Naš Skelet Sastoji Se Od Kostiju

U vašem tijelu ima ukupno 206 kostiju. Možda ćete pomisliti kako je ovoliki broj kostiju pretjeran i suvišan, ali sigurno ćemo vas razuvjeriti nakon što vam predstavimo sljedeće primjere. Razmislimo malo o prstima. Da se oni sastoje od samo jedne kosti, vi sada ne biste mogli držati ovu knjigu u ruci. Zašto? Pa zato jer se jedna tvrda kost ne može savijati, a ako oprobate saviti je silom, onda ona puca. U tom slučaju ne biste mogli obavljati ni ostale funkcije koje obavljate pomoću prstiju, npr. pisanje, objedovanje itd. U ovom času držite knjigu u ruci i istovremeno drugom rukom možete piti sok, a sve to zahvaljujući činjenici da u vašoj ruci,računajući i prste, ima ukupno 27 međusobno povezanih koščica.

Kao što smo na početku kazali, u našem tijelu ima 206 međusobno povezanih kostiju, od kojih je svaka, po savršenom nacrtu, postavljena na svoje mjesto. Zahvaljujući tome, možete saginjati, savijati koljena, okretati glavu. Ali pazite! Za sve ove radnje nije potrebno samo to da su kosti na svome mjestu i da obavljaju svoju zadaću. Jer se kosti ne mogu savijati i pregibati. Stoga, u tu svrhu, na mjestima gdje se kosti spajaju imamo zglobove, koji nam omogućuju da s lahkoćom savijamo ruku u laktu, podižemo nogu ili koristimo prste.

Navest ćemo sljedeći primjer kako bismo pokazali koliko su bitni zglobovi. Zamislite da ste napravili jednu lutku od drveta. Šta je potrebno učiniti da bi lutka mogla pomjerati ruke? Naravno, na mjesto gdje se spaja ruka s trupom (rame) treba umetnuti nešto, recimo neki mehanizam, što će omogućiti pokretanje ruke.

A šta ćete napraviti da bi se pomoću noge moglo hodati? Također, na mjestu gdje se noge spajaju s trupom treba ubaciti mehanizam koji će omogućiti pokretanje nogu. Samo na taj način mozete lutki napraviti ruke i noge koje će se moći pomjerati. Na isti način možete joj napraviti laktove i koljena, tj. omogućiti joj da savija ruke i noge. Kao što se razumije iz ovog jednostavnog primjera, zglobovi su izuzetno bitni za lahko i normalno kretanje jer oni povezuju mnogobrojne kosti koje se bez zglobova ne bi mogle savijati kada je to potrebno.

1- Cilindrični Zglob 2- Zglob U Obliku Sedla	3- Sferični, Loptasti Zglob 4- Baglama

Jedinstvene Osobine Kostiju

Postoje različite vrste zglobova koji povezuju naše kosti. Neki zglobovi omogućuju savijanje prema naprijed, a neki savijanje udesno i ulijevo. Kada se već bavimo kostima i zglobovima, bilo bi dobro malo ih pobliže upoznati.

Kosti imaju veoma važnu zadaću. Jedna od funkcija koje obavljaju kosti jest i nošenje i zaštita našega tijela. To za njih nije teško jer su stvorene na takav način da to sve mogu izdržati i obaviti onako kako treba.

I-Ajfelov Toranj

Konstrukcija u obliku kafeza koju vidite na slici kostima daje cvrstinu, i koristi se i u gradnji zgrada. Za primjer navedimo ajfelov toranj cija konstrukcija nalikuje na unutarnju konstrukciju kosti.

Naše su kosti lahke jer su iznutra šuplje poput sača meda. Zahvaljujući takvoj građi, bez obzira na to što su lahke, odlikuju se izrazitom čvrstinom. To što su lahke i iznutra šuplje ne mora značiti i to da se lahko mogu prelomiti. Naprotiv, toliko su čvrste da su 5 puta izdržljivije od čelika. Kao primjer navest ćemo butnu kost i reći vam da ona, dok stoji uspravno, posjeduje nevjerojatnu snagu kojom bi mogla podići i tonu. Dok hodate, na butnoj je kosti uvijek trostruka težina tijela, ali zahvaljujući njenoj izdržljivosti ne dolazi do prijeloma ili oštećenja.

Lobanja: Oklop koji cuva mozak

Osim sto stiti mozak, lobanja, u isto vrijeme povezuje oči, nos i usta. Lobanja na prvi pogled izgleda veoma jednostavno građena, no ona je najsloženiji dio skeleta. U lobanji imaju tačno 22 različite i međusobno povezane kosti.

Dobro, ali šta je to što naše kosti čini tako jakima? Odgovor na ovo pitanje kojeg smo se pomalo dotakli u dosadašnjoj priči o kostima, krije se u jedinstvenom načinu na koji su kosti stvorene. Unutrašnja konstrukcija kostiju može se usporediti sa sačem meda. Zahvaljujući takvoj konstrukciji kosti su kranje sigurne i dovoljno lahke da ih tijelo bez problema može koristiti. U protivnom, da su iznutra čvrste i tvrde kao i izvana, koste bi bile veoma teške. Kako u tom slučaju ne bi bilo ni malo elastičnosti u kostima, najmanji bi udarac mogao prouzročiti lom. Ali Allah je veoma milostiv, pa je stoga naše kosti stvorio na najljepši i, za nas, najkorisniji način.

Od samog rođenja svaka kost se ravnomjerno razvija i raste. Zahvaljujući tom srazmjeru zajedno sa godinama povećava se i veličina vašega tijela.

Kosti su sastavljene od materije koju znastvenici veoma cijene i interesiraju se za nju, pa su potrošili godine i godine kako bi dobili materiju sličnu njoj. Zahvaljujući materiji od koje su sastavljene, kosti su, iako su jako lahke, veoma izdržljive i posjeduju sposobnost samoobnavljanja (zarastanje prilikom prijeloma) i same od sebe rastu. Razlog zbog kojega ćete biti mnogo krupniji kada napunite 20 godina, nego što ste to sada jesu kosti i njihovo razvijanje. Uz sve to, taj je rast kostiju savršeno proporcionalan. Dok vam se razvijaju kosti u nogama, to isto rade i one kosti u rukama, srazmjerno vam rastu i prsti i sve kosti, u isto vrijeme i na vrijeme prestaju da se dalje razvijaju. A to nije samo slučaj s vama nego sa svim ljudima koji vas okružuju. Kosti svakog čovjeka imaju ovakve karakteristike.

I dalje se nastavljaju nastojanja znastvenika da ''proizvedu'' materiju sličnu onoj od koje su sazdane kosti u ljudskom tijelu. No, to do sada još nijednome od njih nije pošlo za rukom.

Zahvaljujući svemilosti Uzvišenoga Allaha, sve pokrete koji su potrebni u svakodnevnome životu izvršavamo lahko, bez ikakvoga napora ili bola.

Zglobovi Održavaju Sami Sebe

Rekli smo da se na mjestu gdje se spajaju dvije kosti nalaze zglobovi. Tako se zahvaljujući zglobovima koji se nalaze u koljenima i laktovima tokom cijelog života možemo saginjati i savijati ruke. Iako rade cijelog života, zglobove ne treba podmazivati, dok mašine koje rade na istom principu treba. Navedimo za primjer pedale ili lanac na biciklu koje je potrebno u određenim vremenskim razmacima podmazivati, jer se njihovom upotrebom troši ulje i korištenje postaje teže. Na sličnom principu rade i vaši zglobovi, samo s tom razlikom što njih nije potrebno nikada podmazivati. Zašto?

Your joints enable you to easily bend your fingers. There is a special design between the joints to prevent friction, and therefore wear and tear, and pain.
I. Wrist bone, II- III. Eklem, IV. Metacarpal, V. Joint,	VI. Kost prsta, VII. Joint fluid, VIII. Metacarpal,	IX. Joint membrane, X. hrskavica, XI. Finger bone

Ovo su pitanje znanstvenici proučavali i došli do sljedećega zaključka: površina zgloba jeste veoma tanka i građena je tako da na sebi ima rupice. Ispod površine postoji materija u tečnom stanju. Kada kost izvrši pritisak s bilo koje strane na zglob, ova se tečnost izlije kroz spomenute rupice i tako, umjesto ulja, podmazuje površinu zgloba.

Sve nam ovo govori kako je na savršen i sasvim osmišljen način stvoreno ljudsko tijelo. Zahvaljujući takvom stvaranju veoma brzo možemo načiniti mnogo različitih i složenih pokreta bez ikakvih problema. A naš Gospodar jeste Taj Koji je kostima dao sposobnosti i osobine o kojima smo govorili. O tome Allah, dž.š., kaže sljedeće:

Kako Zacjeljuje Prelomljena Kost?

I. Oko slomljene kosti formira se ogroman ugrušak II. Formira se novo hrskavično tkivo koje obavija mjesto prijeloma III. No koštano tkivo počinje se formirati IV. Za nekoliko mjeseci novo koštano tkivo poprima svoj oblik, V. Hematom VI. Novo hrskavično tkivo VIII. Novo koštano tkivo

Govorili smo kako kosti posjeduju veoma čvrstu i jaku građu. No, ipak se desi da dođe do prijeloma kosti kada bude izložena udarcu. Šta se dešava nakon toga? Kost liječi sama sebe. Doktori ''naprave'' slomljenu kost tako što je vrate na staro mjesto i potom je stave u gips. To je sve što se treba uraditi. Naime, zapravo, postoje mehanizmi koji omogućuju da se kost obnavlja sama od sebe. Nevjerovatna je stvar da kost odmah poslije prijeloma sama sebe liječi i da, nakon što zaraste, na tom mjestu bude još čvršća. To se dešava na sljedeći način.

Najprije se oko slomljene kosti zgrušava krv i formira se veliki ugrušak koji se zove ''hematom''. Ovaj veliki ugrušak jeste jedna naslaga koja liči onoj što se formira na vanjskoj rani nastaloj nakon oštećenja kože. Pomoću minerala što ih luče, ćelije koje sačinjavaju kosti taj ugrušak pretvaraju u čvrstu kost. Nakon te faze na scenu stupaju ćelije koje oblikuju kost. One poput profesionalnog vajara, uz pomoć hidrohloričnih kiselina turpijaju novonastalu kost (odnosno dio kosti) i tako joj daju konačni oblik. Ova faza traje dok kost ne postane ista onakva kakva je bila i prije loma. Čak i godinu dana nakon prijeloma kosti, ove ćelije marljivo rade, a da vi to i ne opažate, kako bi kost vratile u staro stanje.

Kao što ste vi to odmah shvatili, koštane ćelije, ta mala stvorenja koja se ne daju vidjeti golim okom, pokazuju zavidan nivo svijesti tokom procesa zacjeljivanja kosti. Naime, ćelije nemaju oči pomoću kojih bi gledale, a uprkos tome mogu praviti kost. Osim toga, čim vide mjesto preloma znaju za koliko će vremena posao biti završen. I dokle god primjećuju kako je novonastali dio kosti još uvijek grub, rade na njegovu oblikovanju. U tu svrhu koriste jake kiseline koje kost dovode u staro stanje.

Vaše celije koje rade poput kakva kamenoklesara ne mogu nikada pogriješiti mjeru. Ne mogu se zabuniti kada izgrađuju vaše kosti. Savršeno tačno izračunaju kada treba stati sa množenjem, a kada nastaviti. Zamislite samo da se celije koje sačinjavaju kosti vaših prstiju neprestano razmnožavaju i da vam prst, ili recimo noga, stalno raste. Bilo bi to nešto strašno. Međutim, takvo nešto je nemoguće da se desi, jer sve celije rastu onoliko koliko je potrebno. Sve ovo je jasni dokaz da su celije u svom djelovanju unutar organizma nadahnute od Allaha dž.s.

Kosti u vašoj nozi nisu jednake kostima u vašem prstu. Razlikuju se po dužini, obliku i debljini. No ako se sjećate sve te kosti proizvode iste celije.

Kao sto ste vidjeli, sve koštane ćelije znaju šta, kako i gdje treba da rade. Sistem zarastanja kostiju funkcionira na savršen način i tako osigurava pravovremeno zarastanje. Znastvenici godinama nastoje prekopirati ove osobine kostiju.

No još uvijek nisu uspjeli.

Kako su naše kosti dobile ove osobine za kojima tragaju znastvenici? Odakle ćelije znaju šta treba raditi kada dođe do preloma kosti, koje materijale treba tom prilikom koristiti? Svaka ćelija ima jasno odredenu funkciju u procesu zarastanja kosti. Ko je taj ko raspodjeljuje te funkcije? Kako to da ne dođe do pomutnje među njima i kako svi tačno na vrijeme završe svoj zadatak? Jesu li koštane ćelije sve ovo naučile same?

Nemoguće je da sve ove nadnaravne funkcije sićušne ćelije mogu obavljati same i svojom voljom. Također je nemoguće da su ovo naučile slučajno? One rade inspirirane od Uzvišenoga Allaha i na taj način poput iskusna vajara mogu oblikovati naše kosti.

Jeste Li Ikada Razmišljali Kako Ćelije Formiraju Kost?

U našem se tijelu nalazi 206 kostiju koje su velikim dijelom dosta različite jedne od drugih. Te razlike postoje od samoga početka, tj. od trenutka kada izađete iz majčine utrobe. Vremenom se broj ćelija povećava i one se raspoređuju tako što znaju koji dio tijela ima potrebu za novim ćelijama.

Neke tako idu formirati kosti, neke jetru, a neke bubrege. Međutim, nije dovoljno samo sakupiti na jedno mjesto sve ćelije koje će učestvovati u formiranju oka ili kosti. I njih je potrebno razvrstati. Tako ćelije koje trebaju formirati kost znaju gdje, u koji dio tijela, trebaju ići i kako će učestvovati u formiranju određenoga organa.

Praznina koja postoji između kostiju lobanje kod novorođenčeta vremenom će, kako se kosti budu razvijale, biti sasvim ispunjena.
1- Ceona kost, 2- Stražnja kost,	3- Tjeme, 4- Prednje tjeme,	5- Pregradna kost, 6- Ceona kost

Kada pogledamo naše noge i proučimo kosti u njima, ili ako pogledamo lobanju, vidimo da su sve te ćelije svoj posao odradile na najbolji način. Kosti lobanje raspoređene su tako da maksimalno dobro štite mozak a da u isto vrijeme nisu teške i ne stvaraju probleme ljudima.

Kosti djeteta u majčinoj utrobi još su u mehkom hrskavičnom stanju. Kako je prikazano na gornjoj slici, vremenom se ta hrskavica razvija i postaje jako čvrsta kost.
1- Hrskavica 2- Hrskavica koja se počela pretvarati u kost 3- Kost 4- Krvni sudovi 5- Novi centar razvijene kosti 6- Hrskavica	7- Zuta koštana srž ispunjava prazninu 8- Hrskavica zgloba 9-Kost 10- Novoformirana hrskavica 11- Novoformirana kost 12- Novoformirana hrskavica	13- Novoformirana kos 14- Kost u prvim danima djeteta u majčinoj utrobi 15- Kost djeteta u kasnoj fazi u majčinoj utrobi 16- Dječija kost

Kosti ruke, baš kao i sve kosti u našem tijelu, vremenom se razvijaju. No, treba obratiti pažnju na jednu činjenicu, a to je da se sve kosti ruke razvijaju srazmjerno, tj. proporcionalno.

Odakle izvire svijest koju očigledno posjeduju ćelije, kada znaju kako, primjerice, oblikovati kost?

Onaj koji im priopćava ove precizne planove i nacrte jeste naš Gospodar.