Lukman, a. s.

A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: "Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan." (Lukman, 12)

U Kur'anu se saopćava da je Lukman, a. s., bio pejgamber kome je data mudrost. U Kur'anu se, također, spominje dio savjeta koje je on upućivao svome sinu. Ovi savjeti sadrže temeljna pitanja na koja vjernici trebaju paziti. Zbog toga su od bitnog značaja na nas.

Lukman, a. s., je savjetovao izbjegavanje širka

U 48. i 116. ajetu sure An-Nisa' Allah, dž. š., saopćava da je širk grijeh koji On nikada neće oprostiti. Savjetujući svog sina, Lukman, a. s., je također rekao da se čuva širka, da je u širku veliki zulum (laž, kleveta, nepravda):

Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." (Lukman, 13)

Lukman, a. s., je saopćio da je Allah, dž. š., Sveznajući, i da će čak i najsitnija djela na kraju iznijeti pred čovjeka

"O, sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući." (Lukman, 16)

Lukman, a. s., je savjetovao obavljanje molitve, strpljenje i ustrajnost u tome

"O, sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.'' (Lukman, 17)

Lukman, a. s., je savjetovao izbjegavanje oholosti

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!" (Lukman, 18-19)

Savjetujući svog sina, Lukman, a. s., ga je upozorio da se ne predaje oholosti. Sva moć i sila pripada Allahu, dž. š., koji je, isto tako, istinski vlasnik znanja i pameti. To što se jedno bespomoćno biće, poput čovjeka koji je u svemu muhtač Allahu, dž. š., odvažava na razmetanje i što, držanjem i govorom, ulazi u jedno oholo ponašanje kao da posjeduje neku moć i superiornost, krajnje je loša moralna karakteristika. Onaj ko se povodi za tim će, svojom ohološću, doći u još grješniji položaj pred Allahom, dž. š., i ući u okvire slijedećeg ajeta:

Odvratit ću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide neće ga vjerovati: ako vide Pravi Put - neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put će je prihvatiti. To zato što će dokaze Naše poricati i što će prema njima ravnodušni biti. (Al-A'raf, 146)

Oholi ljudi se u svemu oslanjaju na svoj razum. Njihovi principi i sud vrijednosti dolaze iznad svega. Ne osjećaju poštovanje i suprotstavljaju se onome ko im nešto saopćeva, bio on čak i pejgamber. U Kur'anu se saopćava da je oholost zajednička osobina glavešina naroda koji su pričali sa pejgamberom.

Savjetujući svoj narod, odnosno svog sina o oholosti, Lukman, a. s., je osobito upozoravao na dvije stvari : način hoda i govora. Značajna tačka na koju treba obratiti pažnju je da jednu Svoju odredbu Allah, dž. š., saopćava kroz usta Lukmana, a. s.

PODIJELI
logo
logo
logo
logo
logo
Preuzimanja
  • Predgovor
  • Nuh, a. s.
  • Hud, a. s.
  • Salih, a. s.
  • Ibrahim, a. s.
  • Lut, a. s.
  • Jakub, a. s.
  • Jusuf, a. s.
  • Šuajb, a. s.
  • Lukman, a. s.
  • Musa, a. s.
  • Harun, a. s.
  • Davud, a. s.
  • Sulejman, a. s.
  • Isa, a. s.
  • Muhammed, a. s.
  • Pogovor