Kao što je Allah, dž. š., i saopćio u ajetu "Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje..." (Aš-Šura, 15), Muhammed, a. s., posljednji je pejgamber koji je bio zadužen da opominje ljude. Kao i svi ostali poslanici, i Muhammed, a. s., je pozivao ljude na Pravi Put, u vjeru u Allaha, dž. š., život za Ahiret i uzoran moral. Metode koje je koristio prilikom ovog poziva, oblik i način izlaganja i pristupa trebali bi biti uzor svim muslimanima; svaki musliman bi, prilikom pozivanja ljudi u vjeru, trebao pričati i ponašati se kao Resulullah.
U Kur'anu je na slijedeći način Muhammedu, a. s., naređeno da ističe da je on zadužen da opominje ljude:
Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim" (Yusuf, 108).
Resulullah je učinio maksimum onoga što je bilo u njegovoj moći kako bi ljude upozorio, uložio je maksimalne napore radi upozoravanja što većeg broja ljudi. U jednom ajetu se kaže slijedeće:
Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" - i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu ravnim" (Al-An'am, 19).
O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je |
Dok je dostavljao Kur'an, Resulullah je u potpunosti izmijenio izopačena vjerovanja mušrika koja su im u nasljedstvo ostala od njihovih predaka, zbog čega je bio suočen sa njihovim presijama i odupiranjima. Međutim, držeći se Allahovih naredbi, on nikada nije obraćao pažnju na njihove šprdnje i presije. Allah, dž. š., se u Kur'anu na slijedeći način obraća Muhammedu, a. s.:
Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani, Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju (Al-Hidžr, 94-95).
I savremeni muslimani bi, isto tako, bez obraćanja pažnje na udovoljavanja ljudi i bez razmišljanja o tome šta će ko reći, trebali ostalima objašnjavati kur'anski moral; trebali bi, pridržavajući se Resulullahovog sunneta, "ne plašiti se grdnji onih koji grde". To je jedan alamet morala i bogobojaznosti kojom će Allah, dž. š., biti zadovoljan i koju će nagraditi Džennetom. Muhammed, a. s., je na slijedeći način saopćio muslimanima da se pridržavaju ovog njegovog sunneta:
"Neka ono što vam govorim oni koji me vide (moji svjedoci) prenesu i saopće onima koji me ne vide, "33
Da bi mogli ispravno procijeniti Allahovu moć i da bi, strahujući od Njega, postigli uzoran moral, Resulullah, a. s., je ljudima saopćio Allahovu moć i iznosio dokaze veličanstvenosti u Njegovom stvaranju i bio povod da oni postignu bogobojaznost i ljubav prema Allahu, dž. š. U Kur'anu je Muhammedu, a. s., saopćeno da slijedećim ajetima objašnjava dokaze Allahovog stvaranja i Njegove moći:
Reci: "Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?" Reci: "Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite? (Al-Qasas, 71-72).
Ismail Hakki Altunbezer. Levha dželi sulus. Jedan kur'anski ajet: ''...Allah, zaista, sve može'' (Al-Baqarah, 20) |
Isto tako, Muhammed, a. s., je i onima koji ne vjeruju u budući svijet iznosio dokaze Allahovog stvaranja i saopćavao im da Allah, dž. š., koji je u stanju sve to stvoriti, nesumnjivo ima takvu moć da to ponovo svori i na budućem svijetu. Ovu bitnu činjenicu Resulullah je na slijedeći način saopćio svome narodu:
Reci: "Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može (Al-'Ankabut, 20).
Neki od ku'anskih ajeta koje je Resulullah prenio i saopćio ljudima, a koji govore o tome da je Allah, dž. š., lišen svih nedostataka, da apsolutno ne osjeća potrebu ni za čime, glase:
Reci: "Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci: "Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju"- i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!" Reci: "Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu" (Al-An'am, 14-15).
U Kur'anu se Resulullahu saopćava da na slijedeći način objašnjava da Allah, dž. š., ne može imati pomoćnika, nekoga ko mu je sličan, i da je On apsolutni Gospodar svega:
Reci: "Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?" - i odgovori: "Allah!" Reci: "Pa zašto ste onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu štetu otkloniti?" Reci: "Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini slično?" Reci: "Allah je Stvoritelj svega i On je Jedini i Svemoćni" (Ar-Ra'd, 16).
Svome narodu, koji, iako zna za postojanje Allaha, dž. š., ne razmišlja o Njegovoj superiornoj moći, i koji zbog toga ne može spoznati Njegovu veličinu, Muhammed, a. s., je objavio i učinio da prizna Allahovo postojanje i veličinu. A nakon toga ih je pozvao na prihvatanje pouke i strahopoštovanje. U kur'anskim ajetima se kaže slijedeće:
Upitaj: "Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?" "Allahova!" - odgovorit će, a ti reci: "Pa zašto onda ne dođete sebi?" Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?" "Allah!" - odgovorit će, a ti reci: "Pa zašto se onda ne bojite?" Upitaj: "U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?" "Od Allaha!" - odgovorit će, a ti reci: "Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?" (Al-Mu'minun, 84-89).
Mnogi ljudi, kao svoje životne puteve, odabiraju puteve koji su puni nastranih, pogrešnih, sujevjernih ubjeđenja, štetnih ideja i metoda. Sve to čovjeku ne može donijeti ništa drugo osim gubitaka na ovom i na budućem svijetu. Što se tiče Resulullaha, on je ljude pozivao na najljepši i najčasniji put - Allahov Put, i ulagao je nesebične napore kako bi bio povod za spas ljudi na dunjaluku i Ahiretu:
Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraćeni stopama našim - a Allah nas je već uputio - i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na Pravi Put: 'Hodi nama!'" Reci: "Allahov Put je - jedini Pravi Put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo'' (Al-An'am, 71).
I u svojim hadisima Resulullah je isticao da je najbolji put onaj na koji upućuje Allah, dž. š., i Njegov poslanik:
"Nesumnjivo, najljepši govor je Allahova knjiga, a najljepši put je Resulullahov Put."34
Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!' |
Jedno od najbitnijih pitanja od kojih je Muhammed, a. s., odvraćao ljude je širk. Kao što se vidi i iz kur'anskih ajeta, Resulullah je stalno opominjao ljude na činjenicu da je Allah, dž. š., Jedan i Jedini, da, mimo Njega, nijedno živo biće ne posjeduje nikakvu moć i upozoravao ih da se čuvaju paganstva i mnogoboštva. U nizu kur'anskih ajeta Muhammedu, a. s., se saopćava da ljude upozori na širk. Neki od tih ajeta glase:
Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim" (Yusuf, 108).
Reci: "Ja se samo Gospodaru svome klanjam, i nikoga Njemu ravnim ne smatram." Reci: "Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti da nekom od vas kakvu korist pribavim." Reci: "Mene niko od Allahove kazne ne može u zaštitu uzeti; samo u Njega ja mogu utočište naći!'' (Al-Džinn, 20-22).
Reci: "Meni se naređuje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru i naređuje mi se da budem prvi musliman." Reci: "Ja se bojim patnje na Velikom danu ako budem Gospodaru svome neposlušan." Reci: "Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju, a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoćete!" Reci: "Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje! Eto, to je pravo stradanje!" (Az-Zumar, 11-15).
Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi Bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!" (An-Naml, 64).
Mustafa Rakim Efendi, 1797. ''Oprost tražim od Allaha i Njemu se zahvaljujem. Nema drugog Boga osim Njega. Zaklinjem se da je Najveći i da nema druge moći osim Allaha.'' |
Muhammed, a. s., koji je svoj narod podsjećao da je Allah, dž. š., Jedini Bog, je, isto tako, na različite načine saopćavao da ono što oni, pored Allaha, dž. š., smatraju bogovima nije u stanju ništa stvoriti, da ne posjeduje moć koja ljudima može nanijeti štetu ili osigurati korist. Neki od kur'anskih ajeta, koji govore o tim pitanjima, glase:
Reci: "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima - ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti" (Al-Isra', 56).
Reci: "Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite" (Al-Ahkaf, 4).
Reci: "Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći" (Saba', 22).
Reci: "Kažite vi meni koji su dio Zemlje stvorila božanstva vaša kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobošcima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? Nijedno, već nevjernici jedni druge obmanjuju'' (Fatir, 40).
Većina ljudi priznaje Allahovo postojanje, međutim, ne uspijeva spoznati Njegovu moć i veličinu, misle da im stvorenja mimo Allaha, dž. š., mogu priuštiti korist, ne mogu shvatiti da im je Allah, dž. š., Jedini Prijatelj i Onaj koji pomaže. Što se tiče Resulullaha, on je svome narodu objasnio ove činjenice i nastojao ih je osloboditi od širka. U kur'anskim ajetima se kaže slijedeće:
Ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno će reći: "Allah!" a ti reci? "Mislite li vi da bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti štetu ako Allah hoće da im je učini, ili, da li bi mogli zadržati milost Njegovu ako On hoće da im je podari?" Reci: "Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju
Reci: "Ko će vas od Allaha zaštititi ako On hoće da vas zlo snađe, ili, ko vam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže?" Osim Allaha, oni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača (Al-Ahzab, 17).
Jedini čovjekov žaštitnik i prijatelj je Onaj koji ga je stvorio - Allah, dž. š. Ali, ovu činjenicu ne žele priznati oni koji ne osjećaju bogobojaznost, koji se ne boje Allaha, dž. š. Međutim, u teškim trenucima, u određenim situacijama u kojima se osjećaju bespomoćnim, ovi ljudi shvate da im, osim Allaha, dž. š., niko drugi ne može pomoći. Ljude je na ovu činjenicu podsjetio i Resulullah. Rekao je da, kada zapadnu u nevolje i probleme, ljudima niko ne može pomoći osim jedino Allah, dž. š. U vezi s tim je u Kur'anu saopćeno Resulullahu da svoj narod upozori na slijedeće:
Reci: "Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikoga drugog osim Allaha prizivali, ako istinu govorite?" Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni naumpali oni koje ste Mu ravnim smatrali (Al-An'am, 40-41).
Vjernici, koji ne zaboravljaju ovu činjenicu na koju ih je upozorio Resulullah, znaju da je, i kada ih ne zadesi neka nevolja, Allah, dž. š., jedini koji im može pomoći, Jedina Moć koja ih može osloboditi nevolja i problema. U Kur'anu se kaže slijedeće:
Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i javno i tajno ponizno molite: 'Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!'" Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih" (Al-An'am, 63-64).
Pored toga, Resulullah je i u svojim hadisima vjernike upozorio da se čuvaju širka:
"(Najveći grijeh) je da Allahu, koji te je stvorio, pripisuješ ortaka."35
A u drugom svom hadisu Muhammed, a. s., na slijedeći način saopćava da će Allah, dž. š., oprostiti sve grijehe, osim širka:
"Allah, dž. š., kaže: 'Ako jedan čovjek zna da sam Ja Svemogući, oprostit ću mu njegove grijehe. Opraštat ću mu sve dok on ne bude činio širk."36
A to koliko je za ljude naročito značajna opasnost od potajnog širka Resulullah je saopćio slijedećim riječima:
"Hoćete li da vam kažem šta je to čega se ja bojim za vas više nego što se bojim Dedždžala? To je tajni širk: kada, radi šepurenja, čovjek ustane i služi položaju nekog drugog čovjeka."37
"Širk u mom ummetu je skriveniji od šetnje mrava na ravnom kamenu u mrkloj noći, a njegovi alameti su prijateljstvo i ljubav zbog nepravde i mržnja zbog pravde. A šta je vjera osim ljubavi u ime Allaha i mržnja u ime Allaha? Allah, dž. š., kaže: 'Ako vi volite Allaha, onda Mi se pokorite, da bi i Allah volio vas."38
Reci: "Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti. |
Riječ gajb je u Kur'anu upotrebljavana da bi se formuliralo ono što je ljudima nepoznato, ono tajnovito što čovjek ne može vidjeti. Ilustracije radi, ono što će se desiti u budućnosti podaci su i saznanja koja ulaze u sferu gajba. Međutim, svi podaci u vezi sa budućnošću, budućnost svakog čovjeka, države, svake zgrade, svake stvari, sa svim njenim detaljima poznati su Allahu, dž. š. Resulullahu je na slijedeći način saopćeno da ljudima objasni kako znanja o gajbu pripadaju jedino Allahu, dž. š.:
Prvi, originalni primjerak Kur'ana (sura Al-Qadr) nalazi se u istanbulskom muzeju Topkapi Saray, u dijelu koji nije otvoren za javnost. |
Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka" (Al-Kahf, 26).
Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti'' (An-Naml, 65).
Reci: "Gospodar moj pobjeđuje istinom, On dobro zna i sve ono što je veoma skriveno" (Saba', 48).
Kada bi Resulullah povremeno bio pitan za nešto od gajba, on bi davao slijedeći odgovor:
"Ne znam. Ja sam samo rob; znam ono što mi Allah saopći. Ne mogu znati ono što On ne saopći..."39
Poneki ljudi misle da su, kada smišljaju neko nevaljalo djelo ili kada sa svojim istomišljenicima planiraju neko loše djelo, kada ogovaraju i smišljaju spletke, sve to sakrili od drugih ljudi. Međutim, Allah, dž. š., zna sve ono što svaki čovjek misli, što mu padne na pamet, ono što se šapuće među dvjema osobama, sve ono što je na zemlji i na nebesima. Svjedok je svemu onome što čovjek čini u svakom momentu svoga života. A svaki čovjek će na Ahiretu polagati račun za sve ono što je mislio da čini i govori u velikoj tajnosti. Možda će čovjek zaboraviti svoje izgovorene riječi koje su pune zla, ali Allah, dž. š., na Danu obračuna pred čovjeka će iznijeti sve, pa i ono što je čovjek možda zaboravio.
Skrećući pažnju na ovo pitanje, Resulullah je upozorio ljude na račun koji će neizbježno morati položiti. Određeni ajeti koji govore o tome glase:
Reci: "Skrivali vi ono što je u srcima vašim ili to javno pokazivali, Allah to zna. On zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji - Allah je svemoćan!'' (Ali 'Imran, 29).
Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje" (Al-Isra', 96).
I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti; On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete" (Al-Anbiya', 109-110).
Reci: "Zar vi da obavještavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna" (Al-Hudžurat, 16).
U vrijeme Resulullaha, a i poslije njega, bilo je onih koji su nijekali da je Kur'an Allahova Knjiga, a išli su i tako daleko da su tvrdili da je Kur'an knjiga koju je napisao Muhammed, a. s. Međutim, sasvim je očito da je Kur'an knjiga koju nije mogla napisati ni jedna ljudska ruka. Allahova riječ - Kur'an posjeduje niz mudžiza, jedinstvenih mudrosti, koje čovjek ne može dokučiti. Što se tiče Muhammeda, a. s., on je ljude podsjetio na ovu činjenicu i saopćio im da je Kur'an objavio Allah, dž. š. Određeni kur'anski ajeti koji govore o ovom pitanju glase:
Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i samilostan je" (Al-Furqan, 6).
Reci: "Šta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete - ko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od istine?" (Fussilat, 52).
Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga |
Sasvim je nesumnjivo da su oni koji izlaze sa tvrdnjom da je Kur'an napisao čovjek neobaviješteni o mudžizama Kur'ana i riječima koje sadrže Allahovu neograničenu mudrost. Unatoč tome, Kur'an predstavlja knjigu koju ne samo da nije u stanju napisati jedan čovjek, već ni svi ljudi cijelog Svijeta potpomognuti čak i svim džinima. A Muhammedu, a. s., naređeno je da o ovom pitanju svome narodu saopći slijedeće:
Reci: "Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur'an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali" (Al-Isra', 88).
A oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite" (Yunus, 38).
A u jednom svome hadisu Muhammed, a. s., na slijedeći je način saopćio da je Kur'an govor Allaha, dž. š.:
"Kur'an je govor Allaha, dž. š. S obzirom da je to tako, uvažavajte ga tako što nećete činiti ono što je zabranio Rabb, Vlasnik Kur'ana."40
Muhammed, a. s., rekao je da Kur'an ljude izvodi na Pravi Put i savjetovao im da Kur'an prihvate kao svoju vodilju kroz život. Određeni ajeti koji govore o ovome glase:
Reci: "Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibrili kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima" (An-Nahl, 102).
Reci: "Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a ako sam na Pravome Putu, to je zbog onoga što mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sve čuje i blizu je" (Saba', 50).
U jednom svome hadisu Resulullah je na slijedeći način saopćio da je Kur'an vodič koji vodi ka spasu:
"Ko Kur'an uzme ispred sebe Kur'an će ga odvesti u Džennet, a ko ga ostavi iza sebe njega će, pak, odgurati u Džehennem."41
Jedno od raširenih izopačenih mišljenja u neukim zajednicama je i vjerovanje da će se jednima pripisati grijesi koji pripadaju drugima. Ilustracije radi, kada neko nekoga nastoji spriječiti u obavljanju nekog ibadeta, tada obično nastupa sa rečenicom: "Ja za to preuzimam grijeh". Ta osoba će, sasvim sigurno, imati grijeh zbog sprečavanja, ali će, isto tako, ometena osoba imati grijeh za neizvršenje aktualnog ibadeta. Dakle, niko na sebe ne može preuzeti grijeh koji je počinio neko drugi. Na Sudnjem danu će svi biti odgovorni i pitani jedino za ono što su sami počinili. Niko neće biti pitan za grijehe drugih i ni na koga neće biti natovareni grijesi drugih. Allah, dž. š., je Muhammedu, a. s., saopćio da ovu temu objasni na slijedeći način:
Reci: "Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega? Što god ko uradi sebi uradi, i svaki grješnik će samo svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti!'' (Al-An'am, 164).
Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira; prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite. To u Knjizi piše. |
A riječima: "Niko ničije grijehe neće ispaštati"42 Muhammed, a. s., je, također, dao objašnjenje ovom, u narodu raširenom, praznovjerju.
Narodi koji su se, tokom historije, suprotstavljali Allahu, dž. š., vjeri i Allahovim poslanicima uvijek su nestajali u nesreći koja ih je zadešavala. Štaviše, sa lica zemlje su nestajali tako što iza sebe nisu ostavljali nikakvog traga. Kraj koji je zadesio ove narode cijelom bi čovječanstvu mogao poslužiti kao pouka i upozorenje da se boje Allahove kazne i da se okrenu putem na koji je On skretao pažnju:
Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!" (An-Naml, 69).
Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!" (Al-An'am, 11).
Reci: "Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni prije završili; većinom su oni mnogobošci bili" (Ar-Rum, 42).
Što se tiče Resulullaha, on je, u svjetlu ovih ajeta, riječima: "Polahko, o, moj narode! Narodi prije vas uništeni su onim što vi radite-zato što su se suprotstavljali svojim poslanicima i zato što su mijenjali knjige"43 svoj ummet upozorio na ono što je zadesilo prijašnje narode.
Neke gradove oko vas još davno smo uništili, a objasnili smo im bili na razne načine dokaze, ne bi li se pokajali. |
Strah od smrti jedan je od strahova koji obuzimaju one koji ne vjeruju ili sumnjaju u postojanje Ahireta. Zato što misle da će, zajedno sa smrću, izgubiti sve i što su veoma strasno vezani za ovosvjetski život, oni apsolutno ne razmišljaju o smrti. Međutim, svaki čovjek će umrijeti u jednom trenutku kojeg je Allah, dž. š., odredio u njegovoj sudbini i od toga je apsolutno nemoguće pobjeći. Resulullah je, isto tako, naglasio da bijegom i nerazmišljanjem o smrti ovim osobama neće pridonijeti nikakvu korist i nastojao ih ponukati na razmišljanje o istinskom životu nakon smrti.
Reci: "Ako bježite od smrti ili pogibije, bježanje vam neće pomoći, opet ćete samo kratko uživati" (Al-Ahzab, 16).
Reci: "Dan vam je već određen, ne možete ga ni za čas jedan zaustaviti niti ubrzati" (Saba', 30).
Resulullah je savjetovao na razmišljanje o smrti te je, s tim u vezi, rekao slijedeće:
"Oni koji najviše spominju smrt i koji, prije no što ih zadesi, prave najbolju pripremu za nju. Eto, to su pametni."44
Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da mu se umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? – A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. |
Jedno od pitanja koje zanima ljude je kada će se dogoditi Smak svijeta. Premda je Allah, dž. š., saopćio da, osim Njega, niko ne može znati kada će se to desiti, a Resulullahu je naredio da na slijedeći način da odgovor kada ga pitaju o tome:
Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: "To jedino Allah zna!" A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu! (Al-Ahzab, 63).
Reci: "Ja ne znam da li će uskoro biti ono čime vam se prijeti ili je Gospodar moj odredio da će to poslije dugo vremena biti" (Al-Džinn, 25).
I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti" (Al-Anbiya', 109).
Jedno od pogrešnih mišljenja koje je rašireno u neukim društvima je da će se u Džehennemu boraviti samo izvjesno vrijeme i da će se nakon toga izaći iz njega. Međutim, Allah, dž. š., je saopćio da će džehennemski azap za neke trajati vječno. Pridržavajući se Allahovog naređenja, one koji tvrde da će se u Džehennemu ostati samo jedno ograničeno vrijeme Resulullah je, isto tako, obavijestio da će neki ljudi u Džehennemu ostati vječno:
Oni govore: "Vatra će nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obećanje - jer, Allah će sigurno ispuniti obećanje Svoje - ili na Allaha iznosite ono što ne znate?" A nije tako! Oni koji budu zlo činili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni će stanovnici Džehennema biti i u njemu će vječno ostati. A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili - oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti (Al-Baqarah, 80-82).
I učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, |
Muhammed, a. s., je u jednom svome hadisu rekao slijedeće o džennetskom i džehennemskom životu:
"Kada Džennetlije budu u Džennetu, a Džehennemlije u Džehennemu, tada će se donijeti smrt. Stavit će se između Dženneta i Džehennema i tu biti sasječena. Potom će jedan telal povikati: 'O, stanovnici Dženneta! Nema više smrti, postoji vječnost. O, stanovnici Vatre! Nema više smrti, postoji vječnost. Time će se još više povećati radost Džennetlija, a i tuga Džehennemlija."45
Kao što smo naprijed istakli, prilikom dostavljanja Objave, kada bi nešto saopćavao ili kada bi činio dovu, Muhammed, a. s., je spominjao Allaha, dž. š., i veličao Ga najljepšim imenima. Resulullahu je na slijedeći način naređeno da i ljude poziva na ovo uzorno djelo:
Reci: "Zovite: 'Allah', ili zovite: 'Milostivi', a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad namaz obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga" i reci: "Hvaljen neka je Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zaštitinik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj!" (Al-Isra', 110-111).
U skladu sa Allahovom naredbom, Muhammed, a. s., je saopćio da ne pravimo nikakve razlike među poslanicima koje je Allah poslao, i to naglasio u jednom hadisu: "Ne smatrajte poslanike superiornijim jedne nad drugima."46 Svi poslanici su bili ljudi koje ja Allah, dž. š., volio, učinio prijateljima, kojima je vjerovao; časni, bogobojazni i mubarek ljudi koje je obradovao Džennetom. Svi pejgamberi su ljudima objavljivali Allahovu vjeru, sve one do kojih su mogli doprijeti su, poput Muhammeda, a. s., pozivali na Allahov Put. To je jedna veoma bitna vjera i stav, o čemu nas je obavijestio Resulullah. A u Kur'anu o ovom pitanju stoji slijedeće:
Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo" (Ali 'Imran, 84).
Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo" (Al-Baqarah, 136).
Kao što smo isticali tokom cijele knjige, Resulullah je posjedovao jedan moral koji je uzor cijelom čovječanstvu. Isto tako je ljude pozivao na uzorno ponašanje i saopćio kakav treba biti moral i ponašanje sa kojim će Allah, dž. š., biti zadovoljan. Određeni ajeti u kojima se Resulullahu naređuje da ljude podsjeća na uzoran moral glase:
Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate - Mi i vas i njih hranimo - ne približavajte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva - eto, to vam On preporučuje da biste razmislili - i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite - Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo - i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite - eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali" (Al-An'am, 151-152).
Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate" (Al-A'raf, 33).
Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna |
A određeni hadisi u kojima Resulullah poziva i savjetuje uzoran moral glase:
"Gospodar mi je naredio devet stvari: da se i javno i tajno bojim Allaha, dž. š., da govorim pravedno i kada sam ljut i kada sam raspoložen, da budem štedljiv i u siromaštvu i u bogatstvu, da budem prijatelj i sa onima koji se odmetnu od mene, da dajem i onome ko nije sa mnom, da oprostim onome ko me zlostavlja, da moja šutnja bude razmišljanje, da moj govor bude spominjanje Allaha (zikr), da moj pogled bude pouka (ibret) i da naređujem ono što je ispravno i lijepo."47
"Oprosti onima koji te zlostavljaju; idi onome ko se ljuti na tebe; čini dobročinstvo onome ko ti čini zlo; govori istinu pa makar bila i protiv tebe."48
"Ma gdje da bio, oslanjaj se na Allaha, a na zlo odgovaraj dobročinstvom; to će ga uništiti. Prema ljudima se lijepo ophodi."49
"Prema ljudima se ophodite uzornim moralom."50
Izaslanicima koje je poslao u Jemen Resulullah je savjetovao slijedeće:
"Kao što sirće kvari med isto tako loša narav kvari posao."51
"Dostojanstvo vjernika je njegova vjera, plemstvo je njegov uzorni moral, a ljudskost njegov razum."52
Oni koji imanja svoja troše na |
Muhammed, a. s., je saopćio da su oholost i hvalisavost odlike ružnog i lošeg morala i da će oholi biti kažnjeni Džehennemom. Resulullah je također upozorio na ovo veliko zlo, a poniznošću, skromnošću, nježnošću i saosjećajnošću bio je u svim situacijama najbolji primjer ostalima. Određena upozorenja na opasnost oholosti, koja je Resulullah istakao u svojim hadisima, glase:
"Allah, dž. š., je lijep i voli ljepotu. A što se tiče oholosti, ona predstavlja anuliranje pravednosti i omalovažavanje ljudi."53
"Kada se, smatrajući se višim od njih, neko drži daleko od naroda, on se tada upisuje među nasilnike i biva zahvaćen zlom koje ih zadesi."54
Resulullah je upozorio i one koji se hvališu svojim precima i porodicom i koji se zbog toga ohole i rekao slijedeće:
I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti. Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, |
Muhammed, a. s., je saopćio da su oholost i hvalisavost odlike ružnog i lošeg morala i da će oholi biti kažnjeni Džehennemom. Resulullah je također upozorio na ovo veliko zlo, a poniznošću, skromnošću, nježnošću i saosjećajnošću bio je u svim situacijama najbolji primjer ostalima. Određena upozorenja na opasnost oholosti, koja je Resulullah istakao u svojim hadisima, glase:
"Allah, dž. š., je lijep i voli ljepotu. A što se tiče oholosti, ona predstavlja anuliranje pravednosti i omalovažavanje ljudi."53
"Kada se, smatrajući se višim od njih, neko drži daleko od naroda, on se tada upisuje među nasilnike i biva zahvaćen zlom koje ih zadesi."54
Resulullah je upozorio i one koji se hvališu svojim precima i porodicom i koji se zbog toga ohole i rekao slijedeće:
"Ili će ljudi prestati da se hvališu svojim mrtvim precima koji nisu ništa više od džehennemskog uglja, ili će pred Allahom spasti na deredžu koja je niža od gundelja, koji svojim nosom gura izmet. Allah, dž. š., vas je očistio od džahilijjetske oholosti. Vi ste napokon ili sretni vjernici ili unesrećeni fedžiri. Svi ljudi su Ademova djeca, a Adem je stvoren od zemlje."55
Resulullah je svojim ashabima savjetovao da se uvijek lijepo odijevaju, da izgledaju fino i dotjerano. Međutim, u isto vrijeme ih je podsjetio i na to da će čovjek, koji se oholi zbog svoje ljepote ili onoga što odijeva, biti ponižen i na dunjaluku i na Ahiretu te rekao da u svim prilikama budu skromni. Jedan od tih hadisa glasi:
"Idući u određenoj odjeći koja mu se dopada i sa dotjeranom kosom jednog čovjeka je obuzela oholost tako da je odjednom potonuo u zemlju. Tu će nastaviti tonuti u mukama sve dok ne nastupi Smak svijeta."56
Infak je trošenje imovine i života na Allahovom Putu, a na način kako će Allah biti zadovoljan time. Ashabi su Poslaniku postavljali izvjesna pitanja u vezi sa infakom, a on im je objasnio kakav infak treba biti i podsticao ih da ga čine. Kur'anski ajeti koji govore o infaku glase:
Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna" (Al-Baqarah, 215).
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Višak!" Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili (Al-Baqarah, 219).
Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje" (Saba', 39).
Određeni hadisi u kojima Muhammed, a. s., vjernike upozorava da se klonu škrtosti i da darežljivo čine infak glase:
"Izbjegavajte-zulum zato što će zulum biti tama na Kijametu. Izbjegavajte i škrtost-pošto je škrtost uništila one prije vas, uputila ih na međusobno prolijevanje krvi i da ono što im je zabranjeno smatraju dozvoljenim."57
"Volite siromašne i budite blizu njih. Ako vi njih budete voljeli, i Allah će voljeti vas. Ako vi budete blizu njih, i Allah će biti blizu vas. Ako vi njih obučete, i Allah će vas obući. Ako vi njih nahranite, i Allah će vas nahraniti. Budite darežljivi, da bi i Allah, dž. š., bio darežljiv prema vama."58
U 72. kur'anskom poglavlju, Al-Džinn, Allah, dž. š., saopćava da su i džini slušali Muhammedova, a. s., saopćenja i Kur'an i da je jedna grupa njih, kao muslimani, bila potčinjena Muhammedu, a. s. Neki od kur'anskih ajeta koji govore o tome glase:
Reci: "Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: 'Mi smo, doista, Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na Pravi Put upućuje - i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati'' (Al-Džinn, 1-2).
Opet u poglavlju Al-Džin, Allah, dž. š., saopćava da su muslimani džini rekli slijedeće:
"I mi smo, čim smo Kur'an čuli, u nj povjerovali; a ko u Gospodara svoga vjeruje ni štete ni nepravde ne treba da se boji; i ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate Pravi Put su izabrali" (Al-Džinn, 13-14)
Ovi džini naglašavaju da je, govoreći laži o Allahu, dž. š., jedna grupa njih izmišljala praznovjerja. Odlike ovog praznovjerja, u koje su džini prethodno vjerovali, na slijedeći način se objašnjavaju u poglavlju Al-Džin:
"A On nije - neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! - uzeo sebi ni druge ni djeteta; jedan naš bezumnik je o Allahu laži govorio, a mi smo mislili da ni ljudi ni džini o Allahu laži ne govore" (Al-Džinn, 3-5)
A u drugom ajetu saopćava se da su se, kada je Muhammed, a. s., ustao radi namaza, džini u gomilama okupili oko njega i tiskali se:
A kad je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se u gomilama oko njega tiskati stali (Al-Džinn, 19)
Kao što se vidi iz navedenih ajeta, Muhammed, a. s., je kao pejgamber poslan svim ljudima i svim džinima. Kur'an je bio vodič i ljudima i džinima.
Oni koji su negirali Kur'an i Muhammedovo, a. s., poslanstvo izazivali su niz neprijatnosti Resulullahu, nastojali su spriječiti njegovu misiju dostavljanja Objave, štaviše, nastojali su ga ubiti, porobiti i protjerati. On im je, međutim, u svim slučajevima objašnjavao Allahovu moć, postojanje, iznosio im činjenicu da je on uistinu poslanik i da je Kur'an Knjiga Istine i upozoravao ih na strahote džehennemskog azaba. Međutim, čak i nakon osvajanja, Muhammed, a. s., nikada nije vršio presiju nad nevjernicima, nasilno nije nastojao nikoga preobratiti u islam i saopćio je da su svi slobodni u ispovijedanju svoje vjere.
Određeni kur'anski ajeti koji govore o tome glase:
I ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: "Meni - moja, a vama - vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite" (Yunus, 41).
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!" I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti; On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete, a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme." "Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" - reče on - "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite" (Al-Anbiya' 108-112).
Reci: "O, narode moj, činite sve što možete, a činit ću i ja; saznat ćete vi već koga čeka sretan kraj!" Nasilnici, sigurno, neće uspjeti (Al-An'am, 135).
Kao što smo već istakli, prema onima koji su nijekali Allahovo postojanje i njegovo poslanstvo, Muhammed, a. s., je zauzimao jedan veoma strpljiv i razuman stav; nikada nije pribjegavao sili i presijama. Štaviše, naglasio je da će se prema njima slijediti jedan pravičan odnos i da se sa njima neće ulaziti u nepotrebne rasprave. Sve to je u skladu sa Allahovim naredbama koje su istaknute u narednom ajetu:
Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: "Ja vjerujem u sve Knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da vam pravedno sudim; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah će nas sve sabrati, i Njemu će se svi vratiti" (Aš-Šura, 15).
Allah, dž. š., je neograničeno milostiv, saosjećajan i Onaj koji mnogo oprašta. On u Kur'anu saopćava radosnu vijest da će primiti pokajanje svakog Svoga roba i da će oprostiti grijehe ukoliko ih čovjek prestane činiti. Resulullah je, isto tako, nevjernicima prenio ovu Allahovu radosnu vijest:
Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane - pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo (Al-Anfal, 38).
I u svojim hadisima Muhammed, a. s., je na slijedeći način podsjetio ljude da se u svim situacijama mogu kajati i tražiti oprost:
"Kapija oprosta je otvorena i neće se zatvarati sve dok Sunce ne izađe sa zapada."59
U svim riječima i djelima Muhammeda, a. s., moguće je vidjeti njegovo povjerenje, predanost i privrženost Allahu, dž. š. Uvijek je, čak i u najtežim trenucima, bio siguran da će mu Allah, dž. š., sigurno pomoći, da će vjernici pobijediti, a nevjernici biti poraženi. Primjer toga je i naredni kur'anski ajet u kome mu se naređuje ono što će reći:
Reci onima koji neće da vjeruju: "Bit ćete pobijedeni i u Džehennemu okupljeni, a on je grozno boravište!" (Ali 'Imran, 12).
A u jednom svome hadisu Pejgamber je rekao:
"Sigurno će se ispuniti ono što vam je obećano; vi ne možete Allaha načiniti bespomoćnim."60
Jedna od najupečatljivijih odlika nevjernika je da oni ne vjeruju u postojanje budućeg svijeta, Ahireta. I u vrijeme Muhammeda, a. s., nevjernici nisu vjerovali da će ljudi na Ahiretu biti ponovo proživljeni. A na ove njihove tvrdnje Resulullah je odgovarao na najmudriji i najjezgrovitiji način. Muhammedu, a. s., je u Kur'anu naređeno da prenese ove mudre ajete:
Oni govore: "Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?" Reci: "Hoćete, i da ste kamenje ili gvožde ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno." - "A ko će nas u život vratiti?" - upitat će oni, a ti reci: "Onaj koji vas je i prvi put stvorio"- a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Možda ubrzo!" (Al-Isra', 49-51)
"Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni i naši preci davni?" Reci: "Da, a bit ćete i poniženi!" (As-Saffat, 16-18)
U nadi da će možda ovi ljudi odustati od svog nevjerovanja i prihvatiti vjeru, Resulullah ih je podsjećao da je Ahiret korisniji i superiorniji u odnosu na dunjalučki život. Jedan od njegovih hadisa koji govore o tome je i slijedeći:
"O, ljudi! Dunjaluk je roba koja je data unaprijed. I dobro i loše će se iskusiti na njemu. A Ahiret je stvarno obećanje! Tamo vlada Svemogući Vladar. Pravda će naći svoje mjesto, a laž će nestati. O, ljudi, budite djeca Ahireta, ne budite sluge dunjaluka pošto je dijete podređeno majci. (Dakle, ako budete djeca dunjaluka, bit ćete, kao i dunjaluk, dostojni uništenja.) Svoja djela zasnivajte na strahu od Allaha, dž. š. Znajte da će se vaša djela suočiti sa vama, a vi ćete se sresti sa Allahom. Ko uradi i najmanje dobro vidjet će ga, a ko uradi i najmanje zlo vidjet će ga."61
Jedna od najbitnijih dužnosti Allahovih poslanika bila je da opominju ljude i da ih upozoravaju na džehennemski azab. Tako su poslanici bili povod da se ljudi boje, pokazuju uzoran moral i da neki od njih na Ahiretu žive u Džennetu. I Muhammed, a. s., je ljude upozoravao na džehennemski azab te ih nastojao zaštititi od zla, negiranja i ateizma. Da je Resulullah opominjao i zastrašivao Džehennemom saopćava se na slijedeći način u određenim kur'anskim ajetima:
A kad im se Naši jasni ajeti kazuju, ti primjećuješ veliko negodovanje na licima onih što ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im riječi Naše kazuju. Reci: "Hoćete li da vam kažem šta će vam biti mrže od toga? - Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti, a grozno će ona prebivalište biti!" (Al-Hadždž, 72)
Samo mogu oglasiti ono što je od Allaha i poslanice Njegove." A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno i zauvijek ostati (Al-Džinn, 23)
Onima koji su Džehennem smatrali dalekim Resulullah je, u skladu sa kur'anskim saopćenjima, detaljno opisao džehennemski azab, stanje nevjernika u Džehennemu, pričao im o tome kako će moliti i preklinjati za spas od azaba i ulagao nesebične napore kako bi bio povod da se ljudi boje i čuvaju od Džehennema.
Unatoč tome što su, brojčano i snagom, nevjernici u to vrijeme izgledali nadmoćniji, Resulullah uopće nije obraćao pažnju na njihove prijetnje i držanje, jednom velikom odlučnošću je ljudima objašnjavao Kur'an i sasvim jasno i kategorično istakao da nikada neće skrenuti sa Pravog Puta. Odlučnost i sabur su veoma značajne odlike vjernika i svaki musliman bi, kao uzor, trebao uzeti Poslanikovu odlučnost i nepokolebljivost. Određeni ajeti, koji govore o ovoj temi, glase:
Reci: "Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Ja se ne povodim za željama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na Pravome Putu bio." Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji" (Al-An'am, 56-57)
Reci: "O, vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama - vaša vjera, a meni - moja!" (Al-Kafirun, 1-6)
Resulullah je na najljepši način upozoravao i sljedbenike Knjige, saopćio im je i pozivao ih da vjeruju u posljednju Allahovu Objavu, a ne u religiji koja je izopačena i u širku. Kao i u pogledu nevjernika, Muhammed, a. s., nikakvu presiju nije primjenjivao ni nad sljedbenicima Knjige već ih je samo savjetovao i upozoravao.
Jedna od najočitijih odlika sljedbenika Knjige, a naročito Jevreja, je da sebe doživljavaju kao omiljene Božije robove i tvrdnja da, osim njih, niko drugi neće moći ući u Džennet. Ove jevrejske tvrdnje navedene su u nizu kur'anskih ajeta. A odgovor, koji je Muhammed, a. s., davao na ove njihove neosnovane tvrdnje, koje se ne zasnivaju ni na kakvim dokazima, u Kur'anu se saopćavaju na sljedeći način:
A kada im se kaže: "Vjerujte u ono što Allah objavljuje!" - oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno" - i neće da vjeruju u ono što se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrđuje da je istinito ono što oni imaju. Reci: "Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?'' (Al-Baqarah, 91)
Reci: "Ako je u Allaha Džennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, onda vi smrt zaželite, ako istinu govorite." A neće je nikada zaželjeti zbog onoga što čine! - A Allah dobro zna nevjernike (Al-Baqarah, 94-95)
Oni govore da će u Džennet ući samo Jevreji, odnosno samo kršćani. - To su puste želje njihove! - Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!" (Al-Baqarah, 111)
I Jevreji i kršćani kažu: "Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi." Reci: "Pa zašto vas onda On kažnjava zbog grijehova vaših?" A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će oprostiti, a koga hoće On će kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i Njemu će se svi vratiti (Al-Ma'ida, 18)
Oni govore: "Budite Jevreji, odnosno kršćani, i bit ćete na Pravome Putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao" (Al-Baqarah, 135).
Pejgamber je i vjernicima naložio da, kada pričaju sa sljedbenicima Knjige, kažu: "Mi vjerujemo u Allaha, Njegove meleke, Knjige i pejgambere."62
Muhammed, a. s., je sljedbenike Knjige pozvao da, bez pribjegavanja širku, prihvate islam i da žive prakticirajući kur'anski moral, ali je i prema onima koji su mu izražavali neposlušnost bio veoma blag i pravedan. Sljedbenicima Knjige je dozvolio da slobodno izvršavaju obrede koje im nalaže njihova vjera, dozvolio im je primjenu svakojake pravednosti, a i svom ummetu je naložio da se pravedno odnose prema njima. Prenosi se da je, o ovom pitanju, Resulullah rekao slijedeće:
"Ko bude činio ezijet nekom zimmiji* ja sam njegov tužilac. Kome ja na (na ovome svijetu) budem tužilac-tužilac ću mu biti i na Kijametskom danu!"63 (Zimmi: naziv za nemuslimana u islamskoj državi.)
Sporazumi koje su Resulullah i njegovi sljedbenici načinili sa kršćanima, Jevrejima i ostalim vjerskim grupacijama danas se čuvaju kao zasebni dokumenti. Ilustracije radi, nakon stavke u tekstu sporazuma načinjenog sa kršćaninom Ibn Harrisom b. Ka'bom i njegovim pristalicama, a koji je načinjen na inicijativu Muhammeda, a. s.: "Svi kršćani, koji žive na istoku i na zapadu, njihove vjere, crkve, životi, časti i njihova imovina pod zaštitom su Pejgambera i svih vjernika. Niko od onih koji žive po kršćanskoj vjeri neće nasilno biti prisiljavan da prihvati islam. Ako neko od kršćana bude podložen bilo kojem teroru ili nepravdi, muslimani su dužni da im pomognu"64, a naveden je i slijedeći kur'anski ajet: "I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način..." (Al-'Ankabut, 46)
Resulullahu je na slijedeći način u Kur'anu saopćeno da svome ummetu objasni stav koji se treba zauzeti prema sljedbenicima Knjige:
Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate kad je On i naš i vaš Gospodar? Nama - naša djela, a vama - vaša djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru" (Al-Baqarah, 139)
Kada je sljedbenike Knjige pozivao u vjeru, Pejgamber im je rekao da Bogu, dž. š., ne pripisuju druga i da se okupe oko jedne zajedničke riječi:
Reci: "O, sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali 'Imran, 64)
Reci: "O, sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno Istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga Puta skrenuli!" (Al-Ma'ida, 77)
Muhammed, a. s., je Muaza, r. a., poslao u Jemen, a kada je kretao, rekao mu je da sljedbenike Knjige prvenstveno poziva na ibadet jedino Allahu, dž. š.: "Ti ideš ljudima koji su sljedbenici Knjige. Neka ibadet Allahu, dž. š., bude ono u što ćeš ih prvo pozivati..."65
33- Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 2. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 398
34- Buhari, I'tisam 2, Ebed 70; Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 2. tom, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 338
35- Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 2. tom, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 130
36- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El Hadis, 2. cilt, Gonca Yayınevi, İstanbul, 1997, 329/1
39- Molla Cami, Nefahatü'l-Üns, ćev. Abdulkadir Akćićek, İstanbul 1981, str. 325; http://www.aitco.com/čislam/islam/islam-164/trk/nefahatul-uns.htm
40- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El Hadis, 1. cilt, Gonca Yayınevi, İstanbul, 1997, 227/10
44- Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 2. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 330
46- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El Hadis, 2. cilt, Gonca Yayınevi, İstanbul, 1997, 470/5
47- Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 16. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 317
50- İbni Kesir, Sire, 4:194-195; Salih Suruć, Kainatın Efendisi Peygamberimizin Hayatı, Yeni Asya Yayınları, İstanbul, 1998, str. 507
51- İbn Hıbban; Huccetü'l İslam İmam Gazali, İhya'u Ulum'id-din, 3. cilt, ćeviri: Dr. Sıtkı Gülle, Huzur Yayınevi, İstanbul 1998, str. 111
53- Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 15. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 24
54- Tirmizi, Birr 61, (2001); Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 15. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 28
55- Ebu davud, Edeb 120, (5116); Tirmizi, Menakıb (3950, 3951); Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 15. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 29
56- Buhari, Libas 5; Müslim, Libas 49, (2088); Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 15. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 32
57- Muslim, Birr 56; Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 16. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 357
58- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El Hadis, 1. cilt, Gonca Yayınevi, İstanbul, 1997, 17/15
60- Buhari, I'tisam 2, Ebed 70; Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 2. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 338
61- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El Hadis, 1. cilt, Gonca Yayınevi, İstanbul, 1997, 184/4
63- Acluni, Keşfu'l-Hafa' II, 218
64- İbn Hişam, Ebu Muhammed Abdulmelik, (v.218/834), es-Siretü'n-Nebeviyye, Daru't-Turasi'l-Arabiyye, Beyrut, 1396/1971, IV/241-242; Hamidullah, el-Vesaik, str. 154-155, No.96-97; Yrd. Doć. Dr. Orhan Atalay, Doğu-Batı Kaynaklarında Birlikte Yaşama, Gazeteciler ve Yazarlar Vakfı Yayınları, İstanbul, 1999, str. 95
65- Kütüb-i Sitte, Muhtasarı Tercüme ve Şerhi, Prof. Dr. İbrahim Canan, 7. cilt, Akćağ Yayınları, Ankara, str. 327