Ideja Romantične Ljubavi

Prije nego počnemo govoriti o ideji romantične ljubavi, korisno je da se podsjetimo šta je to vjernikovo ispravno razumijevanje ljubavi. Savjesna i vjeri okrenuta osoba zna da je Bog onaj za koga se veže njegova vjera i kome se mora približti srca punog ljubavi. Prije svega, Bog ga je stvorio od ničega i dao mu tijelo, um, savjest, vjeru i sve što ima. Zadovoljava svaku njegovu potrebu svaki put kada se ona ukaže. Sve blagoslove na ovom svijetu stvorio je za njega. Šta više, kada je vjernik istrajan i poslušan, Bog mu javlja radosnu vijest obećavajući mu trajno zadovoljstvo i beskrajni blagoslov Svoje ljubavi. Sve ove stvari On daje bez naknade, iz milosti i saosjećanja. Dakle, u istinskom tumačenju samo Bog, iznad svega i svih, zaslužuje da bude voljen. Bog upozorava Svoje vjernike na ovo u Kur'anu riječima: " i samo se Gospodaru svome obraćaj!" (Kur'an, 94:8)

Ljubav koju ljudi osjećaju jedni prema drugima bi morala imati izvor u Bogu. Osoba koja voli Boga saosjeća sa onima koji su mu polušni. To je prava ljubav koja se osjeća prema osobinama Boga koje se manifestuju u ovim ljudima.

Još jedno opravdanje za ljubav pronalzimo u interesovanju i privrženosti prema plemenitim osobinama voljenih. Kada ovo interesovanje i privrženost nailaze na sličan odgovor od druge osobe taj se odnos pretvara u jaku ljubavnu povezanost. Međutim, važno je ovdje pronaći originalni izvor ovih izvanrednih osobina i fokusirati svoje interesovanje, privrženost i ljubav prema tom biću. A to biće je Bog koji je izvor svega lijepog i svega iznimnih kvaliteta, a izvanredne osobine koje se pripisuju Njegovim stvorenjima su samo veoma blijedi odraz vječnih karakteristika koje pripadaju samo Njemu. Božiji robovi mogu samo privremeno reflektovati te osobine.

Znači, možemo reći da se ljubav osjeća jedino prema Bogu. Ljubav koju osjetimo prema stvarima u kojima se On manifestuje mora se izražavati samo u ime Njega u srcu i glavi. Jedan od najsigurnijih znakova da osoba idealizira Božija stvorenja je kada posmatra osobu ili stvar kao da je njeno postojanje neovisno o Bogu i voli tu osobu onako kako bi trebalo voljeti Boga.

Postoji mnogo vrsta idolopoklonstava koje se praktikuje u društvima koja nastaju iz njegovanja lažne i nelegitimne ljubavi. Idealiziranje svog oca, sina, supružnika, porodice ili predaka, a ne Boga su sve primjeri pogrešnog i nelegitimnog oblika ljubavi.

U slijedećem ajetu Ibrahim a.s. objašnjava kako su pagani, iz ljubavi i obzira jedni prema drugima, napustili Boga i počeli obožavati idole:

"Vi ste" – reče on – "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći." (Kur'an, 29:25)

Kur'an nam dakle govori da se ovakve ljubavne veze na kraju pretvaraju u mržnju i izdaju na Sudnjem danu. Razlog tome je što kada ljudi uspostave vezu neumjerene ljubavi ili obožavanja međusobno oni prave jedno od drugoga idole, a to ih vodi jedino u mučenje. Za one koji jedino Boga priznaju kao božanstvo, ne postoji mogućnost postavljanja druge osobe ili druge stvari na isti nivo s Bogom, niti voljeti tu stvar ili osobu više od Boga. Idolopoklonici čine suprotno, kao što je i kazano u slijedećem ajetu:

Ima ljudi koji su umješto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će onda kada dožive patnju – svu moć samo Allah imati i da će Allah strahovito kažnjavati. (Kur'an, 2:165)

U gore citiranom ajetu objašnjeno nam je kako vjernici trebaju voljeti Boga. Tako mnogo da postane nemoguće da neko ko je vjernik voli nekog ili nešto više nego što obožava Boga. Ako neko tvrdi suprotno jasno je da ili nije iskren ili da ne razumije Boga i njegovu vjeru onako kako bi trebao. Zaista, završni dio ovog ajeta razjašnjava da oni koji obožavaju druge pored Boga imaju pogrešnu i nepotpunu predstavu o Njemu.

S obzirom da takvi ljudi ne mogu cijeniti Boga onako kako bi trebalo (Kur'an, 39:64-65), oni usmjeravaju svoju ljubav ili prema samima sebi ili prema drugim ljudima: njihovim očevima, sinovima, braći i sestrama, supružnicima, djevojkama i momcima, ljudima na koje se ugledaju ili ljudima koji ih privlače. Ova lista može biti veoma duga. Neki ljudi mogu čak usmjeravati svoju ljubav i prema neživim objektima ili prema apstraktnim konceptima. Stvari kao što su novac, imovina, nekretnine, automobili ili lažni ideali poput pozicije, ranka ili moći, sve to može postati idolom. Ukratko, obožavanje koje nije vođeno vjerom je dio grijeha idolopoklonstva ili pripisivanja božanskih osobina nekome osim Boga. Iz razloga što takva ljubav nije mudro usmjerena prema Bogu, ona predstavlja romantiziranu ljubav. U Kur'anu Bog kaže da im ovakva vrsta ljubavi neće donijeti prednost, te da je stvarna beneficija naći se u Njegovu prisustvu:

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mješto povratka je u Allaha. (Kur'an, 3:14)

Sve ove stvari moramo voljeti kao Božija stvorenja i shvatiti da je On svaku od njih stvorio kao blagoslov za nas. Ljudska ljubav je posebno čudesan osjećaj koji je Bog stvorio. U Kur'anu se kaže da je Bog stvorio ljude u "najboljem obliku." Dakle, potrebno je da vjernik osjeća ljubav prema onima koji su je vrijedni, onima koji su poslušni Bogu i koji imaju dobar karakter. Prava ljubav kakvu osjeća vjernik ne može se porediti ni sa jednom ljubavi u društvima koja su nevjernička, ona je uzvišen, duboki unutrašnji osjećaj.

Na slijedećim stranicama ćemo razmotriti one ljude koji ne mogu iskusiti ovaj uzvišeni osjećaj koji je blagoslov od Boga i fokusirat ćemo našu pažnju na odnose između žena i muškaraca, gdje najčešće ljubav možemo susresti u obliku "idolopoklonstva."

Idolopoklonička Ljubav Između Muškarca I Žene

Melancholy, excessive sadness and pessimism, are inherent aspects of the romantic love-affair. To each person in such a relationship, the other means the whole world. They can spend hours thinking about what the other said, or the meaning of the expression on his or her face. This can produce an irrationally melancholic state of mind.

U odnosima između muškaraca i žena uspostavlja se međusobna veza, koja je izvan onoga što Bog odobrava, i ta je ljubav jedan od najopasnijih faktora koji vode u "idolopoklonstvo." Može uzeti formu braka ili "zajedničkog života," te je dosegla vrlo široku prihvaćenost.

U ovom romantiziranom shvatanju ljubavi "ljubavnici" iskazuju jedan drugom obaveze kakve bi trebale biti usmjerene prema Bogu i oni pokazuju jedan drugom osjećanja kakva bi trebala biti rezervisana za Boga, kao da je njihovo postojanje moguće bez Njega. Ovakve individue, umješto da Boga imaju na umu, razmišljaju samo jedno o drugom. Čim otvore svoje oči u jutro, umjesto da se zahvale Onom Koji ih je stvorio za početk novog dana, oni pomisle jedni na druge, trudeći se da udovolje jedno drugom a ne Bogu. Oni su voljni žrtvovati i sami sebe za onog drugog ali ne za Boga.

U kratko, oni jedno drugo pretvaraju u božanstva. Slično tome, kada razmotrimo nekoliko primjera ovog iskrivljenog shvatanja ljubavi, s obzirom da je postalo toliko rašireno po svijetu, uvidjet ćemo da će romantičan čovjek i žena otvoreno jedno drugom lahko izjaviti "obožavam te," "kuda god da idem, mislim samo na tebe" i druge slične floskule. Međutim, kuda god se okrenemo i pođemo, očito je da je jedino biće koje zasližuje da bude obožavano Bog, Gospodar univerzuma.

Istražujući saznajemo da romantična ljubav prividno izgleda kao nevina vrsta ljubavi, iako je vrsta "idolopoklonstva. " prekorena od strane Boga. Međutim, Šejtan zasljepljuje ljude da ne vide istinu, na taj način im u ovoj prilici uljkepšavajući neistunu kako bi im je učinio privlačnijom i naveo ih da rade ono što on želi.

Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je šejtan lijepim predstavljao postupke njihove i on je sada drug njihov, njih čeka patnja nesnosna. (Kur'an, 16:63)

… šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od Pravog puta odvratio; (Kur'an, 29:38)

Kur'an poživa na obraćanje posebne pražnje na pogrešnu strast koju muškarci osjećaju prema žebama u vidu romantične ljubavi. Ova ljubav može biti namjenjena bilo kojoj ženi: supruzi, djevojci ili čak se može raditi i o "platonskoj ljubavi." Ako ovakva ljubav spriječava osobu da se sjeća Boga onako kako treba, ili ga navodi da preferira voljenu osobu u svom srcu u odnosu na Boga, onda ona vodi tu osobu u idolopoklonstvo. Naravno, ovo ne vrijedi samo za muškarce, već i za žene.

1) The Indian Express, 03.03.1998, 2) The Indian Express, 29.05.1999, 3) Daily Mirror, 04.04.2002	4) Borneo Bulletin, 30.08.2001, 5) New York Post, 23.05.1992,	6) Newsweek, 02.09.1996, 7) The Times of India, 19.03.2002
A person commits suicide or murder because the person he loves has left him, or conditions do not permit their being together; another injures himself when the person he loves shows no interest in him; someone else tries to kill himself because he had a fight with his spouse ... These are the kinds of behaviour seen time after time on television news shows and in the newspapers. There is little doubt that, in most cases, they arise from the excessive sentimentality of a romantic love-affair. Above, are some examples of this perversity.

Ljudi koji žive apsorbirani u ovakvoj muško-ženskoj vezi češto nisu ni svjesni opasnosti koje sami stavljaju pred sebe. Zbog činjenice da su slijedili instrukcije zalutalog društva još od djetinjstva, bez svjesti da je Kur'an njihova jedina vodilja ka pravom putu, potpuno su nesvjesni da je način na koji su živjeli pogrešan za Boga. Iz razloga što žive svoje živote bez svijesti o Bogu, zapadaju u zamku neznanja, iako, kao što smo već rekli, oni vjeruju da su na pravom putu. Međutim, zato što uopšte ne vjeruju u Boga njihova su mudrost i razum potpuno otupili.

Uhvaćeni u ovu bezumnu ljubav, muškarci i žene, koji su učinili jedno drugo idolima, ponekad čine i akte autodestrukcije. Na primjer, dvoje mladih ljudi koji su zaljubljeni jendo u drugo mogu biti zaluđeni do te mjere da uživaju u ideji da počine samoubistvo. Kada im okolnosti ne dozvoljavaju da budu zajedno, oni mogu skočiti sa mosta s rukom u ruci, želeći tako "učiniti svoju ljubav besmrtnom," ili "kako bi njihove duše bile zajedno u vječnosti" ili iz nekog sličnog tome neracionalnog razloga. Međutim, čineći takvo djelo, oni nisu ni svjesni da zapravo bacaju sami sebe direktno u pakao. Čineći takav zabranjeni potez, bez uočavanja pogreške pri tome, oni vjeruju da će biti sjedinjeni ne s Bogom već jedno s drugim nakon njihove smrti. Ovo će shvatiti tek kada ugledaju anđela (meleka) smrti u posljednjem trenutku svog života, ali tada će već biti prekasno. U novinama možemo češto čitati o veoma tužnim pismima koja su ostavili za sobom ljudi koju su počinili samoubistvo zbog neuzvraćene ljubavi. Ovo su jasni primjeri kako romantizam može potpuno orobiti um i svjest osobe.

Depression often occurs among young people when they sense that the person he or she is with is no longer interested in them.

Međutim, kada im Bog skloni povez s očiju i te osobe vide da je obećana vječna patnja stvarna, oni će se pokušavati spasiti nudeći kao otkupninu onog partnera kojem se slijepo posvetio i pretvorio ga u boga pod utjecajem romantizma. Ono što će ti ljudi na kraju raditi je opisano u Kur'anu na slijedeći način:

iako će jedni druge vidjeti. Nevjernik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim, i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svima ostalima na Zemlji – samo da se izbavi. (Kur'an, 70:11-14)

Ista je situacija objašnjena i u još jednom ajetu:

na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći i od majke svoje i od oca svoga i od žene svoje i od sinova svojih – toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti. (Kur'an, 80:34-37)

Vrsta romantične ljubavi koja vodi do idolopoklonstva postala je prihvaltljiva u društvu kao potpuno "nevina," kao "samo romansa" i kao "istinski osjećaj," te je čak hvaljena i podsticana. Obično u ranim godinama ljudi podpadnu pod utjecaj romantizma koji spriječava razvoj njihova uma i svjesti, ostavljajući ih neupoznate s religojim, vjerovanjem i svrhom stvaranja. Oni su zaboravili Boga i ne znaju ništa o ljubavi ili poštovanju prema Njemu. Idolopoklonstvo je tako postalo ustaljena praksa neupućenih generacija.

Televizija i filmovi nameću romantične i emotivne teme gledateljima. Oni odobravaju da je snetimentalnost tek prirodna tendencija kod ljudskih bića. Romansa je jedna od najpodupiranijih i najreklamiranijih tema u muzici, poeziji i literaturi. Šejtan zna veoma dobro da je sentimentalnost bolest koja spriječava ljude da razmišljaju ispravno, da prihvataju stvarnost, da budu svjesni Boga i da pojme svrhu stvaranja i života nakon smrti. Ona mami ljude od prakticiranja religije i vodi ih u konačnici do idolopoklonstva. Samim time, on želi zavesti društvo u svakom aspektu sredstvima intenživnog i konstantnog bombardovanja sentimentalinim temama.

Kao posljedica toga, oni koji misle da se idolopklonstvo jedino odnosi na obožavanje lažnih bogova, statua od kamena i drveta, trebali bi pripaziti da ne pomisle da su imuni na ovaj problem, ili da ne bude među onima koji će na Sudnjem danu reći: "Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" (Kur'an, 6:23)

Ljubav Vjernika

Ukratko, preusmjeravanje osjećaja obožavanja ka bilo čemu osim Boga, ili bilo kojemod Njegovih stvorenja je krtično jer vodi u "idolopoklonstvo." Što se tiče vjernika, kao što smo i rekli ranije, oni obožavaju jedino Boga iako u drugim vjernicima i u drugim stvorenjima prepoznaju manifestaciju Božijih osobina. Oni vole jedino u ime Boga. Oni ne vole nešto što je u sukobu s Bogom. Poslanik Muhammed je također skretao pažnju na ovu temu riječima: "onaj koji među mojim sljedbenicima umre a da nije obožavao ništa osim Allaha, ući će u raj."15 ovo je i jedno i drugo: i dokaz i uslov ispravne vjetre.

Vjernikova ljubav je čista i jasna kao svjetlo, te stvara svjetlost u srcu jer je istinski predmet ljubavi Bog. Iz tog razoga vjernik ne žali smrt nekoga koga je volio, zbog toga što su njegove osobsobine bile samo refleksija Boga, niti se osjeća razočaranim kada izgubi jednu od svojih najdražih stvari. On zna da je Gospodar svega materijalnog i nematerijalnog objekt obožavanja kao što je i ona ljepota koju je pronašao u tome bila odraz Boga. Bog je besmrtan, neuništiv, bezvremen i vječan, a što je najvažnije, On je bliži vjerniku od njegove vratne vene, pa samim time, nema potrebe za brigom jer Bog je, s ciljem da ga testira, samo privremeno uklonio ono u čemu se manifestovao. Ako on nastavi u svojoj vjeri i ispravnom razumijevanju, sve što poželi na ovom svijetu ili na slijedećem bit će mu dato u tajnom izobilju kao prelijepa manifestacija Boga.

Dakle, nema situacije koja bi uzrokovala tugu vjerniku ili uzrokovla stres jer je pronikao u tajne koje se postižu "čistom vjerom" . Bog objašnjava duhovno stanje vjernika:

Oni koji govore: "Naš Gospodar je Allah!" – i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju! (Kur'an, 46:13)