Sulejman, a. s.

Poput Davuda, a. s., čiji je bio potomak, i Sulejman, a. s., je bio pejgamber koga je, materijalnim i duhovnim blagodatima, Allah, dž. š., učinio superiornim. Od Allaha, dž. š., je zatražio jedno bogatstvo, koje niko drugi ne posjeduje, kako bi ga koristio na Njegovom Putu, i Allah, dž. š., mu je odgovorio na ovu dovu. Brzi vjetrovi, rastopljeni bakar i džini dati su pod njegovu komandu. Neki od ajeta koji govore o blagodatima koje Allah, dž. š., dao Sulejmanu, a. s., su slijedeći:

A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti. Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" - A malo je zahvalnih među robovima Mojim. (Saba', 12-13)

Sulejman, a. s., koji je znao da je sve ono što posjeduje Allahova blagodat, slijedećim riječima izražava da je to poželio radi postizanja Allahovog zadovoljstva:

Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali, on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" - i oni se izgubiše iz vida. "Vratite mi ih!" - i on ih poče gladiti po nogama i vratovima. (Sad, 31-33)

Ove Sulejmanove riječi uzor su za sve ljude. Svako onaj ko vjeruje svjestan je da je Allah, dž. š., jedini istinski vlasnik svega, da je sve ono što posjeduje samo Allahova blagodat. Zato, naspram svih ljepota sa kojima se susretnu, oni se, poput Sulejmana, a. s., zahvaljuju Allahu, dž. š., i veličaju Ga, a nikako ne gube iz vida da su prolazne blagodati to što posjeduju na dunjaluku, a da će im istinske blagodati biti ukazane na Ahiretu.

Sulejman, a. s., je narod Sabe pozvao u vjeru u Allaha, dž. š.

U Kur'anu se saopćavaju metode koje je koristio Sulejman, a. s., prilikom pozivanja kraljice Sabe i njezinog naroda koji se klanjao Suncu. Kada mu je Hudhud donio vijesti o ovome narodu, Sulejman, a. s., je ovom narodu prvo poslao pismo pozivajući ih u pravu vjeru.

U pismo kojeg je poslao, Sulejman, a. s., je aktualni narod pozvao u vjeru u Allaha, dž. š., i da Mu se pokore. Primivši pismo, kraljica Sabe je velikašima svoga naroda na slijedeći način saopćila njegovu sadržinu:

"O, velikaši,"- reče ona - "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!' O velikaši" - reče ona - "savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!" "Mi smo vrlo jaki i hrabri" - rekoše oni - "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!" (An-Naml, 29-33)

Sulejmanova moć i odlučnost se jasno nazirala iz formulacije koju je koristio u pismu. Čelnici Sabe su shvatili da će doživjeti veliku štetu ukoliko se usprotive Sulejmanovoj naredbi, ali su ga, slanjem poklona, prethodno htjeli iskušati.

Sulejman, a. s., je svome narodu saopćio da je bolje ono što mu Allah, dž. š., daje od onoga što oni posjeduju

Sulejman, a. s., koji je posjedovao moć i dostojanstvo, odbio je poklone koje mu je poslala kraljica Sabe, i u tom kontekstu je pokazao krajnje odlučan stav. To se u Kur'anu saopćava na slijedeći način:

..."Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!'' (An-Naml, 36)

Ovim riječima Sulejman, a. s., je pokazao da se Allahovog zadovoljstva neće odreći ni za kakvu dunjalučku korist. Ovaj apsolutno nepohlepni stav Sulejmana, a. s., je njegova veoma bitna superiornost. I veoma lijepa odlika vjere u koju se trebaju ugledati svi vjernici.

Sulejman, a. s., je koristio razne metode kako bi ljude usmjerio ka Allahovoj vjeri

Sulejman, a. s., je želio da narod Sabe primi islam. Da bi kraljici, koja će doći na njegov dvor, pokazao moć kojom ga je Allah, dž. š., obdario i time prouzročio da njen narod krene Pravim Putem, koristio je jedan poseban metod. Od svojih pomoćnika je zatražio da mu donesu njen prijesto:

"O, dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?" (An-Naml, 38)

Odgovor koji je u tom kontekstu dobio Sulejman, a. s., je slijedeći:

"A ja ću ti ga donijeti" - reče onaj koji je učio iz Knjige - "prije nego što okom trepneš."... (An-Naml, 40)

I, u jednom trenutku je Sulejman, a. s., ugledao prijesto pored sebe. Sulejman, a. s., koji je znao da mu je sve ono što posjeduje Allah, dž. š., dao kako bi ga iskušao, rekao je slijedeće kada je ugledao prijesto:

…I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit." (An-Naml, 40)

Pod utjecajem mudžize koju je vidjela kada je došla i raskoši na Sulejmanovom dvoru, kraljica Sabe se pokajala i prihvatila islam. Dijalog između nje i Sulejmana, a. s., na slijedeći se način navodi u Kur'anu:

Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!" I kad ona dođe, bi joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" - "Kao da je on!" - uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani." A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala. "Uđi u dvoranu!" - bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" - reče on. - "Gospodaru moj," - uzviknu ona - "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!" (An-Naml, 41-44)

Kao što se vidi iz poziva kojeg je Sulejman, a. s., uputio narodu Sabe, pejbamberi su svu moć i sva raspoloživa sredstva koristili u cilju podsticanja ljudi vjeru u Jedinoga Allaha, dž. š.