Poglavlje 3 : Mržnja Fanatika Prema Ženama

Žene Su Jedan Od Najljepših Blagoslova Na Ovom Svijetu

Jedan od najupečatljivijih primjera nedostatka ljubavi i grubosti fanatičnog mentaliteta jeste stav ovih ljudi prema ženama. Zbog raznih sujevjerja koja izmišljaju, fanatici žene gledaju kao manje vrijednu vrstu, isključuju ih iz društva i ne mogu čak da podnesu ni da ih gledaju na ulici. Na narednim stranicama ukazat ćemo na stav fanatika prema ženama, citirajuči izmišljene hadise na ovu temu, a onda dokazati da su njihove neispravne percepcije dijametralno suprotne Kur’anu i istinskim riječima našeg poslanika (savs). Izmišljeni hadisi o kojima je riječ će dati mnogo bolji uvid u stanje krajnje nemoralnog ugnjetavanja žena u mnogim muslimanskim državama.

Ističući fanatičnu perspektivu ka ženama, oni forsiraju stav da je vjera i razum žena manjkava. Tu prevladava ideja da su žene tek polovična ljudska bića i da njima treba upravljati i usmjeravati ih. Za ljude koji ovako razmišljaju je čak i samo postojanje žena pošast i uzrok ljutnje, pa oni stoga osjećaju potrebu da ih pokriju, isključe iz društva, liše svih prava i proglase neljudskim što više mogu. Blesavo se trude pretvoriti žene u građane drugog reda i spriječiti ih da donose vlastite odluke i budu involvirane u društveni život, te pokušavaju da ih pretvore u zajednicu koju oni kontrolišu jer znaju veoma dobro da su žene sposobne samostalno razmišljati čak i o detaljima koji njima promaknu, donostiti sudove i ispravno zaključivati na osnovu detaljne analize. Isključivanje žena uz pomoć ovih nelegitimnih sredstava je omogućilo fanaticima da šire ove svoje neistine veoma lako.

Ipak, Bog je objavio da nema razlike između muškaraca i žena po pitanju pobožnosti, te da žene i muškarci imaju jednake odgovornosti kada se tiče dobročinstva, širenju morala i intelektualne težnje ka pravom putu. Prema Kur’anu su muškarci i žene jednaki po pitanju odgovornosti. Međutim, Kur’an ženu stavlja u superiorniju poziciju u odnosu na muškarca po pitanju brižnosti i vrijednosti, te brige o sebi. Neki ajeti kojima fanatici i neprijatelji islama oduvijek pokušavju dokazati svoje teze o ženama zapravo govore o superiornosti žena, te važnosti i vrijednosti koju im Naš Gospodar pridaje. Detaljno ćemo razmotriti ove ajete u narednim redovima.

Jedno od poređenja koje Naš Gospodar koristi u vezi žena u Kur’anu pokazuje koliko ih On cijeni. On poredi ženu s delikatnom biljkom ili cvijetom. Ovaj opis Merjeme (as)/Marije je direktan dokaz vrijednosti koju Bog pridaje ženama:

I Gospodar njen primi je lijepo i učini da odraste lijepo [kao lijepa biljka]... (Kur'an, 3:37)

Briga o divnom cvijetu zahtjeva najveći senzibilitet. Divna biljka je osjetljiva i vrijedna, te zahtjeva brigu i pažnju. Ljepota cvijeta, njegova delikatnost, briga koju zahtijeva, te vrijednost i važnost koju simbolizuje opisuju mjesto koje žene imaju u Kur’anu. Zapravo Bog je stvorio sve biljke i cvijeće na svijetu kao elemente ljepote, kao očaravajuće blagoslove, simbole čistoće i čuda stvareanja, korištenje takvog izraza ljepote u poređenju sa ženama, način na koji Bog poredi žene sa simbolom čistoće i ljepote je izvanredna demonstracija vrijednosti koju pridaje ženama.

Žene U Kur’anu

Veličanstvena vrijednost koja se ženama pridaje u ovim Kur’anskim ajetima koji o njima govore, je pod posebnom zaštitom u svim okolnostima. U pogledu odgovornosti, međutim, žena se smatra jednakom muškarcu. Stoga, žena je pod zaštitom ne zato što joj je ista potrebna, nego zato što ima posebnu vrijednost.

Prema Kur’anu, žena može raditi ukoliko želi, ali nije na to prisiljena. Kao što vidimo u Kur’anskom primjeru kraljice Sabe, žena može čak i vladati državom. Vidimo i na primjeru Merjeme/Marije (as), uzora svim ženama, žena je prema Kur’anu snažnija, odlučnija i upornija od muškarca u izvanrednim okolnostima. Žena je prema Kur’anu kraljica, biće kojem se uvijek mora dati dostojanstveno mjesto. Po pitanju perspektive prema ženama, Kur’an je dakle najljepša uputa cijelom svijetu.

U vrijeme našeg poslanika (savs), žene su bile uključene, jednako kao i muškarci u život. Činjenica da je blagoslovljena supruga poslanika (savs), Hadžera (ra), bila vrlo poznata i cijenjena poslovna žena u regijonu je veoma važna informacija u cilju prikazivanja aktivne uloge koju su žene imale u društvenom životu. U vrijeme poslanika (savs), ženski i muški suvremenici su imali jednaku odgovornosti za upućivanje ljudi koji su tek prihvatili islam, radi uspostavljanja društvenog uređenja, pa čak i rata. Ljubaznost, ljubav, toplina i dobrota koje je poslanik (savs) pružao svojim ženama su bile najbolji uzor cijelom svijetu. Jasno je da naš poslanik (savs), koji se utrkivao sa svojim ženama, koji je saginjao da im pomogne da uzjašu magarca, koji je hvalio superiornost žena svakom prilikom i koji je naslanjao svoju glavu na rame svojih supruga da se osmori dok je posmatrao zabavne događaje, nikada ne bi dozvolio sramotne prakse fanatika. Taklođer, neupitno je da uvlačenjem sumnje kroz izmišljene hadise u živote suvremenika i Božijeg poslanika (savs), fanatici žele oklevetati i poslanika (savs) i njegove suvremenike, preuzimajući na sebe tako težak teret.

Razlog za tako različit tretman žena u religiji fanatika u odnosu na ono što je opisano u Kur’anu će postati očit odmah nakon što razmotrimo neke od zmišljenih hadisa. Također ćemo pružiti i jasan odgovor na svaki izmišljeni hadis iz Kur’ana.

Način Na Koji Fanatici Kleveću Žene

Ideja Da Su Žene Manje Inteligentne I Pobožne

John William Godward's oil painting “Rich Gifts Wax Poor When Lovers Prove Unkind,” 1916

O žene! Često proklinjete i nezahvalne ste svojim muževima. Nisam vidio nikoga s većim nedostatkom inteligencije i vjere od vas. (Sahih Bukhari, Poglavlje 24, Hadis 541)

Bog je rekao: … Također sam je učinio glupom, mada je stvorena pametna, i moram učiniti da veoma pati tokom trudnoće i porođajaja… (Historija Al-Tabarija: Opće upute i Od stvaranja do Potopa, prevod Franz Rosenthal [State University of New York Press, Albany], Toml. 1, str. 280-281)

Nema spomena niti u jednom ajetu Kur’ana o tome da su žene slabije od muškaraca u inteligenciji. Naprotiv, obraćajući se “vjernicama i vjernicima,” Bog nam govori da imaju jednaku odgovornost u Njegovim očima. Dakle, oni su slični u pogledu inteligencije i savjesti. Šta više, u primjeru kraljice Sabe vidimo da žene mogu čak biti i vladari država i donositi odluke o najvažnijim stvarima. Pri tome, to što imaju anatomski drugačija tijela ne znači da su jedni inteligentniji od drugih, već to uzrokuje njihova bogobojaznost, ljubav prema Bogu i dubina vjere i savjesti. Bog uvijek ukazuje na istinu svim ljudskim bićima, bili oni žene ili muškarci. Stoga, ono što nekoga čini inteligentnim i pobožnim nije njihov spol, nego njihov odnos prema onome što je prezentovano njihovoj svijesti i, kao što Kur’anski ajet kaže: “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti...” (Kur'an, 8:29) Strah od Boga: to je jedino mjerilo inteligencije u Kur’anu. Dakle, jednako kao što muškarci nisu superiorniji samo zato što su muškarci, žena nije manjkave inteligencije prosto zato što je žena. Međutim, kao što smo mnogo puta do sad istakli, religija fanatika je potpuno drugačija od Kur’ana i prepuna je kleveta.

Način na koji kleveću i samog Boga ovim izmišljenim hadisima, ukazuje na stepen do kojeg su spremni ići ovi fanatici. Ništa ni slično tvrdnjama “…učinio sam je glupom i mora se patiti tokom trudnoće i poroda” ne stoji u Kur’anu, pa se pitamo kakav je onda status ovih riječi koje se pripisuju Bogu? Gdje je to objavljeno, zašto se misli da je od Boga ako se ne pojavljuje u Kur’anu? Najveća opasnosti religije fanatika je da lažu o Bogu i sama činjenica da su za to sposobni.

Trudnoća se smatra svetim stanjem prema Kur’anu, zbog kojeg se također i majke smatraju svetima. Naš Gospodar objavljuje u slijedećim ajetima:

Sassoferrato's oil painting “The Virgin in Prayer.”

Mary (pbuh) fell pregnant in a miraculous manner by the will of God. Throughout her pregnancy she bore all her difficulties with fortitude, and she was made superior to all the women of all the worlds because of that fortitude and her devotion to God.

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14)

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi." (Kur'an, 46:15)

Merjema (as) je zatrudnjela Božijom voljom i bila je strpljiva kada se suočila sa svim poteškoćama na koje je naišla tokom trudnoće. Zato što je bila tako snažna i odana Bogu postala je superiorna u odnosu na sve druge žene na svijetu:

I kada meleki rekoše: "O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.” (Kur'an, 3:42)

Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila... (Kur'an, 5:75)

Pokazujući svoj lični zastrašujući stav prema ženama kroz govor o “gluposti” i referirajući se na trudnoću i porođaj kao Božiju kaznu, fanatici istovremeno vrijeđaju i Merjemu (as), i savremenike poslanika (savs) i sve druge pobožne žene kojima su date izvanredne vrline.

William-Adolphe Bouguereau's oil painting “Mother and Children,” 1879

The idea that women are “deficient in mind and faith” is a slander from the religion of the fanatics. God addresses men and women equally in terms of responsibility. This is one of the reasons why many verses are addressed to men and women believers at the same time.

Komplikacije tokom trudnoće i bol pri porođaju su nevolje ovog svijeta i zahtjevaju veliku snagu, čvrstinu i odlučnost. Bog objavljuje da majka koja pokaže snagu kada je suočena s teškoćama ima vrlo visoku vrijednost u Njegovim očima. Zbog toga, majka koja je pokorna Bogu i voli Boga usprkos svim poteškoćama je veoma superiorno biće. Vrijednost koja se pridaje majkama je jedna od moralnih vrijednosti Kur’ana.

Kao što smo i vidjeli, postoje mnogi razlozi zbog kojih bi žene mogle biti i superiornije u odnosu na muškarce u Kur’anu, pa je stoga ideja da su “manjkave inteligencije i vjere” u najmanju ruku groteskna kleveta fanatika. Bog se obraća muškarcima i ženama jednako kada govori o odgovornostima. Zbo toga su u Kur’anu na toliko mjesta vjernice, žene i vjernici, muškarci spomenuti istvremeno. Jedan od takvih ajeta glasi:

Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, imuškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. (Kur'an, 33:35)

Kao što je i vidljivo I u ovom ajetu, nema razlike među muškarcima i ženama kada se govori o osnovama vjere kao što su biti musliman i bojati se Boga, sjećati Ga se, biti odan Bogu, biti snažan i davati zekat – nema ni najmanje sugestije u Kur’anu da je ženama dato išta manje od bilo koje od osobina koje čine vjernika. Kakvog god spola bili, vjernici, i žene i muškarci se moraju bojati Boga što je više moguće, voljeti Ga dubokom ljubavlju i tražiti Njegovo odobravanje.

Ideja Da Su Žene Iskrivljene

Frederic Leighton's oil painting “Light of the Harem,” 1880

According to the Qur'an, people should be advised of their errors in a kindly and gentle language, and these should be corrected by addressing the person's conscience, showing them right and wrong..

Žena je stvorena od muškarčeva rebra i nikako ju ne možete ispraviti; Ako želite da se njome okoristite, iskoristite je dok njena iskrivljenost traje u njoj. A ako pokušate da je ispravite, slmićete ju, a slamanje je razvod. (Sahih Muslim, Knjiga 8, Hadis 3467; an-Nasai)

Stvaranje ljudskih bića je detaljno opisano u Kur’anu:

Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!! (Kur'an, 23:12-14)

Niti jedan ajet Kur’ana ne govori o tome da je žena stvorena od rebra i da je iskrivljena. Nasuprot ovim terminima koje koriste fanatici, Svemogući Gospodar objavljuje da su muškarci i žene stvoreni “u najboljem obliku.”

Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova! (Kur'an, 40:64)

Riječi “ako pokušate da ju ispravite, slomićete ju” u navedenom lažnom hadisu odnose se i na fizičku iskrivljenost rebra i na mentalnu iskrivljenost žene koja se ne može popraviti. Ipak, ništa takvo se ne pojavljuje u Kur’anu. Ovo ukazuje da je zasnovan na bijesu koji fanatici osjećaju prema ženama.

Lekcija kojoj nas Kur’an uči je slijedeća: svi, muškarci i žene, imaju mane i mogu napraviti greške. Prema Kur’anu, ove mane treba ispravljati tako što ih treba ljubazno iznijeti, usmjeravajući osobu na ono što je ispravno i ono što je pogrešno, te pokušati utjecati na svijest osobe o kojoj je riječ. Niko nema pravo odbacivati nekoga i govoriti: “ova se osoba nikada ne može popraviti.” Neko ko to učini i počne sebe smatrati superiornijim može uvidjeti da je osoba koju smatra “nepopravljivom” zapravo u boljem položaju nego on/a na Ahiretu/u vječnosti. Jedino Bog zna ko je na pravom putu.

Sujevjerna uvjerenja fanatika da su žene manjkave i iskrivljene od svog postanka je ojačana tezom da ih je nemoguće ispraviti i promijeniti naknadno. Mnogi lažni hadisi, dakle, sadrže neistinite informacije koji utiču na to da prevladava shvatanje da su dobre žene vrlo malobrojne i da većina njih ne zaslužuje da uđe u Džennet.

Hadisi I Tvrdnje Izmišljeni Da Ponize Žene

A pobožna žena među ostalim ženama je nalik na gavrana označena bijelim nogama. (Nahj al-Fasahah, str.20)

Jedna od 99 žena ide u Džennet, a ostale će u Džehennem. (Sahih Bukhari)

O žene, trebate davati sadaku mnogo i tražiti puno oprost jer sam video među vama mnogo stanovnika Džehennema. ... (Sahih Muslim, Knjiga 1, Hadis 142)

Lažni hadisi jasno daju do znanja kako žene bivaju potcijenjene i kako se prema njiima ophode kao da su građani drugog reda. Nakon iznošenja ovih lažnih hadisa, mnoga islamska društva su se pretvorila u društva straha i fanatizma koji je omalovažavao i prezirao žene, te ih zatvarao u kuće. Žene su posmatrane kao građani drugog reda, što je kao posljedicu imalo stvaranje društava koja nisu bila civilizirana, koja su imala kulturne nedostatke, kao i nedostatak ukusa, prazninu, a predstavnici takvih društava nikada nisu rasli, niti su se razvili. Mnoge od današnjih bliskoistočnih zemalja nalaze se usred takvih kulturalnih deformiteta i nedostatka kvaliteta koji su proizvod takvog razmišljanja. Ipak, religija Kur’ana je divna, jednostavna, visokokvalitetna i ona nalaže mir.

Fanatici o kojima govorimo nisu uspjeli pojmiti to da Gospodar daje ženama veliku vrijednost, da se ih smatra draguljima raja, ne samo na ovom svijetu, nego i na ahiretu. Što je najbitnije od svega, oni nikada nisu tražili savjet u Kur’anu.

Niti jedan od termina koje nalazimo u lažnim hadisima ne pojavljuju se nigdje u Kur’anu. Bog je u Kur’anu ljude opisao kao one koji su slabog morala, koji čine zlo i nelegalne radnje, ali ni u jednom od ovih opisa nije govorio striktno o ženama.

Na primjer, Bog otkriva u Kur'anu da veliki broj ljudi neće vjerovati, i da će veliki broj njih smatrati druge jednakim Njemu:

Elif Lām Mīm Rā. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi neće da vjeruje. (Kur'an, 13:1)

Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. (Kur'an, 12:106)

U drugom ajetu, Bog otkriva da uprkos Njegovom stvaranju svih mogućih načina za ljude da uče, većina ljudi još uvijek ne uče, nego nastavlja sa istim moralnim slabostima:

Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati. (Kur'an, 25:50)

Kao što smo vidjeli, ni ovi ni bilo koji drugi ajeti iz Kur'ana govore ništa o ljudima sa slabim moralom, a niti o ponašanju žena, na način na koji to fanatici tvrde. Ljudi koji se ponašaju nemoralno nisu klasificirani na osnovu njihovog spola u bilo koji ajet. Ne postoji ništa u ni u jednom ajetu što kaže da su žene više ili manje nemoralne ili da će manje žena ući u raj. Informacije u lažnim hadisima su prevara i neistina stvorena sa ciljem širenja neprijateljstva prema ženama. Kuran apsolutno pobija lažne hadise o kojima smo govorili.

Ideja Da Su Žene Prepreka Onima Koji Žive U Skladu S Vjerom

Da nije bilo žena, Bog bi se pravilno obožavao. (Sujuti, Sahih Buhari, Ibn-i Adiyy, Abu Khatim, Ibn-i Dževzi, Muhammed Nasuriddin a Ibn-Hibban su prihvatili ovaj hadis.) (Silsilat al-Ahadisuzzaif: 74, Tenzihusharia: 1/62, Al-Leali: 2/59)

Da nije bilo žena, svi ljudi bi išli u raj. (Ibn-i Arrak a As-Saqafi ne prihvataju ovaj hadis [Jamiussaghir: 2/113].)

Prije svega moramo se podsjetiti jedne vrlo bitne činjenice, a to je da se ženomrzački način razmišljanja ne pojavljuje nigdje u Kur’anu.

Prelazimo na sadržaj gotovih hadisa gore, koji se svode na to da nije žena niti drugi blagoslovi ovog svijeta ono što sprečava ljude da žive po načelima moralne vjerske vrijednosti, nego su to njihove vlastite slabosti savjesti, uma i volje. Bog je stvorio ovaj svijet kao test. Na isti način na koji su ljudi testirani kroz svoje živote problemima, poteškoćama, bolestima i slabosti, tako su testirani i blagoslovima, te dobrim stvarima Žene su jedan od blagoslova i dragulji ovog svijeta. Kao I kod svakog blagoslova, međutim, način na koji se taj blagoslov ocjenjuje, ovisi o moralnim vrijednostima osobe koja posjeduje taj blagoslov. Bog otkriva u Kur'anu da su blagoslovi ovoga svijeta nastali kao test:

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (Kur'an, 3:14)

Kao i žene, djeca, zlato, srebro, sjajna životinja, poljoprivredno dobro i bogatstvo su sve blagodati ovog svijeta i stvoreni su za ljude da uživaju. Međutim, osoba koja ima vjeru će također biti svjesna da svi ovi blagoslovi zapravo pripadaju Bogu, da su svi blagoslovi koji se mogu naći u ovom svijetu u stvari prolazni, a da najviše i najljepše oblike svih blagodati mogu naći u raju. Nijedan od ovih blagoslova neće odvratiti ljude od Boga ili nastojanja da budu što bolji na Njegovom putu. Ako čovjek izgubi vjeru na račun ovih blagoslova i ako prestane nastojati biti što bolji kako bi Bog bio njim zadovoljan, onda ovakvo ponašanje nastaje uslijed slabosti njegove vjere; krivica ne leži u njegovim blagoslovima, nego u njemu samom. Zbog toga je on onaj koji će biti prisilje da snosi posljedice, sve dok se ne popravi. Ne vrijedi kriviti nekoga drugoga na ahiretu.

In other words, no matter what excuses a person may come up with, he is still perfectly aware of the truth. Some people who blame women for their own lapses on the basis of these false hadiths are of course perfectly well aware that they are being hypocritical and making up the whole idea up. Ignoring the fact in this world will change nothing in the Presence of God, where “...Every self will be paid in full for what it earned. They will not be wronged.” (Surah Al ’Imran, 25)

Dakle, čovjek koji smatra da su, na temelju tih lažnih hadisa, žene odgovorne za sve svoje greške, grijehe i zla djela, samo zavarava sebe. Prema Kur'anu, vjera znači da osoba mora služiti Bogu kako treba, bez obzira na uvjete ili okolnosti. Niko neće moći da reći, "Nisam bio u stanju da ispravno obožavam Boga zbog žena" kao izgovor na ahiretu. Kako stoji u ajetu, “...sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.” (Kur'an, 75:14-15) Drugim riječima, bez obzira na to kakve izgovore osoba može smisliti, on je i dalje savršeno svjestan istine. Neki ljudi koji krive žene za svoje propuste na temelju tih lažnih hadisa, naravno, vrlo dobro znaju da se licemjerno ponašaju tako što govore neistinu. Ignorisanje činjenica u ovom svijetu neće promijeniti ništa u prisustvu Boga, gdje “…i kada svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?” (Kur'an, 3:25)

Ideja Da Se Čovjek Nikada Ne Treba Prepustiti Vodstvu Žene

John William Godward's oil painting “The Peacock Fan,” 1912

Kao što smo vidjeli, jedan od najvažnijih primjera načina na koji fanatici preziru žene je njihova žarka želja da ih nikada ne vide na pozicijama vlasti. Oni se stoga protive ženama vladarima; oni su čak i protiv toga da se žene mogu konsultovati za bilo što. Oni smatraju da sve što žene misle i sve što rade je pogrešno. To je dio njihovog lukavstva kako bi isključili žene iz društva. Izmišljeni hadisi koje su gore navedeni su jednako poslužili mnogim fanatičnim društvima u kojima su prevagnule perverzne ideje da je potrebno biti neprijateljski nastrojen prema ženama. Ipak, takvo razmišljanje je upravo suprotno od onoga kako se ponašao Poslanik (sav) u Kur’anu, te ono se sukobljava sa načelima Kur’ana.

Na primjer, dok su oni skloni sujevjerju promovirali luckastu ideju prema kojoj “Zemlja koju predvodi žena vladar nikada neće uspjeti”, Bog u Kur’anu spominje kraljicu od Sabe, ženu koja je vladala. Uprkos sujevjerju o tome kako ne treba konsultovati žene, kraljica od Sabe je bila jedini vladar koji je sam donosio odluke vezane za državne poslove. Ajeti koji govore o kvalitetu nje kao vođe kažu:

I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni.” (Kur'an, 27:22-23)

Tako je kraljicu od Sabe, ženskog vladara koji upravlja svojim narodom, opisao Poslanik Solomon (savs). Nakon što je Poslanik Solomon (savs) poslao kraljici od Sabe pozivnicu, ona je konsultovala vodeće članove svoga naroda koji su poslali sljedeći odgovor:

"Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!" (Kur'an, 27:33)

Kao što smo vidjeli, u Kur'anu žena može voditi državu, biti vladari i sprovoditi svoje odluke i naredbe. Koncepcija žena u religiji fanatika i Kur'anu su potpuno u suprotnosti jedna s drugom.

John William Godward's oil painting “The Bouquet,” 1899

... and to recite the Qur’an.’ Whoever is guided is only guided to his own good; if someone is misguided just say, ‘I am only a warner.’ (Quran, 27:92)

Woman in the Qur'an can be a head of state, a ruler, and can make decisions and issue commands regarding business. Woman in the religion of the fanatics is the exact opposite of the nature of woman in the Qur'an.

Kada fanatici besramno vređaju žene kroz ovih lažne hadise, oni ne znaju da vređaju Merjemu (as), pobožne vjernice u Kur'anu, mubarek supruge našeg Poslanika (as) i njegovo žensko društvo. Ne smije se zaboraviti da mentalitet koji toliko prezire žene stvara prezir prema svim ženama.

Možemo jasno vidjeti kako su različiti životi fanatika u odnosu na ono što stoji u Kur'anu, kada pogledamo položaj žena u vremenu našeg Poslanika (as):

John William Godward's oil painting “Autumn,” 1900

Women in the time of the Prophet (pbuh) provided for their households and had a voice in the family life; our Prophet (pbuh) praised these activities.

Na primjer, supruga Poslanika (as), Kadija (ra) je bila jedna od najbogatijih trgovaca u Meki. Ona je slala trgovačke karavane u Damask, te je zato upošljavala ljude. U Medinskom periodu, žene us radile sa kožom, proizvodile su konac, tkale, bile su farmaceuti, krojačice, prodavačice parfema, i tako su učestvovale u svim sferama života. One su zajedno sa muškarcima učestvovale u ratovima, i to čak in a prvim linijama kada je to bilo potrebno.

Raita bint Abdillah je kazala Poslanik (as): "O Božiji poslaniče, ja sam najamnica. Moj suprug (Abdullah ibn Masud) i moje dijete nemaju ništa, ja prodajem ono što sam napravila svojim umijećem." I pita da li će joj zalaganje za svoju porodicu donijeti zaslugu. Poslanik (as) odgovara: "Naravno da postoji zasluga u vašem zalaganju za njih." (Ibn Sa'da, Kitab al-Tabaqat, VIII, 290; Abu Nu'aym, HILYA, II, 69; Ibn al-Asir , Usd al-Gaba, VII, 121.)

Kao što smo vidjeli, žene iz vremena našeg Poslanika (as) su vodile svoja domaćinstva i imale su ovlasti u životu porodice; naš Poslanik (as) je hvalio njihove napore.

Navodi se da je Quayba bint Sa'da, od ljudi iz plemena Aslam, liječila ranjene i bolesne u vremenu našeg Poslanika (as); drugim riječima, žene u vrijeme Poslanika (as) radile su kao doktori. Zaista, Asma bint Umais, vrlo inteligentna, obrazovana i iskusna žena koja je emigrirala u Abesiniju (današnja Etiopija), je bila vrlo dobar doktor. Ummu Salama kaže da Asma bint Umais pravila lijek za Poslanika (as) od "biljaka i maslinovog ulja koje je donio iz Indije i Jemena." Također se kaže da je Asma naučila da pravi taj lijek u Abisiniji. (Ibn Sa'da, Kitab al -Tabaqat, II, 236.)

Poznata su i imena nekih žena koje su prodavale cvijeće u Medini u vrijeme našeg Poslanika (as). Jedna od njih, Mulayka Ummu as-Saib al-Saqafiyya, bila je u prisustvu Poslanika (as), kada je prodavala mirise; to nam jasno pokazuje da su žene u vrijeme našeg Poslanika (as) radile kao prodavačice.

Položaj žena koje su sudjelovale u borbama zajedno sa svim ostalim muslimanima je opisan na sljedeći način u jednom od zapisa koji savršeno opisuje kako je to izgledalo:

“Mnogobošci koji su iskoristili nemar vjernika, pristupili su na takav način da je grupa od 10-12 ljudi, zadužena da štiti Božijeg Poslanika, također morala da se upusti u borbu. U jednom trenutku, Božiji Poslanik je bio sam sa Nasibom. To je trajalo 40-50 sekundi. Jedna od mnogobožaca je iskoristio taj trenutak i napao, ali ga je Nasiba ubola svojim mačem. Potom je drugi mnogobožac napao Božijeg Poslanika. On je imao dupli štit. Bez obzira na to koliko puta ga ubola, nije ga uspjela ubiti. Dobila je ubod mačem u rame, pa sve niz leđa. Drugi vjernici su stigli i savladali nevjernika. Tih nekoliko sekundi je bilo bitno! Nasiba je imala 11 uboda, a a ipak nije bitku napustila sve do samog kraja.”

Kao što smo vidjeli, u potpunoj suprotnosti sa lažnim hadisima, žene u vrijeme Poslanika (savs) su bile prisutne na čak najvažnijim mjestima, kao što je bojno polje. Žene su imale istaknute pozicije, te su štitile samog Božijeg Poslanika tokom borbi. Činjenica da je Božiji Poslanik dopuštao ženama da ga štite u opasnim životnim situacijama je bitan pokazatelj koliko povjerenja je imao u inteligenciju i svijest svojih ženskih saputnica.

Muškim i ženskim vjernicima upućene su slijedeće riječi u ajetu “O vjernici, ne služite se riječima: "Ra‘ina", nego recite: "Unzurna” [čuvaj nas] " i slušajte...” (Kur'an, 2:104). U ovom ajetu, ženama, kao i muškarcima, se savjetuje da ne kažu "budi naš pastir." To znači da u Kur'anu, žene se ne smatraju subjekti o kojima treba neko da se brine, ili da njima upravljaju muškarci zbog slabosti njihovog uma, već naprotiv, one se smatraju jakim, inteligentnim, sposobnim da stoje na vlastitim nogama, i njihovom sudu se može vjerovati. Međutim, mnogi ljudi u nekim islamskim zemljama koje su izmislili lažne hadise koje smo susretali tokom svih ovih stoljeća, ne dijele ovo mišljenje : Dakle, kad kažemo, "Muškarci i žene imaju ista prava u Kur'anu", svi oni koji ovo žestoko poriču svjesno ili nesvjesno se protive Božijim ajetima.

In the Qur'an, a woman is regarded as a person who can stand on her own feet, who is strong, sensible and intelligent and whose conscience can be trusted.

Klevetničke Ideje Da Su Žene Građani Drugog Reda I Da Ih Je Bog Učinio Nazadnima

John William Godward's oil painting “The Belvedere,” 1913

S obzirom da je Bog je unazadio žene, morate ih takvima i vi ostaviti.

Ako bih naredio nekome da ničice padne pred nekog drugog, ja bih naredio ženama da padnu ničice pred svojim muževima, jer Bog im je dao drugačija prava. (Nahj al-Fasahah, str. 119)

Mržnja prema ženama koja u mentalitetu fanatika opstaje već nekoliko stotina godina, navela je veliki broj ljudi da govore protiv Boga i našeg Poslanika (sav). Primjetno je da ne postoje reference u ovim lažnim hadisima na žene koje, prema Kur’anu, imaju ista prava kao muškarci, te da superiornost ne leži u spolu, nego u umu i svijesti, te strahu od Boga; a isto tako se ne pominje postojanje Kur’anskih ajeta u kojima se brane prava žena.

Ove naredbe se namjerno izbjegavaju i žene se nikada ne spominju kao one koje su glorificirane u Kur’anu. Stoga, ove riječi su već stoljećima zavaravale ljude, budući da su, navodno, kao riječi našeg Poslanika (sav), dovele do iskrivljenih uputa koje su prepisane Islamu. Na taj način one već stoljećima kvare sliku Islama i našeg Poslanika (sav).

Ipak, ideja da su žene nazadne jer ih je takvim stvorio Bog, se u stvari ne pojavljuje niti u jednoj suri u Kur’anu. Upravo suprotno, Bog otkriva u Kur’anu, riječima “ vjernici, oni koji vjeruju, bilo ko ispravno postupa, muško ili žensko, kao vjernik..” da svi vjernici, muškarci i žene imaju iste odgovornosti i da ne postoje ustupci na osnovu njihovog spola. U ajetu 95 sure An-Nisa, Gospodar kaže:

Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu. (Kur'an, 4:95)

Kako smo vidjeli, ovaj ajet govori o vjernicima koji imaju odgovornost da se intelektualno bore na Božijem putu tokom cijelog svog života. Međutim, ta odgovornost je data i muškarcima i ženama. Obraćanjem svim vjernicima, Bog drži da su svi muslimani, muškarci i žene odgovorni da obavljaju vjerske obaveze. Ako muslimanka obavlja obaveze bolje od muškarca, onda će ta žena biti superiornija u odnosu na muškarce. Ako je musliman taj koji je bolji, onda će upravo on zbog svoje pobožnosti biti superiorniji pred Bogom, tako da ovdje nema mjesta razlikama uslijed spola. Superiornost leži u savjesti, inteligenciji i iskrenosti.

Stoga, baš kao i svi drugi, ovi lažni hadisi su potpunoj suprotnosti sa onim što je objavljeno u Kur’anu i vrijednosti koja se propisuje ženama. Prije svega, muslimani se klanjaju nikome drugom do Bogu. Jedina moć kojoj se musliman klanja su Bog i Božiji Poslanik (sav).

Za muslimanku, njen muž je bespomoćni sluga kojeg ona voli zarad Boga, prema kojem osjeća poštovanje, suosjećanje koje je u skladu s vjerovanjem. Njena ljubav i poštovanje su proporcionalni vjernosti njenog surpruga prema Bogu, snazi njegove vjere, žaru i odlučnosti na Njegovom putu. Ne dolazi u obzir mogućnost da njeno poštovanje prema mužu proizilazi iz činjenice da je on muškarac, kako je to objašnjeno u iskrivljenoj slici koju imaju fanatici. Za muslimane, muškarca i ženu, brak je također zavjet koji je odnosi i na ahiret. Muslimanka zato može osjećati ljubav, poštovanje, privrženost samo prema mužu koji je krepostan, učenik Kur’ana i neko za koga se ona nada da će Bog biti zadovoljan njim. Ona nikada ne bi osjećala ljubav i privrženost da to nije tako. Bilo kakvo razmišljanje o takvoj ljubavi ili raspravljanje o njoj je za musliman čisti apsurd. Za razliku od onoga što misle fanatici i modela koji žele nametnuti, muslimanka je uistinu svjesna, pametna i vrijedna svakog poštovanja, ona živi kako to nalaže Kur’an.

Navodi Da Je Ženama Zabranjeno Da Se Ukrašavaju

Bog proklinje one dame koje se bave tetoviranjem i one koji su same tetovirane, a one dame koje ukloni dlake s lica, te one koje prave umjetni razmak između zuba kako bi izgledale ljepše ... (Sahih Buhari, Knjiga 60, Hadis 408)

Ibn Omer prijavio je Božjeg Poslanika (savs) kako psuje ženu koja je imala lažnu kosu, i ženu koja je željela tetovažu. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5300 Hadis)

Apostol Boga (savs) je zabranio deset stvari: oštrenje na krajevima zuba, tetoviranje, čupanje dlaka, ... (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4038 Hadis)

Glavna ideja koja stoji iza ovog fanatičnog razmišljanja nastoji predstaviti ženu kao odbojnu, ružnu građanku drugog reda, i to je opet ono što proizilazi iz lažnih hadisa. Zbog svega što je navedeno u njima pod izlikom da je u pitanju religija, žene se smatraju neuglednim, kao da više nisu ni ljudi, one su lišene ljepote, čistoće i finog govora.

Slika muslimanke kakvu promoviraju lažni hadisi je takva da joj onemogućava bilo kakvo učešće u društvenom životu. Po tom modelu, za muslimanku je neprihvatljivo da bude privlačna, čista i dotjerana. Fanatici smatraju da to nije znak pobožnosti, zbog čega je lišavaju mogućnosti da govori o vjeri.

Samo pomislite kakva žena bi željela da živi po modelu muslimanke koja se ne dotjeruje, kojoj čistoća nije bitna, koja se uklanja dlake sa svog lica, ali se ne stidi da takvog izgleda izlazi među ljude? Ili ko bi želio da im takva žena govori o vjeri? Kako žena koja vjeruje da joj vjera zabranjuje da izgleda privlačno, čisto i njegovano i da će, ako bude tako izgledala, biti prokleta od strane Boga, kako ona može imati bilo što s takvom vjerom?

Ovo je jedan od glavnih razloga zašto se Islam često smatra strašnom vjerom koje se bolje kloniti, i to naročito na Zapadu. Fanatici su zarobili muslimanke u ovakvom izmišljenom modelu kojem nema mjesta u Kur'anu, te ih tako spriječavaju da žive po Islamu i da ga propovijedaju. Isto tako, muslimanke imaju dužnost da govore o moralnim vrijednostima i ljubavi prema Kur'anu, da pokazuju svoju vjeru svojim ponašanjem i stavovima po kojim žive. Kada govori o tome kako je biti muslimanka, ona mora dobro izgledati, i kada govori o tome da biti musliman znači biti pun ljubavi, ona mora iskreno iskazati tu ljubav, a na taj način neko ko zaista želi spoznati ljepotu vjere će znati da će mu ona donijeti sve ove ljepote, ali ih on mora vidjeti vlastitim očima. Tako je to opisano i u Kur'anu. Kur'an govori o muslimanima koji nose finu, čistu odjeću i ukrase.

Kao što se jasno vidi iz ovih ajeta, Bog hvali ljepotu žena, glatkoću njihove kože sa koje su uklonjene sve dlake, riječima “Baš kao biseri koje čuvamo”, što je mjera ljepote koja otkriva kako će žene u raju izgledati. To znači da Bog smatra da je glatka i čista koža lijepa. Bog voli ljepotu, čistoću, eleganciju, ukrase i lijepu odjeću, te želi da Njegove sluge tako izgledaju. Ne dovodi se u pitanje to da je Poslanik (sav) smatrao lijepim sve ono što Bog smatra lijepim, te da je, shodno tome, ohrabrivao žene da se dotjeruju.

Ne smijemo zaboraviti da postoje žene koje se moraju podvrgnuti određenim tehnikama uljepšavanja iz razloga koji nemaju veze sa estetikom. Na primjer, žene možda moraju nositi periku nakon liječenja, poput kemoterapije. To je sasvim prirodno, pa čak i neophodno, i to je odličan primjer kako se žene i dalje mogu brinuti o sebi. Fanatici ih, s druge strane, pokušavaju lišiti ljepote, te im ne olakšavaju život pozivajući se na lažne hadise.

Isto tako ne postoje zabrane u Kura’nu koje se tiču tetovaža, korekcije asimetričnih obrva, uklanjanja dlaka sa lica; ništa od toga ne narušava načela Kur’ana. Fanatici koji forsiraju lijepe djevojke da dlakavog lica izlaze vani, svi oni koji bi ih postidjeli pred ostalim ljudima i koji bi radije da ona bude ružna nego privlačna, nisu u stanju da predstave ljepotu na bilo koji način. Ipak, Bog ohrabruje vjernike da budu njegovani, privlačni i elegantni.

Muslims always being wellgroomed, clean, elegant and attractive are features specially emphasized in verses.

Fanatični Stavovi O Tome Kako Bi Se Žena Muslimanka Trebala Odnositi Prema Mužu

John William Godward's oil painting “A Souvenir,” 1920

In the mentality of the fanatics, women have an obligation to abide by the ignorant idea of “performing wifely duties” for their husbands, even if they are not happy with their treatment and moral values.

Ako razmotrimo ove hadise, jedan po jedan:

O vjernice, da znaš kolika prava muževi imaju na tebe, svaka od vas bi svojim licem obrisala prašinu sa stopala svog muža. (Prijavljeno kao sahih Ibn Hibban, a uz jayyid isnad od al-Bazzar. Vidi Ibn Dževzi, Ahkam al-Nisa ', str. 311.)

John William Godward's oil painting “A Tryst,” 1912

Kada pogledamo ove pogrešne hadise, vidimo da je Islam predstavljen kao vjera koja tretira žene kao građane drugog reda, koje su osuđene na potčinjenost svakom hiru svojih muževa (sigurno su naš Gospodar, Kur’an i Islam iznad toga); prema tom šejtanskom načinu razmišljanja, muž ima takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada neće moći uzvratiti, pa čak ni onda ako svojim licem obriše njegova stopala ili obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila. Uprkos ovom neobičnom vjerovanju koje postoji već stotinama godina, niko nije smatrao potrebnim da postavi pitanje zašto bi muž uživao takva prava nad ženom, što je razlog zašto se ovakvo slijepo vjerovanje ukorijenilo u tolikoj mjeri da su mnogi muslimani smatrali ovako izvrnutu logiku legitimnom.

Zahvaljujući ovako pogrešnom načinu razmišljanja, žene su bile primorane da ispunjavaju svoje “ženske obaveze” prema svojim muževima, iako su bile jako nesretne zbog užasnog ponašanja svojih muževa i nedostatka moralnih vrijednosti. One su bile prezrene i prema njima su se loše ponašali, a nekolicina prava koje su imale, bila su praktično nebitna. Mišljenje da su građani drugog reda, osuđene na ugnjetavanje bilo im je nasilno nametnutno, ali je ono kao takvo institualizirano u islamskim društvima.

Stoljećima niko nije ustao da kaže: “Ne postoji takvo vjerovanje u Kur’anu. Muškarci i žene su jednaki. Bog daje prava i slobode ženama u Kur’anu”. Upravo suprotno tome, stoljećima, mentalitet sujevjerja nameće ne-kur’anske prakse neukim muslimanima, koristeći se različitim neistinama koje su, navodno, izrečene u ime Boga i vjere, kao što je i ova slijedeća: “Ovo je vjera koja naređuje. Bog i meleki će prokleti one koji je ne praktikuju. Takvi ljudi biće griješnici. Oni ne mogu zavrijediti odobravanje od strane Boga, niti ući u džennet”. Karakter većine muslimanki je uništen od strane njihovih muževa koji su odrasli u okruženju gdje se potenciralo ovakvo fanatičko razmišljanje, budući da u vjeri fanatika, žena nema izbor nego da sluša svoga muža i da radi sve što on želi. Velikoj većini žena nije dopušteno da čitaju, rade, druže se, a nekima čak nije dopušteno ni da pogledaju kroz prozor. Zato što su u fizičkom i psihološkom smislu ovisne o svojim muževima, i s obzirom na činjenicu da običaji i tradicije koje preovladavaju u tom dijelu društva hrane takva fanatička vjerovanja, praktično je nemoguće osloboditi žene iz takve represije.

Moramo postaviti pitanje, šta je to u muškarcima koji žive u ovim fanatičnim društvima koja se vode sujevjerjima, što im daje za pravo da se smatraju u potpunosti superiornim, te da smatraju da su žene nebitne? Ako se vodimo Kur’anom, u njemu stoji da superiornost leži isključivo u bogobojaznosti i da se zasluga za isto dobija od Boga. Kako muškarac može imati takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada ne može uzvratiti, čak ni ako obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila? Ko je stvorio takva prava i zašto? Ko uopšte može imati veća prava, izuzev ako se ona tiču superiornosti koju čini bogobojaznost? Bog sigurno muškarcu ne daje nikakve privilegije, te se tako privilegije ne spominju ni u Kur’anu; stoga, odakle dolazi ta superiornost? Kako je “svaki muž” uspio doći do tako ugodne pozicije, bez obzira na to da li je on posvećen vjeri ili nije uopšte religiozan, da li je vjernik ili mnogobožac, grešnik ili tirant?

Lažni hadisi su ono što je pomoglo muškarcima da se uzdignu, i oni su postali dijelom Islama od strane onih koji su skloni ovako fanatičnom razmišljanju. Oni su raširili i nametnuli takva razmišljanja koja se ne pojavljuju u Kur’anu i koja Bog proklinje u ime vjere. Većina islamskih društava, i čak većina žena koje čine dio ovakvih islamskih zajednica, ne mogu pojmiti drugačiji način razmišljanja. To je jedan od najvećih problema koje je religija fanatika nametnula svijetu.

Prava Superiornost Koja Je Darovana Ženama U Kur'anu Ne Postoji U Religiji Fanatika

U društvima koja su pod utjecajem fanatizma, žene ne mogu uživati prava i ovlasti koje im po Kur'anu pripadaju. Zaista, žene koje žive u ovakvim društvima nisu ni svjesne postojanja takvih prava i sloboda. One odrastaju daleko od moralnih vrijednosti Kur'ana. Jedna od posljedica toga jeste da mnoge ne znaju čitati ni pisati. Zbog toga one ne znaju da ne žive po načelima Islama, nego po načelima pseudo-religije fanatizma. Međutim, nisu u pitanju samo ove jadne žene, nego i mnoge zemlje svijeta smatraju da ove iskrivljene prakse potiču iz Kur'ana. One smatraju da Kur'an opisuje žene kao bezvrijedne, neuke, potlačene, bezkarakterne, lišene svih prava i prisiljene da budu poslušne svojim muževima. Ipak, ništa od ovoga se ne pominje u Kur'anu.

Nastavimo sa uvredama prema ženama koje se ne spominju nigdje u Kur'anu, a koje se smatraju dijelom Islama zbog svih ovih lažnih hadisa:

Položaj Žene Koja Se Razvede Od Svog Muža

Svaka žena koja traži svog muža za razvod bez opravdanog razloga neće se moci ni pribliziti raju. (Prijavljena po Tirmidhi, 2/329, abwab al-Talaq, 11; Ibn Hibban, 9/490, Kitab al-Nikah, bab ma'ashirah al-zawjayn)

Prije svega, Kur’an eksplicitno opisuje uslove i previla koja se odnose na supruznike koji se razvode. (O ovome ce se kasnije detaljnije raspravljati). Bog daje objema stranama pravo na razvod. Ipak, ne postoji nista sto upucuje na to da zena koja se razvede od svog muza nece u uci u raj. To je dokaz da je ovaj hadis izmisljen. Nema govora o tome da bi Poslanik (as) ucinio nezakonitim nesto sto je Bog ucinio zakonitim, niti da bi donio odredbe koje su u suprotnosti od onoga sto Bog nalaze u Kur’anu. Dakle, u slucaju da zena zeli da se razvede, Bog joj daje pravo na to onim sto je napisano u Kur’anu. Uslovi za razvod navedeni su u ajetima koji govore o tome kako da se zena zastiti u materijalnom i psiholoskom smislu, prije i poslije razvoda. Iz tog razloga, mogucnost da se zena koja bude zeljela da se razvede od svog muza, nece moci ni pribliziti raju, sasvim je lazna i neopravdana. Ona je proizvod sejtanske logike koja nema uporista u Islamu.

Vrlo je bitno napomenuti da se Islam sastoji od Bozijih izjava, Bozijih rijeci koje se bave ljudskom prirodom, umom i dusom. Svi ajeti u Kur’anu sadrze izjave koje odnose poteskoce od ljudi, sprijecavaju nasilne prakse, osiguravaju slobodnu volju ljudi koja je u potpunom skladu s njihovom prirodom. Nijedna od ovih izjava ne namece ljudima poteskoce. Naprotiv, one rijesavaju nesporazume, nepravde i nejednakosti medju ljudima. One oslobadjaju okova. One olaksavaju ljudske duse. One uspostavljaju veze ljubavi i prijateljstva, prije nego neprijateljstva i mrznje. Sto je najbitnije od svega, oni dozvoljavaju pojavu plemenitog i cestitog modela koji je potpuno predan Bogu.

Ipak, model braka koji se pojavljuje u laznim hadisima, odrazava stav koji ne podrzava moralne vrijednosti Kur’ana. Prema Kur’anu, medju parovima ne smije biti prisile ni prinude. Ukoliko dodje do nesporazuma, on se mora rijesiti shodno naredbama u Kur’anu. Najbitnije od svega je da se obje strane pridrzavaju moralnih vrijednosti Kur’ana i da nastoje prevazici razlike sto bolje mogu. Ukoliko je to nemoguce, onda obje strane imaju pravo na razvod.

Takodjer je otkriveno u ajetu da ce, u slucaju razvoda, obje strane biti pod zastitom Boga:

A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti – Allah je neizmjerno dobar i mudar. (Kur'an, 4:130)

Kao što smo vidjeli u Kur'anu, nakon što se muškarac i žena odluče na razvod svojom slobodnom voljom oni i dalje mogu slobodno živjeti. Ne postoji ni jedan ajet u Kur'anu da ukazuje na to da žena ne može ući raj ako se razvede od svog supruga.

Zena Se Smatra Gresnicom Sve R Dok Njen Suprug Nije Zadovoljna Njom

John William Godward's oil painting “Dolce Far Niente,” 1889

According to the Qur'an, the man and the woman in a marriage must both be select, noble and virtuous people who fear God. That is the basis of marriage in the Qur'an.

Reference u gore navedeni, laznim hadisima o zenama koje ‘ne uspijevaju zadovoljiti svoje muzeve’ su u potpunoj suprotnosti sa ajetima u Kur’anu. Ako se muslimanka ponasa prema svom muzu na nacin koji nije u skladu sa moralnim vrijednosti u Kur’anu, onda ona gubi Bozije odobravanje, a ne odobravanje svoga muza; jer ono sto je uistinu bitno za muslimanku je gubitak Bozijeg odobravanja. Iz tog razloga, ono je sto je vazno jeste odobravanje Boga, a ne odobravanje supruznika. Dakle, prema Kur’anu, ukoliko muslimanka ispravi svoju gresku I zavrijedi odobravanje Boga,nije bitno da li njen suprug odobrava ono sto ona radi ili ne. Zaista, ako I druga osoba ima muslimansku prirodu, ona ce sasvim prirodno biti zadovoljan ovim stanjem jer ce biti ugodno Bogu.

Međutim, generalna perspektiva ovih lažnih hadisa podsjeća na brakove iz vremena kada je vladalo neznanje, te se u potpunosti zasniva na politeizmu, a ne na naredbama Boga i zapovijedima Kur'ana. Kao što smo već rekli, oženjen muškarac i žena u Kur'anu biraju ljude koji se boje Boga, i koji posjeduju plemenite i superiorne moralne vrijednosti. To je ono sto cini temelj braka u Kur'anu. Dokle god oni ostaju u braku, njihova osećanja ljubavi, naklonosti, poštovanje, samilost i odanost jačaju.

Bog otkriva u Kur'anu da ljubav, samilost, skromnost i spokoj moraju biti prisutni u braku:

i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (Kur'an, 30:21)

Postoje tako ogromne razlike između modela braka iz lažnog hadisa koji nosi sukobe, intenzivne sporove, omalovažavanje, ponižavajuće radnje, I modela braka kako je predstavljen u Kur'anu.

Ne smije se zaboraviti da je u islamu dobrota prikazana ne kao nada u nagradu od drugih ljudi, nego pokusaj da se zasluzi odobravanje Boga, a muslimani se nadaju nagradi za svoja dobra djela od Boga. Bog otkriva ta moralna nacela i to u slijedecem ajetu:

onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti! (Kur'an, 92:18-21)

Dakle, prema Kur'anu, žena će pokušati ugoditi samo Bogu, zahvaljivati samo njemu i željeti samo njegovog odobravanje. Njen jedini Gospodar je naš Svemogući Bog, a ne njen muž. Mentalitet koji govori ženama da se uključe u sve vrste strašnih aktivnosti u cilju da se oduze svom suprugu stoga stoji u potpunoj suprotnosti Kur'anu.

Nemogućnosti Žena Da Izađu Van, Te Ideja Da Su Sklone Šejtanskim Varkama

Žena je 'Awrah ( ne treba se izlagati); a kad god izađe, Šejtan joj prilazi. (Tirmidhi, Ibn Hibban a Sunan Abu Dawud)

Žena je glavni stub, ljepote i finoće društva. Veliki je blagoslov to sto žene čine jedno društvo, njihovo pravo da govore i da budu vođe, da donose odluke i da budu one čije se mišljenje uvažava. Bog je stvorio žene tako da one mogu praviti analize, donositi bitne odluke, preuzimati mjere predostrožnosti, biti uviđavne i pametne. Iz tog razloga se velika vrijednost daje ženama u Islamu. Kada se ovo shvati na ispravan način, Islam će se razumjeti u cijelom svijetu.

Zbog ovih razloga, interne i vanjske snage su već stotinama godina pokušavale nanijeti štetu islamu, naročito po pitanju žena. Koristeći se lažnim hadisima i suvjevjernim praksama, kao i različitim običajima i tradicijama koje su postale ‘pravila’ kojima, u stvari, nije mjesto u Islamu, oni su pokušali prikazati žene kao građane drugog reda, prezrene, odbojne, opasne i one koje navode ljude na grijeh.

U gore navedenom, lažnom hadisu, žena je opisana kao ona koja ima predispozicije da bude nemoralna, ona koje se ne može kontrolirati, slabe volje, neodgovorna u vjeri i sklona šejtanskim iskušenjima. To je razlog zašto se govori o tome da žene trebaju izlaziti što je moguće manje, što se moraju nadgledati, budući da imaju sklonost ka nemoralnosti i to naročito kada izađu, zbog čega se stiče dojam da se sve što one rade mora nadgledati.

Ipak, savršeno je jasno da naš Poslanik (as) nikada nije izgovorio ove izmišljotine. Upravo su fanatici koji osjećaju neprijateljstvo prema ženama, oni koji su izmislili sve ove navode i pripisali ih našem Poslaniku (as), a on je, za razliku od njih, za vrijeme borbi, svoj život povjeravao ženama, davao im posebno mjesto na skupovima, te osjećao ogromnu ljubav i poštovanje prema njima. Za vrijeme našeg Poslanika (as), kako smo već vidjeli, žene su imale svoje mjesto u bitkama, bile su prisutne tokom različitih društvenih događaja,vodile su poslove i bile su među onima koji su propagirali vjeru. Ajeti u Kur’anu ni u jednom trenutku ne govore o ženama na način da su one opasne, luckaste i da se ne smiju pustiti van, naprotiv, u Kur’anu, Bog otkriva psihopatsku prirodu ovog fanatičnog stava prema ženama, te kako se prema njima odnosilo za vrijeme našeg Poslanika (as):

a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila onā koju pripisuje Milostivom, [na primjer kćer] lice mu se pomrači i postaje potišten. (Kur'an, 43:17)

i kada živa sahranjenā djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena (Kur'an, 81:8-9)

I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju! (Kur'an, 16:58-59)

Ajeti o kojima govorimo dobro opisuju užasnu prirodu fanatičkog stava prema ženama, te pokazuju koliko takav stav proklinje Bog. Mentalitet nekoga ko pobjesni i potamni kada sazna da je dobio kćerku, ko je u stanju ubiti vlastito dijete tako što je živu zakopa, bio je sveprisutan u prošlosti, ali će svi takvi ljudi odgovarati za ono što su činili, kako je opisano u ajetima 8 i 9 sure at Takwir. Neprijateljstvo prema ženama je veliki uzrok Božijeg gnjeva.

The devilish attitude to women of the fanatical mentality that is filled to overflowing with hostility toward women and hatred has remained unchanged for hundreds of years.

Kao sto smo vidjeli, fanatična vjerovanja ispunjena neprijateljstvom prema ženama utjecala su na to da se stav prema ženama nije promijenio vec nekoliko stotina godina. Budući da su ovi ljudi znali da ajeti u Kur’anu ne podržavaju njihova izopačena razmišljanja, oni su počeli nanositi zlo, koristeći se ovim lažnim hadisima. To je glavni razlog zašto postoje ovi lažni hadisi, posebno oni koji se odnose na žene.

U još jednom lažnom ajetu, fanatici treniraju žene tako što ih izgladne do smrti i ne dopuštaju im da nose lijepu odjeću. Prema ovom bolesnom razmišljanju, ako je žena izgladnjela i ako joj se daje samo da stara i otrcana odjeća, ona neće željeti da izađe vani. Kako u lažnom hadisu stoji:

Opis žena u lažnim hadisima svodi se na sliku abnormalnih bića, koje se poput životinja ne mogu kontrolisati bez obzira na to gdje se nalaze, koja se vode svojim instiktima, a ne vjerom i strahom od Boga, te se zbog toga trebaju paziti. Takav opis odgovara onome što fanatici misle o ženama. Ono što je nama bitno jeste shvatanje onoga sto piše u Kur’anu, a ne ono što misle fanatici. Muslimanka, kako je opisana u Kur’anu, se plaši Boga. Ona zna vrlo dobro kako treba da se oblači, kako da štiti svoju čednost i čast, kako da se ponaša u prodavnicama, na pijaci i tokom proslava. Kur’an je sve što ona treba znati. Njoj nije potreban muškarac koji će joj reći šta da nosi ili jede. Bog je onaj koji će odlučiti, a ne običan smrtnik. Muškarcima nigdje u Kur’anu nisu date takve ovlasti. Oni nemaju privilegije koje im dopuštaju takva prava. Budući da se Bog u Kur’anu obraća ženama muslimankama na isti način kao sto se obraća muškarcima vjernicima, žena će razumjeti ono što joj On govori i pokušati će da sve radi na ispravan način.

Kako bi djelovala po moralnim načelima opisanim u Kur’anu, sve što je potrebno jeste da se žena plaši Boga. Ljudi koji smatraju da se bogobojaznost može postići prisilom od strane muškarca, su fanatici, te su oni doslovno zarobljenici ovih užasnih, lažnih hadisa.

Osim toga, Bog otkriva u Kur’anu da muslimani, bilo muškarci ili žene trebaju jesti i piti sve što je dozvoljeno – ali da ne pretjeruju u tome – da trebaju dolaziti u džamiju u najljepšoj odjeci, nositi najljepši nakit, biti čisti i njegovani. Ne postoje ajeti u kojima se zabranjuje ženi da izlazi van. Naprotiv, jasno je da Bog zahtjeva da žene imaju bitnu ulogu u društvenom životu. Ovi hadisi su tako u suprotnosti sa Kur’anom.

John William Godward's oil painting “On the Balcony,” 1911

A woman must learn how to live, not from a man, but from the Qur'an.

Ideja Da Je Žena Nesreća I Da Poništava Molitvu

John William Godward's oil painting “Nerissa,” 1906

Despising women, whom God says He has created in the finest form, and comparing them to dogs, asses and pigs, and describing them as a misfortune is totally incompatible with the moral values of the Qur'an. Muslim women are saintly people who are praised in the Qur'an, cited as role models, who are loved and respected and who are blessings.

Moramo objasniti ove lažne hadise. Omalovažavati žene koje je Bog stvorio u najljepšem obliku, tako što ih se poredi sa psima, magarcima i sa svinjama, te im pripisivati loše predznake, nije u skladu sa vrijednostima Kur’ana. Muslimanke su blagoslovljene, one su hvaljene i prikazane kao uzori, one su voljene i poštovane, te opisane kao blagoslovi u Kur’anu.

Osim toga, način na koji su prikazane životinje. poput pasa i konja koji jako pomažu ljudima, je također manifestacija iskrivljenog vjerovanja. Štaviše, ne postoji koncept sreće ili nesreće u islamu, budući da ovi koncepti pripadaju mnogoboštvu.Ne smije se zaboraviti da i dobro, kao i zlo dolazi od Boga. Ništa što je stvoreno nema moć da bude bilo sretno ili nesretno po ljude. Vjerovanje u nesreću pripada politeizmu, a Bog nam govori da su ljudi koji u to vjeruju oni koji će iskusiti nesreću.

“...Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!” (Kur'an, 7:131)

Primjeri Fanatičnih Stavova Koji Uspoređuju Žene I Životinje

John William Godward's oil painting “Idleness,” 1900

How can someone who lives by the fanatical mindset feel anything other than hatred for his wife, the person who should be the closest to him of all in this world?

Postoji deset vrsta žena, a karakter svake (od njih) odnosi se na prepoznatljiv kvalitet jedne od životinja. Jedna (vrsta) podsjeća na prase, druga na majmuna, zatim psa, zmiju, mulu, škorpiona, miša, goluba, lisicu, te ovce. (Imam Gazali)

Ovdje moramo postaviti pitanje, kakvo mišljenje o ženama imaju muškarci koji ovako razmišljaju? Kako oni mogu voljeti i poštovati svoje supruge? Kako takva osoba može osjećati bilo što osim mržnje prema osobi koja mu je najbliža na ovom svijetu? Kako takva osoba može dosegnuti ljubav koja je toliko bitna u Kur’anu, ako smatra svoju suprugu životinjom? Naravno da on to nije u stanju. Ipak, u Kur’anu, Bog naglašava važnost ljubavi i suosjećanja među supružnicima:

“i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;” (Kur'an,30:21)

Na osnovu toga, možemo malo proširiti ovu diskusiju: neko ko ima ovakvo razmišljanje o svojoj ženi će na isti način posmatrati svoju majku, sestru i kćerku. Njegova ljubav i poštovanje prema njima biće posljedica poimanja izmišljenih riječi, a njegov odnos prema njima biće zasnovan na gnušanju.

Opis žena u lažnim hadisima očito ohrabruje svaki osjećaj mržnje, prije nego ljubavi. Nemoguće je osjećati poštovanje prema ženi na način na koji je to opisano u lažnim hadisima u kojima se ljubav nigdje ne spominje. Ova velika emocija koju Bog opisuje kao iznimno bitnu u Kur’anu, emocija koja je osnovna svrha Božijeg stvaranja svijeta, doslovno je zaboravljena. Kakva vjera ima toliko neprijatelja, naročito žena?

Takva vjera sigurno nije ona o kojoj govori Kur’an.

John William Godward's oil painting “The Love Letter,” 1913

Fabricated hadiths encourage hatred rather than love.

Osim toga, jedna od najvažnijih stvari u Kur’anu jeste misliti fino o drugima. Grijeh je donositi sud bez dokaza isvjedoka. Stoga je, prema Kur’anu, pogresšo misliti o ljudima kao “perfidnim, željnim lijepe odjeće, sklonim krađi, lukavstvu, gordim I nezgodnim” samo zato jer su u pitanju žene. To je užasna laž i grijeh. Da bismo mogli nekoga optužiti da vara, moramo imati svjedoka koji nam to može potvrditi, da bismo nekoga optužili da je nešto ukrao, moramo dokazati da su ukrali nešto što pripada nekome drugom. Na osnovu Kur’ana pogrešno je optužiti nekoga samo zato što je žena, ukoliko za to nedjelo ne postoji dokaz ili svjedok. Međutim, fanatici nisu svjesni zapovijedi u Kur’anu, te ne vide iskrivljenu logiku lažnih hadisa, budući da žive po pravilima sasvim drugačije i pogrešne vjere.

Ajeti Koji Se Odnose Na Supruge Našeg Poslanika (savs)

Sada moramo nešto da pojasnimo: Kur’an sadrži ajete koji govore o ženema našeg Poslanika (as). Kako bismo spriječili moguće nesporazume, Bog je razdvajao žene Poslanika (as) i žene koje su živjele u njegovo vrijeme. Kako je rečeno u Kur’anu:

O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (Sura al-Ahzab, 32-33)

U ovima ajetima žene našeg Poslanika (as) imaju drugačije odgovornosti po pitanju životnog stila, govora, odijevanja itd; ljudi koji čitaju ove ajete ponekad ih interpretiraju kao da se odnose na sve muslimanke. Međutim, one se ne odnose na sve muslimanke, već samo na zene Poslanika (as).

Zaključak: Kur’an Pridaje Najveću Važnost Ženama

Osnovni razlog za ovu raspravu su lažni hadisi koji se tiču žena i pokušaj da dokažemo izvor i način na koji se ukorijenilo ovako lažno vjerovanje u mnogim islamskim zajednicama. Na taj način, oni koji se povinuju ovim pravilima u ime Islama, te oni koji se protive Islamu zbog istih, moći će uvidjeti da ovakvo ponašanje prema ženama nema mjesto u Kur’anu-

Međutim, neki ljudi pokušavaju pronaći dokaz u Kur’anu koji bi opravdali omalovažavanje žena. To potiče iz pogrešnog tumačenja različitih ajeta Iz Kur’ana, pogrešnog tumačenja različitih ličnih komentara u zagradi, te takva pogrešna tumačenja najčešće nastaju kao posljedica lažnih hadisa, poput onih koje smo već naveli. Ipak, ako samo uzmemo u obzir Kur’an, nemoguće je pronaći bilo koju od ideja koje promoviraju fanatici. Kako bismo to bolje razumjeli, pogledaćemo ajete koji navodno opravdavaju zatvaranje žena, zlostavljanje i ophođenje prema njima kao da su građani drugog reda. Kada se isti pročitaju na način kako to rade pravi vjernici, a ne fanatici, kada se ovi ajeti protumače na ispravan način i kada se izuzme pogrešno vjerovanje fanatika, onda će svako biti u prilici da jasno vidi da je sistem koji daje najveću vrijednost ženama upravo onaj koji nalazimo u Kur’anu.

Odgovori Onima Koji Traže Dokaze U Kur’anu Kako Bi Ograničili I Omalovažavali Žene

Dodavanje Riječi “Šal/Veo/Šamija” U Prijevode Kur’ana Kao Sredstvo Ograničenja Žena

edno od pitanja koje fanatici uvijek postavljaju je da li žene treba da se pokriju. Koncepcija religije i vjere nekih ljudi, koji su gotovo neosjetljivi na veliki broj zapovijedi vjere, koji ne poštuju ni osnovne naredbe, ali koji insistiraju na pridržavanju sunneta - hadisima - obično se svodi na "hidžab = religija." Međutim, da li se marama, koju neki ljudi doslovno smatraju kao jedinim simbolom vjere, pojavljuje u Kur'anu?

Mnogi učenjaci nalaze upute o marami i pokrivanju u Kur'anu, te ukazuju na različite ajete o ovoj temi. Činjenica je, međutim, da se riječ "hidžab" ne pojavljuje ni u jednom ajetu. Stoga, prvo moramo vidjeti kako to Kur'an tumači, i šta je precizno objašnjenje.

Sura an-Nur ajet 31, 1. dio

U gotovo svim prevodima ajeta govori se o, "... velovima koji se spuštaju preko njihovih grudi", ali riječ "hidžab" se zapravo ne pojavljuje u originalnom arapskom ajetu. Možemo to vidjeti jasnije ako pogledamo značenja originalne arapske riječi "pokrivanje.":

“… spuste svoja vela na grudi svoje …” (Sura an-Nur, 31)

“Waqul lilmu/minati yaghdudnamin absarihinna wayahfathnafuroojahunna wala yubdeena zeenatahunna illa mathahara minha walyadribnabikhumurihinna AAala juyoobihinna wala yubdeenazeenatahunna illa libuAAoolatihinna aw aba-ihinnaaw aba-i buAAoolatihinna aw abna-ihinna awabna-i buAAoolatihinna aw ikhwanihinna aw baneeikhwanihinna aw banee akhawatihinna aw nisa-ihinnaaw ma malakat aymanuhunna awi attabiAAeenaghayri olee al-irbati mina arrijali awi attifliallatheena lam yathharoo AAala AAawratiannisa-i wala yadribnabi-arjulihinna liyuAAlama ma yukhfeena min zeenatihinnawatooboo ila Allahi jameeAAan ayyuhaalmu/minoona laAAallakum tuflihoon"

ya-dribna:ya-dribna: izveden iz glagola "daraba," znači "na štrajk, tukli, ostaviti (nešto), poklopac, izbliza."

khumuri-hin-na:izveden iz "Khamra" znači "vino, opojni" U ovom ajetu riječ znači "pokrivač" To se obično koristi znači "sve vrste pokriva, zavjese, ekrana.; sklonište; izgovor. "

juyoobi-hin-na:Množina od riječi "juyub." To znači grudi, dojke, džep, grudi, šupljine, okovratnik.

Pogledajmo sada riječ po riječ u dijelu ajeta: "Wal-ya-dribna bi-khumuri-hin-na 'ala juyoobi-hin-na", "što je prevedeno kao "... i spusti velove preko njihovih grudi . "

"“Khimar” / Pokriti

Riječ "khumur" koji se koristi da naznači maramu, pokriva širok spektar značenja, u množini riječi glasi "khimar", što znači "pokrivanje", a potiče od korijena "khamara", što znači "da pokrije. "

Rječnici uglavnom prevode riječ "khimar" što znači "pokriva", sugerišući da je to "bilo što što se koristi da prekrije nešto."

Dakle, riječ prevedena kao "hidžab" u ajetu zapravo znači samo "prekrivac", a riječ "glava" se ne pojavljuje nigdje u ajetu.

“Yadribna” / Navući

Ovaj glagol u ajetu se prevodi od strane onih koji žele da prikažu maramu kao da je dio zapovijedi koju nalazimo u Kur'anu, kao nešto što "treba navući." Razlog za to je mogućnost upotrebe riječi "a navucite velove preko svojih grudi ", kako bi opravdali tvrdnju da se ajet odnosi na već postojeće maramu na glavi. Činjenica je, međutim, da taj glagol ima sasvim drugo značenje, a pravilno se koristi na sljedeći način:

Glagol "yadribna" je izveden iz korijena "daraba." Daraba znači " štrajkovati, tuci, napustiti, pokriti, zatvoriti." Ovaj ajet se odnosi na pokrivanje predjela grudi sa pokrivačem kada kaže "trebalo bi pokriti (walyadribna) grudi (juyubihinna) sa njihovim velovima (bikhumurihinna)."

U Kur'anu glagol "yudnina" se koristi onda kada značenje glasi "da bi trebalo produžiti, osloboditi, ili iznevjeriti." Taj se, međutim, glagol ne pojavljuje u ovom ajetu.

“Juyub” / dekolte

Riječ "juyub" je množina oblika riječi "JayB", što znači "džep" (to se koristi u objašnjenjima kao što su "da otvori džep na košulji", "staviti u džep" ili "ukloniti iz džepa ")

Također se koristi da se odnosi na grudi, grudi, srce, džep, torbicu, otvaranje.

Riječ "juyub" se pojavljuje tri puta u Kur'anu. "Juyub" se koristi u ajetu 31 od An-Nur, dok se jednina riječi, "JayB," pojavljuje na dva mjesta u priči proroka Mojsija (savs). Koristi se kako slijedi u ta dva ajeta:

Jednina riječi "juyub", "JayB," pojavljuje se dva puta u priči proroka Mojsija (savs):"Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika) pojaviće se bijela… (Kur’an, 27:12)

Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika). pojaviće se bijela... (Kur'an, 28:32)

Riječ "juyub" u ova dva ajeta se koristi da označi "grudi" proroka Mojsija (savs). Ako uzmemo u obzir sve ove činjenice, jasno je da kada se koristi zajedno sa riječju "khimar," riječ "juyub" znači “da prekriju grudi”. Ajet ne sadrži referencu koja upućuje na “pokrivanje glave."

Stoga, pravo značenje ovog pasusa se obično tumači kao, "... da oni treba da navuku velove s glava preko svojih grudi," dok u stvari on govori o tome da, "da oni treba da pokriju prekrivačem svoje grudi." Zapovijed u ajetu se odnosi na pokrivanje grudi, a ne glave.

The word “juyub” in verse 31 of Surat an-Nur means “breast” and the word “khumur” means to cover. The verse is referring to covering the breasts. There is nothing in the verse about covering the head.

Lažna Ili Pogrešna Prevođenja Zasnovana Na Lažnim Hadisima

U pokušaju da se protumači zapovijed koja se odnosi na "hidžab" u ajetu 31 An-Nur, korištene su razne pogrešne interpretacije od strane komentatora koji su prevodili ajet. Cilj toga je mogućnosti da se ajet prilagodi lažnim hadisima koje ćemo uskoro analizirati (sigurno je ajet iznad toga). Glavne pogrešne interpretacije nastale su zbog toga što u prevodu stoji "... da oni treba da navuku velove preko glave ..."

Lažno Tumačenje: “Treba Da Navuku Svoje Pokrivače Preko Glave”

There is no reference in the Qur'an to a headscarf. Nonetheless, some commentators have tried to produce a forced commandment from the Qur'an about covering the head in order to make this compatible with fabricated hadiths.

Kao što smo vidjeli iz onoga sto smo pročitali na arapskom jeziku, ovaj pasus u nekim prevodima kaže, "... da oni treba da navuku svoje prekrivače/velove sa glave preko svojih grudi," a ne sadrži referencu koja se odnosi na "pokrivanje glave" ni "pokrivanje”. "Bez obzira na to, neki ljudi koji žele protumačiti ajete u tom smislu, stvaraju ozbiljne kontradiktornosti i greške u smislu značenja, jer su njihove interpretacije u suprotnosti sa Kur'anom. Mnogi od njih pišu iznenađujuće komentare u stilu "Oni su povukle marame koje su već nosile na glavama preko svojih grudi," tvrdeći da su žene već imale marame na glavi. Da bi muslimanke tog vremena "već nosile marame na glavama," morala bi da postoji zapovijed o tome u Kur'anu: ipak, nigdje u Kur'anu se ne spominje marama. Stoga je nemoguće da su žene tog vremena nosile marame na glavi i to po vjerskoj zapovijedi. Ideja da je "marama već na glavama" u nekim komentarima je, stoga, ozbiljna mana ovakvom tumačenju.

1- Da bi se podržala ideja da se "marama već nosi na glavi," neki komentatori ukazuju na to da je pozivanje na "Jilbab," to jeste burku, u ajetu 59 sure Al-Ahzab objavljeno prije ajeta 31 An-Nur, i da su muslimanke stoga već nosile marame na glavi. Kao što se vidi u pojedinostima, Jilbab je komad tkanine koji pokriva cijelo tijelo, od glave do pete; njegova svrha je u suštini ta da pokrije cijelo tijelo. Ako se prisjetimo ajeta 31 od An-Nur, te zapovijedi ženama da prekriju svoje grudi, možemo vidjeti da ne postoji mogućnost da je Jilbab otkriven na bilo koji način, tako da se ajet ne odnosi na žene koje pokrivaju čitavu svoju glavu i tijelo. Ljudi koji to tvrde kao da su zaboravili na ovu veoma važnu i temeljnu činjenicu.

2- Žene u arapskim društvima tog vremena su se kretale nage i to je razlog zašto je ajet bio poslat. Nakon tog ajeta, muslimanske žene su počele da pokrivaju svoje prethodno otkrivene grudi. Podsjetimo da riječ "juyub" u ajetu znači grudi, a da je pravi smisao ovog pasusa to "da one treba da pokriju svoje grudi s njihovim pokrivačima."

3- Prema nekim komentatorima koji insistiraju na ideji o "već postojećim maramama na glavama," žene o kojima je riječ imaju "već" pokrivene glave, a ipak, prema njihovom načinu razmišljanja, njihove grudi su potpuno otkrivene ! Prema ovom čudnom načinu razmišljanja, žena je uspjela da pokrije svoju glavu, ali nije pokrila grudi (sigurno muslimani su iznad toga). Oni su navodno insistirali na pokrivanju glave, ali su hodali okolo goli. To je neizbježan zaključak na osnovu ovih "ideja" o već postojećoj marami. " Prema ovom tumačenju, tvrdilo se da se žene čije su grudi otkrivene, a glave pokrivene, savjetuju da navuku prekrivač sa glave na grudi. Ovako iskrivljeno razmišljanje rezultat je pokušaja da se u Kur’anu nađe potvrda za ideju da hidžab treba da se nosi.

4- Prema ovoj čudnoj ideji, "vec-postojeći hidžab" mora biti tako dug, da se može raširiti na takav način da u potpunosti pokriva grudi s obje strane. Dakle, svaka žena koja je, navodno, lutala u toplesu u to vrijeme, morala je "već" nositi maramu koja je bila dovoljno duga da prekrije cijelo tijelo. Pogrešno tumačenje ajeta "da trebaju navući svoje velove s glave" je na taj način dovelo do zablude. To je posljedica pokušaja da se pripiše drugo značenje ovom eksplicitno jasnom ajetu.

Objašnjenja lažnih hadisa koji su izmišljeni kako bi se opravdalo pokrivanje glave imalo je za posljedicu nastajanje drugih nepravilnosti u tumačenju. Ovo će biti opisano u kasnijim poglavljima.

Šta Treba Znati O Značenjima Arapskih Verzija Ajeta I Tačnosti Njihove Interpretacije

Potrebno je uzeti u obzir više različitih elemenata kako bi se arapski tekst dobro razumio, ili precizno preveo na druge jezike:

1- Pažnja Pri Upotrebi Te Riječi U Arapskom

Ono na što treba obratiti pažnju kada se govori o pokrivanju žena jeste riječ “prekrivač” na arapskom jeziku.

Riječ "prekrivač" se uglavnom koristi u arapskom zajedno naglaskom na predmet koji se pokriva. Na primjer, kada se riječ ‘sto’ koristi uz riječ ‘pokriti’, rezultat je stolnjak.

Na isti način, upotreba riječi "da pokrije" ("khimar") uz riječi "glava" ("ra'as") daje riječ "khimaru-ra'as", što znači "pokrivač za glavu." Ako je Kur'an naredio ženama da pokrivaju svoje glave, jedan od izraza koje je potrebno da se koristi bi morao biti "khimaru-ra'as." Međutim, takav izraz se nigdje ne pojavljuje.

U ajetu 6 sure el-Ma'ida,koja govori o ritualu pročišćenja prije molitve, glavna riječ je izražena sa riječi "Ra."

O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. (Kur'an, 5:6)

Arapska transliteracija: ja eyyuhe ellezine amanu Iza qumtum ila alssalati faighsilu wujuhakum weejdijakum ila almarafiqi waimsahu biru'usikum

Jasno je da je Bog zapovjedio ženama da pokriju svoje glave, ta bi komanda bila navedena eksplicitno i nedvosmisleno u Kur'anu. Međutim, ajeti u vezi ženske odjeće ne sadrže nikakav naglasak koji se tice glave.

2- Ispitavanje Riječi U Kur’anu U Drugim Ajetima

U ispitivanju Kur'anu, potrebno je pogledati kako se određena riječ koristi u kombinaciji sa drugim riječima u ajetu i u drugim ajetima.

Riječ koja se koristi uz riječ "khimar" ("pokriti") u ajetu 31 od An-Nur a koja naglašava subjekt je "juyub." Kao što smo vidjeli, ova riječ se koristi da bi ukazala na predio grudi u svim drugim ajetima u kojima se pojavljuje. Područje koje je potrebno da se pokrije su po tom ajetu, grudi, a ne glava.

3- Voditi Računa Da Ne Pripisujemo Značenja Arapskim Riječima U Zagradama

Arapski ima mnogo veći vokabular od mnogih drugih jezika, te je izuzetno bogat u smislu značenja: mnogo toga se može reći s nekoliko riječi, a riječ može imati vrlo različite namjene, a samim tim i značenja. Zbog toga, mnoga tumačenja se dodaju u zagradi iako je značenje ajeta jasno; dodaci su izrađeni i značenja su oblikovana prema individualnim interpretacijama prevodioca.

Podsjetimo ovdje i to da i ljudi koji prevode Kur'an obično imaju tradicionalno shvatanje islama, oni smatraju da su hadisi temelj vjere, te da su prevodi ovih ljudi uglavnom visoko cijenjeni, a individualne interpretacije ajeta nastaju pod utjecajem izmišljenih hadisa. Takvi prevodioci koji dodaju napomene u zagradama, imaju tendenciju, svjesno ili na drugi način, da mijenjaju značenje ajeta, u skladu s onim što nalaže u lažnim hadisima.

Kada pogledamo prevode ajeta 31 od An-Nur, vidimo da, iako se riječ "glava-pokrivanje" ne pojavljuje nigdje, riječ se koristi od strane komentatora bilo direktno u tekstu ili pak u zagradi. Iako se riječ "glava" ili "ra'as" ne pojavljuje u ajetu, a riječ "grudi" se koristi u kombinaciji sa riječi "poklopac", što znači da su grudi područje koje treba prikriti, riječ "khimar", što znači "bilo kakav prekrivac," se prevodi kao “pokrivanje glave”. Ovako izmijenjeno značenje je postalo rasprostranjeno i tradicionalno tumačenje, a zaključak stoga glasi da žene treba da pokrivaju svoje glave.

Kada se izuzme ovo tumačenje koje je naknadno dodano od strane komentatora, jasno je da ajet govori o prekrivanju grudi. Svako ko pročita ovu suru, biće svjestan samo ovog značenja.

Some people who translate the Qur'an from a traditional conception of Islam tend to produce changes in meaning, either through the use of parentheses or directly in the text itself. Although verse 31 of Surat an-Nur says nothing about a head-covering, these people have not hesitated to refer to the headscarf either in parenthesis or directly in the text. Yet once this interpretation is done away with, the verse clearly refers to covering up the chest.

Sura an-Nur Verse 31, 2nd Part

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31)

"Pogrešno Tumačenje Fraze “Ženini Ukrasi”

Još jedna tema na koja trebamo obratiti paznju u ajetu 31 od An-Nur odnosi se na ženske "ukrase." Pasus u ajetu glasi: "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi" znači da ne bi trebalo da otkriju svoje grudi, i ne odnosi se na njihove glave.

Međutim, to se tumači na drugačiji način u nekim hadisima kao i u nekim komentarima na Kur'an, kroz dodatke u zagradama ili izvrtanje značenja riječi. Dopustite da pogledamo neke od njih:

Ideja Da Su Žene Alat Za Iskušavanje

Pravo značenje prvog dijela riječ "zeenatahunna" u ovom ajetu je "ukras ili ukras" i sufiks "Hunna" ukazuje na to da se obraca ženama.

Po mišljenju nekih učenjaka, "Ženska tijela su dekorativna i atraktivna, zbog čega se ajet odnosi na čitavo tijelo." Odatle dolazi tvrdnja da žene treba da pokriju svoja tijela; dok u stvari, ajet zapravo ne govori ništa slično.

Neki ljudi dolaze do vrlo različitih interpretacija na ono što Kur'an govori: "To se odnosi na dijelove tijela gdje se nose perlice i ukrasi, zbog čega je haram / zabranjeno gledati područje gdje se nalaze. "Drugi idu još dalje i kažu:" Haram je / zabranjeno je gledati šišanje ili skraćivanje noktiju kod žene. " Onda im na pamet padaju čudne ideje, poput one da je," Gledanje samo jednog dijela isto kao da se gleda cjelina. "(Ibn Hajar, al-Zawajir)

Iako je ajet savršeno eksplicitan, bezbroj vrlo različitih tumačenja je nastao zbog dijela u kojem stoji "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi." Ove interpretacije variraju prema načinu na koji ljudi razmišljaju, a ponekad ovisno o njihovom stavu ka ženama. Razmišljanja koji traže da žene budu zatvorene, mirnee, da se drže neugledne, što dalje od društva i zajednica, da su one građani drugog reda i - koja ih ne daj Bože – teže pretvoriti u jedinke koje žive samo da služe muškarcima, a ne Bogu, žele da eliminišu žene u potpunosti putem jedinstvene riječi "ukras." Kroz ove lažne interpretacije ajeta iz Kur'ana, mnogi ljudi su odlutali od suštine vjere i smatrali su Kur'an nerazumljivom knjigom, a ovakvi dodaci su zajedno sa izmišljenim hadisima, imali kao posljedicu tumačenje vjere koja je vrlo različita od one u Kur’anu.

Međutim, pojam "skrivene ukrase" u ajetu je vrlo jasan, a odnosi se na dva područja koja ostaju skrivena, polne organe i grudi.

Greška Kojom Su Ukrasi I Nakit Zabranjeni

Neki ljudi tvrde da su "ukrasi" u ajetu stvari kao što su "perle, nakit i drugi dodaci." Ovo je značajno u shvatanju greške i neobičnosti različitih tumačenja na osnovu lažnih hadisa. Prema ovoj zapanjujućoj tvrdnji, čovjekovi instinkti su toliko primitivni da je prizor jedne perle dovoljan da ga baci van kontrole. Dakle, prema tom načinu razmišljanja, perlice treba zabraniti kako bi se "ljudi", držali zauzdani, pod kontrolom.

Ovaj zastrašujući način razmišljanja u stvari otkriva način na koji fanatici razmišljaju o muslimanskom muškarcu. Ipak, musliman koji se boji Boga, uzdržati će se od Harama ne zato što su neke stvari zabranjene, nego zato što će biti neprijatne Bogu. Musliman nije biće koje će izgubiti kontrolu kad vidi nepokrivenu ženu ili šaku perlica, ili koji živi u svjetlu instinkta; tvrditi da je on takav predstavlja najgore klevetanje muslimana.

Ovakva tumačenja su zapravo veoma značajna u smislu izlaganja barbarskog mentaliteta fanatika. Kad izdvojimo tumačenja fanatika i ograničimo se samo na Kur'an, možemo sasvim jasno vidjeti šta riječ "ukras" znači.

Kako Se “Ukras” Koristi U Kru’anu?

U potpunoj suprotnosti sa fanatičkim idejama po kojima se zabranjuju ukrasi kao što su ogrlice, naušnice, Bog otkriva u Kur'anu da On stvara takve ukrase za vjernike, te da zaista treba da idu u džamiju njegovani I lijepo obučeni:

O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju… (Kur'an, 7:31)

U ajetu “Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela...'” (Kur'an, 7:32) Bog otkriva postojanje načina razmišljanja koje će zabraniti ono što je dozvoljeno od Njega. U narednom dijelu ajeta, “…Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) On naglašava da su ukrasi divni blagoslov poklonjen muslimanima u ovom svijetu, i da će oni pripadati vjernicima i na na onom svijetu, čime je jasno naznačeno da su vjernici oni koji su vrijedni takvih užitaka. Činjenica da fanatici pokušavaju da zabrane muslimanima da uživaju u tim zadovoljstvima, iako Bog smatra da su dostojni vjernika, pokazuje koliko griješe.

Još jedan ajet u kojem se govori o ukrasima glasi:

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26)

Religija O Kojoj Je Riječ U Ajetu 31 Sure an-Nur

U gore navedenim ajetima, Bog govori o korištenju ukrasa . Međutim, kako je objašnjeno, riječ "ukras" u ajetu 31 od An-Nur nema nikakve veze sa perlama ili nečim sličnim; ajet navodi porodični život žena kao primjer, te ukazuje na slobodu koja je data ženama u obitelji. Sada ćemo ispitati relevantne riječi u ovom ajetu:

…neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31)

Riječ "ukrasi" ovdje se ne odnose na perlice ili ukrase koji uljepšavaju, nego je očito da je riječ o intimnim dijelovima tijela, te je navedena lista onih kojima se ovi "ukrasi", mogu pokazati. To uključuje službenike koji nemaju potrebu za ženama (koje nemaju seksualnu želju ili su impotentni) i djecu koja još nemaju svijest o intimnim dijelovima žena. Činjenica da se spominju djeca, koja nemaju svijest o intimnim dijelovima žena, ukazuje na to da se riječ "ukrasi" odnosi na one intimne dijelove tijela.

Jezik koji se koristi u Kur'anu je čist i savršen. Riječi se koriste s velikom pažnjom, one su delikatne i to se može odmah shvatiti kada se ispitaju pojedini detalji. Intimni dijelovi su opisani u skladu sa delikatnosti i književnom vještinom Kur'ana, a opisani su kao ukrasi.

Jedan od glavnih izgovora kojima su se koristili neki komentatori, kako bi se prihvatilo njihovo tumačenje hidžaba u ajetu 31 od An-Nur, bili su razni izmišljeni hadisi. Jasna analiza pokazuje da su oni u potpunoj suprotnosti sa ajetima. Sada ćemo ispitati kako se lažnih hadisi sukobe sa Kur'anom, kako je islamska zajednica prevarena po pitanju pokrivanja glave, i ostalih iskrivljenih istina:

Izmišljeni Hadisi Na Temu Pokrivanja Glave I Njihove Neusaglašenosti

Some commentators have attempted to make verse 31 of Surat an-Nur compatible with fabricated hadiths by making additions or through misleading translations in an attempt to include the concept of the headscarf. The false hadiths in question maintain that when the verse was revealed, Muslim women cut up their skirts and covered their heads with them. According to this illogical claim, a woman's breasts and legs remained uncovered, but she had her head covered.

Kao što smo vidjeli u dokazima kao što je ajet 31 od An-Nur, koji neki ljudi pokušavaju da prikažu kao dokaz za hidžab, on u stvari ne sadrži referencu na riječ "pokrivač za glavu”. Međutim, zahvaljujući uključivanju nekih lažnih hadisa u literaturu islama, ova zabluda se proširila i ona traje sve do današnjeg dana. Lažne hadise su izmislili fanatici, i u njima je vidljiv nedostatak logike, a sadrže i mnoge nedosljednosti. Da pogledamo neke primjere:

Aisha (ra) je rekla: "Kada je otkrio ajet 24:31, žene migranata iz Meke su pocijepale rubove svojih haljina i prekrile njima glave." (Sahih Buhari; Sunan Abu Davud, Beyhaqi, VII, 88)

Prenosi Aisha, Ummul Mu'minin: Neka se Bog smiluje prvim ženama koje su emigrirale. Kada je otkrio ajet "Trebale bi navući svoje velove", one su rasporile deblji dio tkanine i od svoje odjeće napravile velove. "(Sunen Ebu Davud, Knjiga 32, 4091 Hadis)

Satiyya Binti ShAYBA pripovijeda ono što je čula od Aishe (ra): Bili smo sa Aishom, govorile smo o Quraishi ženama i njihovim vrlinama. Aisha: Uistinu, Quraishi žene imaju neke vrline. Ali, Kunem se Bogom, nisam vidjela nijednu ženu sa više vrlina nego žena Ansar koje su vjerovale u Božiju Knjigu tako snažno i čvrsto. Kada je otkriven ajet u kojem stoji da bi trebale navući velove preko svojih grudi, vjernici muškarci su otišli svojim kućama i recitovali taj ajet. Oni su pročitali taj ajet svojim suprugama, kćerima, sestrama i drugim rođacima. Svaka žena je napravila maramu od njihove odjeće, potvrđujući svoje vjerovanje u Božiju knjigu. Sljedećeg jutra, žene su obavljale molitvu Fajr (rana jutarnja molitva). Izgledale su kao da su imale vrane na glavama. (Sahih Buhari, Tefsir Sura (U komentaru od sure) 24:12; Sunan Abu Dawud, Libas (Tkanina): 29)

Kao što smo vidjeli, ovi hadisi tvrde da su, kada je ajet 31 od An-Nur otkriven, muslimanke odmah poderale svoje suknje i umotale ih oko glave. Tu je napravljena prva greška u tumačenju. Sada pogledajmo na nedostatke logike u ovim lažnim hadisima i kako su oni u suprotnosti sa Kur'anom:

• Kao što smo već vidjeli, u ajetu se kaže da "... one treba da stave velove preko svojih grudi" i on se odnosi upravo na to. Hadisi, međutim, kažu da kad je ovaj ajet otkriven, muslimanke su odmah pocijepale svoje haljine i prekrile njima glave, a ne svoje grudi. Ipak, ajet ne kaže ništa o pokrivanju glave.

• Prema opisu ovdje, žene su poderale komada svoje suknje, ali umjesto da pokriju svoje grudi, kao što je zapovjeđeno u ajetu, oni su ih omotale oko glave. U ovom slučaju, njihove haljine bi morale biti toliko duge, da im je omogućeno da pokriju ne samo svoje glave, nego i svoje grudi.

• Prva stvar koja pada u oči je stanje tih pocijepanih suknji. S obzirom da su morale biti dovoljno duge da pokriju njihove glave i grudi, one su morale izgledati kao današnje mini suknje, te su noge tih žena morale biti izložene. Prema ovom opisu, grudi i noge su bile izložene, ali žene su ipak pokrivale samo glavu. Ipak, kao što smo vidjeli u svim dokazima, ajet 31 od An-Nur otkriva da žene samo pokrivaju svoje grudi.

• Već smo vidjeli kako neki komentatori tumače pojam "navuci pokrivač preko glave" kako bi opravdali svoje ideje o "već postojećim maramama." Oni tvrde da su žene već nosile marame. Činjenica je, međutim, da lažni hadisi tvrde da su žene cijepale svoje suknje kako bi pokrile glavu i to čim je ovaj ajet objavljen. Kako to da se ovi lažni hadisi sukobe sa svakom drugom interpetacijom?

Oni su u sukobu, jer je vjera onih koji žele dodati lažne zapovijedi u islam puna nedostataka. Sva sujeverja su u sukobu sa Kur'anom, i sva uključuju velike kontradikcije. Varljiva tumačenja skrojena isključivo s namjerom kako bi se opravdala ideja da je potrebno pokrivati glavu u ajetu 31 od An-Nur, mada je sam ajet savršeno jasan, pokazuju razmjere onoga što se događa. Tumačenja u svjetlu lažnih hadisa, te zaključci koji su nastali zahvaljujući njima prilično su zastrašujući:

U školama Sha'afi i Hanbali, čitavo žensko tijelo (ukuljučujući lice i ruke) treba da se pokrije. U hanefijskimi Maliki školama, ruke i lice moge ostati otkriveni, sve dok ne navode na zavođenje (Sabuni, Tafsirul Ayatil Ahkam 2 / 154.155). As-Suddi: "Žena će prikriti jedno oko i dio lica. Samo jedno oko može biti otkriveno. "(Abu Hayyan)". Takav je bio običaj u Andaluziji. Samo jedno oko žene je moglo biti otkriveno. "(Abu Hayyan, al-Bahr al-Muhit). Sha'afi imami je smatrao zabranjenim čak i posmatranje žene dok siječe nokte. (Ibn Hadžer el-Haytami, Što je halal i haram 2). Prema jednoj teoriji, pokrivanje je obavezno za ženu u islamu i ono uključuje njeno lice (Fikh nama-Seerah). Drugi izvor je opisao kako žena treba gledati čovjeka: "Nije dozvoljeno da žena gleda prsa, leđa ili noge nekog stranca, čak i ako je to ne dovodi u iskušenja. Požuda koju uzrokujue lice je veća od one koju uzrokuju stopala, kosa ili noge. Budući da smo se jednoglasno složili da je gledanje ovih dijelo tijela zabranjeno, onda mora biti zabranjeno gledati i u lice. "(Sabuni, Rewai 2/156).

Zastrašujući um fanatika u stanju je osjećati se opušteno samo onda kada su žene potpuno pokrivene: nekim ljudima to, međutim, nije dovoljno, te žena koja pokriva svaki dio svoga tijela treba biti zatvorena u kuću. Nemoguće je proizvesti tako radikalna i zastrašujuća tumačenja iz ajete Kur'ana, koji daje slobodu ženama i kaže da se one mogu slobodno ponašati i napominje ispred kojih ljudi je potrebno da one pokriju svoje intimne dijelove. Ipak, lažni hadisi su to omogućili, a ovi ljudi su otišli tako daleko da sami pisali dodatke na postojeće ajete i pretvorili žene u fantome, pokrivene od glave do pete. Čak je bilo zabranjeno gledati i njihove nokte. Ovaj primjer je vrlo ilustrativan pokazatelj ramišljanja fanatika.

Također, važno je ovdje istaći da hadis govori o muškarcima i ženama koji su se u vrijeme našeg Poslanika (as) čistili iz iste posude. (Vidi Sahih Buhari, Wudu 43; Sunan Abu Dawud, Kitab al-Taharah 39; Sunan Ibn Madže, Taharah 36; an-Nasai, Taharah 56) S obzirom da su se morali čistiti tijelovi tijela kao što su noge, ruke, laktovi, lice i glava, iz hadisa je jasno da su žene bile zajedno sa muškarcima i da su im glave bile otkrivene. Međutim, zajednička osobina svih svadljivih fanatika je da oni potpuno ignorišu one hadise koji im ne odgovaraju.

Pošto je naš jedini vodič Kur'an, i s obzirom na to da je ono što je objavljeno u Kur'anu eksplicitno, boravak žena u istoj prostoriji sa muškarcima u trenutku kada nisu pokrivale glave maramom u skladu je sa onim što je izneseno u Kur'anu.

Zabranjene Stvari Bog U Kur'anu Nije Ostavio Nejasnima

Iz nekog razloga, pod uticajem izmišljenih hadisa tumačenja fanatika su "uvijek insistirala na zatvaranju žena ili pokrivanju njihovih tijela.” Glavno opravdanje koje navode je njihova ‘uzbuđujuća priroda‘; ipak, ostaje činjenica da je muško tijelo jednako atraktivno za žene kao i žensko tijelo za muškarce. Prema Kur'anu, ne postoji razlika među spolovima, nema logike da se žene pokušavaju pokriti iz straha da bi muškarci mogli biti uzbuđeni zbog njih. Ako je problem to što bi se oni mogu uzbuditi, onda bi to biti daleko više logično muskarcima da se zatvore ili da izađu s pokrivačem koji bi ih spriječio da vide ono što je oko njih? Oni bi trebali pokušati da umanje mogućnost da se uzbude, a ne da pokriju žene.

Postoji mnogo primjera koji govore o ovoj temi. Na primjer, ako neke ljude uzbuđuje ženski glas, zbog čega žene treba spriječiti da govore, isto treba primijeniti i na muškarce. Ako ne treba slušati glas žene ili pjesmu koju ona pjeva, onda ovo ograničenje treba da važi i za muškarce. Ako fanatici žele da ova lažna pravila budu validna, te ako zaista instistiraju na njima, onda bi trebalo nametnuti iste mjere za muškarce.

Međutim, logika koja se primjenjuje u islamu je ona bazirana na Kur'ana, te, naravno, nema takvih ograničenja u logici Kur'ana. Ova ograničenja koja fanatici žele da sprovedu su nesumnjivo stvorena u svrhu nametanja kontrole i ograničavanja slobode, i jednostavno služe stvaranju ogromnih problema u zajednic, i na kraju dovode do katastrofe u društvima u kojima oni sami žive.

Kao i u svim stvarima, muškarci i žene su jednaki u pogledu čednosti. Preljuba je zabranjena za žene i muskarce. Kao što je Bog otkrio u ajetu 35 sure Al-Ahzab, "... muškarci i žene koji čuvaju svoja čednost," muškarci imaju istu obavezu da budu čedni i čisti kao žene. Međutim, to se ne postiže zatvaranjem ljudi, ne puštajući ih van, ni tako što im ne dopuštamo da se sastaju ili da govore. To se radi radi tako da se usvoje moralne vrijednosti Kur'ana. Ljudska bića nisu divljaci koja se ponašaju samo pod uticajem svojih nagona i vode se isključivo svojim željama; ljudska bića su sposobna da razlikuju dobro od zla zahvaljujući svojoj inteligenciji, svijesti i, najvažnije od svega, moralnim vrijednostima koje su naučili od Boga, kao i ljubavi prema Njemu i strahu od Njega.

Dakle, ono što određuje da li je neko čedan ne ovisi o tome koliko će neko otkriti svoje tijelo ili koliko je otkrivena kosa te osobe, nego to ovisi samo o njegovom strahu od Boga i moralnih vrijednosti. Bog otkriva u ajetu, "... da Allah ukaže na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi ..." (Kur'an, 5:94) da će testirati ljude čak i tamo gdje nitko ne može ih vidjeti. Stoga, korištenje prisile, zatvaranje ljudi i upotreba nasilje to neće osigurati. Vjera, moralne vrijednosti i obožavanje tiču se samo srca.

Men and women are equal in terms of chastity in the Qur'an, as in all other matters. The criterion for chaste behavior is not how loosely one dresses or how much hair can be seen, but rather fear of God and moral virtue.

Kur’an Govori O Džilbabu, Ne O Hidžabu

Kao što se vidi iz svih detaljne analize gore, pod uticajem izjava i tumačenja iz različitih komentatora, ajet 31 od An-Nur koji se koristi kao dokaz za ideju da se glava mora pokriti, doslovno se pretvorio u tabu. Nevjerovatno je kako ajet koji kaže ništa o pokrivanju glave, ne daje nikakve informacije o glavi i još eksplicitno opisuje prikrivanje u grudi može da se tumači na ovakav način.

Nešto drugo što je prilično zapanjujuće je da mnogi ljudi koji smatraju da je pokrivanje glave, koje se nikada ne spominje u Kur'anu, jedina obaveza u vjeri, nikada ne govore o ajetu 59 sure Al-Ahzab, koja govori o vanjskom odjevanju. Oni su se fokusirali na pokrivanje glave, koje se ne pojavljuje u Kur'anu, u zapovijedi, a ipak su potpuno zanemarili zapovijedi u vezi sa plaštom koji se pojavljuju u Kur'anu.

Hajde da sada pogledamo kako se plašt doista pojavljuje u Suri al-Ahzab i zašto ga zagovornici pokrivanja glave ignoriraju:

Sura al-Ahzab, Ajet 59

O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je. (Kur'an, 33:59)

Značenje arapske riječi u ajetu, "Jilbab," je list ili plašt koji pokriva tijelo od glave do peta. Ovaj ajet iz Sure al-Ahzab stoga vrlo jasno opisuje plašt koji pokriva glavu i cijelo tijelo. Postoji jedan razlog za nošenje takve odjeće, i to je da muslimanke budu prepoznate kao slobodne i čedne.

To znači da neka okruženja nisu pogodna za žene, u smislu da se u njima kreću ili oblače kako žele. Struktura društva i moralni nivo ljudi ponekad zaostaje za civilizacijom. Neke zajednice osuđuju žene koje hodaju okolo, ukoliko nisu potpuno prekrivene i mogu čak ići tako daleko da im nanesu verbalno ili fizičko uvrede. U normalnim uvjetima, muslimanke neće ići na takva mjesta, osim ako nemaju izbora. Ipak, kada moraju, bitno je da pokažu da su muslimanke i čedne, ako žele da izbjegnu nepoželjne posljedice. Jilbab koji se nosi je mjera predostrosti.

Ovo je, naravno, nešto što žena će sama odlučiti. Danas demokratska i moderna društva ne odgovaraju ovakvom opisu. Dakle, žene u zapadnim društvima generalno ne osjećaju potrebu da se pokriju na "nesigurnim mjestima."; mada u takvim društvima mogu postojati ljudi koji zaista predstavljaju opasnost za žene. Dakle, ako žena ne misli da je sigurna, može se pokriti, čak i u zapadnom društvu. Sve što je bitno jeste da se o njoj pogrešno ne sudi na osnovu njenog odijevanja.

Nametanje Hidžaba Bez Da Se Ikada Spomene Džilbab

Da pređemo na temu pokrivanja glave: žena može reći, "pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 59 sure Al-Ahzab," i nositi maramu ako ona želi. Na taj način, ona preferira pokrivanje glave, prije nego potpuno pokrivanje i tumači prikrivanje u tom smislu. Ipak, neko ko kaže: "Pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 31 od Surat al-Nur," ne govori istinu. Ovo je opasnost, jer naš Gospodar govori o onima koji ono što je dopušteno smatraju zabranjenim i izvrću ajete Kur'ana. To može biti teško djelo u očima Boga, tvrditi da je nešto zapovijed ako se ne pojavljuje u Kur'anu, posebno onda kada znate šta je istina.

Ono što je iznenađujuće je da neki ljudi koji smatraju da je nošenje marame doslovan simbol vjere, nikada ne spominju potpuno pokrivanje u Kur'anu.

Zaista, neki ljudi koji mjere vjersku predanost na osnovu toga da li nam je glava pokrivena i smatraju da u tome leži superiornost u odnosu na druge - iako Bog kaže da superiornosti leži u pobožnosti - nikad ne pominju prave zapovijedi o Jilbabu u Kur'anu. Iako Kur'an ne govori ništa o pokrivanju glave, on sadrži eksplicitne zapovijedi o Jilbabu. Zapanjujuće je vidjeti koliko pokrivanje glave može značiti toliko u očima nekih ljudi, dok se ništa ne govori o Jilbabu.

The reference to wearing “jilbab” in verse 59 of Surat al-Ahzab is entirely at the discretion of the Muslim woman. Since women feel safe in democratic and civilized societies, they do not generally feel the need to wear the jilbab and cover up entirely. Some women, however, may not feel at ease even in such communities and may prefer to cover up entirely. The important thing is to prevent a woman from being misunderstood or harassed because of the way she dresses.

Žena Muslimanka Zna Kako Da Se Oblači U Stilu Kur’ana

A woman may cover herself up entirely or wear low-cut clothing. Once she says, “I am a Muslim,” nobody has the right to judge her. In the eyes of the Qur'an, superiority lies not in one's clothing, but in one's piety.

Jedna važna stvar koja treba da se ovdje naglasi je da muslimanka zna savršeno dobro kako da se oblači u skladu sa Kur'anom, tako da nema potrebe da muškarac govori ženama kako da se oblači. Čovjek nema pravo da se miješa u ono što žena nosi, a kamoli da joj kaže kako da se oblači ili da je sudi po tome. Bog nije dao čovjeku to pravo. Danas je ovo važno pitanje koje treba da se naglasi, posebno u muslimanskim društvima.

A žena može nositi maramu na glavi, ili se pokriti se u potpunosti ili otkriti glavu. Kada ona kaže, "Ja sam muslimanka," niko nema pravo da joj sudi.Samo Bog zna šta se smatra čednim. Iskrenost je ono što se računa u vjeri, a ne odjeća. Na isti način na koji neko ko se pokriva u potpunosti može biti neiskren i otići u pakao, žena koja se manje pokriva, može zaraditi pravo da uđe u raj. Samo Bog o tome odlučuje.

Kada se ljudi vode pravilima osim Kur'ana, nastaju problemi koji ne priliče ljudskoj prirodi. Osim toga, oni prestaju biti pojedinačni problemi i mogu se pretvoriti u društvene sukobe i razmirice. Razlike zasnovane na vrsti haljine – na primjer da li je sa ili bez marame, ili da li je u pitanju odjeća koja malo više otkriva - lažna je percepcija koja nema mjesta u Kur'anu i dovodi do napetosti u društvu. Bog otkriva u ajetu da, prema Kur'anu, superiornost ne leži u haljini i vanjskom izgledu, nego u pobožnosti, ili Taqwai (djelovanju iz straha od Boga):

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26)

Vjera je u srcu. Ona se manifestuje kroz moralne vrline, toplinu osobe, ljubav, velikodušnost, sposobnost da oprostimo, kvaliteti, kulturi, razumijevanju umjetnosti, znanosti; ukratko, u svemu. Stoga je važno procjeniti ljude kroz njihove moralne vrijednosti, a ne na osnovu njihovog spoljašnjeg izgleda.

Bez obzira na njihov vanjski izgled, dragocjeni su svi ljudi koji kažu, "Ja sam musliman". Pogrešno ih je razlikovati. Niko nema pravo na diskriminaciju.

Greška Poznata Kao “Dvije Žene=Jedan Muškarac”

Jedno od neshvaćenih pitanja koja neki ljudi koriste kao dokaz protiv islama je ideja da "žena vrijedi pola muškarca." Neki protivnici islama su dali tumačenje da "iskaz muškarca svjedoka, vrijedi kao iskazi dviju žena ". Fanatici su također iskoristili ove pogrešne interpretacije, stavljajući ih u praksu i žigosajući žene kao one koje vrijede pola muškarca. Međutim, protivnici islama i fanatici su ponovo napravili ozbiljne greške u svom tumačenju.

Bog je stvorio muškarca i ženu koji su, kao svjedoci, jednaki u Kur'anu. Kuran ništa ne govori o tome da "svjedočenje muškarca vrijedi kao svjedočenje dvije žene." Na primjer, potrebna su četiri svjedoka da bi se utvrdila preljuba i Kur'an ne govori ništa o tome da to trebaju biti četiri žene ili dva muškarca, ili četiri muškarci ili osam žena. U njemu se samo govori o četiri svjedoka. Drugim riječima, četiri svjedoka su dovoljna, bilo da su muškarci ili žene, te ne postoji razlika između njih.

Kao i sa svim stvarima, kadadođe do sukoba, , žena se smatra superiornom u Kur'anu, i njenoj riječ se može vjerovati. Kada je žena optužena za preljub, na primjer, kada postoji neslaganje između izjave žene i muškarca, vjeruje se iskazu žene. Jedna žena je čak smatrana nevinom na temelju vlastitog svjedočenja. Kako stoji u Kur'anu:

A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu,

a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo, ako lažu!

A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, (Kur'an, 24:6-8)

Činjenica da je žena superiorna u odnosu na muškarca kada svjedoči, vrlo je značajna, ali nije dobro poznata. Ona u stvari opisuje suštinu Kur'ana, odnosno stav prema ženama. Pogrešne ideje fanatika i protivnika islama se naravo razlikuju od onoga što je ovdje izneseno, ali pogledajmo pravo značenje ajeta na osnovu kojeg fanatici smatraju da žena vrijedi pola muškarca i koji koriste kao dokaz kada je u pitanju iskaz svjedoka, te nasljedna prava žena:

John William Godward's oil painting “Endymion,” 1893

Žene I Svjedočenje Pri Pozajmljivanju

Jedini izuzetak u Kur'anu u vezi sa ženama kao svjedocima napravljen je prilikom pozajmice. Da bi se shvatio na pravi način, moramo pogledati ajet 282 sure Bekara u kojem su opisane pozajmice:

O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude pod pritiskom ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna. (Kur'an, 2:282)

Ovaj ajet postavlja pravila o zaduživanju, i kaže: "... kad uzmete pozajmicu na određeni period, zapišite je," i da "nijedan pisac ne treba odbiti da to zapiše." Na kraju ajet kaže da "... ni pisca ni svjedoa ne treba staviti pod pritisak." Biti svjedok pri zaduživanjau, gdje su u pitanju materijalni interesi, predstavlja nešto što ljudi vole izbjeći. Međutim, Bog želi da ljudi preuzmu odgovornost za ovu nepoželjnu dužnost: "... dva muškarca da se uzmu kao svjedoci." Imajte na umu da ajet ne govori ništa o "pronalaženju dva muška ili četiri ženska svjedoka." Jednostavno govori o "dva muškarca koji djeluju kao svjedoci." Ovu rizičnu i tegobnu odgovornosti Bog nameće muškarcima. Na ovaj način, žene, koje s više podložne pritisku, bivaju zaštićene od ove nepoželjne dužnosti.

Prema ovom ajetu, samo u slučaju da se dva muškarca ne mogu naći, te da imamo samo jednog čovjeka na raspolaganju, možemo izabrati "jednog muškarca i dvije žene." Na taj način, žena se ne dovodi u rizičnu situaciju koja podrazumijeva finansijski interes, proračune, te zaduživanje. Mogućnost da se muškarac i žena nađu suprotstavljenim u slučaju ovako nezgodne situacije se na taj način može izbjeći.

Responsibilities concerning money are risky matters, especially in present- day society, that can easily result in a person being defamed, accused of wrongdoing or becoming the object of suspicion.

Na primjer, zamislimo da je došlo do nesporazuma u vezi sa iznosom kredita ili načinom otplate. Ako dva svjedoka daju različite iskaze, žena će se morati suprostaviti muškarcu, a u okolnostimaje sasvim izvjesno da jedan od dva svjedoka definitivno laže, ona će biti pod velikim stresom i pritiskom. Bog je na ovaj način omogućio da žene, koje On stavlja pod zaštitu od svih spoljnih pritisaka u Kur'anu, budu izložene takvim situacijama. Prisustvo drugog ženskog svjedoka da može eliminirati taj pritisak. U slučaju da su jedan muškarac i dvije žene svjedoci, kad broj svjedoka poraste na tri, odgovornost će biti više široko rasprostranjena i stress svakog pojedinačnog svjedoka će se smanjiti. Dakle, ljudi sa skrivenim motivima koji žele stvoriti pritisak će biti prisiljeni da prevare dvije od tri osobe, te da će njihov zadatak biti mnogo teži.

Poznata je činjenica da kada su u pitanju odgovornosti koja se tiču novca, posebno u današnjem društvu, jedna osoba lako može oklevetati drugu, nemarno pokrenuti optužbe na račun druge osobe i ostaviti drugu stranu pod oblakom sumnje. Predostrožnosti su poduzete protiv ovoga, te one predstavljaju garanciju za žene u mnogim aspektima. Neki ljudi smatraju da je lako smatrati žene slabima, i upravo ih zato klevetati. U takvim situacijama u kojima novac je uključen, takvim ljudima je lako pripisati zločin ženi ili je klevetati. Međutim, ukoliko svjedoče i dvije žene, nestaje opasnost od takvih lažnih optužbi.

Ovo također predstavlja izvor sigurnosti za žene u psihološkom smislu. Može biti vrlo opasno zaboraviti detalje kao što su iznos kredita ili otplate kada svjedočimo pri takvoj transakciji. Pošto muslimani imaju odgovornost da bude nepristrasni svjedoci, oni također imaju odgovornost da bude u potpunosti svjesni, da ne zaborave, detalje u vezi kredita. Na taj način, odgovornost koja može ležati na jednoj ženi može biti podijeljena na dvije osobe. Čak i ako žena ima vrlo dobro pamćenje i preuzima mjere opreza da se ne zaboravi - žene su mnogo preciznije od muškaraca - prisustvo druge stranke će je osloboditi tog psihološkog tereta.

Taj psihološki teret i mogućnost zaboravljanja odnosi se i na muškarce, naravno. Ipak, uvijek je žena ona koja je zaštićena u psihološkom i materijalnom smislu u Kur'anu. Naš Gospodar je stvorio žene kao lica koja pridaju veliku važnost detaljima, koji prihvataju čak i manje odgovornost vrlo ozbiljno, a koji su uglavnom precizne i vrlo odgovorne. Dakle, teret koji će žena osjećati, bit će vrlo težak zbog prirode same žene. Svemogući Bog je mogućnost da se to olakša, kako bi se žena zaštitila i kako bi se spriječila situacija u kojoj je ona pod psihološkim pritiskom. Ovo je još jedna manifestacija uzvišenih vrijednosti koje naš Gospodar daje ženama.

Ne smije se zaboraviti da je žena, kraljica od Sabe, opisana kao vladarica države u Kur'anu, i bila je poznata kao ona koja je uživala moć i donosila odluke. To znači da su na osnovu Kur'ana, žene dovoljno inteligentne i imaju dovoljno snage karaktera da upravljaju državom. Dakle, dok pojedinci tumače navedeni ajet na način da žene nisu dovoljno inteligente da bi izrazile svoje želje,on izričito štiti žene kada je u pitanju zaduživanje, te oni stoga zanemaruju zapovijedi u Kur'anu. Ipak za nas, jedina mjera je Kur'an.

God regards men and women as enjoying equal status as witnesses in the Qur'an. Nowhere does the Qur'an say, “One male witness is equal to two female witnesses.”

Naslijedna Prava Žena

Činjenica da žene dobijaju pola onoga što dobija muškarac prema zakonu nasljeđivanja je još jedan primjer kako se pogrešno tumače ajeti. Neki ljudi koji ne shvataju duh Kur'ana, osnove islama i zaštitništvo te naklonost našeg Gospodara, nastoje pružiti dokaze za svoje tvrdnje analizom ajeta koji opisuju distribuciju nasljeđivanja zasebno umjesto kao koherentnu cjelinu. Ipak, nasljedno pravo je zapravo još jedan dokaz da su žene aštićene u Kur'anu.

Ajeti o ženskom udjelu zaostavštine su kako slijedi:

Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio. (Kur'an, 4:7)

Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je. (Kur'an, 4:11)

Kao što je prikazano u prvom ajetu, nasljedstvo u islamu je pravo koje uživaju i muškarci i žene. Drugi ajet opisuje distribuciju tog nasljeđivanja, u skladu sa potrebama i odgovornostima ljudi.

Gledajući Kur'an u cjelini, vidimo da je izdržavanje majke, supruge, kćerke ili sestre odgovornost sina, supruga, oca ili brata; to se odnosi tokom čitavog života žene. Drugim riječima, sin, muž, otac ili brat su odgovorni za ženu pod njihovom zaštitom do kraja svog života.

The fact that the financial support of a woman is the responsibility of a man does not significantly restrict that woman. The precaution here is a symbol of the value attached to women.

Na primjer, kada se žena udaje, ona dobija miraz od svog supruga. Po Kur'anu, miraz se daje direktno ženi, ne porodici. Nakon što se sklopi brak, izdržavanje žene i djece je ukupna odgovornost muškarca. Uskoro ćemo detaljno vidjeti da se izdržavanje i finansijske odgovornosti nastavljaju, čak I u slučaju razvoda.Svi troškovi su odgovornost muškarca.

Činjenica da je finansijska briga o ženi odgovornost muškarca ne znači da za nju postoje ograničenja. To ne znači da je žena neko ko traži pomoć. Mjere predostrožnosti idu u prilog ženi i imaju za cilj da se žena nikada ne pati tokom svog života. Žena je slobodna da živi kako ona želi, slobodna je da radi ili ne, zaradi novac ili ne, pokrene biznis pa čak i da vodi državu, ako želi. Njena zaštita u finansijskom smislu ne ograničava njen društveni život, njene slobode, niti je čini zatvorenikom. Ukoliko je žena pod zaštitom muškarca, to ne znači da on ima pravo da joj komanduje; Kur'an ne kaže ništa o tome da muškarac ima ovlasti da komanduje ženi. Finansijska odgovornost koja je nametnuta muškaracu ima za cilj da se osiguraju žene, das u pod posebnom zaštitom u Kur'anu, i da nikada ne pate tokom čitavog života.

Međutim, stajalište Kur'ana je takvo da žena nema takvu odgovornost prema bilo kome drugom. Kako ona ne snosi nikakvu odgovornost za izdržavanje bilo koga drugog, ona tako nema obavezu ni da se brine o sebi. Ona ne mora raditi ako ne želi; ona nema tu obavezu.

Osim toga, žena ima pravo da potroši svoje imovinu kako ona želi. Čak i ako je bogata, ona nema obavezu da doprinese kućnom budžetu. Ona nema obavezu da snosi finansijsku odgovornost za svoju djecu. Čak i ako žena je bogatija od muškarca, njegove finansijske obaveze ipak i dalje postoje.

Žena može uložiti svoju baštinu u posao, ako to želi, potrošiti je na sebe, ili je, pak, sačuvati. Ali muškarac je obavezan da iskoristi svoj udio za održavanje i brigu o ženi. Izdržavanje, blagostanje i udobnost njegove supruge, djece i sestre u potpunosti su njegova odgovornost. Sjetimo se da je ovo osmišljeno na ovaj način ne zato što je ženi nešto potrebno, nego da joj neko ne bi učinio nešto nažao.

Pogledajmo ove činjenice kako su izričito navedene u Kur'anu, jer ako su muškarac i ženadobili jednake dijele nasljedstva, onda bi ovo bilo na štetu muškarca, budući da on ima obavezu da se brine o obitelji, dok žena nema tu obavezu.

Sljedeća odredbe u ajetu je također vrlo važna, "... nakon oporuke napravite ili bilo dugove." Ako je neko preminuo i ostavio za sobom naslijeđe, onda se pri podjeli mora postupati u skladu sa pravilima o naslijeđu. Pokojnik je možda ostavio svu svoju imovinu ženi, dok možda ništa nije ostavio muškim članovima porodice: u tom slučaju, zaostavština će važiti i sve će dobiti žena.

Postoji posebna mudrost u tome da je Bog dao muškarcima finansijsku odgovornost za žene. Da je Bog tako želio, onda On takav teret ne bi dao samo muškarcima i žene bi bile odgovorne za svoje izdržavanje, pa čak i za izdržavanje svoje djece. To bi bila velika odgovornost i težak psihološki teret. No, takav teret ipak nije nametnut ženama u Kur'anu.

Ženino Pravo Na Razvod

Prvo što trebamo istaći na temu razvoda je da je praksa onih fanatika koji odbijaju priznati pravo žene na razvod apsolutno neispravna. Prema fanatičnom načinu razmišljanja, bez obzira na to koliko nesretna ili potlačena žena može biti, ona i dalje nema pravo na razvod. Zastrašujuće mentalitet fanatika - koja nastoji da ugnjetava žene i koji muškarce prikazuje kao nadređeni - trenutno djeluje u zemljama kao što su Iran i Saudijska Arabija.

Ne samo da takav način razmišljanja nema mjesta u Kur'anu, nego je to i kršenje duha Kur'ana. Nigdje u Kur'anu nema odredba koja kaže da "samo muškarac može da se razvede od svoje žene." I zaista, ajeti 228 i 241 sure Bekara govore o ženama koje su se razvele. Razvod je pravo koje je dato ženama, kao i muškarcima.

Zanimljivo, neki komentatori ili tumači Kur'ana kada pišu o razvedenoj ženi, u zagradi dodaju objašnjenje da su u pitanju "žene koje su se razvele od svojih muževa." To proizilazi iz toga što osjećaju da ajeti iz Kur'ana nisu dovoljni, ali je to i posljedica njihove nesposobnosti da se oslobode fanatične koncepcije islama, te nastojanje da prilagode ajete svom načinu razmišljanja. Već smo vidjeli da su dodaci u zagradama pokušaj da se Kur'an prilagodi radikalnom mentalitetu. Neki ljudi, koji znaju da ne mogu mijenjati ajete da bi ostvarili svoje ciljeve, pokušavaju napraviti isti efekat upotrebom zagrade. Ipak, kada zanemarimo ove komentare u zagradi, ajeti u Kur'anu nose potpuno eksplicitne poruke.

Under the fanatical mindset, women are regarded as second- class beings needing to be locked away or imprisoned. Frightening practices of the fanatical mindset, which seeks to oppress women and depict men as superior to them, are currently applied in practice in such countries as Iran and Saudi Arabia. Yet that terrible mindset is the diametric opposite of the Qur'an, and is totally incompatible with the true Islam.

Razvod I Zaštita Žene Nakon Toga

Njega i zaštita žena nakon razvoda je važna jer pokazuje koliko se superiornosti daje ženama u Kur'anu. Naš Svemogući Gospodar je zaštitio sva prava žena u okolnostima u kojima bi im mogla biti učinjena nepravda - kao što je razvod - a one su stavljene pod zaštitu za čitav svoj život. Čak i ako ju je razveo, muškarac ima odgovornost da štiti i da brine o svojoj bivšoj supruzi do kraja svog života, čak i ako žena nema potrebe za tim.

Obezbjediti Da Je Žena Sretna I Zadovoljna U Slučaju Razvoda

Za ljude kojise vode isključivo svojim nagonima, razvod znači apsolutni prestanak odnosa. Takvi ljudi vjeruju da kada dođe do razvoda, više ne postoji potreba da se brine o drugoj osob. Pošto izgube sve osjećaje ljubavi i poštovanja za osobe koje napuste, oni se brinu samo o očuvanju vlastitih interesa , te ignoriraju probleme i poteškoće s kojima se suočavaju drugi. Ovo je, naravno, moralni defekt ljudi koji ne žive po vrijednostima Kur'ana. Naš Svemogući Gospodar opisao je kako žene treba tretirati s ljubavlju i prema odgovarajućim moralnim vrijednostima nakon razvoda:

Kada pustite žene, onda ih, prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite… (Kur'an, 2:231)

O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite. (Kur'an, 33:49)

Oba ajeta odnose se na "ljubaznosti", a to znači da muškarac i dalje ima odgovornost da se ljubazno ophodi prema ženi; ona možda nema posao, finansijska sredstva, a možda nema gdje ni živjeti. Ovi ajeti stavljaju razvedenu ženu pod zaštitu, i daju mogućnosti da se ona zadrži ili oslobodi, ali sve pod uslovom da postoji ljubaznost i fino ophođenje.

Muškarac u oba slučaja mora pravilno tretirati ženu.

Pružanje Finansijske Sigurnosti Nakon Razvoda

U Kur'anu Bog zabranjuje da se razvedena žena ostavljena sama, da bude nezaštićena ili da nema finansijsku podršku. Po islamu, bez obzira da li je žena bogata ili ne, ona ipak mora imati materijalnu sigurnost nakon razvoda. Njen bivši muž ima odgovornost da to osigura.

Ajeti koji se odnose na potrebu da se osigura financijska sigurnost razvedenih žena glasi:

Raspuštenicama pripada pristojna otpremnina, dužnost je da im to daju oni koji se Allaha boje! (Kur'an, 2:241)

.. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za one koji žele dobro djelo učiniti. (Kur'an, 2:236)

Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, last dati. (Kur'an, 65:7)

Kao što se vidi u ovim ajetima, bogata osoba, ali i neko manje imućan ima odgovornost da zaštiti žene od kojih su se razveli. Čak i ako oni nikada više ne vide tu osobu, čak i ako oni nemaju materijalnih ili psiholoških očekivanja od njih, oni i dalje imaju odgovornost da ih stave pod finansijsku zaštitu i da se prema njima odnose s ljubaznošću. Svemogući Bog otkriva da materijalna sigurnost žene mora biti obezbijeđena iskreno, dobrovoljno i sa dobrim namjerama:

I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte. (Kur'an, 4:4)

There are verses of the Qur'an that impose the duty to assume financial responsibility for a divorced woman. Even if he has divorced her, a man has a responsibility to protect and take care of her until the end of her life, even if she has no need of that.

Ono Što Darujemo Ženama Ne Smijemo Uzeti Nakon Razvoda

Naš Svemogući Gospodar je otkrio u ajetima da u slučaju razvoda muškarac ne smije uzeti natrag sve što je njegova supruga dobila od njega dok su bili u braku:

Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, čineći očigledan grijeh? Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele. (Kur'an, 4:20-21)

...Nije vam Halal oduzeti bilo šta od onoga što ste im darovali… (Kur'an, 2:229)

Bog podsjeća ljude u tim ajetima das u ženidbom obećali da će se brinuti o njima; On otkriva da zbog toga obećanja nemaju pravo ništa tražiti natrag, čak i ako su dali ženama "veliku količinu." Musliman koji poštuje Kur'ana će znati da je ovo obećanje dato Bogu, te će ga zato i oodržati. U ajetu "Nije halal / dozvoljeno zadržati bilo šta ste im dali," Bog jasno zabranjuje bilo koji drugi vid ponašanja.

Garancija Da Žene Imaju Mjesto Za Život Nakon Razvoda Braka

Kako se žena ne bi našla u teškoćama nakon razvoda, I kako bi bila zaštićena, Svemogući Bog savjetuje da je muškarac drži blizu sebe. To je zato što bi mu se na taj način omogućilo da pazi na nju u opasnim vremenima. Nakon razvoda, vjernik ima veliku odgovornost da se brine o njoj, sve dok ona ne pronađe novo mjesto za život, te joj on mora osigurati zaštitu:

Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili. Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porode, a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumjevši se međusobno na lijep način. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete. (Kur'an, 65:6)

S obzirom na značaj predmeta ovdje moramo ponoviti:ove zaštitne mjere, naravno, ne znače da žena nije u stanju da se brine o sebi; to su gluposti koje iznose neki ljudi puni predrasuda s ciljem da nanesu štetu islamu. Ajeti se odnose na superiorne moralne vrijednosti. Ono o čemu se govori ovdje su moralne vrijednosti i superiornost koja se daje ženi. Briga o ženi znači čega da je ona poštovana i cijenjena. Bog pokazuje način na koji se vrijednuju i štite žene. Također je zabranjeno u ajetu "... staviti pritisak na njih kako bi ih maltretirali." Kao što je navedeno u ajetu, potrebno je"... konsultovati se zajedno ispravno i ljubazno". Bog savjetuje dobre odnose između ljudi koji su razvedeni. S obzirom na težak položaj u kojem su žene nalaze danas u društvu u cjelini, ili u društvenom životu, potreba i značaj ovih mjera preporučenih u Kur'anu postaje mnogo jasnija.

Žene Se Ne Smiju Naslijeđivati Prisilno

Jedna od zapovijedi o zaštiti žena u Kur'anu kaže da se one ne smiju naslijediti silom. Bog otkriva:

O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje Njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, Osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite ... (Kur'an, 4:19)

U ovom ajetu, Bog zabranjuje bilo kakav pritisak na žene, i bilo koje mjere koje bi mogle stvoriti poteškoće za njih u materijalnom smislu.

Vrijednosti Žene Kao Majke

Majčinstvo je pohvaljeno u Kur'anu. Poštovanje za roditelje, fino ophođenje prema njima, potreba da se štite i paze u starosti, predstavljaju posebne odgovornosti vjernicima u Kur'anu, a tu je i veliki broj ajeta na tu temu. Neki od njih glasi:

Naredili smo ljudima da budu poslušni svojim roditeljima... (Sura al-‘Ankabut, 8)

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. (Kur'an, 17:23)

U Kur'anu Bog savjetuje muslimane da tretiraju svoje roditelje s poštovanjem i ljubaznošću; ipak, majka se posebno vrednuje. Bog otkriva u još jedan ajet koji:Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14)

Zapravo, svaka majka se nekoliko mjeseci žrtvuje kako bi donijela dijete na svijet. Kao što Bog otkriva u ajetu, ona nosi bebu sa velikim poteškoćama, a onda prolazi kroz ogromnu bol kako bi rodila dijete. Zatim ona pazi da joj je dijete zaštićeno i da mu je udobno u svakom pogledu. Ona, međutim, ne očekuje nagradu za sve ovo, ona čak zanemaruje svoje potrebe. Bog nas na ovo podsjeća, i govori nam da su majke zaista dragocjene.

Klevetanje Muške Superiornosti I Gluposti O Premlaćivanje Žena

Neki ljudi traže da se dostave dokazi iz Kur'ana o muškoj superiornosti nad ženama, njihovom pravu da tuku žene, te se navode sljedeći ajet u tom pogledu:

Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik! A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten! (Kur'an, 4:34-35)

Ideja Muške Superiornostı:

Riječ "baadahum" u ajetu "Bog je napravio i jedne i druge ,"u ajetu 34 od An-Nisa ', jano govori o mješovitom društvu sastavljenom od muškaraca i žena. Dakle, pravi smisao ovdje je "Bog je napravio neke ljude i neke žene da se više od drugih ljudi i drugih žena." To znači da je Bog dao svima od njih različite sposobnosti i karakteristike.

Ovaj pasus se ne engleskom prevodi kao : "Muškarci su zaduženi za brigu o ženama, jer je Bog učinio da su oni spremniji za to i zbog toga oni troše bogatstvo na njih." Ovdje se govori o fizičkim razlikama, a ne o muškoj superiornosti nad ženama. Riječi: "... jer oni troše bogatstvo na njih" nas podsjećaju na mušku odgovornost da se brine o ženama u materijalnom smislu, kao što smo već vidjeli u nekim dijelovima. Na arapskom se to tumači kao: "Muškarci su zaduženi za žene" ili "Arrijalu qawwamoona aala annisa-ja."

Pravi smisao ovog tumačenja je da "muškarci paze žene," ili "Muškarci imaju odgovornost da se brine o egzistenciji žene."

Riječ "qawwam" u ajetu je prevedena kao "gospodar." Međutim, u svim ostalim ajetima u kojima se pojavljuje ova riječ, ona ima samo jedno značenje, "paziti i štititi." Kao što su čitaoci već vidjeli, arapski je vrlo bogat jezik, te je zato potrebno znati upotrebu i značenje riječi, posebno kako se one koriste u različitim ajetima. To se odnosi i na riječ "qawwam."

Riječ "qawwam" je izvedena iz korijena "qwm." Gledajući sve ajete u kojima se pojavljuju oblici ovog korijena, nećete naći nijedan u kojem se koristi značenje " gospodar." Doista, riječ " hukkam "se koristi za guvernera i vladara u Kur'anu. Na toj osnovi, možemo lako zaključiti da je pravo značenje riječi u ajetu " da pazi na i štiti. "

Možemo vidjeti ovo bolje kada pogledamo Kur'an u cjelini. Kao što smo već rekli, žene obično imaju superioran položaj u Kur'anu, one su slobodne, ali i zaštićene od mogućnosti bilo kakvih teškoća. Odbrana žena, njihova zaštita u materijalnom smislu spriječava ih od toga da bude izložene poteškoćama i zato je to odgovornost muškarca (ovo je objašnjeno u prethodnim poglavljima). Iz toga razloga, kao što sam pojam "qawwam" jasno kaže u ajetu o kojem smo govorili, muškarci imaju dužnost da štite žene, i to uvijek i u svim okolnostima. Ovaj ajet, koji neki fanatici žele koristiti kao dokaz za mušku superiornost, je vrlo važan i on zapravo opisuje superiornost žena.

Lažni Principi O Premlaćivanju Žena

16-year-old Malala Yousafzai was shot in the head and neck on her way home from school because of her blog in which she described the oppression of the population by the Taliban. Thankfully, Malala was restored to full health after lengthy treatment and is still fighting for the education rights of young girls.

Originalna riječ na arapskom u ajetu 34 od An-Nisa 'koji glasi: "Ako postoje žene čije se neposlušnosti bojite, možete ih ukoriti, odbiti da spavate s njima, a onda ih tući" Ovaj glagol prevode kao "tuku", a u brojnim tekstovima glasi "idribuhunn (a)." Korijen je glagol "daraba" i "daraba" može biti riječ sa najširim značenjem u arapskom. Osim što znači "pobijediti", ona također znači "kovanja novca" i "poziv na štrajk." Pogledajmo primjer na engleskom jeziku; kad netko kaže da je "zvono otišlo," to ne znači da zvono više ne funkcionira i da se ne koristi, nego da netko čeka da se otvori vrata. Kada se koriste riječi (ili fraze) sa širokim značenjem, vrlo je važno da se analizira na način da se logično promisli o riječima koje se koriste, kontekstu i pravo smislu.

Jedan od najčešće korištenih značenja riječi "daraba" je putovati i izaći. Zaista, glagol "daraba" se koristi u ajetima Kur'ana koji se odnose na putovanja, odlazak na putovanje ili odlazak negdje na određeni vremenski period. Na primjer, “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji. (Kur'an, 4:101)

I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti." (Kur'an, 20:77)

i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati (darban)... (Kur'an, 2:273)

O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o braći svojoj kada odu na daleke pute (darabu)... (Kur'an, 3:156)

Nije vam grijeh da molitvu na putovanju (darabtum) skratite... (Kur'an, 4:101)

Riječ "daraba" se očigledno ne koristi da bi značila "tući" u ovim ajetima. Ista stvar se odnosi na ajet 34 od An-Nisa ', koji razmatramo ovdje. Kada analiziramo riječ "daraba" u svjetlu ovog ajeta, postoje tri različita značenja koja moramo pogledati: 1) zvedite ih iz kuće, 2) prisilite ih da idu napolje, ili 3) tucite ih.

Da bi se shvatilo kako se riječ daraba koristi u ajetu 34 od An-Nisa ', moramo se vratiti na rečenicu: "Ako postoje žene čije neposlušnosti se bojite," na početku ajeta. Riječ "nushuz" je prevedena kao "pobuna i neposlušnost" u mnogim tekstovima. Neki komentatori koji koriste svaku priliku da uključe ideju o ponižavanju žena u ajetima o njima, pa u zagradi uključuju ideju o "poslušnosti prema muškarcima" ili daju pogrešne prevode. Ipak, riječ "nushuz" znači nevjernost, i odnosi se na mogućnost da žena flertuje s nekim ko nije njen muž ili ima nezakonite seksualne odnose. Stoga, sljedeći dio ajeta opisuje kako muž treba tretirati svoju suprugu u slučaju da mu je nevjerna. Prvo što treba uraditi je savjetovati ženi da ne bude nevjerna. Ako to ne uspije, suprug može spavati odvojeno od nje. Međutim, ako žena i dalje ustraje u nezakonitim odnosima i preljubi, onda je najbolje da se ona ukloni iz kuće u potpunosti.

Očigledno je da Kur'an, u kojem su žene posebno zaštićene, ne sadrži bilo kakve naredbe u kojima se govori da žene treba tući. Kada to pogledamo logički, znamo da ukoliko muž tuče ženu koja je nevjerna bez obzira na sve njegove opomene, on neće postići ništa drugo nego naljutit je još više, i to će stvoriti nove probleme. Međutim, uklanjanje žene iz kuće je jedno moguće rješenje. Žena može promisliti logički nakon što bude udaljena od kuće, može joj biti žao što se tako ponašala i može sve sagledati zrelije. Ajet kaže da je muž ne smije poduzeti druge mjere protiv nje ako se ona pokaje.

Prevodom koji glasi : "Ali ako vas poslušaju, ne tražite način da ih kaznite," ponovo se pokušava provući ideja da "žena sluša muškarca." Ipak, ako precizno prevodimo, možemo uvidjeti da tamo u stvari stoji "ako one poslušaju vaš savjet budu vjerne." Ovdje se ne govori o poslušnosti žene prema muškarcu, nego o vjernosti koja je dužnost oba surpužnika.

Although there are campaigns aimed at raising awareness of violence against women in the press and broadcasting media, it has to date proved impossible to prevent across the world. The reason for that is there is no activity on the level of ideas and based on the Qur'an against the fanatical mindset that represents the foundation of such violence.

Ostale Zablude O Ženama

Još jedna od zabluda koje se tiču žena, tiče se Poslanika Adama (savs) i njegove supruge. Kuran ne kaže ništa o obmani Adamove suprugenit da ga je ona navela na grijeh. Iz ajeta 11-28 Sure al-A'raf jasno je da je Šejtan onaj koji prevario Adama i njegovu suprugu.

Na isti način, Kur'an ne kaže ništa o ženi koja je stvorena iz rebra muškarca. Lažni hadisi su izvor ove tvrdnje koja je opisana u prethodnim poglavljima.

Još jedna zabluda je da je Kur'an upućen isključivo muškarcima. U stvari, više od 90% Kur'anu obraća se vjernicima izrazima poput "vi koji vjerujete", što se odnosi i na muškarce i na žene. Isto tako postoje neki ajeti upućeni samo muškarcima, ali postoje i drugi koji se bave samo ženama. Neki drugi ajeti iz Kur'ana obraćaju se izravno samo našem Poslaniku (savs).

Nonsense such as the Prophet Adam (pbuh) being deceived by his wife or woman being created from a man's rib are slanders that are nowhere in the the Qur'an. Yet much of the Islamic world is ignorant of the Qur'an.

Izreke Našeg Poslanika (Savs) Kojima Pohvaljuje Žene

Kur'an, naravno, mora biti naš vodič ako želimo da pravilno razumijemo mjesto žena u islamu. Pošto se i naš Poslanik (as) oslanjao samo na Kur'an, možemo biti sigurni u istinitost hadisa koji opisuju praksu u skladu s Kur'anom. Ovi pouzdani hadisi sadrže značenja i prakse koji su u suprotnosti sa izmišljenim hadisima koji, pak, pokazuju zastrašujući stav prema ženama i koji potpuno odstupaju od duha Kur'ana. Pogledajmo neke od hadisa koji su pouzdani zbog njihove kompatibilnosti sa Kur'anom: