Kur’ansko, Viđenje Vjernika

Odnos Prema Prijateljima I Porodici

Vjernik se zahvaljuje Allahu kada se sjeti svojih roditelja koji su proveli mnogo vremena i truda brinući se o njemu tokom svih godina od momenta kada je došao na ovaj svijet.

Osoba koja slijedi Kur’an trudit će se da uvijek bude svjesna da je Allah stvorio njene roditelje i podario im Svoju milost i suosjećanje kao i ljubav prema djeci. Allah je stvorio nit ljubavi između roditelja i djece koju oni odgajaju od rođenja pa do trenutka kada postanu odrasli ljudi. Roditelji se nikada ne umore od zadovoljstva koje im pruža briga za djecu i gledanje kako odrastaju. Allah naglašava važnost porodice u čovjekovom životu:

Naš gospodar kaže da se trebamo lijepo odnositi prema roditeljima:

Prema ovim ajetima, vjernik će pokazati pažnju prema roditeljima i poštovati ih, gajit će duboku ljubav za njih, bit će blag prema njima i truditi se da osvoji njihova srca lijepim i mudrim riječima. Allah nam opet u Kur’anu pokazuje kako moramo biti pažljivi prema roditeljima:

U ovom ajetu, Allah nam govori u kojoj mjeri trebamo biti strpljivi s roditeljima. Riječima, Ne reci im ni: " Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim, Allah zabranjuje vjernicima iskazivanje i najmanjeg nepoštovanja prema njihovim roditeljima ili njihovo zapostavljanje. Zbog toga su vjernici uvijek pažljivi prema roditeljima i imaju puno poštovanja i tolerancije.

Učinit će sve moguće da se njihovi roditelji osjećaju ugodno, i da im nikada ne manjka poštovanja i pažnje. Imat će u vidu poteškoće i brige koje nosi starost i potrudit će se da im pruže sve što trebaju s velikim razumijevanjem, čak i prije nego, zatraže. Učinit će sve što je u njihovoj moći da njihovi roditelji budu zadovoljni, i duhovno i materijalno. I šta god da se desi, neće ih prestati poštovati.

Postoje situacije s kojima se neki vjernici moraju suočiti kada je u pitanju njihov odnos sa roditeljima. Osoba koja je vjernik može imati roditelje koji su odabrali da budu bezbožnici. U tom slučaju on će ih pozvati s istim stavom, punim poštovanja, da slijede Pravi put. Riječi Ibrahima, a.s., svome ocu, koji je bio idolopoklonik, pokazuju nam kakav pristup mi trebamo imati u takvim okolnostima:

Također, kada neki pojedinci vide da im roditelji stare i gube snagu, oni im okreću leđa kada im je potrebna pomoć i pažnja.. Nije teško vidjeti da je takvo ponašanje danas veoma često. Često susrećemo stare ljude koji su u veoma lošoj poziciji, i materijelno i duhovno, a ostavljeni su da žive sami. Ako o tome razmislimo, znat ćemo da problem leži u neslijeđenju Kur’ana.

Onaj ko prihvata Kur’an kao svoj vodič, ponaša se prema roditeljima, drugim članovima porodice i svima koji ga okružuju s milošću i suosjećanjem pozvat će svoje rođake, prijatelje i druge poznanike da žive u skladu s učenjem Kur’ana, jer Allah naređuje onima s vjerom da govore o islamu svojim bližnjima:

I opominji rodbinu svoju najbližu. (Eš-Šuara, 214)

Sreća je uvijek prisutna u porodici koja živi u skladu s kur’anskim uputama, i Poslanikovim, a.s., sunnetom. Vikanje, svađu i nepoštovanje koje danas vidimo u neskladnim porodicama, nikada nećemo primijetiti kod vjernika. U takvoj zajednici svi uživaju kada provode svoje vrijeme s porodicom. Djeca poštuju roditelje i vole ih svim srcem. Porodica gleda djecu kao odgovornost datu od Allaha i brine se o njima. Kada kažemo porodica, onda nam riječi kao što su: toplina, ljubav, sigurnost i uzajamna podrška, padaju na pamet. Ali, korisno je spomenuti opet, da ovo stanje možemo postići samo ako smo iskreno u islamu i ako se bojimo Allaha.

Odnos Prema Blagodatima

Vjernici koji stave u stranu svoje uobičajene poglede i posmatraju svoju okolinu razumjet će da je sve što vide Allahova blagodat.

Shvatit će da su oči, uši, tijelo, sva hrana koju pojedu, čisti zrak koji udišu, kuće, stvari koje posjeduju, pa čak i mikroorganizmi i zvijezde, njima na usluzi. Ove su blagodati isuviše brojne da bi se nabrojale. Kako naš Gospodar kaže u sljedećem ajetu, nije čak ni moguće razvrstati ni izbrojati sve te blagodati:

Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati, - Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (En-Nahl, 18)

Vjernik može regularno koristiti sve blagodati koje su mu date na ovom svijetu, ali ga one nikada neće zavesti toliko da zaboravi na Allaha, na onaj svijet ili na Kur’an. Bez obzira koliko imao uspijeha, novca, moći, to ga nikada neće učiniti nemoralnim i arogantnim, odnosno zbog tih stvari nikada ne bi prestao da slijedi Kur’an. Svjestan je da su sve ove stvari blagodati od Allaha, i ako On želi, može ih uzeti natrag. Vjernik je uvijek svjestan da su blagodati ovog svijeta prolazne i ograničene, da su to testovi koji su samo odraz stvarnih blagodati Dženneta.

Za nekoga ko slijedi Kur’an blagodati ovog svijeta, poput nekretnina, posjeda i visokog položaja u društvu, samo su sredstva putem kojih će se približiti Allahu i zahvaljivati Mu se. Iz ovog razloga, njemu nikada nije cilj posjedovati dunjalučke blagodati jer zna da će u njima uživati samo određeno vrijeme. Naprimjer, jedna od najdugotrajnijih blagodati koja čovjeku može poslužiti u ovom životu jeste kuća, ali ona nam služi nekoliko decenija života čak, i u najboljem slučaju. Kada čovjekovom životu na ovom svijetu dođe kraj, on odlazi i ostavlja kuću koju je volio, vrednovao i cijeli život naporno radio da bi je zadržao. Nema sumnje da smrt obilježava definitivni rastanak između čovjeka i ovozemaljskih blagodati.

Vjernik zna da je Allah stvarni Posjednik svih blagodati koje su mu date i da one dolaze jedino od Njega. On čini sve što može kako bi se zahvalio Gospodaru Koji ih je stvorio, i kako bi pokazao svoje poštovanje. Da bi Mu se odužio za nebrojene blagodati, uvijek će se truditi da Mu se zahvali kroz svoj govor i svoja djela. Prisjećat će se Allahovih blagodati i govoriti i drugim ljudima o njima. Slijedi nekoliko ajeta koji govore o tome:

Neki ljudi prije nego što se zahvale čekaju na neku posebnu blagodat, da neki veliki problem bude riješen. Ali ako razmisle na trenutak, shvatit će da je svaki momenat njihovog života ispunjen blagodatima. Mnoge od njih, kao što su naprimjer život, zdravlje, inteligencija, savjesnost, pet čula, nikada nas ne napuštaju. I trebamo se zahvaliti za svaku pojedinačno. Ljudi koji zanemaruju sjećanje na Allaha i dokaze Njegovog stvaranja ne cijene vrijednost blagodati dok ih imaju, ne zahvaljuju se na njima, počnu ih cijeniti tek kada ih izgube.

Ali vjernici uviđaju koliko su bespomoćni, koliko su im potrebne te blagodati. Uvijek zahvaljuju Allahu na njima. Vjernici ne zahvaljuju Allahu samo za bogatstvo, imanja i kuće, već znajući da je Allah Vlasnik i Rukovodilac svega, oni našem Gospodaru zahvaljuju za svoje zdravlje, dobar izgled, znanje, inteligenciju, za ljubav prema njihovoj vjeri i gađenje prema neznaboštvu, zbog toga što su na Pravom putu, jer se druže s pravim muminima, jer imaju sposobnost razumijevanja, shvatanja i percepcije, kao i za duhovnu i fizičku snagu. Odmah se zahvale Allahu kada vide nešto lijepo ili kad urade dobro neki posao, kada dobiju nešto što su željeli, čuju lijepe riječi ili posvjedoče nekom lijepom djelu, kao i na mnogim drugim nebrojenim blagodatima. Sjećaju Ga se kao Onog Koji suosjeća i Koji je milostiv.

Ako vjernik, kada se zahvaljuje, pokaže da ga blagodati koje je dobio neće učiniti pohlepnim, arogantnim ili umišljenim, Allah će mu ih podariti još više. Allahova izjava u Kur’anu govori o tome:

…i kad je Gospodar vaš objavio: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti”. (Ibrahim, 7)

U isto vrijeme, sve blagodati su dio testa na ovome svijetu kroz koji ljudi prolaze. Iz ovog razloga, vjernici, pored toga što upućuju zahvalu, koriste blagodati kako bi učinili dobra djela, oni ne žele biti škrti i skrivati bogatstvo. To je zbog toga što je ljudima koji skupljaju i sakrivaju bogatstvo Allah odredio mjesto u Džehennemu. Naš Gospodar nas opominje u Kur’anu:

Kao odgovor na pitanje čega bi ljudi trebali da se odreknu, Allah preporučuje da dajemo “ono što prevazilazi vaše potrebe” (El-Bekara,19). Kur’an zahtijeva od vjernika da dio onoga što zarade, a što je mimo njihovih potreba, odvoje u dobre svrhe. Uobičajeni minimum predstavlja zekat, koji sakuplja predstavnik zajednice kako bi se podijelio siromašnima i gladnima i svim drugima koje Allah spominje u ajetu o zekatu. Allah dalje naglašava da to nije obaveza, ali se preporučuje.

Svaki će vjernik iskoristiit blagodati od Allaha na najbolji način kako bi osvojio Njegovu naklonost. Njegova je odgovornost da ono što je dobio ulaže u dobra djela koja je Allah naredio. Pored ovoga, vjernik koristi i svoje tijelo da osvoji Allahovu naklonost i trudi se na Njegovom putu u nadi se da će osvojiti Njegovu milost i otići u Džennet:

Društvo u kojem pojedinci žive u skladu s propisima Kur’ana i Poslanikovog sunneta, imat će putem njihovog zekata i dobrovoljnih akcija smanjen procenat nasilja, krađa kao i drugih kriminalnih aktivnosti uzrokovanih siromaštvom, glađu, besparicom i drugim sličnim problemima. Na ovaj način, ako Bog da duhovni mir i zdravlje, oni će dostići najveći mogući nivo.

Odnos Prema Lijepom

Sve što vidimo jesu Allahove blagodati i milost: beskrajne rijeke koje teku, mjesta s divnim pogledom, bašče s fascinantnim bojama, ljudska ljepota, estetske kompozicije, zapanjujuća umjetnička djela. U svakoj od ovih blagodati na dunjaluku postoji nagovještaj Allahovog stvaranja. Vjernik će gledati svu ljepotu na ovom svijetu kao odraz originala i kao model navjestitelj dobrih vijesti :

Zato što su izobilje, raskoš i ljepota osobine Dženneta, njihove imitacije na ovom svijetu podsjećaju nas na Džennet. To povećava vjernikovu želju da ga dokuči, ali nevjernici su skoncentrisani samo na ovaj život i ne razmišljaju o onom svijetu.

Koliko god blagodati na onom svijetu ličile dunjalučkim, one su uzvišenije jer su stvarne i vječne. Allah je Džennet učinio savršenim i ispunio ga bezbrojnim blagodatima. Osobu koja slijedi Kur’an će sve što vidi navoditi na razmišljanje o stvaranju i savršenstvu Dženneta. Kada pogleda u nebo, mislit će na Džennet prostran kao nebesa i Zemlja (Ali Imran, 133); kada ugleda lijepe kuće, mislit će na džennetske odaje, ispred kojih će rijeke teći (El-Ankabut, 58); kad ugleda prelijepi nakit, mislit će o ukrasima Dženneta: zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim (Fatir, 33); kada ugleda lijepu odjeću, mislit će o džennetskoj odjeći načinjenoj od najljepše svile i bogatog veza (El-Kaf, 31); kada proba ukusnu hranu i piće, mislit će na rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeđeno (Muhammad, 15); kada ugleda lijepu bašču, mislit će o Bašči: …modrozelena (Er-Rahman, 64); kada ugleda lijep namještaj, mislit će o: divanima izvezenim (El-Vakia, 15) u Džennetu.

Razlog za ovakvo razmišljanjje jeste što su za osobu koja vjeruje sve lijepe stvari na svijetu izvor velikog zadovoljstva i prilika za zahvalnost, bez obzira da li ih imala ili ne. U isto vrijeme, one su bitan izvor zadovoljstva koje će povećati njihovu čežnju za Džennetom kao i njihov trud da ga zasluže.

Vjernik koji slijedi Kur’an neće biti ljubomoran kada vidi da je neko bogatiji ili privlačniji od njega. Naprimjer, za razliku od mnogih ljudi, on neće požaliti što nema lijepu kuću, jer jedan od osnovnih ciljeva u životu vjernika jeste da dosegne vječnu ljepotu, a ne prolaznu. Njegov je pravi dom Džennet. Allah nas opominje u Kur’anu:

Gospodar njihov šalje im radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u džennetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati. (Et-Tevba, 21)

Oni koji izbjegavaju učenja Kur’ana zanemaruju činjenicu da je njihova stvarna domovina Džennet i strastveno su vezani za prolazna dunjalučka uživanja. Njihovi osnovni ciljevi jesu da ljudi lijepo govore o njima, da budu poštovani i cijenjeni, da povećaju svoja materijalna bogatstva i da žive ugodan život.

Tokom života, oni neprestano trče za prolaznim, nebitnim i varljivim dunjalučkim vrijednostima. Kada vide lijepe stvari koje na mogu da posjeduju, postaju još više ljubomorni, pohlepni i tužni. Oni ne uživaju kada borave u prelijepoj kuće koja ne pripada njima. Misli su im okupirane pitanjima poput sljedećih: “Zašto ja nisam ovako bogat?” i: “Zašto ja nemam ovako lijepu kuću?” Za ovakve ljude, lijepe stvari na ovom svijetu izvor su frustracije, jer oni smatraju da moraju posjedovati lijepe stvari kako bi u njima uživali.

Ali oni koji slijede Kur’an znaju kako da cijene lijepe stvari bez obzira da li ih posjeduju ili ne. Naprimjer, Allah može vjerniku dati kao test da ne živi u bogatom kraju, ili čak da ga nikada i ne vidi. Ali on shvaća da postoji razlog zbog kojeg mu se to dešava. Vjernik zna da ne mora ići na takva mjesta da bi vidjeo ljepote Allahovog stvaranja. On će sa svojom posebnom percepcijom i razumijevanjem primijetiti Allahove neuporedive ljepote na svakom mjestu i u svakom momentu. Raskoš zvijezda noću i njihova neuporediva ljepota, kao i boja i oblik ruže dva su primjera koja svako može vidjeti i cijeniti svaki dan.

Kao što smo ranije naveli, žudnja koju vjernici osjećaju za Džennetom čini da mijenjaju svoju sredinu za mjesto koje će ih podsjećati na Bašču. I, zaista, Džennet je umjetničko djelo ljepše nego što iko može da zamisli, s predivnim pejsažom i ljepotama koje niko na Zemlji ne bi mogao da izmisli. Ali musliman koji živi u skladu s Kur’anskim propisima iskoristit će sva sredstva koja su mu na raspolaganju da uljepša svoju okolinu. Iz Kur’ana saznajemo da je Sulejmanova avlija bila popločana staklom (En-Neml, 44), a kuća mu je bila ukrašena visokim stubovima i statuama, velikim posudama poput cisterni i velikim ugrađenim posudama za kuhanje. (Saba, 13) U Kur’anu, Allah takođe kaže da je Ibrahimova, a.s., porodica imala veliku kraljevinu (En-Nisa, 54)

Allahovi poslanici, koji su bili na visokim pozicijama, a neki čak i s velikim bogatstvom, koristili su sve te blagodati onako kako je Allah odredio. Oni su iz ovog razloga uzdizani u Kur’anu. Vjernici uzimaju sve poslanike kao primjer i trude se da kao prave evlije, (bliži Allahovi prijatelji) usmjeravaju blagodati onako kako je Allah odredio.

Reagovanje Na Negativne Događaje

Čovjek se može susresti s različitim poteškoćama tokom dana. Ali bez obzira kakve teškoće imao, vjernik se stavlja u Allahove ruke i misli: “Allah nas testira u svemu onome što radimo i mislimo u dunjalučkom životu. Ovo je veoma važna činjenica koju nikada ne smijemo zaboraviti. Kada se suočimo sa poteškoćom, ili kada mislimo da stvari ne idu najbolje, ne smijemo nikada zaboraviti da je naš Gospodar stavio ovu teškoću na naš put da bi provjerio našu reakciju.”

Čovjek se može susresti s različitim poteškoćama tokom dana. Ali bez obzira kakve teškoće imao, vjernik se stavlja u Allahove ruke i misli:

U Kur’anu, Allah kaže da svaka teškoće s kojom se susretnemo dolazi od Njega:

Sve što iskusimo jeste Allahovo određenje i korisno je za vjernika, i na ovom i na onom svijetu. Ovo je jasno onome ko posmatra kroz vjeru. Naprimjer, postoje mnoge koristi kada vjernik izgubi nešto što je volio. Naizgled se čini da je to nesreća ali to može biti trenutak kada će vjernik uvidjeti svoje greške, povećati svoju svjesnost, i shvatiti da mora biti oprezniji u nekim stvarima. Druga pozitivna strana ove nesreće jeste to što ona podsjeća čovjeka da on ustvari ništa ne posjeduje, a da je vlasnik svih stvari samo Allah, dž.š.

Ovo važi za male i velike stvari koje se dešavaju u svakodnevnom životu. Naprimjer, kao rezultat nesporazuma ili nečijeg nemara, plata može biti pogrešno isplaćena, posao na kojem neko radi na kompjuteru satima može biti izgubljen u jednom trenutku zbog pada sistema, mladi student može se razboljeti i propustiti prijemni ispit na fakultetu za koji se mnogo pripremao, zbog birokratskih transakcija, neko može provesti dane čekajući u redu, a dokumenti možda nikada neće biti obrađeni, što uzrokuje zastoj; isto tako, osoba koja hitno mora biti na nekom mjestu može propustiti autobus ili avion. Ovo su nezgode koje se mogu svakom dogoditi i mogu nam usporiiti planove.

Ali mnogo je lijepog u ovakvim doživljajima, ako na to gledamo iz ugla nekoga ko vjeruje. Iznad svega, vjernik ima na umu da Allah testira njegovo ponašanje i izdržljivost, da će umrijeti i da mu je sekiracija gubljenje vremena, jer zna da mora polagati račun na onome svijetu. On zna da uvijek ima neko dobro u stvarima koje se dešavaju. Nikada ne gubi nadu, nego moli Allaha da mu olakša posao i da sve ispadne dobro. I kada poslije teškoće dođe olakšanje, on se zahvaljuje Allahu jer je uslišio njegove molbe.

Osoba koja započne dan s ovim na umu neće izgubiti nadu ma šta da se desi. Ona neće postati nervozna, strašljiva ili očajna, a ako i na momenat zaboravi Allaha, brzo Ga se sjeti i okrene Mu se. Svjesna je da je Allah stvorio ove stvari iz dobrog i korisnog razloga. Vjernik neće misliti na ovaj način kada nešto ozbiljno treba da se desi, već, kako smo i rekli prije, u svemu malom i velikom što mu se dešava.

Naprimjer, zamislite osobu koja ne napreduje dovoljno u važnom poslu, u zadnjoj minuti, taman kada treba završiti, ona se suoči s ozbiljnim problemom. Ta osoba puca od bijesa, postaje nervozna i očajna i ima i druge negativne reakcije. Ali neko ko vjeruje da u svemu postoji nešto dobro pokušat će spoznati ono što mu Allah pokušava reći ovim događajem. Može zaključiti da je Allah privukao njegovu pažnju da bi sljedeći put bio pažljiviji o tom pitanju. U tom će slučaju preduzeti sve neophodne mjere i zahvaliti Allahu što je spriječio, možda, još veću štetu u tom poslu.

Ako propusti autobus dok ide negdje, mislit će zato što kasni, jer nije uhvatio autobus, da je izbjegao neku nesreću. Ovo su samo neki primjeri. On može misliti da postoje i neki drugi slični razlozi. Ovakve stvari mogu nam se desiti milion puta u svakodnevnom životu. Ali važna stvar jeste sljedeća: naši planovi neće se uvijek odvijati onako kako smo mi zamislili. Stvari mogu krenuti u sasvim drugačijem smjeru od onog koji smo planirali, ali to može biti korisno za onoga ko stavlja svoju sudbinu u Allahove ruke i trudi se pronaći uzvišene razloge za sve što mu se dešava. Allah otkriva sljedeće u Kur’anu:

Kako Allah kaže, mi ne znamo šta je korisno ili štetno, ali Allah zna. Čovjek se mora sprijateljiti i počiniti Allahu, Najmilosnijem i Svesuosjećajnom. U ovom dunjalučkom životu, čovjek može izgubiti sve što posjeduje u jednom trenutku. Može izgubiti kuću u požaru, investicije u ekonomskoj krizi ili vrijedne stvari u nesreći. Allah kaže u Kur’anu da će ljudi proći kroz ovakve testove:

Allah kaže ljudima da će biti podvrgnuti različitim testovima i da će primiti dobru nagradu za izdržljivost u teškim okolnostima. Naprimjer, kada osoba izgubi nešto i ne može to naći, izdržljivost koju Allah opisuje u Kur’anu jeste ako sebe potpuno stavi u Allahove ruke i preda se njegovoj volji od trenutka kada sazna da je izgubljeno ono što je imao, bilo to mnogo vrijedno ili ne, vjernik ne zaboravlja da je Allah sve napravio i ne dozvoljava da mu stav ili ponašanje postanu nestabilni.

Čovjeku se mogu desiti i veći gubici. Naprimjer, ako neko izgubi izvor primanja od kojih mu je zavisila egzistencija, za njega je to velika nesreća ako smatra da mu budućnost od toga zavisi. Mnogi su ljudi odgojeni tako da misle je veoma bitno imati dobar posao.

Ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno. (Hud, 56)

Oni provode svaki trenutak života trudeći se da nađu bolji posao ili unapređenje na poslu koji već imaju. Pa, ako izgube posao, dani su im ispunjeni depresijom i tjeskobom i životi su im, kako kažu, okrenuti naopačke.

S druge strane, vjernik zna da ga samo Allah opskrbljuje dnevnim potrebama, i da su njegovi izvori primanja samo za ovu svrhu. Drugim riječima, za vjernika su blagodati koje mu je Allah dao samo sredstva da preživi i ništa više. Zbog toga, ako vjernik ostane bez primanja, prihvatit će to stoički i ponizno. U takvim situacijama bit će čvrst i molit će se i staviti svoju sudbinu u Allahove ruke. On nikada ne zaboravlja da mu Allah daje hranu i da je može uzeti kada god On to poželi.

Osoba čiji je vodić Kur’an, odmah će uspjeti da kontroliše svoje misli i ponašanje ako izgubi izvor primanja, ako je povrijeđena, ako ne može pohađati školu koju bi voljela pohađati ili ako se nađe u nekim sličnim okolnostima. Razmislit će da li je njenim ponašanjem Allah zadovoljan, i sljedeće mu misli, možda, prođu kroz glavu:

“Da li sam bio dovoljno zahvalan za sve vrijednosti koje sam imao, a potom izgubio?”;

“ Da li sam bio nepravedan ili nezahvalan za blagodati koje sam dobio?”;

“Da li sam zaboravio na Allaha i na onaj život jer sam bio isuviše vezan za materijalne stvari?”;

“Jesam li bio umišljen ili arogantan zbog mog bogatstva i jesam li se udaljio od Allahovog puta i uputa Kur’ana?”;

“Jesam li htio izazvati divljenje kod ljudi umjesto tražiti Allahovo odobrenje, ili sam težio zadovoljiti svoje želje i potrebe?

Vjernik će dati iskrene i poštene odgovore na ova pitanja. U skladu s odgovorima, pokušat će popraviti ponašanje kojim Allah nije zadovoljan i molit će Allaha da mu pomogne u tome. Prići će Allahu s dubokom iskrenošću. U Njemu će tražiti utočište od svih loših stvari koje je uradio iz zaboravnosti ili nepristojnosti. U Kur’anu, Allah opisuje način na koji se mole oni koji vjeruju:

Dok prolazi kroz testove, čovjeka mogu snaći mnoge nedaće, jedna za drugom. Ali pravi vjernik zna da postoji razlog za ono što mu se događa. Jedan od najvažnijih razloga jeste duhovna snaga koja dolazi s poteškoćama:

Za vjernika, teške situacije koje mu se neprestano dešavaju tokom dana način su da se sjeti da se nalazi na mjestu gdje je testiran kako bi postao bliži Allahu, kako bi sazrio i prigrlio kur’anske upute. Svjestan je da ga Allah uvježbava na ovaj način i priprema za beskrajne blagodati života koji slijedi.

Ponašanje Tokom Bolesti

Osoba koja je svjesna svoje vjere, bit će strpljiva i stavit će se u Allahove ruke kada god je bolesna jer shvata da je bolest test od Allaha, isto kao i zdravlje. Shvaća da su iskušenja i patnje testovi od Allaha isto kao i zdravlje, bogatstvo i lagodan život, a ovi su drugi sigurno mnogo teži i ozbiljniji.

Iz ovog razloga, ma koliko nesrećan bio, on će biti izdržljiv i nastaviti iskreno da se moli Allahu. On zna da je Allah stvorio bolest i da je samo On može i izliječiti. U Kur’anu, Allah uzdiže izdržljivost vjernika tokom bolesti i navodi je kao osobinu “iskrene posvećenosti”:

Vjernik će također pokazati svoju izdržljivost tako što će uzeti terapiju koja mu je neophodna za izlječenje. Neće biti emocionalan ili djetinjast i privlačiti pažnju ljudi oko sebe. Svjesno će se prepustiti terapiji i koristiti lijekove koji su preporučeni za njegovu bolest. Ovakvo će ponašanje ustvari biti molitva Allahu. U isto vrijeme, a kao rezultat njegovog slijeđenja Kur’ana, on će se neprestano moliti Allahu da mu pomogne i izliječi ga. U Kur’anu, Allah daje Ejuba, a.s., kao primjer ovakvog ponašanja u vjeri:

Neophodno je naglasiti da svi lijekovi koji se koriste predstavljaju brži put do ozdravljenja. Ako Allah želi, On će učiniti liječenje uspješnim. Allah je Onaj Koji stvara medicinske lijekove koji se koriste tokom liječenja kao što su gljivice, životinjske i biljne sirovine i sve drugo što ide u sastav lijekova. Kratko rečeno, samo Allah stvara lijek. U Kur’anu, Allah nam to govori kroz govor Ibrahima, a.s.:

Ali članovi bezbožnog društva odmah pokazuju otpor kada su bolesni. Ponašaju se u suprotno od realnosti kada kažu, “Zašto se ovo moralo desiti meni?” Osoba koja razmišlja na ovakav način nikada se ne može staviti u Allahove ruke kada je bolesna ili posmatrati to kao prednost.

Ali vjernici misle o razlogu zbog kojeg su se razboljeli i smatraju to dobrom prilikom da se približe Allahu. Još jednom shvate kako je zdravlje velika blagodat i koliko su ljudska bića bespomoćna. Čak i najobičnija bolest poput prehlade može nas natjerati da ležimo u postelji. U ovakvoj situaciji, ma koliko moćni, poštovani ili bogati bili, mi smo bespomoćni i moramo se odmarati i koristiti lijekove. U ovakvim uvjetima, mi uviđamo koliko trebamo Allaha, i bolest nam je način da se sjetimo Allahovog imena i da Mu se približimo. A za vjernika svaka je bolest opomena da je svijet prolazan, a da su smrt i onaj svijet svakim danom bliže.

Ponašanje u Nepovoljnim I Teškim Situacijama

S vremena na vrijeme čovjek se može naći u neugodnim situacijama, naprimjer, u uglu ulice ispunjene smećem, u smrdljivoj kuhinji ili na uskim, mračnim, pljesnivim mijestima. Za vjernika, čak i prljava i neugodna mjesta imaju svoju svrhu. Ona ga podsjećaju na Džehennem i njegovu prljavštinu koja premašuje sve što postoji na ovom svijetu. U Kur’anu, Allah otkriva da je Džehennem mjesto tame, prljavštine i pljesnivosti: A oni nesretni - ko su nesretni?! Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj i u sjeni dima čađavog, u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine. (El-Vakia, 41-44)

Osoba koja zna ove ajete, odmah će se moliti Gospodaru da ga oslobodi užasa Džehennema i molit će za oprost grijeha koje je počinio.

A Vjernik koji je ovoga svjestan odmah će razumjeti u čemu je pogriješio i okrenuti se Allahu, obavit će čišćenje, iskupiti se za svoje greške i neće napraviti istu grešku ponovo.

Prema Allahovom opisu u Kur’anu, Džehennem je smrdljivo, skučeno, bučno, mračno, čađavo, vlažno, zagušljivo mjesto. Postoje još opasniji dijelovi u njemu, s vatrom koja prži i prodire svuda. Džehennem ima najodvratniju hranu i piće. Odjeća je od vatre, a bolovi su neprestani. Džehennem je mjesto gdje je koža spržena, mjesto iz kojeg ljudi preklinju da budu pušteni i žele umrijeti samo da bi izbjegli bol. Ali oni su već umrli i ne mogu ponovo umrijeti. U nekim segmentima, Džehennem može biti upoređen sa svijetom kakav je opisan u filmovima poslije nuklearnog rata. Ali tama opisana u ovim filmovima ne može biti upoređena s užasnom prljavštinom i depresivnim ambijentom Džehennema. Ovo je samo poređenje, a Džehennem je puno gori od najgoreg mjesta koje se može zamisliti na ovom svijetu.

Mjesta na ovom svijetu koja su skučena, prljava, mračna i vrela velike su kušnje za ljudski duh. U Džehennemu ova klaustrofobična atmosfera jeste mnogo gora. Oni koji su na ovom svijetu razradili metode zaštite od vatre bit će bespomoćni u Džehennemu, gdje je vrelije i od najvrelije pustinje, depresivnije i prljavije nego u najtamnijoj i najvlažnijoj ćeliji. Kao što naš gospodar navodi u Kur’anu, vrelina prodire i u najtananije čovjekove ćelije. Za grješnike nema zaštite niti oslobođenja od kuljajuće vatre. Uz sve to, U Džehennemu su čula mnogo osjetljivija nego na ovom svijetu. Na ovom svijetu, većina se bolova smanjuje poslije nekog vremena, rane zacjeljuju, pa čak i ožiljci od veoma ozbiljnih i bolnih opekotina zacijele nakon određenog vremena. Čovjek osjeća kako ga džehennemska vatra probada neprestano i veoma bolno i ova bol nikada ne prestaje, osim ako Allah to ne poželi.

Na sljedećim primjerima možemo napraviti osvrt na prljava i neuredna mjesta: mjesto može biti prljavo zbog nečije zaboravnosti ili nemara. Ali čim vjernik ugleda ovu nečistoću, on shvaća koliko je Allah milostiv prema njemu i kako je bio nezahvalan, on shvaća da mu je Allah dao idealno mjesto na kojem će živjeti i da je on gost na tom mjestu. Zbog toga, on shvaća da mora pažljivo zaštititi svaku blagodat koja mu je data i pokazati zahvalnost u poslu koji radi. Inače, svako drugačije ponašanje neće naići na Allahovo odobravanje.