A zašto se vi ne biste borili na Allahovom Putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!" (An-Nisa', 75)
Proučimo li pažljivo Kur'an, uočit ćemo da je, u područjima u koja je Allah, dž. š., slao poslanike, prije njihovog dolaska, u socijalnom i moralnom pogledu, vladala velika propast. A uporedo sa dolaskom poslanika njegovi sljedbenici živjeli su u blagostanju, berićetu i miru koje je donijela vjera. U periodima nakon poslanika, jedan dio ljudi se osilio zbog ovakvog stanja i, udaljavanjem od vjere, okrenuli se prema nevjerovanju. Zlostavljali su se pronalaskom drugih božanstava mimo Allaha, dž. š., i, opet, vlastitim rukama, sami sebi priređivali kraj.
Nakon osvrtanja na privrženost i iskrenost poslanika prema Allahu, dž. š., u kur'anskoj suri Al-Maryam, Allah, dž. š., nam saopćava da su pokoljenja nakon njih sasvim izgubila svoja vjerovanja i da su krenula za svojim strastima. U ajetima koji govore o ovim pokoljenjima kaže se slijedeće:
To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali. A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći (Maryam, 58-59)
Allah, dž. š., je različitim nedaćama upozoravao ove ljude koji su se udaljili od svoje vjere, koji uopće ne razmišljaju o razlogu svog stvaranja i o odgovornostima prema svome Stvoritelju. Zauzvrat ovakvim njihovim djelima, dokinuo je blagodati kojima su bili obdareni i, u skladu sa ajetom "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje - taj će teškim životom živjeti..." (Ta-Ha, 124), dao im mučan i težak život. Ovim narodima koji su nakon vjerovanja skrenuli u nevjerovanje "težak život" Allah, dž. š., priređivao je na različite načine. Nerodnost, nestašica u poljoprivrednim proizvodima i robi i duhovne nevolje nastale uslijed moralne degeneriranosti i pada, ekonomske i socijalne krize koje su dolazile zbog političke nestabilnosti, samo su neki od tih načina.
A zbog ateističkih sistema koji su nad njima imali nadmoćnost, ovi ljudi su bili podvrgnuti različitim presijama i stradanjima. Kao primjer ovakvog nepravednog despotskog sistema u Kur'anu se ističe faraonov period. Dok je faraon živio u raskošnom bogatstvu i izobilju, svom narodu činio je veoma velike patnje i izazivao nered. Ova situacija se u Kur'anu saopćava na slijedeći način:
Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao; doista, je smutljivac bio! (Al-Qasas, 4)
U ovakvim periodima ekonomske i socijalne krize, kada vlada nepravedna vlast, ljudi uvijek osjećaju potrebu za spasiteljem koji će urediti negativne smjerove aktualnog sistema u kome se nalaze, koji će osigurati pravdu, mir i sigurnost i koji će ih izvesti na pravi put.
Sinovi Israilovi su, također, nakon Musaa, a. s., bili suočeni sa istim poteškoćama, sa tiranskim vladarima, od kojih su trpili veliki zulum. Protjerani su iz svojih domova i zavičaja i shvatili da ih iz ove situacije u kojoj su se nalazili ne mogu spasiti ni njihova božanstva, kojima su se klanjali, ni imeci, a ni njihovi preci. U ishodu toga, od Allaha, dž. š., zatražili su vladara za borbu protiv ovog okrutnog režima. Allah, dž. š., odgovorio je na ove njihove zahtjeve i, kao vladara, poslao im Taluta. U suri Al-Baqara kaže se slijedeće:
Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu Putu borili!" - "Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?" - reče on. - "Zašto da se ne borimo na Allahovom Putu" - rekoše - "mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?" A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni (Al-Baqara, 246)
Ono što razumijemo iz kur'anskih kazivanja o proteklim narodima je da je u velikoj mjeri slično ono što ih je zadesilo. Način življenja ljudi, stanje u kome su se nalazili, slanje poslanika kao opominjača, a, na kraju, i njihovo uništenje zasnovani su na istoj osnovnoj logici.
Isto tako, i u savremenim društvima uočljivo je jedno veoma brzo narušavanje, izopačenje i degeneracija. Ljudi, u okruženju siromaštva, bijede i zuluma, čeznu za mirnim životom u kome vlada uzoran moral. Sasvim je očito da se pravda može postići jedino kada se postojeći sistem ujedini sa tim moralom i da se socijalne devijacije mogu ispraviti jedino od strane osoba koje posjeduju ovakav moral. Upravo je Allah, dž. š., i proteklim narodima, nakon istog socijalnog raspada, slao spasitelje i veliko izobilje, berićet i bogatstvo nakon nedaća. Da će izobiljem i berićetom obdariti bogobojazne zajednice, Allah, dž. š., upozorava u slijedećem ajetu:
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili (Al-A'raf, 96)
Iz navedenog ajeta, a i iz drugih ajeta koji saopćavaju istu činjenicu, proističe veoma bitan Božiji zakon: jedini put za postizanje mira, sigurnosti, izobilja i berićeta je zaživljavanje islamskog morala. To je na ovaj način bilo i kod proteklih naroda, a na taj način bit će i kod narednih naroda. Nemoguće je da pravda, sigurnost i stabilnost zavladaju tamo gdje nema islamskog morala! To je zakon Allaha, dž. š. A na činjenicu nepromjenljivosti Allahovih zakona ukazuje slijedeći kur'anski ajet:
...I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje: oholost na Zemlji i ružno spletkarenje - a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja (Fatir, 42-43)
Kao što smo naglasili u prethodnim poglavljima, analiziramo li kur'anske ajete i kazivanja o proteklim narodima, uočit ćemo da je, nakon degeneracije, izopačenosti i moralnog kraha, Allah, dž. š., tim narodima slao "spasitelja". Ovaj spasitelj usmjeravao je ljude ka vjerovanju u jednog Boga, bogobojaznosti i udaljavanju od širka. Nakon ustrajavanja u nevjerovanju, ovaj put su svoje narode upozoravali azabom. Allah, dž. š., nas u Kur'anu obavještava o činjenici da On nijedan narod nije uništio prije nego što bi im poslao upozorenje i opomenu. U Kur'anu se saopćava slijedeće:
Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili. (Aš-Šu'ara', 208-209)
U eri u kojoj se nalazimo vladaju svakojake izopa-čenosti, gdje su naglašene moralne i materijalne poročnosti, nastranosti, gdje, sa ekonomskog i političkog aspekta, preovladava velika nestabilnost; ovo je era u kojoj je nastao veliki jaz između bogatih i siromašnih. A činjenica koju saznajemo iz Kur'ana je da će, u jednom ovakvom okru-ženju, Allah, dž. š., pokazati put spasa i da će, zahvaljujući tome, islamski moral, nesumnjivo, zavladati cijelim Svijetom, da će prava vjera nadvladati ostale vjere i praznovjerja. U kur'anskom poglavlju At-Tawba Allah, dž. š., svoje robove obavještava o ovoj radosnoj vijesti:
Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogo-bošcima (At-Tawba, 32-33).
Isto tako, Allah, dž. š., u poglavlju An-Nur saopćava da će vjernici, koji nikoga Allahu ne smatraju ravnim, koji Mu bespogovorno robuju i "čine dobra djela" (štite Njegove odredbe i ulažu napore na Njegovom Putu) postići moć i vlast, isto kao što su postizali oni prije njih:
Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici (An-Nur, 55).
Ovdje postoji jedna veoma bitna tačka koja se ne smije zanemarivati: u navedenom ajetu saopćava se uvjet za širenje vjerskog morala na Zemlji: postojanje vjernika koji će robovati jedino Allahu, dž. š., koji Mu druge neće ravnim smatrati i koji će dobra djela vršiti...
Rezultat koji proizlazi iz onoga što je do sada izneseno je slijedeći: u svakom periodu se očekuje da se Allah, dž. š., odazove pozivu Svojih robova koji traže pomoć od tiraniziranja. Nada se da će se, kao što je to bio slučaj sa prošlim narodima, današnja i buduća pokoljenja osloboditi zuluma nevjernika i da će im se podnijeti ljepote življenja islamskog morala.
Naročito se očekuje izlaz islamskog svijeta iz procesa slabljenja u koji je zapao, objašnjavanje čovječanstvu islamskog morala od strane iskrenih vjernika. Naravno, da bi se to moglo desiti, nade se polažu u spasitelja kojeg će, kao uostalom i uvijek do sada, poslati Allah, dž. š. Ovaj spasitelj, koji će ljude perioda u kome se nalazimo "iz tame izvesti na svjetlo" je islamski moral. A osobe, predvodnici u zaživljavanju ovog superiornog morala, nadjačat će idejne sisteme koji negiraju postojanje Boga i poraziti zabludjela vjerska poimanja.
Ukratko, kao što je pomogao i prošlim narodima, Allah, dž. š., pomoći će i budućim pokoljenjima koja će živjeti na Zemlji. Allah, dž. š., obećao je to Svojim robovima koji su se iskreno i predano okrenuli Njemu. U Kur'anu se kaže slijedeće:
Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista moćan i silan - one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i sadaku udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih. - A Allahu se na kraju sve vraća (Al-Hadždž, 40-41).
