Dok se približavao rijeci, Emir je hodao nečujno i na vrhovima prstiju. Kad je stigao na obalu, uvidio je da se gomila stabala i granja povećala. Pogledao je okolo i pomislio kako opet nikoga nema. Čim je pozvao brata, odjednom je vidio dvije simpatične životinje kako plivaju kroz vodu. Odmah se sakrio. Životinje su i dalje plivale ne obraćajući pažnju na Emira. Kasnije je došao i Emirov brat. "Znači, dabrovi su sve drveće posjekli i prenijeli u rijeku", šaputao je oduševljeno Emirov brat. Emir je bio mnogo sretan što je vidio dabrove, o kojima nije mnogo znao, a vidio ih je samo u knjigama.
![]() |
Emir i njegov brat sakrivši se iza drveća posmatrali su zapanjujuće radnje koje su obavljali dabrovi. Dabrovi su, ne obraćajući pažnju na njih, nastavljali sa svojim radom. |
Cijeli dan posmatrali su kako marljivo rade ove dvije životinje, interesantnog izgleda. S obzirom na ono što je rekao Emirov brat, dabrovi naporno rade da presijeku vodeni tok, a zatim na tom mjestu prave gnijezdo. Ponašanje dabrova jeste zapanjujuće. Ispred najvećeg stabla koje su najprije smjestili u vodu, stavljali su granje, koje su prenosili zubima. Zatim, jedan dabar izašao je na obalu i krenuo ka jednom stablu u blizini obale.
![]() |
Dabar je prvo jeo lišće s drveta, a zatim je zubima počeo glodati njegovo dno. Dugo vremena kružio je oko stabla, i sa svake strane marljivo i ravnomjerno ga glodao. Ovo je radio sve dok dno stabla nije postalo potpuno tanko. Dok je dabar presijecao drvo, Emir je razmišljao kako će ga ova mala bića prenijeti. Tada je drvo palo pravo u vodu i problem je bio riješen. Kasnije je i drugi dabar došao na obalu i počeo glodati stablo. I ovo je palo u vodu. Zatim, opet, još jedno, pa još jedno... Sva stabla koja su dabrovi presjekli pala su bez ikakve promjene u vodu. Ustvari, dabar je presijecao stablo računajući na to da će ga oboriti u vodu.
![]() |
Emir se mnogo iznenadio jer njemu ne bi palo na pamet da na ovakav način prenese stabla. Kada je svoja razmišljanja rekao bratu, shvatio je da i on ima isto mišljenje.
Razgovor među njima ovako se odvijao:
Brat:“Iskreno, ne bih se sjetio ovakvog rješenja. Ali, čitao sam u jednoj knjizi da dabrovi planiraju kako da sruše stabla pravo u vodu i na osnovu tog plana postupaju. Međutim, ponekad se desi i da ne budu uspješni. U takvim situacijama drveće koje ne sruše u vodu do rijeke vuku zubima. Uredu, mislim da je za sada dovoljno. Kada se vratim u kamp, želiš li da ti dam detaljnije informacije o dabrovima? Ako želiš, možemo skupiti informacije o dabrovima i iz knjiga koje smo ponijeli.”
![]() |
Dabrovi dobijaju snagu jedući lišće koje su skupili prije nego što počnu s radom. Na drugoj strani vidite stabla koja su dabrovi presjekli zubima. Ne zaboravite dobro da se ove male životinje, koje ruše ogromno drveće, pokreću Allahovim nadahnućem. |
Emir: “Da, želim. Zbunilo me je i iznenadilo to da dabrovi prave ovakve planove, tačnije da razmišljaju. Zašto prave gnijezdo presijecajući vodeni tok? Zar im se zubi nimalo ne istroše od glodanja drveća? U glavi mi se vrti toliko pitanja. Cijelu večer s tobom ću razgovarati.”
![]() |
U slučajevima kada ne mogu oboriti stabla u vodu, dabrovi ih zubima vuku na obalu. Vidite Gospodina Dabra kako nosi stablo. |
Brat: “Uredu, ali odmah se moramo vratiti u kamp. Trčimo, pošto se smrkava. Da se vratimo, dok se majka nije počela brinuti za nas. Spava mi se, a i mnogo sam umoran. Hajde, požuri.”
Išli su brzo. Tokom povratka, Emira mnoga pitanja nisu ostavljala na miru. Kada su se vratili u kamp, jeli su mnoga ukusna jela koja im je majka spremila. Poslije su zajedno istraživali po knjigama. Kada bi nešto pročitali o dabrovima, Emir bi se mnogo iznenadio. Njegov je brat utonuo u san, a Emir je nastavio sam čitati. Na mnoga pitanja nije imao odgovore. Napravio je novi plan. Sutra će rano ustati, upoznat će se s dabrovima i od njih će saznati sve šta budu radili. Malo kasnije, i on je utonuo u san....