Teme Koje Evolucija Ne Može Objasniti: Harmonija I Simetrija

Na Zemlji koju nastanjujemo i u univerzumu u kojem se Zemlja nalazi vlada velika harmonija. Čak i gledajući kroz prozor mi vidimo mnogo primjera ovoga sklada. U oblacima, na nebu, drveću, cvijeću, životinjama i sličnim primjerima, savršen red i simetrija jesu očiti.Kada pogledamo prirodu, vidimo da svaka biljka i svaka životinja imaju svoje određene boje i šare svojstvene samo njihovoj vrsti. Nadalje, svaka od ovih boja i šara imaju različita značenja za živa bića, kao što su npr. poziv na parenje, izražavanje agresije, upozorenje na opasnost i mnogi drugi pojmovi kao ovi koji dobijaju značenje među životinjama, formirajući percepciju boja i šara. Teorija evolucije koja smatra da je sve nastalo slučajnim podudaranjem došla je do mrtve tačke zbog perfekcije, različitosti boja i harmonije prikazane u prirodi. Charles Darwin, osnivač teorije evolucije u obliku kakva je ona danas, također je morao priznati situaciju s kojom se suočio zbog dizajna prisutnom u živim bićima. Darwin je izjavio da nije mogao razumjeti zašto boje kod živih stvorenja imaju određena značenja.

“Moja tegoba je zašto su gusjenice ponekad tako lijepo i umjetnički obojene? Budući da su mnoge od njih obojene da izbjegnu opasnost, teško mogu pripisati njihove jarke boje u drugim slučajevima do pukim fizičkim stanjima. Ako neko može prigovoriti mužjacima leptira što su lijepi kod spolne selekcije i pitati zašto oni nisu lijepi isto kao njihove gusjenice, šta biste odgovorili? Ne bih mogao odgovoriti osim da ostanem pri svojoj tvrdnji.”55

Charles Darwin ponovo iznosi svoj konflikt u koji je došao sa svojom teorijom:

“Poštujem slučajeve jarko obojenih, inkubirajućih mužjaka riba, i brilijantnih leptirova ženki samo ukoliko pokazuju da jedan spol može biti brilijantan bez ikakvog nepotrebnog prenosa ljepote na drugi spol. Naime, ja u ovim slučajevima ne mogu pretpostaviti da je ljepota kod drugog spola zadržana selekcijom.”56

Sigurno je nemoguće da boje, red i simetrija u prirodi nastanu prirodnom selekcijom. Na ovoj tačci bilo bi korisno ispitati koncept “prirodne selekcije” iznesene kod Darwinove teorije evolucije. Kao što je dobro poznato, prirodni odabir jedan je od zamišljenih mehanizama teorije evolucije. Ona smatra da će oni koji su bolje pripremljeni za okolicu preživjeti, dok će oni koji su slabi i nepripremljeni za uvjete okolice biti eliminisani. Prema tvrdnjama evolucionista, korisna promjena dešava se preko slučajnih mutacija kod nekih pripadnika vrste. To stvorenje između svih ostalih njegove vrste izdvojeno je mehanizmom preživljavanja najsposobnijih. Na taj način slučajna mutacija u većim količinama prebačena je generacijama koje dolaze.

Jasno je da nije moguće da boje, šare i simetrija u šarama živih bića nastanu kroz takve mehanizme. To je više nego očito. Iako je on osnivač teorije, Darwin lično morao je priznati da zamišljeni mehanizam prirodnog odabira nije bio u stanju formirati takav red. Također, britanski arheolog J. Hawkes u svom članku “Devet tantalizirajućih misterija prirode” objavljenom u časopisu New York Times ispituje besmislenost prirodne selekcije:

“Mislim da je teško povjerovati da je ekstravagantni sjaj ptica, riba, cvijeća i drugih oblika života nastao samo pomoću prirodne selekcije. Nalazim da je nemoguće da je i ljudska svijest proizvod toga. Ljudski je mozak instrument koji je stvorio sve vrijednosti civilizacije, koji je služio Sokrata , Shakespearea, Rembrandta i Einsteina. Kako je takav instrument mogao nastati borbom za opstanak između lovaca i divljači u pleistocenskoj divljini?”57

Kako shvatamo iz ovih priznanja evolucionista, oni priznaju da je ova teorija u krizi. Nerazumno je braniti ideju da je ćelija, navodno, nastala slučajno kao rezultat munja i kiša na Zemlji i da se vremenom pretvorila u multiobojeno živo biće. Pretpostavimo da naučnici uzmu samo jednu ćeliju, recimo, bakterije, osiguraju najpogodnije uvjete u laboratoriji, upotrijebe svu potrebnu opremu, utroše napore da ta ćelija evoluira preko milion godina (iako to nije moguće, ali pretpostavimo da jest). Šta bi se dogodilo na kraju? Da li bi bakteriju ikad transformirali u pauna sa svojim blistavim bojama ili u leoparda sa savršenim šarama na koži ili u ružu s crvenim baršunastim laticama? Inteligentni ljudi, naravno, ne bi nikad ni pomislili takvo nešto, a kamoli takvo nešto tvrdili. Ipak, ovo je baš ono što tvrdi teorija evolucije.

Boja vodi evoluciju u slijepu ulicu

Provjerimo pomoću primjera nemogućnost da prirodnim odabirom nastanu boje živih bića i sistemi transformacije boja. Uzmimo kameleona kao primjer. Kameleoni su životinje sposobne da se prilagode boji okolice i da promijene boju prema svom okruženju. Dok se odmaraju na zelenom listu, oni prihvataju zelenu boju, dok se kreću po smeđoj grani, njihova koža postaje smeđa za kratko vrijeme. Razmislimo zajedno kako se odvija ovaj proces promjene boje.

Živo biće mijenja svoju boju kao rezultat visoko složenih procesa koji se odvijaju u njegovom tijelu. Za čovjeka je nemoguće da bilo koju svoju boju ili boju drugog živog bića zamijeni bojom drugog živog bića, zato jer ljudsko tijelo nije opremljeno za tu operaciju odgovarajućim sistemom. Nije moguće za čovjeka ni da samostalno razvije takav sistem jer to nije dio opreme koji se može razviti i instalirati. Ukratko, za živo biće koje bi moglo mijenjati svoju boju imperativ je da nastane s mehanizmom mijenjanja boje.

Razmislimo o prvom kameleonu na Zemlji. Šta bi se desilo da to stvorenje nije imalo osobinu mijenjanja boje? Prvo, kameleon bi bio lahak plijen jer se nije u stanju sakriti. Osim toga, pošto bi bio lahko uočljiv, lov bi bio težak za njega. Ovo bi na kraju dovelo do toga da kameleon, lišen svakog drugog odbrambenog mehanizma umre ili gladuje, i nakon nekog vremena izumre. Ipak, danas postojanje kameleona u svijetu jasno dokazuje da se takav događaj nikad nije desio. Kameleoni, tako, od prvog momenta kada su se pojavili na Zemlji posjeduju ovaj savršeni sistem.

I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta, a Allaha, dž.š., boje se od robova Njegovih - učeni. Allah je, doista, silan, i On prašta. (Fatir, 28)

Allah, dž.š., jeste Onaj Koji određuje boju svih živih bića u prirodi.

Kameleoni su stvorenja koja mogu brzo mijenati boju u zavisnosti od njihovog okruženja. Jasno je da nije moguće da kameleon napravi sistem koji je tako složen kao što je to mijenjanje boje u ćelijama tijela u kratkom vremenu. Taj sistem koji nalazimo u kameleonima proizvod je nenadmašnog stvaranja, a to stvaranje pripada Allahu, dž.š., Mudrom.

Evolucionisti tvrde da su kameleoni vremenom razvili ovakav sistem. Ovom tvrdnjom neka bi nam pitanja mogla pasti na pamet: “Zašto su kameloni odabrali da razviju tako složen sistem umjesto lakših odbrambenih mehanizama?”; “Zašto su odabrali mijenjanje boje kad postoji toliko vrsta odbrambenih mehanizama.”; “Kako se takav sistem, imajući u vidu sve hemijske procese potrebne za mijenjanje boje, razvio kod kameleona?”; “Da li je moguće za gmizavca da razmišlja o takvim mehanizmima i onda razvije potrebne sisteme u svom tijelu?”; “Da li je moguće za gmizavca da u DNK koja se nalazi u njegovim ćelijama šifrira informaciju potrebnu za promjenu boje?”

To je, bez ikakve sumnje, nemoguće. Zaključak koji bismo izvukli iz odgovora na ova već navedena pitanja može biti samo jedan: Za živo biće nemoguće je razviti tako složen sistem koji omogućuje vlastito mijenjanje boja.

Allah daje boje i šare ovim insektima.

Ne samo sistemi promjene boja, nego i raznolikost boja i šara kod živih bića zaslužuju pažnju. Nemoguće je da su žive boje papagaja, raznolike boje riba, simetrija krila leptira, fascinirajuće šare cvjetova i boje drugih živih bića nastale samostalno. Tako su savršene šare, boje i oblici koji služe važnoj svrsi u životima živih bića jasan dokaz Allahovog stvaranja. Očito je da postoji superioran dizajn kod stvaranja boja oko nas.

Objasnimo ovo sljedećim primjerom. Pretpostavimo da mi dizajniramo proizvod koji se sastoji od kvadrata. Čak i da nacrtamo samo jedan od njih, moramo napraviti mali proračun i biti sigurni da su sve četiri strane paralelne i jednake i da svaki ugao kvadrata ima 90 stepeni. Mi možemo nacrtati kvadrat samo nakon što obavimo određene proračune i podešavanja. Kao što vidimo, crtanje samo jednog kvadrata zahtijeva određeno znanje i vještinu.

Primijenimo isto rezonovanje na živa bića oko nas i proučimo ih. U živim bićima vlada savršeni sklad, red i plan. Osoba koja cijeni neophodnost znanja i vještine kod crtanja običnog kvadrata, odmah će shvatiti da su red, harmonija, boja i dizajn u svemiru, također, proizvod beskonačnog znanja i vještine. Zato ne postoji razuman ili naučan temelj za tvrdnju da je takav sistem nastao slučajno. Allah, dž.š, Svemogući, stvorio je cijeli univerzum. Allah, dž.š., jeste Onaj Koji svemu daje oblik, On stvara najljepše.

Simetrija u prirodi ne može nastati slučajno

Jedna od najvažnijih činjenica kod stvaranja harmonije jeste simetrija. Živa bića imaju simetričnu strukturu. Sve što vidimo u prirodi, npr. sjeme, voće ili listove koje ispitujemo, pokazat će nam simetriju u svojoj strukturi. Pogledajmo biljku s listovima. Oni su spiralno razmješteni oko tijela biljke. Ovo je jedan od tipova simetrije. Slično tome, primijetan red vlada u razmještaju sjemena u žitu i dizajnu žila na listu.

Krila leptira još su jedan primjer simetrije u prirodi. I na jednom i na drugom krilu isti su uzorci i iste nijanse boja. Šara na jednom krilu također se nalazi na potpuno istom mjestu kod drugog krila.

Postoji savršena simetrija u prirodi koja nikako nije mogla nastati slučajno.

Možemo vidjeti mnogo primjera simetrije oko nas, a neke od njih naveli smo u prethodnom tekstu. Najvažnija stvar jeste to da iz datih primjera postoji jedan zajednički zaključak. To je da postoji nenadmašan red, ili, da budemo precizniji, veličanstveno umijeće koje je prikazano na živim bićima. Jedan od najvećih dokaza jeste činjenica da taj suptilni red i umijeće ili pak svemir nisu nastali slučajno. U svojoj knjizi “Teorija evolucije i pobožnost”, prof. Cemal Yildirim, iako je i sam evolucionist, kaže:

“Daleko sam od uvjerenja da ovaj red pripišem živim bićima, za koje se čini da imaju posebnu svrhu.” 58

Allah, dž.š., stvorio je sve u svemiru unutar višeg reda. Allah, dž.š., ima vlast nad svim stvarima.