Ispravna i Neispravna Ljubav

Sentimentalizam, ili drugim riječima romantična čežnja prezentira se najčešće pod prividom "ljubavi". Na primjer, kako istražujemo u strancama koje slijede, romantični nacionalisti, tvrdeći da vole svoju državu, neprijateljski su nastrojeni ili čak agresivni prema drugim nacijama. Ili manifestacija istog kod mladića koji je zaljubljen u djevojku koja je postala jedini fokus njegova života: piše joj poeme govoreći: "volim te" i postaje opsjednut njome, pa čak i izvrši samoubistvo, te je, u stvari, "obožava"; to možemo uzeti kao pojam "ljubavi". Onda tu su i homoseksualci, oni koji čine ono što je Bog zabranio, te besramno i uporno praktikuju svoje preverzije; i oni tvrde da su pronašli "ljubav".

Što se tiče većine ljudi, oni smatraju da svaka emocija kojoj se pripisuje naziv "ljubav" je puna vrlina, čista, pa čak i sveta, i da su takvi primjeri romantične čežnje, koje smo prethodno spomenuli, potpuno prihvatljivi.

Ljubav je zaista predivna emocija koju je Bog dodjelio čovječanstvu, ali važno je razlikovati da li se radi o pravoj ljubavi li ne, te razmotriti kome je ona upućena i na kakvim je osjećajima zasnovana. Takvo istraživanje bi trebalo učiniti očitim razliku između sentimentalizma koji vodi u perverznu ljubav i prave ljubavi kao što nam je to Bog i objasnio u Kur'anu.

Ova pitanja ćemo razmatrati u ovoj knjizi. Ali prvo, u vidu osnovne informacije, dozvolite da definišemo značenje ljubavi koju pronalazimo u Kur'ranu. Prema Kur'anu, ljubav se pokazuje onima koji je zaslužuju. One koji to ne zaslužuju ne treba voljeti. Trebamo se čak emocionalno i distancirati od njih, ili im bar ne biti naklonjeni. Ali oni koji zaslužuju ljubav, zaslužuju je zbog svojih vrlina.

Jedino biće koje zaslužuje apsolutnu ljubav je Bog, koji nas je sve stvorio. Bog nas je stvorio, obezbjedio nam bezbroj blagoslova u kojima uživamo, pokazao nam put i obećao nam vječni raj. On nam pomaže pri svakoj poteškoći i milostivo uslišava sve naše molitve. On nas hrani sve dok se ne zasitimo, liječi nas kada smo bolesni i onda nam povraća naše raspoloženje. Dakle, onaj koji razumije misterije univerzuma voli Boga više od svega i voli onoga koga Bog voli, to jeste one požrtvovane pojedince koji se predaju Njegovoj volji.

S druge strane, oni prestupnici koji ustaju protiv Boga, njihova Gospodara, nisu vrijedni ljubavi. Gajiti ljubav prema takvim ljudima je ozbiljna greška, na koju Bog upozorava vjernike slijedećim riječima:

"O vjernici, ako ste pošli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte – oni poriču Istinu koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato što u Allaha, Gospodara vašeg, vjerujete. Vi im krišom ljubav poklanjate, a Ja znam i ono što tajite i ono što javno činite. Onaj od vas koji to bude činio s Pravog puta je skrenuo." (Kur'an, 60:1)

Kao što se i navodi u predhodnom ajetu, vjernici ne smiju gajiti ljubav prema neposlušnicima. Bitna poenta ovog ajeta koju treba imati na umu je da iako vjernik ne osjeća ljubav prema nekome ko se protivi religiji, on će svejedno učitinti sve što je u njegovoj moći da takvoj osobi približi vjeru i prepuštanje Bogu. "Ne gajiti ljubav" prema takvoj osobi ne znači mrziti je niti ne željeti dobro za nju. Naprotiv, osoba koja vjeruje u Boga će objasniti značenje religije svakoj osobi koja traga za pravim putem i koja je spremna da prihvati uputu. Vjernik koji podsjeti takvu osobu na postojanje Dženneta (raja) i Džehenema (pakla), te ju upozori na smrt, Sudnji dan i vječni život poslije smrti, ispunit će svoju dužnost brižnosti i suosjećanja.

Šta više, čak i ako ta osoba ne prihvati vjeru, uprkos svim naporima, to ne spriječava muslimana da se prema njoj odnosi pravedno. Osim ako ne pokuša nauditi vjernicima ili izazvati sukobe i neslogu među ljudima, vjernik bi se svejedno trebao nastaviti ophoditi jednako tolerantno prema takvima jer Bog naređuje Svojim vjernicima:

"Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu." (Kur'an, 60:8-9)

U navedenim ajetima, kao i u onom citiranom prije ovih (Kur'an, 60:1), Bog, iz Svoje najveće mudrosti, nas uči nečemu što je jako bitno razumijeti. Ponašanje osobe ne smije biti vođeno emocijama jer nas one mogu odvesti do velike greške. Osoba se mora ponašati, ne u skladu sa svojim emocijama već u skladu sa svojim razumom, voljom i Božijim zapovjedima. Šta više, on mora uvježbati svoje emocije da zadovoljavaju njegov razum i volju.

Ovu potrebu možemo prepozbati u ponašanju svih koji su zapali u zamku sentimentalizma. Stotine miliona ljudi su orobljeni prohtjevima svojih srca, ambicija, strasti, mržnje i bjesa. Čine stvari neracionalno i pravdaju svoje postupke bespomoćnošću, tvrdeći na primjer. "Ne mogu si pomoći, jednostavno mi se to sviđa." ili "Ne mogu si pomoći. Želim to. Ćejf mi je." Ali činjenica da neko nešto "želi" ne znači da je to nešto za njega dobro i ispravno. Naše "unutrašnje ja" nas tada nagovara da postupamo pogrešno, jer nas šejtan potče da napravimo greške. Kada se neko ponaša suprotno Božijim odredbama i kaže "Ne mogu si pomoći. Želim to", njegovo unutrašnje ja se zapravo ponaša kao šejtanov instrument. U Kur'anu Bog o ovakvim ljudima kaže slijedeće:

"Jesi li vidio onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?" (Kur'an, 45:23)

Na narednim stranicama ćemo ispitati nekoliko primjera pretjerane romantičnosti kao vrste sentimentalizma. Raspravljat ćemo o vrstama opasnosti koje vrebaju ljude koji razmišljau ovako i objasniti kako se ovaj vid bolesti može liječiti.