutim, nije napušten. Revolucionarni pokreti su pokrenuti po cijelom svijetu, pokušavajući na taj način silom ostvariti marksističke snove, koristeći se građanskim ratom, gerilom i terorističkim napadima.

Sovjetski savez i cijeli Istočni blok su srušeni, Crvena Kina je usvojila kapitalistički ekonomski sistem. Međutim, kounizam još nije napušten. Čak i danas, širom svijeta komumisitčke organizacije nastavljaju svoje aktivnosti. Uprkos činjenici da moraju znati da je "revolucija" o kojoj govore fantazija, nastavljaju prolijevati krv, samo da ne bi bili prisiljeni napustiti komunizam. Mahnito spaljuju sebe i svoje drugove dok pjevaju komunističke marševe, romantično, slijepo i tvrdoglavo se držeći svoje zastarjele ideologije.

Ovo ukazuje na to da komunizam nije ideologija bazirana na razumu i da oni koji je se drže rade to iz nekih raloga koji nemaju veze sa razumnim uvjerenjem. Mnogi bi pomislili da je razlog takve posvećenosti komunizmu fanatizam, licemjerje ili opsesija onim što naživaju "idee fixe." Tokom daljnjeg istraživanja postaje očito da ispod takozvanog fanatizma leži ogroman utjecaj romantizma. To jest, komunizam također vuče svoju snagu iz čarolije romantičnosti.

Primjeri Komunističke Romatničnosti

Inicijalno, ljudi su inače nesvjesni komunističkog romantičnog duha jer komunisti uvijek govore u terminima nauke, filozofije i razumnosti. Međutim, komunisti razvijaju svoje ideje iz ograničene prerspektive. Zapravo, oni slijepo odbijaju one naučne pronalaske koji se ne uklapaju u njihove cijeve, kao što je "buržoazija." Staljin je čak otišao do tačke da sistematizira predrasude stvarajući apsurdnu razliku između "buržoaske" i "proletarijatske" nauke.

S druge strane, ako pogledamo detaljno komunističke publikacije, magazine, poeziju ili marševe, otkrit ćemo da je njihova ideologija čvrsto vezana za romantičnost. Oni su idealizirali određene ideje, razvijajući pretjerano emotivnu povezanost s njima. Najvažnija od tih ideja je svekako "revolucija."

One of the most disturbing aspects of communism was its attempt to present its leaders as figures with super-human qualities, working on behalf of the people, regardless of the fact that in reality they were criminals responsible for the death of millions of people. The purpose of this sort of propaganda was to entice people to feel an emotional attachment to their leaders, and thereby, to pardon their crimes

Za komuniste, revolicija je kraj svakog zla i početak svakog dobra. Oni su beznadežno zaneseni fantazijom za koju znaju da se nikada neće ostvariti. Ni ne pokušavaju da razumno razmotre svoju ideju "revolucije", niti se pitaju, na primjer: "Iz kojih razloga mi trebamo žudjeti za revolucijom?" "Koje je opravdanje revolucije u kojoj će masa nevinih ljudi biti ubijena i u kojoj će patiti kompletno društvo?" "Mogu li se poboljšati uslovi života siromašnih bez revolucije?" "Kako će to utjecati na ekonomiju?" "Kako će se onda upravljati državom, kako će se rješavati njeni unutrašnji sukobi i kako će se zaštiti od spoljnjih prijetnji?"

Komunista ne smatra da ova pitanja imaju ikakvog značaja; njegov jedini cilj je revolucija. Ako je u situaciji da da odgovor na bilo koje od ovih pitanja onda će citirati tipičnu i češto ponavljanu frazu iz Lenjinove knjige, nekog djela Staljina ili Maoa, ali on sam neće razumno razmisliti o odgovoru na ova pitanja. Ono što ga najtješnje veže za ideju revolucije je emotivna poema ili sa strašću napisana pjesma marša koje opjevavaju revoluciju. Komunistička literatura češto govori o "lijepoj državi prekrivenoj cvijećem" i "crvenom Suncu na horizontu." Zapravo, veza između komuniste i njegove ideje o revoluciji može se usporediti sa romantičnom ljubavnom pričom. Postoje komunistički govori na univerzitetima, sajmovima knjiga i kulturnim centrima; ako odete i u jedno od njih ili u komunistički bar ili kafić, tamo ćete pronaći mnoge simbole koji se koriste da bi se podstakao ovaj totemizam. Posteri moćnog proleterijata koji kida svoje lance, figure sa stisnutim šakama, revolucionarne pjesme o borbi do smrti za socijalizam, najčešći su simboli romanantike komunizma.

This poster is typical of Communist Romanticism's symbolism. These posters served to strengthen the emotional attachment the people have for their leader and his ideology.

Ovakav romantizam je također ponekad reflektiran i kroz komunističke odore. Mladi komunista se često može vidjeti kako nosi maslinastu jaknu i beretku, identificirajući se tako sa latinoameričkim gerilcem Che Guevarom, i bez sumnje u svojoj sobi će, među ličnim stvarima, imati i poster "Che-a." Jedina razlika između njega i tinejdžera romantično opsjednutog nekom pop zvjezdom je u tome kakvu je zvjezdu odbrao; on nije muzičar već gerilac.

Još jedan zanimljiv primjer komunističkog romantizma za razmotriti je njihovo ogromno oduševljenje nanošenjem sebi boli i izazivanjem sažaljenja drugih ljudi. Na primjer, komunistički militant će započeti "štrajk glađu" u zatvoru, spreman da se izgladni na smrt kako bi postigao neki patetični cilj. S jedne strane, osjeća zadovoljstvo bolom koji mu to izaziva i uživa suosjećanje drugih koji žale njega i njegov zavjet, a sa s druge strane, on je ponosan činjenicom da će biti priznat među svojim prijateljima kao "heroj."

Romantično zadovoljstvo koje komunisti osjećaju zbog svog bola ponekad doseže visok nivo. Komunisti su počinilli neka od zastrašujuće divljih djela u toku svojih demonstracija; na primjer, spaljivali su se, vezivali su određen broj svojih članova na željezne rešetke, posipali ih zapaljivim tečnostima i palili ih pjevajući komunističke marševe dok su gorjeli. Od ovakvih prizora militanata koji izvode bezumna djela divljaštva nema mnogo razlike u odnosu na skupove nacista; svi oni prolaze kroz " pomračenje svjesti i uma" i bivaju zarobljeni emocionalnim i psihološkim transom.

Samo zbog tvrdoglavosti moguće je da komunisti ostanu čvršto pri svojoj ideologiji, znajući da njene ideje nikada neće biti implementirane. Ova slijepa posvećenost ideologiji demostrira se razmetanjem poput: "Nije me briga je li pogrešno, niti da li smo uspješni ili ne, ja sam komunist i takav ću umrijeti." Sigurno se razumna osoba tako ne bi ponašala. Ova slijepa posvećenost je vrsta ludila koja se manifestuje u opsesivnoj želji čovjeka ili žene koji su poniženi od strane onoga što su voljeli, ali uprkos tome oni odbijaju da to prestanu voljeti.

Time je ukazano da komunizam jednostavno predstavlja element oružja romantizma koji Šejtan koristi da ukrade ljudima razum i da ih udalji od vjere u Boga. Uprkos tvrdnji da je racionalna filozofija i ideologija, kominizuam obiluje idejama koje su u suprotnosti i sa prostim razumom i naukom. Barem je sada okončano stoljeće tokom kojeg su komunisti nastavljali da tvrdoglavo brane svoju ideologiju, jasno ukazujući da se radi o romantičnoj posvećenosti cilju.

	The psychology of the people gathered in the large communist rallies in Red China and Soviet Russia, was actually no different from that of the people in Hitler's Germany. The force that drew them unconsciously into partisanship was their subliminal romanticism.