Kao što su boje bitne za ljude za shvatanje njihovog okruženja, one su isto tako potrebne i drugim živim bićima da prežive. Živa bića imaju “jezik boja” koji radi prema svjetlu i sistemu percepcije koju oni posjeduju. Različita boja ima različito značenje za svako živo biće. Da bi preživjelo, svako živo biće mora poznavati jezik boja koji se koristi u njegovom prebivalištu, zato jer vitalne funkcije mogu biti kontrolisane samo poznavanjem ovog jezika.
Majke ptica hrane svoje mlade prema boji njihovih otvorenih kljunova. |
Pa, kako živa bića koriste taj jezik boja?
Prvo, većina živih bića treba pomoć boja da bi našla hranu. Drugo, boje koje postoje na formacijama kao što su koža, krljušt i krzno imaju važnu ulogu u kontinuitetu života, u njihovim osobinama apsorbiranja ili raspršivanja toplote. Osim toga, živa bića koriste svoj kolorit kako bi se zaštitila od svojih neprijatelja. Zahvaljujući usklađivanju boja s njihovim staništem, oni se mogu maskirati i tako zaštititi od svojih neprijatelja. Alternativno, njihove boje i predlošci mogu postaviti obeshrabrujuću sliku za njihove neprijatelje. Boja također pomaže životinjama da prepoznaju svoje partnere i mlade. Majka ptica, naprimjer, razumije koje od ptića treba ili ne treba hraniti po boji njihovih otvorenih kljunova. Slično tome, ptići prepoznaju svoju majku, i na taj način saznaju da im je stigla hrana.16 Kao što vidimo na primjerima iz prirode, živa bića, da bi preživjela, moraju znati značenje boja. Kako bi ispravno stekli ova znanja, moraju posjedovati podesan sistem percepcije.
Ako nemaju ove sisteme, ne mogu biti sposobni opažati svoje okruženje ili obavljati aktivnosti od životnog značaja. Oni, također, ne bi bili sposobni prepoznati svoju hranu ili zapaziti svoje neprijatelje. Zbog toga, u krajnjem slučaju, oni bi se u vanjskom svijetu isticali i bili bi lahak plijen osuđen na propast.
Sigurno, niko ne može tvrditi da je tako sofisticiran sistem mogao nastati slučajno. Svaki sistem, svaki sklad, dizajn, program, plan, svaka ravnoteža mora biti stvorena od dizajnera. Sigurno je da postoji viša volja i moć koja je savršeno smjestila ovaj sklad među živa bića i staništa u kojima oni žive. Vlasnik ove moći obuhvata kako okruženje i sama živa bića, tako i sistem koji On koristi s višim znanjem. Gospodar ove moći jeste Allah, dž.š., Gospodar svjetova.
Kada ispitamo živa bića, vidimo koliko vješto ona koriste jezik boja. U daljem tekstu navest ćemo neke primjere jezika boja koji imaju važno mjesto u životu živih bića.
Allah, dž.š., stvorio je svaku boju na Zemlji. Nebo, planine, usjevi, leptirovi, crvene jabuke, narandže, papagaji, fazani, crno grožđe, drveće, ukratko, sve što vidite u vašem okruženju ima ove boje jer Allah, dž.š., tako hoće. Allah, dž.š., govori o ovome u slijedećim ajetima: |
Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta, a postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i sasvim crnih. I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni. Allah je, doista, silan, i On prašta. (Fatir, 27-28) |
Kamuflaža je jedna od najučinkovitijih taktika odbrane koje životinje koriste. Samokamuflirajuće su životinje pod nekom vrstom zaštite svoga tijela koje je stvoreno u velikom skladu s njihovom okolicom. Tijela ovih životinja skladna su toliko s njihovom okolicom da je, kada gledate njihove slike, gotovo nemoguće reći da li su one biljke ili životinje, ili je teško međusobno razlikovati životinju i biljku koje se nalaze u istoj okolici.
Živa bića koja su svoj kolorit prilagodila okolici u kojoj žive uvijek su privlačila pažnju naučnika. Istraživanja su fokusirana na traženje odgovora na pitanje kako živa bića mogu izgledati potpuno isto kao neka stvorenja koje je potpuno različite strukture.
Njega hvali sedam nebesa, i Zemlja, i oni na njima,
i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga,
ali vi ne razumijete veličanje njihovo.
- On je doista blag i mnogo prašta.
(El-Isra, 44)
Jeste li ikada pomislili, šetajući vrtom, kako, naprimjer, žaba izgleda isto kao list, i tek u zadnjem trenutku skoči i izbjegne da stanete na nju, zatim kako je ona došla u posjed tih oblika i boja? Kamuflaža je za žabu veoma važan odbrambeni mehanizam. Žaba koja je neprimjećena u svojoj okolici lahko pobjegne svojim neprijateljima.
Ružičasti pauk na ružičastom cvijetu može uspješno oponašati različite nijanse ružičastog cvijeta, drugi pripadnik iste vrste može se prilagoditi boji drugog cvijeta, naprimjer žutoj, dok se penje na njega.
Na slici skakavac oponaša koru drveta. Kamuflaža koju je razvio skakavac tako je savršena da izgleda kao da se na drvetu nalazi lišaj. To je Allahovo savršenstvo stvaranja. | Misumena varia, vrsta pauka koju vidimo nalijevo, u zavisnosti na kojem se cvijetu nalazi, može imati različite boje u rasponu od žute do bijele.17 Vrsta pauka iznad prestaje se kretati samo kada su boja i konfiguracija biljke najpogodnije za sakriti se. 18 |
Na fotografiji lijevo dva myirapoda razvila su gotovo identičnu boju biljaka na kojima žive. U ovom slučaju oni su zaštićeni od svojih neprijatelja. 20 | Neke vrste insekata od svih neprijatelja štite se pomoću grupne kamuflaže. Naprimjer, Phiatidi, vrsta tropske hemiptere nađene na Madagaskaru ima potpuno i brilijantno obojena krila. Kada se odmaraju na stablu, kao na ovoj fotografiji, oni liče na cvijet. 19 Ovo zavodi lovce koji su u potrazi za insektima. |
Na osušenim livadama savana lavica u lovu skoro je nevidljiva jer se boja lavice stapa sa okolicom Geparda je teško primijetiti u visokoj travi. | To je zato jer stotine tačkica razbijaju liniju tijela životinje. Jako svjetlo naglašava crne tačkice geparda i tako efektom pjega povećava ili “razbija” konturu tijela. 21 |
Gusto bijelo krzno polarnog medvjeda, u kombinaciji sa naslagama masti ispod kože, štiti ga od strašne hladnoće. Međutim, bijelo krzno služi još nečemu – kao kamuflaža kada medvjed lovi. Na isti način bijelo krzno osigurava dobru zaštitu i zečevima koji žive u snijegu. |
Kamuflaža ne postoji samo na površini kože. Mišići nekih vrsta žaba iz tropskih šuma Južne Amerike obojeni su. U krvi im se nalaze ćelije koje prenose kiseonik. Zato, promjene izazvane potrebom za kamuflažom neće se pojaviti samo na koži nego i unutar tijela.22 | Suhe grančice i lišće, kada se skvase potamne. U istom maniru , žabe i žabe krastače, također, mijenjaju boju i za vrijeme kišnog vremena, postaju tamnije. Ove promjene osiguravaju da će oni ostati dobro kamuflirani među mokrim grančicama i lišćem. 23 Nemoguće je da ova zadivljujuća harmonija bude slučajna. |
Na slici (lijevo) nalazi se kopnena žaba koja mijenja boju prema vremenskim uvjetima. | Listolika žabica stopila se sa supstratom malezijske šume. Žaba je najbolje kamuflirana kada se gleda odozgo, tj. iz ugla iz kojeg grabljivci najčešće gledaju.24 |
Na slici (desno) nalazi se žaba druge vrste koja izgleda kao dio drveta. Oba živa bića prilično je teško razlikovati od okolice. | Uzorak skakavca ispod veoma je sličan tragovima parazitskih gljivica na lišću. Pored toga, pošto ga njegove duge noge mogu odati, noge nekih skakavaca, kao što je to u ovom slučaju, potpuno su prozirne. 27 Sigurno je da životinje svjesno ne biraju da čine ova oponašanja koja su tako savršena da ne ostavljaju suhe dijelove i nabore lista. Allah, dž.š., stvara sve savršeno, pa tako i skakavce. |
U toku dana kada su grabljivci najaktivniji, većina mimetičkih životinja ostaju nepokretne. Čak i najmanji pokret može odati njihovo boravište. Naprimjer, brazilskog skakavca nemoguće je razlikovati od vlati trave na kojoj se nalazi.25 | Na slici (desno) nalazi se štapićasti insekt. Štapićasti insekti kamufliraju se ovako kako bi mogli pobjeći svojim predatorima. Sposobnost oponašanja, međutim, nije ograničena samo na odrasle miriapodejere, i jaja su također kamuflirana. Na zemlji ona izgledaju skoro kao biljno sjeme.26 Nemoguće je da živa bića prave boje u svojim tijelima koja su ista kao njihova okolica ili da stvaraju oblike koji liče na druge vrste. Allah, dž.š., Koji je njihov Stvoritelj dao je ove odlike svim stvorenjima koji imaju sposobnost kamuflaže. |
Na fotografiji vidimo skakavca koji imitira list. Centralna žila i dvije simetrične polovine na stranama ove vene koje postoje u generalnoj strukturi lista, također su potpuno prisutne na ovim skakavcima kako vidimo na fotografijama. |
Na gornjoj lijevoj fotografiji nalazi se bogomoljka koja je skoro nevidljiva među ružičastim cvijećem. Suprotno većini bogomoljki čija tijela imaju dugačak i uzak prvi dio protoraksa, ova vrsta iz Kosta Rike (velika fotografija) ima ovaj segment drugačiji, sličan listovima na kojima ta bogomoljka živi. | Bogomoljke spadaju među najuobičajenije grabljivce u šumama i savanama kao najtoplijim regijama na svijetu. Cijelo tijelo bogomoljke dizajnirano je za lov. Bogomoljka nimfa, vidi sliku ispod, iz tropskih šuma južne Afrike gotovo je ista kao suho lišće paprati. Kada bi se odmarala na zelenom listu, lahko bismo je uočili. Većina vrsta obraća puno pažnje na traženje pogodnog mjesta gdje može da se smjesti i čeka na svoj plijen. 28 Jasno je da nije moguće za ova stvorenja da sama smisle ovakav sistem. Onaj koji nadahnjuje sva stvorenja kako da djeluju jeste Allah, dž.š., Gospodar univerzuma. |
Bicaste zmije jugoistocne Azije zive na drvecu i prekrivene su zelenim krljuštima. Ove krljušti koje prekrivaju gornji dio tijela zmije maskirane su tako da izgledaju kao patina lišaja i algi koji prekrivaju drvo. | Skoro je nemoguće razlikovati neke vrste zmija koje nastanjuju tropske šume Kosta Rike od grana drveća na kojima se odmaraju. |
Australski lisni gekon obično živi blizu drveća i veoma je sličan njihovoj kori. Rijetko pokazuje svoj bijeli trbuh. Čak su i oči guštera dobro kamuflirane. (lijevo) U ovom slučaju, leopard gekon iz Pakistana samo gornjim dijelom tijela imitira podlogu na kojoj može biti otkriven. | Trbuh mu je skoro potpuno bijel zato što su mali gmizavci uvijek oprezni da ne otkriju taj dio tijela. (gore) 29 |
Kada neko gleda granu, misleći da nema ništa na njoj, iznenada leptir može odletjeti s nje. Ovaj leptir koji je sekundu ranije izgledao kao suhi jesenas osušeni dio, savršen je primjer čuda kamuflaže.
Kao što ćemo vidjeti na stranicama koje slijede, sličnost živih bića i objekata na kojim žive sprečava njihove neprijatelje da ih primijete. Očito je da ova zamaskirana stvorenja nisu sama sebe na svoju vlastitu inicijativu napravila da izgledaju isto kao list, grana ili cvijet. Štaviše, ona nisu čak ni svjesna da su zaštićena zbog ove sličnosti. Unatoč ovome, ona u svim ovim primjerima i bez izuzetaka veoma vješto koriste kamuflažu. Insekt ima istu boju kao i cvijet, zmija stoji mirno kao da je grana drveta, žaba se prilagođava boji vlažnog tla, ukratko, sva samokamuflirajuća stvorenja dokaz su koji govori da je kamuflaža specijalno stvorena odbrambena taktika.
Lignja i hobotnica također mogu brzo mijenjati boju. Ponekad se čini da boja njihovim tijelom pulsira u valovima. Mnogo različitih stvari utječe na ove promjene: ljutnja, kada ugleda hranu, strah i boja pozadine. 31 Allah, dž.š., stvorio je ova bića zajedno s njihovim mogućnostima koje im pomažu da se zaštite pod morem. Allah, dž.š., jeste Onaj Koji sve obuhvata, Sveznajući. |
Nijedno živo biće ne može izvoditi takve zadatke samo ili slučajno. Sigurno, Onaj Ko je živim bićima podario sposobnost da se kamufliraju i smjestio hemijske procese u njih kako bi mogli obavljati te promjene boja jeste Allah, dž.š, Sveznajući, Mudri.
Šta gmizavac u divljni čini da se zaštiti od svojih grabljivaca? Za ova sporopokretna stvorenja jedan od najlakših načina, definitivno, jeste da se sakriju. Najbolji način skrivanja jeste prilagođavanje tijela stvorenja okolici. Mnogim životinjama boje i šare obično služe kao spasioci života. Naprimjer, u šumi je gotovo nemoguće uočiti zmiju-nosorog, vrstu tropske zmije koja živi u prašumama Afrike, zbog toga što je njegova koža prekrivena plavim, crvenim, žutim, crnim i bijelim geometrijskim uzorcima. Interesantno je da se boje zmije slažu s okolicom u kojoj živi. Ovaj odnos, jedan na jedan, u umu pobuđuje mnoga pitanja. Kako su se ove boje, koje su tako dobro usklađene s okolicom, pojavile? Da li je moguća da su one nastale slučajno ili ih je proizveo gmizavac lično?
Sigurno, to nikako nije moguće. Nemoguće je za gmizavca da prvo analizira svoju okolicu, pa da odluči kakvu vrstu promjena mora napraviti, i konačno odrediti koju boju i šaru da poprimi. Nadalje, potpuno je nelogično i nerazumno tvrditi da je, možda, sistem u njegovom tijelu uspostavljen tako da je mogao izvesti hemijske reakcije potrebne za takvu promjenu.
Čak i čovjek, jedino živo biće na Zemlji obdareno razumom, ne može mijenjati boju niti bilo koji dio svoga tijela. On ne može uspostaviti u svom tijelu sistem koji bi prouzrokovao takve promjene. U ovom slučaju, postoji samo jedno objašnjenje za savršenu sličnost boja gmizavca s bojama njegovog okruženja, tako usklađenog da se čak ni sjene ne razlikuju. Beskonačno superiorni Vlasnik mudrosti kreirao je ovo živo biće. Ova kreacija pripada Allahu, dž.š, Svemogućem. Allah, dž.š., jeste Onaj Koji zna najbolje potrebe svakog živog bića.
Jeste li ikada vidjeli kameleona kako mijenja svoju boju zavisno od okruženja? Ovo zaista vrijedi vidjeti. Kameleon ima tako izuzetnu sposobnost da se kamuflira na taj način da njegova spretnost zapanji svakoga. Premda mnoge druge vrste gmizavaca imaju sposobnost mijenjanja boja, niko od njih nije u stanju mijenjati ih tako brzo kao kameleon.
Kameleoni su jedna od najboljih samomaskirajućih životinja. Kao što vidimo na fotografiji gore, hladna sjena paprati privremno se odražava na toploj koži kameleona. |
Kamelon koristi crvene i žute nosioce boja, plave i bijele omotače, reflektore, i “hromatospore”, kožne ćelije koje odgovaraju na toplotu, svjetlo i raspoloženje životinje.30 Ako stavite kameleona, naprimjer, u vrlo žut ambijent, vidjet ćete kako se boja njegovog tijela odmah mijenja u žutu i prilagođava se svom okruženju. Štaviše, kameleoni se ne prilagođavaju samo jednoj boji nego višebojnim podlogama. Tajna njegovog dostignuća leži u ćelijama boja, koje se nalaze ispod kože ovog majstora kamuflaže. One se uvećavaju i brzo mijenjaju mjesto kako bi se kameleoni prilagodili okolici. Da li je kameleon mogao napraviti tako savršenu adaptaciju sam? Kako ova stvorenja stvaraju nerazlučivu smjesu s okolicom u kojoj žive, dok jedan vrsni umjetnik mora satima raditi kako bi postigao ekvivalent samo jedne prirodne boje?
Zaista, bilo bi nerazumno tvrditi da kameleon može izvesti tako nešto svojom voljom. Jasno je da je nemoguće za gmizavca da određuje izgled svoga tijela, niti da smjesti sistem u svoje tijelo koje mijenja njegov izgled. Bilo bi jednako besmisleno tvrditi da ovo stvorenje ima kontrolu nad ćelijama i atomima u svom tijelu, da je sposobno učiniti bilo kakvu promjenu koju poželi, i proizvesti odgovarajući pigment. Potpuno je protivrječno i nesuvislo tvrditi da je tako izuzetna sposobnost nastala slučajno. Nijedan mehanizam u prirodi nema moć proizvesti tako savršenu vještinu i podariti je biću kojem je potrebna. Kao i sva druga živa bića na Zemlji, Allah, dž.š., stvorio je također, i kameleone. Allah, dž.š., ovim primjerima prikazuje nam jedinstvenost Svoga umijeća stvaranja. Allah, dž.š., jeste Svemogući, Mudri.
Allaha hvali sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri. Njegova je vlast i na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje i On sve može. (El-Hadid, 1-2)
Da li živa biće koriste boju samo da se zaštite od svojih neprijatelja? Sigurno, ne. Neke životinje, također, štite se od hladnoće i vrućine pomoću enzima koji daju boju dlakama što prekrivaju njihova tijela. Tako, naprimjer, kod životinja koje žive u hladnim predjelima krzno prekriva njihove noge, oči i nos, a najosjetljiviji dijelovi tijela obojeni su u crno. Crna boja krzna osigurava više toplote za životinje i time im pomaže da se lakše zagriju, isto kao kada ljudi pokušavaju iskoristiti sunce noseći tamno obojenu odjeću zimi. Promjena boje jeste zajednička kod kopnenih životinja. Naprimjer, ljeti boja krzna sjeverne lisice mijenja se u bijelu jer joj je tjelesna temperatura visoka. Zimi, međutim, kada postaje hladnije, tjelesna joj temperatura pada, i osigurava joj prikladnije okruženje za lakši rad en zima. Iz tog razloga krzno sjeverne lisice postaje tamnije. Zečevi, lisice i smeđi tvorovi koji žive na sjevernijim geografskim širinama mijenjaju boju. Imaju smeđu ljeti, a bijelu zimi.
Dok su u zimskim mjesecima neke ptice potpuno bijele, one na proljeće uzimaju novi izgled koji odgovara boji tla i vegetacije.
Ove snježne jarebice dobar su primjer kako se kamuflaža mijenja prema godišnjem dobu. |
Živa stvorenja koriste boju u različite svrhe. Koriste ih kao znak upozorenja, i to je jedna od njenih svrha. Na stranicama koje slijede dat ćemo neke primjere.
Jedna od najopasnijih žaba jeste žaba zvana “otrovna strelica”. Ovaj mali vodozemac iz vrste Dendrobata u svojoj koži ima otrov poznat kao “batracotoxin”, za koji se vjeruje da je najači poznati otrov u životinjskom carstvu. Ime žabe izvedeno je zbog upotrebe otrova kod određenih amazonskih plemena. Toliko je otrovan da ih Indijanci koriste na vrhu svojih strelica kada love. 32 Boja životinja pomaže drugim životinjama da prepoznaju ko je među njima otrovan. | Pripadnici vrste Sinanceidea jesu ribe sa relativno malim i kompaktnim tijelom. Nemaju krljušti, ali su prekriveni bradavičastim izraslinama koje savršeno maskiraju ribu dok se odmara na dnu i čeka plijen. Ove izrasline razbijaju konture tijela zbog čega ove ribe liče na stijene. Ove se ribe često kamufliraju tako što se zakopaju u pijesak. 33 |
U Južnoj Americi postoji mnogo otrovnih i neotrovnih zmija koje isto imaju živ kolorit. Sve su pokrivene sa žutim, crvenim i crnim prstenovima. Sve se zovu koralne zmije. Neke od njih, prave koralne zmije, smrtonosne su. Druge, nazvane “lažni korali”, samo oponašaju otrovne. Ono što ih razlikuje jedne od drugih jeste raspored obojenih prstenova. Korist koju lažne koralne zmije imaju od ove sličnosti jeste to što su time zaštićene od svojih neprijatelja. 34 | Papilionida ističe svoj crveni, antenasti osmeterium (iznad), organ koji neki leptirovi istaknu kada čuju da se približava neprijatelj. Pokreti ovog jarko obojenog produžetka plaše male ptice. 35 |
Fulgoridae su vrste često jarko obojenih velikih homoptera iz tropskih krajeva. Njihove glave produžene su u obliku izdubljenog “roga”. Vrste fulgoridae na glavi imaju izraslinu sličnu rogu koja oponaša otvorena usta (uključujući i zube) krokodila. (slika slijeva) Vjeruje se da je funkcija ovih izraslina povezana s udvaranjem. Kamuflaža fulgorida, kako vidimo na manjoj slici, zasniva se na sličnosti sa korom drveta. Kada se uznemire, oni otvaraju svoja krila i pokazuju dva velika “oka”. Ovo iznenadi neprijatelja i daje mogućnost insektu da pobjegne. 36 |
Neke životinje na određenim dijelovima tijela koriste krzno različitih boja kao znakove upozorenja. Naprimjer, kada sjevernoameričke antilope osjete opasnost, one upozoravaju jedna drugu svojim stražnjicama. Svako bedro nosi dio bijelog krzna poduprijetog mišičnim diskom. U slučaju opasnosti mišiči se stežu uzrokujući da se dugo krzno raširi u veliku rozetu koja izuzetno efikasno odbija svjetlost. Kada se mišići opuste, diskovi se smjesta stežu. Tako su proizvedeni jaki bijeli fleševi koje druge antilope mogu primijetiti i na kilometar udaljenosti. 37 |
Mužjak ptice velika frigata koji živi na otocima Galapagos, kako bi privukao ženku, nadima grimiznu kesu ispod svoga kljuna. Mužjaci se često skupljaju na biljkama mangrov, na kojima će kasnije sagraditi svoja gnijezda i čekaju da ženke koje lete iznad izaberu svoje partnere. Grimizna boja kese u jakom je kontrastu s crnim perjem na gornjim dijelovima tijela ptica koji imaju metalik odsjaj. 38 |
Ne koriste sve životinje boje radi kamuflaže. Mužjaci fazana i pauna koriste svoje obojeno perje da privuku ženke. Kada paun raširi rep, otkriva se veličanstven prikaz. |
Zavisno od njihovog kolorita, živa bića privlače svoga partnera za reprodukciju ili da upozore ili uplaše svoje neprijatelje ili rivale. Naprimjer, cvijeće, kojem treba oprašivanje za reprodukciju, ukrašeno je svijetlim bojama i kompleksnim šarama kako bi privukle insekte koji nose polen. |
Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, |
Jedna od najvažnijih osobina raznobojnih ptičijih pera jeste da su one beživotna struktura. Razlog zašto pero potpuno zadržava boju, čak i kad je odbačeno, jeste taj što je potpuno razvijeno pero beživotno.
Bogata raznolikost boja nastala je usljed prisustva pigmenta u peru, koji je ubačen za vrijeme početne faze u razvoju pera, ili svjetlosnih otvora koji se pojavljuju zavisno od strukturalnih osobina pera.
Pošto se ove formacije, koje su napravljene od tvari zvane kerotin, brzo istroše zbog djelovanja okolice, one se redovno obnavljaju. Ipak, svaki put ptice ponovo steknu svoja raznobojna pera. To je zato što pera ptica nastavljaju rasti dok potpuno ne dostignu potrebnu veličinu, svojstvenu boju i šaru specifične vrste.
Zbog njihove različite strukture, pera imaju izgled sličan kao izgled svjetlosti kad se ona prelomi kroz prizmu, i tada vidimo različite boje. Boje koje se formiraju prelamanjem svjetla na ovaj način svjetlije su i više metalik nego boje nastale usljed pigmenta. Pera su obojena od plave do zelene i od narandžaste do crvene. Generalno, zelena, plava i metalik boja kod ptica formirane su kroz odbijanje i prelamanje svjetlosti. Ipak neke boje pera potječu od pigmenta.39
Svaka vrsta ptica ima različit kolorit. Uzrok ove različitosti boja leži u tome što svjetlost pada na pera i u prisutnosti pigmenta zvanog keratin, a koji je u strukturi pera. |
Ptičija su pera beživotne izrasline koje se neprekidno obnavljaju. Prilikom svakog obnavljanja iste boje ponovo se proizvode. |
Postoje, uglavnom, tri vrste pigmenta kod ptica. To su melanin, pigment koji izaziva crnu, smeđu ili tamnožutu, lipohrom, pigment koji izaziva crvenu, žutu ili narandžastu, i karotenoidi. Plava, zelena i neke druge jarke boje kod ptica stvorene su mikroskopskim mjehurićima u keratinu pera koji prelamaju svjetlost. Pera apsorbuju puni spektar svjetlosti, a samo odbijaju plavu, te na taj način stvaraju plavu boju kod nekih ptica.40
Hormoni također imaju važnu ulogu u promjeni boja kod ptica. Razlika u boji između mužjaka i ženke iste vrste izazvana je spolnim hormonima. Različit kolorit i izgled pera pijetlova i kokoški, naprimjer, zavisi od hormona estrogena.
Boje su ptica bitne radi njihove adaptacije svome staništu te međusobnog prepoznavanja između mužjaka i ženki te mužjakovog udvaranja ženkama za vrijeme sezone parenja. Također, pigmeti koji daju boju perima poboljšavjau jačinu pera, prikupljaju energiju što dolazi od sunca i sprečavaju štetnim ultraljubičastim zrakama da dođu do tijela
Naprotiv, Njegovo je sve ono što je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava. |
Formiranje boja u krilima leptirova prilično je zanimljivo. Svjetlost se odbija preko ljuski krila, formira boje koje su “u stvarnosti nepostojeće”, ali koje prikazuju izuzetnu simetriju i ljepotu. Mi samo kažemo da su boje “u stvarnosti nepostojeće”, pitate li se zašto?
Leptirovi su poznati po ljepoti svojih krila koja su relativno šira od njihovog trupa. Kako su se, onda, te spektakularne šare i boje našle na krilima leptirova?
Leptirovi imaju par opnastih krila koja su de fakto providna. Pošto su ona pokrivena ljuskama različite debljine, providnost opnastih krila ostaje neprimjećena. Ove ljuske povećavaju aerodinamičke osobine krila leptira i daju im njihovu boju. Ove ljuske, koje su tako nježne da čim se dodirnu otpadnu, imaju oštre krajeve zakačene na krila leptirova. Na ovaj način ljuske ostaju pričvršćene, a da ne otpadaju. Svaka od ovih tankih ljuski koje izgledaju kao da se preklapaju poput šindre na krovu prima boju preko hemijskih pigmenata ili od strukture koja prelama svjetlost koja pada na njih u duginim bojama, kao što je to slučaj kod mjehura sapunice.41
Povrh toga, laboratorijska istraživanja pokazala su da različite boje zavise od različitih hemijskih tvari. Nusproizvodi boja zvani pteridin, naprimjer, stvaraju ružičastu, bijelu i žutu boju, koje obično vidimo kod leptirova. Melanin, koji je veoma uobičajena tvar za bojenje, postoji u crnim tačkama krila. Interesantno, boja u krilima leptira nije uvijek ono što nam se čini da jest. Naprimjer, zelene ljuske u stvarnosti mješavina su crnih i žutih ljuski. Nedavna istraživanja rađena na leptirovima pokazala su da su pigmenti sintetizirani u ljusci i da se enzimi neophodni za proizvodnju melanina nalaze u gornjem sloju ljuski.
Tvari za bojenje nisu jedini uzrok ovih visoko nepostojanih boja kod leptirova. Struktura i poredak ljuski na krilima leptira izazivaju različite varke svjetlosti, kao što su prelamanje, odbijanje i, na kraju, formiranje boja blistave ljepote. Naprimjer, Stilpnotio salicis leptiri imaju poluprovidne ljuske u kojima se nalaze mjehurići. Premda u njima nema tvari koje boje, svjetlost koja prolazi kroz ljuske daje im satenast izgled.
Površina ljuski na Argynnis leptirima nevjerovatno je mehka i stvara srebrenkast odsjaj. Kod nekih leptira, različit je raspored dvaju redova ljuski što se preklapaju i stvaraju različite, odsjaje svjetlosti izazivajući, recimo, da leptir bude plav umjesto crn ili smeđ.
Kada ispitamo strukturu krila leptira, čak i samo ako uzmemo u obzir njihove boje, naići ćemo na mnogo čuda. Postojanje takve izuzetne ljepote nesumnjivi je dokaz uzvišene moći i beskonačnog Allahovog umijeća, Koji stvara sve ovo.
Mora se reći da osim što su stvoreni kao ukras, boja i šare na krilima leptira imaju mnoge druge važne funkcije za ova stvorenja.
Uvećan prikaz ljuski na krilima leptira. |
Veliki indonezijski leptir (lijevo) ima dvije velike tačke slične očima, koje koristi da uplaši svoje neprijatelje. Ovo je za ovog leptira zadovoljavajuća odbrana. Neke vrste kao leptir monarh, s druge strane, pribjegavaju drugim metodama. Svojim tamnonarandžastim krilima sa crnim šarama oni svojim neprijateljima šalju upozorenje da su “lošeg okusa”. |
Kod mnogih leptira postoje okrugle, tamno obojene šare koje nas podsjećaju na oči velikog stvorenja. Ovakve oči, koje se opet sastoje od obojenih ljuski kao na krilima, oličenje su najvažnijeg odbrambenog mehanizma leptira. Oni, kada se odmaraju, drže svoja krila sklopljena. Ako naiđu na neprijatelja ili ih se uznemiri laganim dodirom, krila se smjesta otvaraju, i velike, jarke, intenzivno obojene oči pojave se na površini krila. Na ovaj način pošalje se određena poruka grabljivcu.
Leptirovi na fotografiji koriste kamuflažu i pomoću boje i pomoću šara. Allah, dž.š., stvorio im je na krilima motive očiju kojima ne nedostaje ni “sijevanje iz očiju”. |
Vještina kamuflaže leptira impresivna je kao i njihove lažne oči. To je kao da zamaskirani leptir vidi boju grma, procijeni okolicu, analizira je, a zatim oponaša boju grma s bojama koje proizvodi u svom tijelu. Još jedna vrsta, svjesna ukusa svojih neprijatelja, šalje signale upozorenja tako što imitira boje koje bi ih odbile sugestirajući da leptir ima loš okus ili da je čak i otrovan. Nikako nije moguće da leptir sam izvede ove radnje. Ovo ćemo shvatiti jasnije ako navedemo sljedeći primjer.
Pretpostavimo da pokušavate proizvesti boju u laboratoriju. Ako imate malo znanja o ovoj temi, nećete biti u stanju, bez obzira kako su napredno laboratorije ili postrojenja opremljeni, postići konačan rezultat onakav kakav želite. Zatim razmislite o pokušaju da postignete kvalitetu boje kao što je ona kod leptira, koji, razvijajući jednake boje i šare kao okolica, postaje skoro nevidljiv. Nećete biti u stanju proizvesti samo jednu značajniju boju. Trenutna je situacija takva da bi sigurno bio nenaučni i iracionalni pristup tvrditi da je ovaj veličanstveni sistem kod leptira nastao slučajno bez svjesnog načina dizajniranja.
Boje leptirova na fotografiji veoma su jake. Pa, ipak, i jedni i drugi žive sigurno u harmoniji sa podlogom na kojoj se nalaze. |
Ako negdje postoji dizajn, tu je sigurno i dizajner. Besprijekorno stvaranje Zemlje pripada Allahu, dž.š, Milostivom. Ljudi obdareni razumom dužni su razmišljati o Allahovom svojstvu stvaranja do u detalj. U suri En-Nahl(Pčela) Allah kaže:
On čini da se koristite i svim onim raznobojnim što vam na Zemlji stvara – to je, doista, dokaz onima koji pouku primaju. (En-Nahl, 13)
Kod nekih leptira, posebno na dijelovima njihovih krila koji su blizu tijela, postoje velike, tamne obojene tačke sastavljene od ljuski. Ove tačke, simetrično postavljene na oba krila, imaju kod leptira veoma važnu funkciju. Leptiri upotrebljavaju te tačke kako bi dosegli tjelesnu temperaturu koja im je potrebna da lete. Kako oni ovo rade?
Ljuskice imaju osobine mijenjanja topline ka minimalnom ili maksimalnom nivou, zavisno od njihove boje. Svi smo vidjeli leptire kako pod suncem otvaraju i zatvaraju svoja krila kao da pokušavaju naći određeni ugao. Crne tačke u njihovim krilima pomažu ovim leptirima koji ovakvim pokretima pokušavaju privući sunčevo svjetlo. Leptir koji treba zagrijati svoje tijelo otvara i zatvara svoja krila tako da sunčeva svjetlost direktno pada na ove tačke, i time zagrijava tijelo.
Leptiri koji žive na otvorenoj površini izloženoj suncu imaju svjetlije boje, dok oni koji žive u šumovitim predjelima imaju tamnije boje.
Neke vrste leptira iz porodice Lepidoptera nemaju ljuskica na svojim krilima, ne mogu odbijati svjetlost, i tako su neuočljivi. Premda je moguće vidjeti te leptire dok lete, gotovo je nemoguće pronaći ih kada negdje slete. Ovo leptirima daje savršenu zaštitu. Kao i sva ostala stvorenja, i oni su, također, stvoreni sa sistemom koji može udovoljiti njihovim potrebama. Štaviše, sve su ovo međuzavisni sitemi u kojima jedan ne može postojati bez drugog.
Kao i sva druga stvorenja u svemiru, Allah, dž.š., stvorio je, također, leptire sa svim detaljima koje posjeduju i obdario ih svim sistemima koji su im potrebni.
Smeđa boja i tačke pod krilima plavog morfoleptira osiguravaju odličnu kamuflažu za skrivanje u grmu. Leptirovi tako mogu odjednom postati nevidljivi u grmlju. |
Život ispod površine mora veoma je različit od onoga na kopnu. Sve mogućnosti morskih stvorenja organizirane su na takav način da im omoguće da na najlakši mogući način žive pod vodom. Ljudi ne mogu vidjeti pod vodom tako dobro kao ribe zato što ljudsko oko nema svojstvo koje bi mu dozvolilo da ima jasan pogled pod vodom. Ljudsko oko nema sistem leća kakav imaju ribe, i nije sferično i tvrdoliko kao kod ribe, i zato čovjek pod vodom nema jasan pogled kao što ga imaju ribe. Ne može precizno, kao riba, utvrditi udaljenost u prividno umanjenoj slici usljed prelamanja i ne može procijeniti isto prelamanje svjetla u vodi.
Allah, dž.š., stvorio je svako živo biće s najpodesnijim osobinama za okolicu u kojoj ono obitava. Stvorenja koja žive pod morem čine samo mali dio primjera Allahovog umijeća stvaranja. Allah, dž.š., nema sudruga u stvaranju i sve je pod Njegovom kontrolom.
… nema boga osim Allaha. A Allah je, doista, silan i mudar. (Ali Imran, 62)
Trinidadske ribice jedna su od najraznobojnijih stvorenja dubina. Ove ribe koje žive stotine metara ispod nivoa mora pokazuju sve Allahovo umijeće boja. Allah, dž.š., jeste, također, Vladar mora | Škamp se neometano kreće preko površine morske sase. Neprimjetnost ovog malog ljuskara jeste izuzetna jer kod najprovidnijih životinja neki glavni dijelovi tijela ostaju nevidljivi. Naprimjer, većina njih nije u stanju sakriti svoje probavne sisteme i hranu koja je u njima. Kod nekih vrsta samo su rep i dio kliješta obojeni. Ovi mali detalji boje korisni su kod omogućavanja škampu da “nestane” kontrast između nevidljivih dijelova i raznobojnih detalja koji su tako izraženi da potencijalni predatori privučeni samo detaljima i nisu u stanju opaziti ukupnu figuru životinjice. 42 |
Iznad je koral. Milijarde korala nalaze se zajedno. Oni se posebnim izlučevinama kombinuju jedan s drugim i formiraju krečnjački skelet. Na ovom skeletu oni luče obojene supstance: crvenu, roza, a ponekad crnu ili bijelu. |
U dubinama mora, počevši od 200 metara ispod površine mora, nema nikakve svjetlosti. Međutim, kada dođemo do dna mora koje je čak dublje nego što je Mt. Everest, mi ulazimo u raznobojni svijet. Ova sasina riba-klaun koja živi među sasom, fotografija gore, također, pripada ovom svijetu. |
Morska pužnica(Nudibranches) jedna je od najzanimljivijih životinja svijeta pod vodom. Sa svojim zanimljivim dizajnom i izuzetnim bojama, ove životinje su vrsta pužnjaka bez ljuske. Na slici iznad nalaze se primjeri nekoliko ovih vrsta. Ova stvorenja koja imaju mehka tijela zaštićena su jakim otrovom. Njihove jake boje upozoravaju grabljivce da su otrovni. Otrov dobijaju iz biljaka koje jedu.44 |
Pripadnici vrste Sinanceidea jesu ribe s relativno malim i kompaktnim tijelom. Nemaju krljušti, a umjesto njih koža im je prekrivena s bradavičastim izraslinama koje savršeno maskiraju ribu dok se odmaraju na dnu mora čekajući na svoj plijen. | Paukoliki rakovi naročito se razlikuju po veličini i obliku. Oni se kreću od gigantskog japanskog raka pauka čija dužina noga iznosi jedan metar do minijaturnih koralnih vrsta koje vidimo iznad. Njihove se šare izuzetno dobro stapaju s prošaranom teksturom njihovih domaćina. |
Jedan od najinteresantnijih i najkorisnijih osobina mekušaca je tzv “plašt”, tkivo koje prekriva njihova tijela i formira “drugu ljusku”. Kako se vidi na fotografiji, plašt polahko prekriva ljusku i prekida hromatsku jednoličnost koja bi mogla odati prisustvo životinje. 45 | Tijelo morskog konjica (lijevo) prekriveno je pločastim kosturom. Oni nisu dobri plivači i zato žive držeći se za koral. Pošto mogu brzo mijenjati boju, lahko se zaštite od svojjh neprijatelja. |
Riba-lav živi na dnu u toplim i tropskim morima i nikad ne izlazi na otvoreno more. Oni su mesojedi i hrane se manjim ribama. Duge lepezaste prsne peraje imaju odličan zastrašujući efekat prema njenim neprijateljima, a crvene i bijele pruge onemogućavaju njihovom plijenu da ih vidi među koralima. 46 Riba- lav ima veoma raznobojan izgled, ali lahko može postati nevidljiva među koralima, koji su također veoma raznobojni. | Članovi vrste Soleidea kao što su riba list i riba romb prilično su dobri imitatori. Njihova bentička (o.p. žive na dnu) priroda prisiljava ih da oponašaju podlogu koliko god je moguće. Riba krokodil (desno) koristi svoju boju kako bi se sakrila od grabežljivaca.47 |
Hobotnica, fotografirana noću, čini se većom jer joj koža blješti. Ova zelena boja što se prelijeva može se jedino vidjeti noću. 48 Neke vrste mogu postati identične s uzorcima otvorenog mora. | Krinoidi (slika lijevo) jesu morski tulipani u obliku ljiljana. Oni imaju duge, tanke, cvjetolike šiljaste krakove. Na njima se nalazi otrovna sluz. Oni apsorbuju kiseonik u vodi preko svojih krakova filtrirajući je.49 |
Račić bogomoljka (slika gore) samo je jedno od stvorenja koja imaju zanimljiv izgled i jarke boje. Njegove isturene oči spadaju među najkomplikovanije oči na svijetu. Ispod je obojeni račić koji živi među otrovnim morskim ježevima.50 |
Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju. Stvaranje vas i životinja koje je razasuo dokazi su za ljude koji su čvrsto uvjereni i smjena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova - dokazi su za ljude koji imaju pameti. |
Ako neko ne razmišlja, ne može vidjeti čudesne osobine živih bića oko sebe. Sve dok neko ne misli o tome kako leptir pomoću svojih opnastih krila leti, kako cvijeće koje vidi ima takvu raznolikost boja, kako vrhovi grana drveća visokih stotine metara ostaju zelene, ne može shvatiti suptilnost ovoga. Čak ni izuzetno umijeće kod biljaka možda neće zaplijeniti nečiju pažnju.
Kako otkrivamo kroz ovu knjigu, savršeno umijeće jasno se vidi u svim živim bićima od insekata do ptica, od biljaka do morskih stvorenja. Očito je da ovo umijeće pripada Allahu, dž.š, Stvoritelju svih živih bića.
Razmislimo o biljkama, voću, cvijeću i drveću. Biljke, svaka ima različite boje, miris i okus, dokaz su Allahovog umijeća stvaranja. Svaka biljka koju vidite okolo ili znate za nju iz knjiga ima boje ili šare koje su svojstvene samo njenoj vrsti. Reproduktivni su procesi svake od njih različiti, različit je i odnos nektara u njima, i njihovi su mirisi drugačiji. Razmislimo o ružama. One su crvene, bijele, narandžaste, roza, bijele po rubovima, dvobojne, pa čak ima i ruža boje kao valovi. Sigurno, za čovjeka koji vidi sve ovo bila bi velika sljepoća ako ne osjeti divljenje i ne opazi beskonačnu moć Allaha, dž.š., Koji je Stvoritelj svog cvijeća. U Kur’anu, Allah, dž.š., obraća se onima koji ne uspiju shvatiti dokaze stvaranja koje vide:
A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću! Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu ravnim smatraju. (Jusuf: 105-106)
X. Valna dužina Y1. procjenjena stopa apsorpcije svjeta hlorofila Y2. količina fotosinteze A. hlorofill a B. hlorofil b C. radni spektar fotosinteze |
Isprekidane i pune bijele krivulje pokazuju apsorpciju spektra od hlorofila a i hlorofila b. Crna krivulja na vrhu prikazuje učinkovitost različitih valnih dužina svjetlosti prlikom procesa fotosinteze. Slika pokazuje koliko je usko povezana kombinovana apsorpcija spektra hlorofila a i b i radnog spektra fotosinteze.51 |
Kao što je očito, zelena i nijanse zelene jesu boje koje preovladavaju biljnim svijetom. Hlorofil je glavna supstanaca koja proizvodi zelenu boju. Hlorofil, veoma bitna tvar, jeste pigment sadržan u hloroplastima raspršenim unutar citoplazme biljne ćelije. Ovi pigmenti lahko apsorbuju svjetlost sa Sunca, ali samo odbijaju zelenu boju. Osim bojenja listova u zeleno, ova osobina, također, prouzrokuje ispunjenje važnog procesa nazvanog “fotosinteza”.
Kod fotosinteze, biljke koriste svjetlost koja predstavlja kombinaciju različitih boja. Jedna od najvažnijih osobina boja u sunčevoj svjetlosti jeste ta da su njihovi nivoi energije različiti jedan od drugog. Ovaj asortiman boja zvani spektar, koji dobijemo prelamanjem svjetlosti kroz prizmu, naprimjer, ima žute i crvene tonove na jednoj i plave i ljubičaste na drugoj strani. Boje s višim nivoom energije jesu one boje kod plavog kraja spektra.
Razlika energetskih nivoa među bojama veoma je bitna za biljke zato što one trebaju velike količine energije za fotosintezu. Zato, za vrijeme vršenja fotosinteze, biljke apsorbuju one zrake s višim nivoom energije prema ultraljubičastom kraju spektra. (op. prev., ljubičasta i plava, kao i boje koje idu prema infracrvenom kraju spectra, crvena, narandžasta i žuta.) Listovi obavljaju ove procese preko hlorofila, pigmenta kojeg ima u hloroplastima.52
Da bi biljka vršila fotosintezu, energetski nivo čestica svjetlosti koji se apsorbira mora biti adekvatan. Proces fotosinteze počinje kada biljka, pomoću energije koju dobija od čestica svjetlosti, razbija molekule vode na molekule kiseonika i vodika. Vodik reaguje s ugljikom u ugljendioksidu da bi se formirao sok biljke koji joj je neophodan da bi preživjela. Drugim riječima, biljka proizvodi svoju vlastitu hranu. Neiskorišteni kiseonik, s druge strane, ispušta se u vazduh. Većina kiseonika iz atmosfere koji udišemo proizvedena je na taj način.
Kao rezultat procesa fotosinteze u biljkama nastaju ugljikohidrati, jedan od glavnih izvora hrane za druga živa bića. Tvari proizvedene procesom fotosinteze od izuzetnog su značaja za same biljke kao i za životinje i ljude jer su biljke glavni izvor hrane za sva živa bića na Zemlji.
Kao što smo vidjeli, osim davanja estetskog izgleda, zelena boja biljaka od izuzetne je važnosti za opstanak biljaka i drugih živih bića. Allah, dž.š., učinio je da hlorofil bude tvar koja je odgovorna za ishranu biljaka i izdržavanje drugih živih bića.
Hlorofil je glavna supstanca koja proizvodi zelenu boju u biljkama. Allah, dž.š., učinio je ovu tvar načinom za prehranu biljaka i hranom za sva druga živa bića. |
Kao što smo prije spomenuli, boja odbijena od svakog objekata zavisi od molekule pigmenta koju objekat ima. Naveli smo ranije da je osnovna molekula pigmenta u zelenim biljkama tvar “hlorofil”. Osim toga, govorimo da postoje i drugi pigmenti koji izazivaju u biljkama druge boje, i ti različiti pigmenti formiraju nevjerovatnu raznolikost boja koju vidimo u biljkama.
Naprimjer, kao dodatak hlorofilu, u biljkama, također, postoje karotenoidni pigmenti. Neki od ovih pigmenata, koje smo detaljnije ispitali ranije, jesu žuti i daju boju kukuruzu, limunovima, zlatnom klasju i suncokretima. Drugi su karotenoidi mnogo više crveni nego žuti, i oni se mogu naći u cvekli, paradajzu, ružama i mrkvama. Karotenoidi su, također, prisutni u zelenim listovima. Tada bi se neko mogao zapitati: “Zašto listovi ne izgledaju crveno, žuto ili narandžasto, nego su uglavnom u nijansama zelene?” Razlog je taj da je zelena boja hlorofila tako jaka da druge boje pored nje ne mogu da se vide.53
Međutim, razlike se pojave na jesen. Kako se smanjuju sati dnevnog svjetla, biljke prestaju proizvoditi hlorofil i snaga pigmenta koja izaziva zelenu boju smanjuje se, uzrokujući da zelena boja blijedi. Karotenoidi, postaju sada vidljiviji, pa boje listove u smeđe, žuto i crveno.
Također, na jesen, grupa pigmenata zvanih “antocijani” formira se u vanjskim slojevima određenih listova. Ovi pigmeti koji su svjetlocrveni i plavi kombinuju se s drugim pigmentima i daju grimizne i ljubičaste nijanse koje povremeno vidimo.54
Svugdje na svijetu iste vrste cvijeća imaju iste boje i šare koje su svojstvene samo njihovoj vrsti i te se stvari rijetko mijenjanju. |
Informacije o svim pigmetima koji daju boju biljkama kodirane su putem DNK te blijke. Iz tog razloga biljne vrste imaju iste osobine bez obzira gdje se nalaze na Zemlji. Naprimjer, boja je narandže svugdje na svijetu ista; njen oblik i građa kore isti su. Boja je na providnoj membrani koja se nalazi unutar kore i sastoji se od kesica ispunjenih narandžastom bojom, parfimirane zašećerene vode, i ne mijenja se nigdje na svijetu. Banane su svugdje žute, paradajzi su crveni, a ruže, ljubičice i karanfili iste su boje ma gdje god da su. Gdje god da idete po svijetu nećete vidjeti prirodnu jagodu kako raste u drugoj boji. Svugdje na svijetu DNK jagode sadrži osobine koje će načiniti jagodu kakvu poznajemo. Boja, miris i okus jagoda uvijek su isti. Jasno, ne može se tvrditi da je takav sistem nastao sasvim slučajno.
Vlasnik ovog nenadmašnog umijeća, Koji vlada cijelim svijetom jeste Allah, dž.š, Onaj Koji posjeduje beskonačnu mudrost. Allah, dž.š., ima vlast nad svim stvarima.
Jeste li ikad pomislili kako takva različitost boja nastaje u biljkama iako sve one rastu na istom tlu i upijaju istu vodu?
Duge u kojima se spektar može vidjeti kao uređen niz boja zapravo su samo iluzija. Duge se formiraju prelamanjem svjetlosti kroz kapljicu kiše. |
U suri Er-Ra'd, Allah, dž.š., ukazuje na činjenicu da, iako svi upijaju istu vodu, različiti izdanci rastu iz tla:
Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i bâšča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi s više izdanaka i samo s jednim iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju. (Er-Ra'd, 4)
Pošto nam je Allah, dž.š., ukazao na to, razmislimo, gledajući u voće i povrće, kako različiti izdanci rastu iz istog tla. Naprimjer, pogledajmo u dinju, lubenicu, kivi, bananu, trešnju, patlidžan, paradajz, grožđe, breskvu i mahune. Kada ogulite tamnožutu koru banane, ostaje svijetložuta banana sa svojim neusporedivim mirisom. Crvena, zelena ili žuta kora jabuke glatka je i sjajna. Ljudi ne mogu oponašati kvalitetu okusa, mirisa i arome svojstvene njima kao ni kvalitetu njihovog slatkog soka.
To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega, zato Njemu robujte, On nad svim bdije! |
To je Allahovo djelo, a pokažite mi šta su drugi mimo Njega stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi. |
Nebesa je, vidite ih, bez stupova stvorio, a po Zemlji planine nepomične razbacao, da vas ne trese, i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke. |
U prirodi postoji raznolikost boja koje se mijenjaju tokom godišnjih doba. Planine, drveće, jezera, rijeke, ukratko, sva priroda dokaz je neusporedivog Allahovog umijeća boja |
Neko se može zapitati: “Kako sve ovo cvijeće, drveće, povrće i voće ima toliko različitih boja iako sve raste u istom suhom tlu? Ovo je dokaz beskrajnog znanja Allaha, dž.š., i Njegovog stvaranja bez ikakvog prethodong modela. Nemoguće je za čovjeka da stvori novu boju. Sve boje koje proizvede čovjek samo su kopije u prirodi postojećih originala. Ipak, Allah, dž.š., jeste Onaj od Koga sve potječe, a stvaranje svih boja kojim opisuje živa bića Njegovo je. Allahovo umijeće stvaranja neusporedivo je. Jedno od imena Allaha, dž.š., Svemogućeg, jeste El-Musavvir, Onaj Koji stvara Svoja stvorenja u različitim oblicima. Allah, dž.š., stvorio je sve, On stvara u najsavršenijem obliku.
On je Allah, Tvorac, Onaj Koji iz ničega stvara, Onaj Koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (El-Hašr, 24)
Sve voće i povrće koje vidite na slici, koje ima različite oblike i boje, raste u istom tlu i uzima istu vodu. Ipak, svaka vrsta od njih ima boju okus i miris koji su samo njoj svojstveni. Allah je stvorio jedinstvenom svaku od njih i podario nam ih. |
Boje i izgled svih biljaka na Zemlji stvorene su na takav način da privuku ljudsku dušu. U voću i povrću postoji nenadmašna raznolikost boja. S druge strane, kada razmišljamo o cvijeću i drveću, mi opet vidimo istu estetsku pojavu i raznolikost boja.
Tu je, također, i potpuno nedostignuti dizajn boja i šara kod cvijeća. Svaka od stotina hiljada vrsta cvijeća uređena je posebnim karakteristikama svojstvenih samo njima. Danas, parfemi, šare i boje koje proizvodi čovjek predstavljaju imitacije njihovih originalnih dvojnika u prirodi. Naprimjer, ljubičasta boja ljubičica koje su mehke kao baršun, i glatkoća površine njenih latica nenadmašna je. Tkanina baršun proizvedena je kao imitacija teksture ljubičica, ali sličan kvalitet nikada neće biti dostignut.
Ovim pristupom, bez obzira koju biljku na Zemlji da ispitamo, doći ćemo do zaključka da se radi o savršenom stvaranju. Allah, dž.š., Koji nema sudruga u stvaranju, stvara za ljude biljke s različitim okusom, mirisom, bojom i oblikom. Na nama je da razmišljamo o Allahovim, dž.š., znakovima koje stvara i da budemo zahvalni.
16. David Attenborough, The Life of Birds, Princeton University Press, New Jersey, 1998, p.263
17. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.41
18. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.52
19. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.20
20. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.26
21. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.71
22. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.76
23. Jill Bailey, Mimicry and Camouflage, BLA Publishing Ltd., England, 1988, p.17
24. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.85
25. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p..25
26. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.48-49
27. The Guinnes Enyclopedia of Living World, 1992, p.16
28. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.86-87
29. International Wildlife, September-October 1992, p.34
30. Jill Bailey, Mimicry and Camouflage, BLA Publishing Ltd., England, 1988, p.18
31. Dr.Harold Cogger&Dr. Richard Zweifel, Enyc. of Reptiles&Amphibians, 1998, p.388
32. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.64
33. Dr.Harold Cogger&Dr. Richard Zweifel, Enyc. of Reptiles&Amphibians, 1998, p.200
34. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.129
35. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.126
36. David Attenborough, The Trials of Life, Princeton University Press, New Jersey s.235
37. David Attenborough, The Life of Birds, Princeton University Press, New Jersey, 1998, p.193
38. David Attenborough, The Life of Birds, Princeton University Press, New Jersey, 1998, s,158
39. David Attenborough, The Life of Birds, Princeton University Press, New Jersey, 1998, p.158
40. Ranger Rick, May 1999
41. Karl Roessler, Coral Kingdoms, Harry N. Abrams, Inc., Publishers, 1986, p.69
42. National Geographic, October 1989, p.518 .
43. National Geographic, August 1997, p.32 .
44. The Guinnes Enyclopedia of Living World, 1992, p.167
45. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.56
46. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.122
47. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.62
48. Karl Roessler, Coral Kingdoms, Harry N. Abrams, Inc., Publishers, 1986, p.44
49. National Geographic, Aralık 1996, p.118-120
50. Karl Roessler, Coral Kingdoms, Harry N. Abrams, Inc., Publishers, 1986, p.125
51. Temel Britannica Ansiklopedisi, Cilt 7, p.16
52. Franklyn Branley, Color, From Rainbows to Lasers, Thomas Y. Crowell Comp., New York, p.37
53. Franklyn Branley, Color, From Rainbows to Lasers, Thomas Y. Crowell Comp., New York, p.38