“Prihvatite moju ili umrite!” To je slogan fanatika. Koncept poput demokratije za njih ne postoji, sloboda mišljenja, ljubav, poštovanje, prijateljstvo, niti saosjećanje. Neki ljudi misle da se fanatizam i njegova posljedica, radikalizam, mogu smatrati dijelom religije. Ipak, fanatizam je samostalna religija. Postoje predstavnici religije fanatizma u okviru svake ideje. Postoje fanatici u islamu, judaizmu i kršćanstvu, jednako kao što postoje u marksizmu, fašizmu i ateizmu. Svi oni zastupaju jednu te istu lažnu vjeru: “Ne sviđaju mi se tvoje ideje! Ili misli isto kao ja, ili umri!” Naročito u posljednje vrijeme, fanatizam se pokušava izjednačiti sa islamom. Zaista, pojedine grupe ovu religiju nazivaju fanatičnim islamom i svoje strahove od fanatizma ispoljavaju prema islamu u tolikoj mjeri da je islam, ibrahimovska vjera, postao je sinonim za “strah.” Islamofobija se zagovara širom svijeta. Ljudi su nesvjesni da njihov strah potječe od fanatizma, a ne od islama. Oni ne shvataju da je religija fanatizma posebna religija koju su proizveli oni koji su skloni sujevjerju u islamu. Ni radikali koji tvrde da nastupaju u ime islama, niti islamofobi koji ih se pribojavaju nisu shvatili da islam nema ništa sa ovako fanatičnom, zastrašujućom, ljubavi lišenom i religijom prepunom mržnje. Radikali u islamu su počeli pričinjaati štetu cijelom svijetu, a najviše muslimanima. Fraza “umjereni islam” je izmišljena iz ovog razloga. Kao da postoji takvo nešto poput divljeg islama s jedne strane, i umjerenog modela islama s druge, pa se muslimani koji se protive divljaštvu radikala počinju oslovljavati sa “umjereni muslimani.” Oni koji se protive islamu dive se zagovornicima umjerenog islama, ali i smatraju slabijima u odnosu na radikale. Oni smatraju da pojedini ljudi koji preferiraju mir pokušavaju da smekšaju divlju religiju (sigurno je islam iznad toga). Čak su ovo nazvali i “reformom islama,” a zagovornike umjerenog islama “reformatorima.” Međutim, niko nije uspio da im pokaže da se ne radi o reformi, nego da je to zapravo istinski islam. Iako se protivnici islama dive “reformatorima,” lažna snaga radikalizma i nasilja prevladavaju i čine da se to smatra pravim islamom.
