Možda ne postoji životinja koja može biti toliko mila i prijatelj sa čovjekom koliko to može biti delfin. Pomirljivost i humanost, kojim ih obdario Allah dž. š., možete pročitati sa njihovih lica.
Prilikom ra|anja delfina, prvo izlazi rep, potom trup i na kraju glava. Prilikom hranjenja, stiskanjem i opuštanjem mliječnih žlijezda, majka delfin ušpricava mlijeko u usta svog mladunčeta.
Ovu operaciju majke delfina možete uporediti sa slijedećim: zamislite da u ruke uzmete plastičnu flašu mlijeka i da, stistaknjem flaše, špricate mlijeko okolo. Upavo, na to liči ono što radi majka delfin.
Sisari koji žive izvan vode nemaju potrebe za korištenjem ove metode prilikom dojenja mladih. Me|utim, u vodi postoji potreba za ovom metodom špricanja. Postoji li mogućnost da je majka delfin smislila ovaj metod i odlučila se na njegovo korištenje? Da li je moguće da je uočila ovo stanje i da je potom mliječnim žlijezdama dodala mišiće? Kao što i sami možete pretpostaviti: apsolutno ne! Kao što smo i prije naglasili, Allah dž. š., stvorio je tijelo majke delfina na najpogodniji način koji će moći zadovoljiti potrebe njenog mladunčeta.
Delfin, prijatelj ljudi, posjeduje način disanja sličan našem. Me|utim, njegovi nosni otvori nisu nasred lica, kao kod nas, već na glavi. Delfin, kao i mi, nakon što udahne zrak on zadrži dah i tako zaranja pod vodu. Kada ponovo izlazi na površinu, u toku zadnjih nekoliko metara izbacuje zrak i vodu koja se nalaze u plućima.
Svi znate kako delfini plivaju, kao da se kližu, i kako se, čak, takmiče sa brodovima koji plove. Svi oni su savršeni plivači, a jedan od najvažnijih razloga njihovog savršenog plivanja je njihova koža, koja je ravna i klizava. Ove karakteristike im omogućavaju jednostavno klizanje vodom i veoma brzo plivanje. Druga karakteristika, koja, tako|e, omogućava brzo plivanje, je u vezi sa gra|om njihovog nosa. Nos delfina posjeduje gra|u koja je najpogodnija za brzo kretanje po vodi. Ljudi, koji su to primijetili, počeli su prvi dio broda koji ostaje u vodi graditi u obliku koji liči nosu delfina. Zahvaljujući tome, današnji brodovi uspijevaju postiči znatno veće brzine.
Dobro, a da li znate da delfini nemaju dobro izražena čula mirisa i vida? Umjesto toga, Allah dž. š., je podario delfinima veoma razvijeno čulo sluha. Zahvaljujući veoma razvijenom čulu sluha, delfini su u stanju veoma jednostavno čuti čak i glasove sa kilometarskih udaljenosti. Osim toga, zahvaljujući jednom sistemu smještenom u njihovom tijelu, a koji liči na aparat zvani "sonar", koji se nalazi na podmornicama, oni veoma jednostavno pronalaze puteve i ustanovljavaju mjesto svog plijena. To se realizira na slijedeći način: glasove, koje oni proizvode, a koje ne može čuti ljudsko uho, šire se vodom u vidu talasa. U slučaju kada ovi zvučni talasi nai|u na neku prepreku, oni se sudaraju sa tom preprekom i vraćaju se natrag. Vrijeme odlaska talasa, sudara sa ribom ili stijenom i povratak natrag, delfinu pokazuje udaljenost prepreke ili plijena. Sonarni sistem podmornica, kojeg smo maločas spomenuli, proizveden je od strane čovjeka imitiranjem ove karakteristike delfina.
To što delfini posjeduju jedno snažno ćulo sluha, kojim ih je obdario Allah dž. š., štiti ih od opasnosti da postanu žrtve drugih riba.
 |
