Uzorni Život Našeg Pejgambera

U svakom trenutku Pejgamberovog života nalaze se veoma lijepi primjeri za vjernike. Sohbeti koje je Muhammed, a. s., vodio sa ashabima, njegova obraćanja ashabima, šale, ljubav i pažnja prema djeci, njegov pravedan, obziran i pažljiv odnos prema ženama, to što je hem za svoju porodicu, hem i za sve muslimane bio uzoran zaštitnik, njegova ljubaznost, razdraganost, živost, saosjećajnost i privrženost muslimanima značajni su primjeri uzornog morala i idealnog insana. U ovom poglavlju će biti ustupljeno mjesto primjerima iz Pejgamberovog uzornog života, sa kojima je Allah, dž. š., bio zadovoljan.

Pejgamber, A. S., Je Bio Ljubazan I Preporučivao Je Ljubaznost

Unatoč teškoj odgovornosti koju je imao na sebi i raznovrsnim poteškoćama na koje je nailazio, Pejgamber, a. s., je bio krajnje bogobojazan, predan i miran čovjek. U svakom trenutku svoga života bio je ponesen radošću i ushićenjem imana. I zbog ovog zanosa imana, a i zbog svog uzornog morala, uvijek je bio ljubazan i imao jedan prisan nastup. Ovu Pejgamberovu odliku ashabi su isticali na slijedeći način:

Alija, r. a.: "To što je bio vedrog lica i što se prema svima odnosio ljubazno, učinili su ga gotovo ocem naroda. Pred njim i u njegovim očima svi su bili jednaki."156

Allahov Resul je uvijek bio ljubazan i mehke naravi...157

"Allahov Resul (...) je među narodom bio najveseliji i onaj koji se najviše smiješio."158

Pejgamber, a. s., je i svojim ashabima preporučivao ljubaznost i rekao slijedeće:

"Vi svojim imecima ne možete usrećiti druge, vi ćete ih zadovoljiti ljubaznošću i lijepom naravi."159

"Allah, dž .š., voli onu osobu koja pomaže drugima i koja je ljubazna."160

On je nukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi, (Al-Jumu'ah, 2)

Pejgamberov Odnos I Sohbet Sa Ashabima

Pejgamber, a. s., veoma se blisko zanimao za muslimane iz svoje okoline. Neposredno je pratio iman, ponašanje, čistoću, raspoloženje i zdravlje svakog od njih. Promatrao je njihove nedostatke i potrebe i osiguravao da se to nabavi. A u svojim sohbetima sa njima srdačno im se obraćao i osvajao njihova srca. Ashabi su se od njega rastajali smireni i ispunjeni radošću.

Jedan od njemu najbliskijih, Alija, r. a., slijedećim je riječima opisao atmosferu u sohbetima sa Pejgamberom i njegov odnos prema ashabima:

"Među svima ostalima Resulullah je bio onaj sa najotvorenijom rukom, najšireg srca i onaj koji je imao najispravniji akcent; onaj koji je na najbolji način izvršavao preuzete obaveze, najmekše naravi i onaj sa najljepšim sohbetima. Oni koji bi se upoznali sa njim i učestvovali na njegovim sohbetima, s ljubavlju bi se vezali za njega. Oni koji bi govorili o njegovim osobinama isticali bi: 'Ni prije a ni poslije njega nisam vidio nekoga ko je poput njega.' Kada bi se nešto zatražilo od njega, on bi to sigurno davao."161

	Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete namuke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (At-Tawba, 128)
The Kaaba in Mecca. The King Fahd Gate.

"Pridavao je pažnju svakom ko je sjedio sa njim, nije ostavljao utisak da se prema nekome odnosi različito. Bio je strpljiv prema onome ko bi, radi rješavanja svog problema, sjedio sa njim ili ga držao na nogama. Tu osobu ne bi napuštao sve dok ona ne bi otišla."162

"@udio bi za ashabima i pitao za njih (kada ih ne bi vidio). Pitao ih je također i za njihov stanje i odvijanje poslova. Za lijepo je govorio da je lijepo, a za ružno da je ružno."163

"Uvijek je bio na strani čestitih, druge ne bi primao. Kod njega bi ulazili nakratko, a izlazili bi razbijenih sumnji i smireni..."164

"Strpljivo je podnosio pretjerano i nelogično držanje stranaca koji bi dolazili. Kada bi se ashabi ponekad ljutili na to, on bi ih smirivao riječima: "Kada vidite ovakve, uputite ih na Pravi Put!"165

"Nikome nije upadao u riječ, čekao bi da taj završi."166

"...Pričao bi ono što će stvoriti ljubav među ljudima i doprinijeti njihovom zbližavanju. Nije ih plašio i tjerao. Svakom lideru naroda je pridavao značaj, ukazivao im poštovanje..."167

A njegov unuk, hzr. Hasan, za Pejgambera je rekao slijedeće:

"Njegovi pogledi bili su krajnje sadržajni. (...) Pričao je veoma lijepo i koncizno. U njegovim riječima nije bilo ni viška ni manjka."168

Ključevi Kabe, koji se nalaze u odjelu mubarek emaneta istanbulskog muzeja Topkapi Saray.

"Sa onim vodećim, a i sa običnim građanima pričao je na isti način. Od njih ništa nije skrivao."169

Ebu Zerr, r. a., na slijedeći način je objasnio krajnje srdačan Pejgamberov odnos prema ashabima:

"Jednog dana sam otišao kod Resulullaha. Sjedio je na nekom divanu. Ustao je i zagrlio me. Ovaj zagrljaj je doista bio veoma srdačan."170

A Ebu Hurejre, r. a., slijedećim riječima opisuje Muhammedov, a. s., lijepi odnos prema ljudima, koji je bio krajnje obziran i human:

"Kada bi neko držao ruku Allahovog Resula, on ne bi povlačio svoju ruku sve dok je dotični ne bi pustio. Svoje lice je okretao prema onome ko je pričao sa njim i nije ga zakretao dok taj ne dovrši svoje riječi."171

Pejgamber, a. s., se neposredno zanimao i za probleme i bolesti ashaba. Onima koji su bili mršavi preporučivao je uzimanje kilograma, a onima sa viškom kilograma preporučivao bi dijetu. Isto tako je svoje preporuke davao i prilikom njihovog odabira korisne hrane.172 Ilustracije radi, prilikom određenih bolesti ashabima je preporučivao da piju šerbe od meda.173

Prema onome što je ispričao Ebu Hurejre, r. a., kada se jednog dana Ebu Hurejre, r. a., onesvijestio, Pejgamber, a. s., ga je sam pridigao na noge, odveo svojoj kući i, shvativši da je gladan, dao mu da se prvo napije mlijeka.174

Pejgamber Se Šalio Sa Ashabima I Smijao Se Skupa Sa Njima

Kao što se može razumjeti i iz doživljaja koje prenose ashabi, Resulullah se često šalio i sa svojom porodicom, a i sa svojim ashabima, smijao se na njihove dosjetke i davao im lijepa imena ili nadimke. Međutim, kao i u svakom pitanju, i prilikom šaljenja Pejgamber se ponašao veoma obzirno, savjesno i razumno. Preporuke koje je, u pogledu šale, Pejgamber, a. s., davao ashabima možemo ovako rezimirati:

"Ja se šalim, ali govorim samo ono što je istina."

"Nije halal da jedan musliman uplaši svoga brata."

"Ne prepiri se sa svojim bratom i ne šali se sa njim ismijavajući ga."

"Teško onome koji laže da bi drugoga nasmijao!"

"Jedan rob ne može biti dobar vjernik sve dok ne prestane lagati pa makar to bilo i u šali i sve dok ne napusti raspravljanje pa makar i bio upravu."

"Ne lažite pa makar to bila i šala."175

Pejgamberove Preporuke O Pitanju Ljubavi

Jedno od najbitnijih pitanja nad kojim se Pejgamber specijalno zadržavao je da se, bez ikakvih interesa, vjernici međusobno vole jednom iskrenom ljubavlju i da jedni prema drugima ne gaje loše emocije kao što su mržnja, srdžba i ljubomora. Pejgamber je i u ovom kontekstu hem bio najljepši uzor vjernicima, hem im je i veoma često davao preporuke o ovom pitanju.

O tome je Allah, dž. š., u Kur'anu rekao slijedeće:

Na ovaj način Allah šalje radosne vijesti robovima Svojim, onima koji su vjerovali i dobra djela činili. Reci: "Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim da Mi se dobrim djelima približite." A umnogostručit ćemo nagradu onome ko učini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prašta i blagodaran je (Aš-Šura, 23).

A neki Pejgamberovi hadisi o ljubavi, prijateljstvu i bratstvu su slijedeći:

"Ono što želi za sebe vjernik to želi i za svog brata."176

"Darivajte se međusobno i volite. Jedni drugima poklanjajte hranu. To će prouzrokovati širinu u vašoj opskrbi."177

"Posjećujte se i darivajte pošto zijareti ojačavaju ljubav, a hedije iz srca izbacuju loše emocije."178

"Ne zavidite jedni drugima, ne mrzite jedni druge, ne govorite ružne riječi jedni drugima, ne okrećite leđa jedni drugima, ne klevećite se međusobno iza leđa. Allahovi robovi, budite braća."179

"I vi ste se zarazili dertovima naroda prije vas: zavidnošću i mržnjom. Gajiti mržnju je nešto što korjenito guli. Tako mi Allaha, nećete moći ući u Džennet sve dok ne budete bili u imanu, a ne možete biti u imanu sve dok ne budete voljeli jedni druge. Hoćete li da vam kažem nešto čime ćete voljeti jedni druge? Širite selam među sobom."180

Pejgamberova Nježnost I Pažnja Prema Djeci

Muhammedova, a. s., nježnost, koja je uzor cijelom čovječanstvu, merhamet i privrženost vjernicima veoma su vidljivi i u njegovom odnosu prema djeci. Pejgamber se veoma blisko zanimao kako za svoju djecu i unučad, tako i za djecu svojih ashaba; dijelio je svoje savjete, zanimao se pa čak ih i sam usmjeravao od njihovog samog rođenja do nadijevanja imena, od zdravlja do povećanja znanja, od odijevanja do igara kojima su se igrali.

Ilustracije radi, Pejgamber je, neposredno pred rođenje oba unuka, upozorio svoju kćerku, hzr. Fatimu, r. a.: "Kada se obavi porod, ne radite ništa dijetu prije no što me obavijestite o tome."181 A nakon rođenja djeteta, pokazujući, lično je objasnio kako će se novorođenčad hraniti, održavati i kako će se čuvati.

Pejgamber, a. s., je, osim toga, uvijek činio dove novorođenčadima, svojoj djeci, unučadima i za djecu svojih ashaba. Dok ih je mazio ili posmatrao njihove igre, od Allaha je za njih tražio hajirli i dug život, nauku, mudrost i iman. U svim prilikama je npr.činio dovu za svoje unuke, hzr. Hasana i hzr. Husejina, i istakao da je to dova koju je Ibrahim, a. s., činio za Ishaka i Ismaila a. s.182

Od ashaba se prenosi da je za Ibn Abbasa, r. a., dok je bio dijete, Pejgamber činio dovu: "Allahu, nauči ga mudrosti." A za Enesa, r. a., je, u periodu njegovog djetinjstva, činio dovu da mu Allah, dž. š., podari mnogo imetka i djece i da mu život učini dugim i da ono čime ga obdari bude hajirli i mubarek za Enesa, r. a.183

Resulullah je, isto tako, veliki značaj pridavao i dječijim igrama, štaviše, povremeno se i sam igrao zajedno sa njima. Riječima: "Neka se podjetinji sa dijetom onaj ko ga ima"184, savjetova je roditelje da lično zabavljaju svoju djecu. Pejgamber je, isto tako, savjetovao da se djeca bave igrama i sportom kao što su plivanje, trčanje i hrvanje, čak je svoje unuke i djecu iz okoline stimulirao na to.

Ashabi su prenijeli kako je Pejgamber mazio djecu, kako se brinuo o njima i kako se igrao sa njima. Neka od tih predanja su slijedeća:

Enes, r. a.:

"Resulullah, a. s., je bio onaj koji je prednjačio u šaljenju sa djecom."185

El Berr'a, r. a.:

"Vidio sam Pejgambera, a. s., dok mu je Hasan bio na ramenima…"186

"Pejgamber je ovako govorio svojoj kćerki, hzr. Fatimi, r. a.: 'Hajde mi pozovi te moje sinove (Hasana i Husejina)!' Onda bi ih obojicu privinuo na svoje grudi i mirisao ih."187

O Pejgamberovoj ljubavi prema djeci i o tome kako se šalio sa njima, Ja'la ibnu Murre, r. a., ispričao je slijedeće:

"Jedna grupa ashaba je, zajedno sa Resulullahom, otišla na ručak, na koji su bili pozvani. Putem su sreli njegovog unuka Husejina, koji se igrao sa djecom.''

"Kada je vidio dijete, Resulullah je istupio i, prošavši ispred grupe, raširio ruke kako bi ga zagrlio. A dijete poče trčkarati lijevo-desno. Imitirajući ga, trčeći lijevo-desno, Resulullah je trčao za njim sve dok ga nije uhvatio. Kada ga je uhvatio, jednu ruku je stavio ispod njegove brade, a drugu na vrat, poljubio ga i rekao: 'Husejin je od mene, a ja sam od Husejina. Ko voli Husejina nek i Allah, dž. š., voli njega..."188

Prema onome što je saopćio Enes, r. a., Resulullah, a. s., je svoje unuke, Hasana i Husejina kojima se obraćao riječima "moji dunjalučki bosiljci", veoma često pozivao sebi, mirisao ih i privijao na grudi.189

Ibn Rebi'ati'ibni'l Haris, r. a., je govorio:

"Moj otac mene, a Abbas, r. a., svog sina El-Fadla, r. a., poslali su Resulullahu. Kad smo ušli kod njega, posadio nas je zdesna i slijeva i tako nas je snažno prigrlio da jače nismo vidjeli."190

Kada je pokazivao svoju ljubav prema djeci, Resulullah, a. s., ih je često milovao po kosi i činio hajir-dovu za njih. Na primjer, Jusuf ibni Abdillah ibni Selam, r. a., je govorio: "Hzr. Pejgamber me je oslovljavao sa ''Jusufe'' i milovao me po kosi." Amr ibnu Hurejs, r. a., je pričao da ga je majka odvela pred Pejgambera i da ga je on pomilovao po kosi i učinio dovu za obilnu nafaku, a Abdullah ibn Utbe, r. a., je, također, pričao da se sjeća da ga je, kada je imao pet-šest godina, Pejgamber pomilovao po kosi i proučio dovu za njegovo potomstvo i berićet.191

Ljubav i pažnju, koju je Muhammed, a. s., pokazivao prema djeci Ebu Hurejre je, također, objasnio slijedećim primjerima:

"Kada bi se donijela voćka koja se prva pojavila, Resulullah, a. s., bi proučio slijedeću dovu: 'Moj Bože! Nama, našoj Medini, našem voću i mjerama za žitarice podari mnogobrojni berićet.' Potom bi voćku dao najmlađem koji bi tu bio prisutan."192

"Biti blag prema djeci bio je jedan od običaja Allahovog Resula. Kada se vratio sa jednog putovanja, njega su dočekala djeca. Resulullah je stao i naredio ashabima da podignu djecu, oni su jedno podigli ispred Pejgambera, a jedno na zadnji dio sedla, a neka su i sami uzimali na svoju tegleću stoku."193

"Resulullah, a. s., je došao u avliju hzr. Fatimine kuće i sjeo. 'Ima li ovdje djece?' upitao je. Hzr. Fatimino dijete (Resulullahov unuk) je brzo dotrčalo i zagrlilo Resulullaha oko vrata. Resulullah ga je poljubio."194

"Toliko je bio prisan sa djecom da je, kada je jednom ugledao djecu koja su se takmičila, trčao zajedno sa njima kako bi se pridružio njihovoj radosti."195

O istom pitanju je i Džabir ibnu Semure, r. a., ispričao slijedeće:

"Zajedno sa Resulullahom sam klanjao prvi namaz. Potom je on otišao svome ehlu. I ja sam izišao sa njim. Dočekao ga je jedan dio djece. Uto ih, jedno po jedno, poče milovati po obrazima. Pomilovao je i moj obraz. Na njegovoj ruci sam osjetio jednu svježinu i jedan prijatan miris."196

Muhammed, a. s., koji je, kao pejgamber, poslan u periodu kada su se ženska djeca ubijala odmah nakon rođenja, saopćio je da ne treba praviti razliku između muške i ženske djece, da je grijeh ubijati žensku djecu i, pokazujući prema svima podjednaku ljubav i pažnju, svome narodu je poslužio i kao lijep primjer. Jedan od hadisa u kome Pejgamber ističe lijepe odlike ženske djece je slijedeći:

"Kako je kćerka lijep evlad! Saosjećajna je, dobrotvorna, srdačna, dobrobitna i ispunjena majčinskim osjećanjima!"197

Svoju ljubav Pejgamber je izražavao i riječima i djelima. Djeci je govorio da ih voli.198

U svojoj ljubavi prema djeci Pejgamber nije pravio nikakve razlike. Istu ljubav i milost, koju je pokazivao prema svojoj djeci i unučadima, pokazivao bi i prema djeci svojih ashaba. Kada je Halid ibn Said, r. a., došao u posjetu Pejgamberu, a. s., sa njim je bila i njegova mala kćerka. Zbog toga što je rođena u Habešistanu, Pejgamber bi joj je pokazivao jednu posebnu bliskost. Jednom je u Pejgamberove ruke dospio jedan komad vezenog platna. Pozvao je hzr. Halidovu kćerku i dao joj; obradovao ju je.

Džemre je u to vrijeme bila mala djevojčica. Njen otac ju je uzeo, odveo kod Resulullaha i rekao: "YČ Resulallah, hoćeš li za ovu moju kćerku proučiti Allahu dovu za berićet?" Pejgamber je Džemre posadio na krilo, stavio ruku na njenu glavu i proučio dovu za berićet.

Sin Pejgamberovog pomoćnika, Zejda, r. a., Usame, r. a., je rekao slijedeće u vezi sa Muhammedom, a. s.:

"Resulullah je na jedno koljeno posadio mene, a na drugo svog unuka Hasana. Potom nas je obojicu privio na grudi i proučio dovu: 'Ya Rabbi, pokaži im Svoj rahmet pošto sam i ja milostiv prema njima."199

Neki od ashaba nisu shvatali Pejgamberovo igranje sa djecom i njegovu pažnju prema njima. Jednom je Akra ibn Habis, r. a., vidio kako je Pejgamber, a. s., poljubio hzr. Hasana i rekao slijedeće:

"Ja imam desetero djece. Do sada nisam poljubio nijedno od njih." Nato je Pejgamber uzvratio: "Ne može se biti merhametli prema onome ko ne pokazuje merhamet."200

I svog mubarek sina, hzr. Ibrahima, Pejgamber je veoma često posjećivao i u kući njegove majke po mlijeku; pokazujući mu svoju pažnju i merhamet, milovao ga je po kosi i privijao na grudi. Pejgamberov hizmećar, Enes, r. a., na slijedeći način prenosi jednu svoju uspomenu u vezi sa tim:

"U svom životu nisam vidio nikoga ko je prema ukućanima bio pažljiviji i merhametniji od Resul-i Ekrema, s. a. v. s. Kada bi Ibrahim, bio kod pomajke, u medinskom dijelu Avali, Pejgamber bi odlazio da ga vidi i mi bismo išli sa njim. (...) Pejgamber bi ulazio unutra, uzimao sina, poljubio ga i potom se vraćao. (...)Opet, kada smo jednom išli, Resulullah je naložio da mu donesu dijete i privio ga na prsa. Rekao mu je nešto, pričao sa njim."201

Alija, r. a., priča:

"Pejgamber nam je došao u posjetu. Tu noć je ostao kod nas. Hasan i Husejin su spavali. U jednom trenutku je Hasan zatražio vode. Pejgamber je odmah ustao i iz mješine uzeo čašu vode i dao dijetu…"202

Pejgamber, a. s., je, osim toga, podsjetio vjernike na pravedno postupanje među djecom i rekao ovako:

"Bojte se Allaha! Kako god želite da vam djeca budu poslušna, isto tako i vi pravedno postupajte među njima."203

"Allah, dž. š., voli da u svakom pogledu, čak i kad je u pitanju poljubac, pravedno postupate među djecom."204

Pejgamber se zadržavao i na obrazovanju, lijepom moralu i odgoju djece i, nizom savjeta, dao niz smjernica u tom kontekstu. Određeni Pejgamberovi hadisi koji govore o tome su slijedeći:

"Otac svom djetetu ne može ostaviti bolji miraz od lijepog morala."205

"Jedna od prava djeteta nad ocem su da mu da lijepo ime i lijep odgoj."206

"Častite svoju djecu i lijepo ih odgajajte..."207

Kao i u svakom pitanju, Pejgamber, a. s., je i svojom pažnjom prema djeci, ljubavlju i saosjećanjem prema njima vjernicima bio najbolji uzor. Riječima "Onaj koji ne pokazuje sažaljenje prema našim malima (...) nije od nas"208 Pejgamber, a. s., je naglasio značaj saosjećajnosti i nježnosti koja se treba pokazivati prema djeci.

Pejgamberove Žene Su Majke Vjernika

Pejgamberove žene, majke svih vjernika, bile su uzor svih muslimanki i bogobojazne muminke. U Kur'anu, hadisima i predanjima u vezi sa Pejgamberovim životom iznosi se niz podataka o naravi Muhammedovih, a. s., žena, njihovim imanima, o tome kako su pomagale Pejgamberu, njihovim obraćanjima vjernicima i uzornom moralu.

Jadan od podataka o Pejgamberovim ženama koji se navodi u Kur'anu je da su one majke svih vjernika:

Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su - kao majke njihove... (Al-Ahzab, 6).

A u drugom ajetu je Allah, dž. š., vjernicima zabranio da se, nakon Pejgambera, ne žene sa njegovim ženama. Ovaj ajet glasi:

...Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se sa ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh! (Al-Ahzab, 53).

On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje, (An-Najm, 3-4)

A u određenim kur'anskim ajetima se naglašava da Pejgamberove žene nisu kao ostale žene, te se, isto tako, saopćava i ponašanje koje one moraju imati. U ajetu se kaže slijedeće:

O, žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o, porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vašim - Allah je, uistinu, dobar i sve zna (Al-Ahzab, 32-34).

Držanje bogobojaznih Pejgamberovih žena, koje je istaknuto u kur'anskim ajetima, odnosno njihov govor koji je bio znamenit i u skladu sa razumom i savješću, dostojanstveno i pribrano ponašanje, njihova uzdržljivost, njihova pedantnost u ibadetu i poslušnosti Pejgamberu i to što veoma dobro poznaju Kur'an i Pejgamberov sunnet, uzor su svim ženama vjernicama.

Da će Pejgamberovim ženama dati udvostručenu nagradu, Allah, dž. š., na slijedeći način ističe u Kur'anu:

O, žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila - dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu (Al-Ahzab, 30-31).

Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajuči divljenje sijača, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku. (Al-Fath, 29)

Prva od Pejgamberovih mubarek žena bila je Hatidža, r. a., koja je, u isto vrijeme, bila i od prvih muslimana. Kada je Pejgamber dobio prvu objavu, odmah je to saopćio hzr. Hatidži. Hzr. Hatidža, koja je bila poznata po svojoj pameti, dovitljivosti, pronicljivosti i mudrosti, odmah je prihvatila islam i nakon toga služila kao velika Poslanikova podrška, moralno i materijalno je ulagala velike napore u širenju kur'anske etike.

I druge Pejgamberove žene, koje se spominju pod imenima kao što su hazreti Sûde, hazreti Aiša, hazreti Hafsa, hazreti Zejneba, hazreti Ummu Seleme, hazreti Džuvejrija, hazreti Ummu Habiba, hazreti Safija, hazreti Mejmuna, također su, svojom požrtvovanošću, saburom i privrženošću Pejgamberu, bile uzor ashabima.

Pejgamber, a. s., se blisko zanimao i za svoje žene i za svoju djecu, uticao na poboljšanje njihovog imana, zdravlja, raspoloženja i obrazovanja. U rivajetima se, također, može naići na podatke koji govore da se Pejgamber zabavljao sa svojim ženama, da se sa njima natjecao u trčanju. Riječima, "Pejgamber, a. s., je bio insan koji se najviše šalio sa svojim ženama"209 ashabi su istakli Pejgamberovu pažnju koju je ukazivao svojim ženama.

Osim toga, prema onome što prenosi hzr. Aiša, r. a., Pejgamber je "bio onaj koji je, među svim ostalima, bio najblaži, najplemenitiji, najljubazniji i najnasmijaniji prema svojim ženama."210

A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (Al-Mâ'idah, 48) Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti! (An-Nisâ', 69) Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su onako lukavi bili (Yûsuf, 102)

A druga poznata Pejgamberova odlika je ta da je prema ženama postupao krajnje pravedno. Štaviše, u rivajetima se navodi kako je posjete svojim ženama podijelio na sasvim jednak broj. O ovom pitanju je Aiša, r. a., rekla ovako:

"U podjeli noći Resulullah, a. s., se pridržava pravde i kaže: "Ej, Allahu, ova podjela je podjela koju sam načinio u snazi. Nemoj me prekoravati zbog nečega u čemu si Ti moćan, a ja nemoćan."211

Enes, r. a., priča:

"Pored Resulullaha je bilo devet žena. Obavezu navraćanja kod žena je stavio u jedan red. Drugo navraćanje prvoj ženi bilo je nakon devet dana. Njegove žene su se u svaki akšam sakupljale u sobi u koju će Resulullah doći tu noć."212

U nizu svojih hadisa Pejgamber je, isto tako, istakao koliko su žene vjernice cijenjena stvorenja. Na primjer, saopćava se da je u jednom svome hadisu rekao slijedeće: "Dunjaluk je jedan kapital, a najbolji dunjalučki kapital je salih(pobožna) žena"213

Pejgamber, a. s., je, isto tako, svojim ashabima objasnio kakav stav trebaju zauzeti naspram svojih žena:

"Vjernik koji ima najzreliji iman je onaj koji ima najljepšu narav i onaj koji se prema svojoj porodici odnosi najljubaznije i najpristojnije."214

''Najkorisniji od vas su oni koji su najkorisniji svojim ženama. Ja sam onaj od vas koji se najbolje odnosi prema svojim ženama."215