Jedan od najvećih islamskih učenjaka našeg proteklog stoljeća, Bediuzzaman Said Nursi, u jednom kur’anskom tefsiru, Risale-i Nur, posvetio je veliki značaj ahir-i zemanu i Isaovom, a. s., povratku na Zemlju.
Činjenica je da se, u mnogim pitanjima, muslimanske zajednice današnjice nalaze u međusobno različitim idejnim sklopovima. Međutim, činjenica koju prihvataju mnogobrojni muslimani različitih kultura je da Bediuzzaman predstavlja najistaknutijeg alima u 13. stoljeću po Hidžri. Upravo iz tog razloga, detaljna objašnjenja koja je u kontekstu ahir-i zemana iznio Bediuzzaman imaju veliki značaj za muslimane.
U svojim saopćenjima vezanim za ahir-i zeman Bediuzzaman naglašava da će dvije velike filozofske struje izazvati veliki nered na Zemlji i da će te struje ulagati velike i nesebične napore u cilju nametanja ateizma. Prva od ovih struja je ona koja će raditi na unutarnjem razaranju islamskog morala. Što se tiče druge struje, ona predstavlja materijalističko i prirodno poimanje, odnosno materijalizam i naturalizam. (Naturalizam je također poznat kao filozofska dimenzija Darwinove teorije evolucije!) Oni otvoreno negiraju postojanje Boga i tvrde da je materija oduvijek postojala, da je neuništiva i da je život slučajno nastao iz neživota.
Ova definicija, naravno, isto tako obrazuje i osnovu svih idejnih struja koje negiraju postojanje Boga. Od najstarijih vremena materijalisti su istupali protiv svih Božanskih vjera, borili su se protiv onih koji bi im se ispriječi na tom putu, tiranizirali su narod, izazivali ratove i zauzimali mjesto u prvim redovima svakojakih degeneracija. A kada se ponovo vrati na Zemlju, Isa, a. s., će voditi borbu protiv ovih materijalističkih i naturalističkih tendencija i, uz Božiju pomoć, izvojevat će pobjedu nad njima. U svojim sabranim djelima Bediuzzaman na slijedeći način skreće pažnju na ovu materijalističku tendenciju:
Što se tiče druge tendecije, riječ je o ateističkoj - surovoj - tendenciji koja će se formirati u ishodu materijalističke filozofije i razviti u ahir-i zemanu; doći će na jedan stepen negiranja vjere u Boga (Mektubat, str. 53).
Bediuzzaman saopćava radosnu vijest da će, u jednom ovakvom periodu gdje vlada ateizam, Isa, a. s., ponovo doći na Zemlju. Kao što ćemo to vidjeti i u narednom citatu Bediuzzaman, tokom drugog boravka na Zemlji Isa, a. s., će postupati prema Kur'anu. Kršćanstvo će očistiti od svih praznovjerja i ujedinjenjem kršćanstva i islama, zaživljavanjem kur'anskog morala, nadvladat će ateističke tendencije. Ono što se o ovom pitanju prenosi u Risale-i nuru glasi:
Eto, u jednom takvom vremenu, u trenutku kada ove tendencije budu veoma jake, pojavit će se stvarno kršćanstvo koje se sastoji od Isaovog, a. s., moralnog karaktera, odnosno Božija milost će se spustiti sa neba. Trenutno kršćanstvo će se, pred tom istinom, očistiti od praznovjerja i iskvarenosti, ujedinit će se sa istinskim islamom. U moralnom smislu, kršćanstvo će se, na jedan način, preobraziti u islam. I, pridržavajući se Kur'ana, kršćanstvo će biti na stepenu potčinjenog, a islam onaj kome se potčinjava. Stvarna vjera će naći jednu veliku moć u ishodu ovog ujedinjenja. Kršćanstvo i islam, koji su u stanju odvojenosti nemoćni naspram ateističkih tendencija, nakon ujedinjenja postići ?e moć kojom će poraziti i razbiti ateističku tendenciju. Pozivajući se na riječi Svemogućeg, povjerljivi vijesnik saopćio je da će na čelo te istinske vjere doći Isa, a. s., koji se fizički nalazi u svijetu nebesa. Pošto je rekao, istina je; pošto je Svemogući obećao, sigurno će to i uraditi(Mektubat, str. 53-54).
U svim svojim saopćenjima u kojima govori o Isaovom, a. s., povratku na Zemlju, Bediuzzaman Said Nursi napominje da će on uništiti sve ateističke sisteme tog vremena i da će, prilikom toga, uživati veliku podršku muslimana. Savezništvom sa uglednom osobom koja je preuzela ulogu liderstva u propagiranju kur'anskog morala u islamskom svijetu, Isa, a. s., će dotući tiraniju ateističkih režima.
U prethodnim poglavljima smo, na dokazima iz Kur'ana, iznijeli da Isa, a. s., nije umro, da je uzdignut kod Allaha i da će se ponovo vratiti na Zemlju. Naravno da će, nakon svega ovoga, pitanje: "Kako će biti jasno ko je Isa, a. s., i preko kojih odlika će ga biti moguće prepoznati kada ponovo dođe na Zemlju?" biti prvo koje će čitalac postaviti. Kur'an je, opet, jedini izvor na koji se možemo pozvati u aktualnom kontekstu.
Jedna od odlika Kur'ana je ta što se u određenim kazivanjima i ajetima daju različita saopćenja o proteklim poslanicima. U kur'anskim ajetima moguće je naći niz zajedničkih znakova u vezi sa poslanicima i odabranim vjernicima. Štaviše, u kur'anskim ajetima moguće je i pojedinačno pronalaženje svih odlika vjernika. S tim u vezi, izvanredne odlike imana Isaa, a. s., mogu se otkriti pozivanjem na Kur'an. Prema tome, analiziranjem ovih izuzetnih odlika koje uoče u Kur'anu iskreni vjernici moći će ga prepoznati.
Međutim, u ovom momentu ne smije se gubiti iz vida da možda svi neće moći prepoznati Isaa, a. s. S tim u vezi, Bediuzzaman Said Nursi kaže slijedeće:
Kada dođe, ne moraju svi znati da je on Isa, a. s. Svjetlom imana prepoznat će ga njegovi bližnji i ugledni vjernici. Inače, sasvim je očito da ga neće svi prepoznati (Mektubat, str. 54).
Kao što se vidi iz navedenog citata, Bediuzzaman je, također, saopćio da će, prvih godina nakon povratka Isaa, a. s., moći prepoznati samo njemu bliski krugovi. Što se tiče ovog prepoznavanja, istakao je da će to biti moguće jedino uz pomoć 'svjetlosti imana'. Naravno, ovdje je potrebno osvrnuti se na to šta je on podrazumijevao pod tim terminom. 'Svjetlost imana' odlika je kojom je Allah, dž. š., obdario one koji vjeruju u Njegovo postojanje i jedinost i koji se pridržavaju Kur'ana. Ovakvim poimanjem, vjernici su u stanju veoma jasno procijeniti zbivanja i jednostavno pojmiti zamršene detalje mnogih pitanja. Kao što se saopćava u Kur'anu, vjernici su osobe koje duboko razmišljaju o svemu onome što ih okružuje, a, prema tome, i oni koji ne gube iz vida delikatnosti i detalje zbivanja. Upravo u jednom kur'anskom ajetu Allah, dž. š., saopćava da će, u kontekstu 'rastavljanja istine od neistine', poimanjem obdariti one koji iskrenim srcem vjeruju i koji u svim događajima nastoje dokučiti delikatnosti i dubine, one koji Ga se boje i koji veličinu i moć svog Stvoritelja poimaju kroz detalje koje vide oko sebe:
O, vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna (Al-Anfal, 29).
Razmisli li se u svjetlu ovog ajeta, proističe da su oni koji vjeruju u Allaha, dž. š., i Kur'an i koji dubokim razmišljanjem nastoje poimati sve događaje također i oni koji će, nakon njegovog povratka, prepoznati Isaa, a. s., i koji će mu biti poslušni. Upravo, u jednom svom drugom osvrtu, Bediuzzaman Said Nursi još jednom skreće pažnju na ovo pitanje:
Štaviše, spuštanje Isaa, a. s., i to da je on Isa, a. s., neće svi moći znati, spoznaja toga postiže se pažnjom svjetlosti imana (Šualar, str. 487).
Kao što smo i maločas naglasili, prvi znak koji se pojavljuje pred nama kada se pozovemo na Kur'an, tražeći odgovor na ovo pitanje, bit će zajedničke odlike pejgambera koje su opisane u ajetima. S obzirom da je to tako, za prepoznavanje Isaa, a. s., koji će se pokazati određenim znakovima i koji će privući pažnju, potrebno je istražiti koje su to odlike pejgambera koje su saopćene u Kur'anu. U Kur'anu, naravno, postoje stotine znakova o pejgamberima. Međutim, u ovom poglavlju ćemo se zadržati samo na onim najočitijim, koji su vidljivi posmatranjem vanjskim okom.
Kao i svi ostali pejgamberi koji su odabrani i poslani od strane Allaha, dž. š., i Isa, a. s., nosi sve izuzetne moralne odlike. Najupečatljivija razlika koja ga izdvaja od ostalih ljudi je njegov visoki karakter, koji na neobičan način dolazi do izražaja u društvu u kome živi tako da posjeduje moralne odlike koje se uopće ne susreću u narodu, kojima ljudi nisu vični i koje ih odmah plijene. Jedan moćan čovjek, koji je, imanom i povjerenjem u Allaha, dž. š., krajnje odlučan, hrabar, koji ne ostaje pod utjecajem zajednice, koji, naprotiv, ima utjecaj na svakoga. Upravo, ova nadmoć koju nose svi pejgamberi saopćena je i u kur'anskim ajetima:
To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi su oni bili dobri - i Ismaila i El-jese'a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali - i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu - njih smo odabrali i na Pravi Put im ukazali. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih... (Al-An'am, 83-88).
Allah, dž. š., je u navedenim ajetima jasno saopćio da je, u odnosu na ostale ljude, pejgambere stvorio sa superiornim odlikama. U vezi sa ovom temom, postoji još niz primjera koji se navode u Kur’anu. Na primjer, formulacijama kao što su “Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim” (An-Nahl, 120); “I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih” (Sad, 45); “i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi” (Sad, 47); “...govorili su: “Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!” (An-Naml, 15) saopćava nam prednosti kojima su obdareni pejgamberi. Isa, a. s., također je jedan od pejgambera kojeg je Allah, dž. š., načinio istaknutim. Za Isaa, a. s., Allah, dž. š., kaže slijedaće u jednom kur’anskom ajetu:
Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali... (Al-Baqara, 253).
Bilo znanstvene, bilo tjelesne, superiornosti poslanika o kojima smo prethodno govorili saopćavaju se i u Kur'anu:
... reče on - "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve" (Al-Baqara, 247).
Na licu Isaa, a. s., kao čovjeka koji je, znanstveno, umno, tjelesno i moralno, načinjen superiornim, postojat će izraz koji je svojstven pejgamberima. Snažna bogobojaznost i duboki nur imana, koje posjeduje, reflektirat će se na njegovom licu. A, pejgamberima svojstven, nurli izraz bit će toliko jasan i očit da će oni koji se suoče sa njim biti svjesni da su se susreli sa, u odnosu na druge, izuzetno superiornom osobom. Ne smije se, međutim, zaboraviti da to, naravno, neće svi prihvatiti. Neki će, zbog zlobe i mržnje koju gaje u sebi, zanemarivati ovu moralnu superiornost. Iako, u sebi, svjesni toga, oni će se možda praviti nevješti zato što im to ne ide u prilog. Jedino oni koji su iskreni u svom vjerovanju vidjet će ovu superiornost i moći će prosuđivati onako kako treba.
Allah, dž. š., saopćio je da će Isa, a. s., biti “... viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih...” (Ali ‘Imran, 45). Kao jedna manifestacija Allahovog ajeta, Isa, a. s., će, kao i svi pejgamberi, u svom okruženju biti prepoznatljiv svojim ugledom, elitnošću i čašću.
To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali... (Al-An'am, 89).
Pejgambere, koje je poslao različitim narodima da ih upozoravaju i pozivaju na Pravi Put, Allah, dž. š., obario je i mudrošću. Mudro objašnjavanje, umjesan govor, ponašanje koje poziva na dobro i odvraća od zla zajedničke su osobine svih pejgambera. Tako se u mnogim kur’anskim ajetima skreće pažnja na mudrost kojom su ponaosob obdareni pejgamberi. Na primjer, za Davuda, a. s., saopćeno je da mu je dato “... vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje” (Sad, 20); za Yahyaa, a. s: “... dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio” (Maryam, 12); za Musaa, a. s: “I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje...” (Al-Qasas, 14); za Lukmana, a. s: “A Mi smo Lukmanu mudrost darovali...” (Lukman, 12); za Ibrahima, a. s: “... A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali...” (An-Nisa’, 54).
U skladu sa kur’anskim ajetom “On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim...” (Al-Baqarah, 269), svi pejgamberi nagrađeni su mudrošću.
U Kur'anu se na slijedeći način saopćava da je, kao Božiji poslanik, Isa, a. s., nagrađen mudrošću i da je to saopćio svome narodu:
Kad Allah rekne: "O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio... (Al-Ma'ida, 110).
A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte (Az-Zuhruf, 63).
Kada se, u svjetlu ovih ajeta, pozovemo na Kur'an, ono što ćemo razumjeti je da su i "mudri, svrsishodni i efektni govori" koje će on načiniti biti jedan drugi znak prepoznavanja Isaa, a. s. Kao i u svim ostalim pitanjima, mudrost govora također je jedna upečatljiva odlika svojstvena poslanicima. Oni vjernici koji Kur'an prihvate kao vodilju kroz život znat će da će govor Isaa, a. s., sadržavati "jezgrovito znanje" i da je to svojstveno jedino poslanicima, koje Allah, dž. š., odabere. Izuzetan razum, besprijekorne konstatacije i uvijek precizna rješenja predstavljat će sasvim jasne znakove jedne mudrosti specijalno date od strane Allaha, dž. š., tako da se ovi umjesni govori i besprijekorne konstatacije svojstvene njemu neće moći vidjet ni kod koga drugog i na taj način će njegov izuzetni karakter i razum sasvim jasno privlačiti pažnju.
Narodu kojem je poslan svaki poslanik se predstavljao koristeći prvo riječi: “Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani” (Aš-Šu’ara’, 107). Ova pouzdanost pejgambera proističe iz potpune predanosti Allahovoj Knjizi, vjeri i objavljenom šeriatu. Ni u kojoj situaciji nisu skretali sa Pravog Puta niti izlazili izvan granica prave vjere. Nikome se nisu povinjavali - zbog toga što su željeli postići jedino Allahovo zadovoljstvo. U Kur’anu se spominje da su ove odlike gotovo svih pejgambera bile u prvom planu. Ilustracije radi, u Kur'anu se saopćava da se Musa, a. s., na slijedeći način predstavio svome narodu:
Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik: "Ispunite prema meni ono što ste dužni, o, Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani (Ad-Duhan, 17-18).
Nesumnjivo, narodi kojima su poslani pejgamberi nisu uvijek priznavali ovu njihovu veoma bitnu odliku. Štaviše, u većini slučajeva imali su pogrešna ubjeđenja i mišljenja o poslanicima pošto oni nisu htjeli napustiti svoje zalutale sisteme i pridržavati se istinske vjere u koju su poslanici pozivali. Međutim, činjenica da su pejgamberi ljudi od najvećeg povjerenja, nakon određenog vremena i u narodu je nailazila na prihvatanje. U ovom kontekstu možemo navesti primjer Jusufa, a. s., koji je prvobitno jedan dugi period u narodu bio iskušavan raznim nedaćama. Prvo je prodat kao roblje, a potom je izvjesno vrijeme proveo i u zatvoru. A voljom Allaha, dž. š., ispostavilo se da je on čovjek od povjerenja, a od strane vladara je postavljen na čelo državnog budžeta:
I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu" - i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti" (Yusuf, 54).
Ove odlike pejgambera, koje se saopćavaju Kur'anom, bit će, nesumnjivo, vidljive i kod Isaa, a. s., kao Božijeg poslanika. Kao nepromjenjljivi Allahov zakon, prilikom povratka na Zemlju, Isa, a. s., će u narodu privlačiti pažnju svojom pouzdanošću i povjerenjem. Kao što je to uradio i Jusufu, a. s., a i svim ostalim pejgamberima, Allah, dž. š., pomoći će i Isau, a. s., a, kada za to dođe vrijeme i ljudima će pokazati kako je on čovjek od velikog povjerenja.
A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: "Oni će biti, doista, potpomognuti i vojska Naša će zacijelo pobijediti!" (As-Saffat, 171-173).
Allah, dž. š., je uvijek svoje poslanike činio supe-riornijim u odnosu na ostale ljude. Allahovom pomoću, svi pejgamberi, koji su poslani tokom historije, uvijek su postizali nadmoć nad neprijateljima, bili su zaštićeni od zamki koje su im pripremali. Svaka odluka koju su donosili, sve metode koje su primjenjivali okončavani su s hajrom i uspjehom. U svim situacijama bili su podržavani od strane Allaha, dž. š.
Prema tome, drugi znak, vodilja za vjernike koji očekuju Allahovog poslanika Isaa, a. s., bit će, također, činjenica da će on sve svoje poslove uspješno okončavati tako da će svaka donesena odluka i svaki primijenjeni metod dati pozitivne razultate njemu i vjernicima okupljenim oko njega. Štaviše, čak i događaji koji će na prvi pogled izgledati kao poteškoća i smetnja, nakon izvjesnog vremena ćze se preobratiti u njihovu korist. Ti događaji će dokazati da će sve odluke koje donese Isa, a. s., biti najispravnije i najpametnije pošto, Allah, dž. š., obećava u Kur'anu da će, bilo kako bilo, unatoč svim nedaćama, Njegovi poslanici izvojevati pobjedu, da će im sigurno ukazivati Svoju pomoć.
Ovim Allahovim obećanjem, berićet i uspjeh, koji će Isau, a. s., dolaziti u svakom poslu, bilo velikom ili malom, bit će toliko očit da će skretati pozornost i neprijatelja, a i vjernika koji budu uz njega. I njegovi neprijatelji će, također, uočiti ovu izuzetnost, međutim, neće htjeti priznati da je to pomoć koja stiže od Allaha, dž. š. Neće moći shvatiti uspjeh svakog posla i ispravnost svakog načinjenog koraka pošto je njihov cilj pobjeda nad ovim mubarek čovjekom, kojeg doživljavaju kao ‘čovjeka nalik na njih’. Međutim, kao što je to saopćio u ajetu: “Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto tako, dužnost je Naša da spasimo vjernike” (Yunus, 103), Allah, dž. š., osujetit će sve njihove napore i pomoći će Svome poslaniku. Nijedna zamka koju mu budu pripremili, nijedan povedeni rat nikada neće biti uspješno okončan.
Jedna zajednička odlika koju nose svi pejgamberi je također i to što ne očekuju nikakvu materijalnu naknadu za ono što urade. Allahovo zadovoljstvo je jedino ono što oni očekuju za svoju veliku ulogu i dužnost. Ni od koga iz svog okruženja ne traže nagradu, niti bilo kakvu korist. Zapravo, obratimo li se na Kur'an, uvjerit ćemo se da su svi pejgamberi nosili ovu odliku i da su to i riječima isticali:
O, narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite? (Hud, 51).
Ova izuzetna odlika, koju su posjedovali svi poslanici, bit će vidljiva i kod Isaa, a. s. Kao poslanik Allaha, dž. š., sve ljude će pozivati u islam. Međutim, za sve ono što uradi on neće imati nikakav materijalni interes, neće tražiti nikakvu nagradu. Kao i svi poslanici o kojima govori Kur'an, protunaknadu za ono što radi očekivat će od Allaha, dž. š., i ovom svojom odlikom skretat će pozornost onih iz bliže okoline, a i zajednice u kojoj se bude nalazio.
Međutim, ovdje se ne smije zanemariti činjenica da će, kao i obično, i u ovom slučaju njegove vrijednosti priznavati jedino vjernici. Ako zajednica u kojoj se nalazi i uoči ovu njegovu odliku, određeni neprijatelji će, kao što je to činjeno i svim ostalim pejgamberima, pribjegavati raznim klevetama kako bi ga onemogućili u njegovoj misiji. Sasvim je izvjesno da će među tim klevetama biti i optužba u smislu da on "nastoji osigurati lični interes za ono što čini". Međutim, kao što će Allah, dž. š., dozvoliti da se u svim slučajevima njegovi poslovi okončaju s hajrom, i u ovom kontekstu će pomoći Svome poslaniku i na vidjelo iznijeti neosnovanost svih nevjerničkih optužbi.
Jedna od najbitnjih odlika vidljivih kod pejgambera je "blagost i milostivost". Pejgamberi su uvijek bili veoma blagi i milostivi prema vjernicima; nastojali su poboljšati njihov položaj na ovome, a time i na budućem svijetu. Jedna od najupečatljivijih odlika Isaovog morala bit će ova blagost i milostivost prema vjernicima. Allah, dž. š., na slijedeći način u Kur'anu opisuje ovu odliku, koja je veoma izražena kod Njegovih poslanika:
Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim Putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv (At-Tawba, 128).
I Isa, a. s., će, kao što se to ističe i u ovom ajetu, imati krajnje "blag i milostiv" odnos prema vjernicima, a ta jedinstvena srdačnost i iskrenost predstavljat će jedan od najočitijih dokaza da je on Isa, a. s.Isa, a. s., bit će prepoznatljiv po pejgamberskim odlikama koje se spominju u Kur'anu. Međutim, izvan toga, postojat će i drugi faktori koji će ga predstavljati ljudima. Nesumnjivo, najbitniji od tih faktora je taj što Isa, a. s., na Zemlji neće imati porodicu, nikakve rodbine, što neće postojati ni jedna osoba koju je odranije poznavao.
Doista, prilikom Isaovog, a. s., povratka na Zemlju, u njegovom okruženju neće postojati niko ko ga poznaje. Neće se pojaviti čak niti jedna osoba koja će znati njegove fizičke odlike, fizionomiju ili boju glasa. Na Zemlji, dakle, neće postojati nijedna osoba koja bi se mogla pojaviti i iznijeti tvrdnju kao "Ja ga znam odranije, vidjeli smo se tada i tada, njegova porodica i blišnji su ti i ti..." pošto su svi njegovi poznanici živjeli prije otprilike 2000 godina i, naravno, više nisu među živima. Umrli su njegova majka, hazreti Merjema, hz. Zekerija, njegove pristalice koje su godine proveli sa njim, vodeći jevreji tog vremena i svi oni koji su lično od Isa, a. s., primali upute. Prema tome, prilikom njegovog povratka na Zemlju neće postojati ni jedan svjedok njegovog rođenja, djetinjstva, mladosti i perioda zrelosti i niko o njemu ništa neće znati.
Kao što smo istakli i u prethodnim poglavljima knjige, Isa, a. s., došao je na svijet bez oca, Allahovom naredbom "Budi!" A nakon što su prošla stoljeća, sasvim je prirodno nepostojanje nikakvog poznatog rođaka. Ovo Isaovo, a. s., stanje Allah, dž. š., u Kur'anu uporedio je sa stvaranjem Adema, a. s., i rekao slijedeće:
Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi (Ali 'Imran, 59).
Kao što se i ističe u ajetu, Allah, dž. š., Ademu, a. s., rekao je "Budi!" i Adem, a. s., je stvoren. Upravo je i prvo Isaovo, a. s., stvaranje realizirano Allahovom, dž. š., naredbom "Budi!" Adem, a. s., nije imao ni oca, ni majku, a prilikom svog prvog dolaska na Zemlju, Isa, a. s., imao je samo majku, hazreti Merjemu. Međutim, prilikom ponovnog dolaska na Zemlju, tada ni njegova majka neće biti u životu.
Nesumnjivo, ova situacija u potpunosti uništava opasnost "lažnih Mesiha", koji se s vremena na vrijeme pojavljuju. Prilikom Isaovog povratka na Zemlju, neće postojati ništa što bi unosilo sumnje da je on Isa, a. s. Niko neće moći pronaći neki razlog koji bi ga naveo da kaže "ovaj čovjek ne može biti Isa, a. s." pošto će biti odmah prepoznatljiv po ovoj veoma bitnoj odlici koja će ga odvajati od ostalih ljudi, odnosno to što na Zemlji neće postojati čak ni jedna osoba koja će ga poznavati.
