Stav Islama Prema Zajednicama Svetih Knjiga

Paralelno sa savremenim pitanjem terora, druga veoma značajna tema koja je došla na dnevni red svjetske javnosti je odnos između islama i Zapada. Kao što je već poznato, određeni analitičari su '90-ih iznijeli da se svijet nalazi pred jednim sukobom islam-Zapad. Upravo je to i glavna tema poznate teze i djela Samuela Huntingtona Sukob civilizacija. Međutim, ova teza zasniva se na utopističkom scenariju koji proističe iz pretjeranog utjecaja određenih neukih i radikalnih elemenata u objema civilizacijama. U principu, ne može postojati sukob između islamske i Zapadne civilizacije, pošto je Jevrejsko-kršćansko uvjerenje, koje čini temelje Zapadne civilizacije, u skladu i savezu sa islamom, a nikako u sukobu.

U Kur'anu se Jevreji i kršćani nazivaju "zajednicama svetih Knjiga" (sljedbenici Knjige). Razlog tome je što su pristalice obje ove vjere potčinjene svetim Knjigama koje je objavio Bog, a što se tiče islamskog stava prema ovim zajednicama, on je krajnje tolerantan i pravedan.

Pravedni islamski stav prema sljedbenicima Knjige formiran je još u periodu rađanja islama. Kao što je poznato, muslimani su u tom periodu bili u poziciji manjine koja je, pod presijama i torturama idolopoklonika, u Meki nastojala očuvati svoju vjeru. Zbog jačine ovih presija neki muslimani su donijeli odluku o napuštanju Meke i traženju azila kod pravednijih vladara. Muhammed (savs) rekao im je da utočište potraže kod etiopskog kralja Nedžašija, koji je bio kršćanin. Kada su došli u Etiopiju, muslimani, koji su poslušali ovaj savjet, zatekli su jednu krajnje pravednu vlast koja ih je primila ljubazno i s poštovanjem. Kralj Nedžaši odbio je zahtjeve idolopokloničkih izaslanika koji su tražili izručenje muslimana, a muslimanima saopćio da slobodno mogu živjeti u njegovoj zemlji.

Ovakvo kršćansko ponašanje, koje se zasniva na idejama saosjećajnosti, milosrđa i pravičnosti, činjenica je na koju je Bog skrenuo pažnju u Kur'anu:

... i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani" - zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. (Kur'an, 5:82)

Onda kada se muslimani, kršćani i Jevreji ujedine oko zajedničke riječi, kada shvate da su jedni drugima prijatelji, a nikako neprijatelji, svijet će biti jedno veoma drugačije, prelijepo mjesto.

Zajedničko Vjerovanje i Vrijednosti Muslimana i Sljedbenika Knjige

Kršćansko i muslimansko vjerovanje zajedničko je u mnogo pravaca. Na isti način i Jevrejstvo sa islamom dijeli dosta zajedničkih vjerovanja. Kur'anskim ajetom "...Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo" (Al-'Ankabut, 46) Bog ističe da su muslimani i sljedbenici Knjige saglasni u vjeri u Boga.

Pristalice sve tri vjere:

◉ vjeruju da je Bog cijeli univerzum stvorio iz ničega i da Svojom neograničenom moću gospodari cijelom materijom;

◉ vjeruju da je Bog, na jedan čudotvoran način, stvorio živa bića i čovjeka i da čovjek posjeduje dušu koju mu je Bog udahnuo;

◉ vjeruju u oživljenje nakon smrti, raj i pakao, u postojanje meleka (anđela), te da je Bog naše živote zasnovao na sudbini;

◉ vjeruju da je kroz historiju Bog ljudima poslao niz vjerovjesnika kao što su Nuh, Ibrahim, Ishak, Yusuf, Davud (savs), a muslimani vole sve ove vjerovjesnike.

U jednom Kur'anskom ajetu se na slijedeći način prenosi da muslimani ne prave nikakva razdvajanja među vjerovjesnicima:

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih!" i oni govore: "Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi ćemo se vratiti!" (Kur'an, 2:285)

Ne samo u pitanjima vjere, sljedbenici Knjige su u skladu sa muslimanima i u pitanjima moralnih vrijednosti. U savremenom svijetu, u kome se veoma brzo širi nemoralnost poput prostitucije, homoseksualizma i droge i model sebičnih, koristoljubivih i nemilosrdnih ljudi, sljedbenici Knjige i muslimani vjeruju u zajedničke vrline: čestitost, čednost, poniznost, nesebičnost, saosjećajnost, milosrđe, ljubav...

Iako su takvi pojmove poput "Kraja historije" i "Sukoba civilizacija" počeli biti popularni od 90-ih pa nadalje, jedna činjenica nazire se u ovim teškim vremena. Ovi koncepti nemaju nikakvu važnost i oni ne pružaju nikakva rješenja. Iskustvo nas uči da ne možemo graditi blaženstvo na nesreći drugih. S obzirom na to, moramo naći način da zacijelimo ove rane zajedno i da se "oporavimo" što je prije moguće. Jedino sredstvo za ovo je shvatiti vrijednost koju Kur'an pridaje sljedbenicima Knjige.

Vrijednost Koju Sljedbenicima Knjige Pridaje Kur'an

Danas i muslimani i sljedbenici Knjige učestvuju u borbi protiv nemorala poput seksualnih perverzija ili ovisnosti o drogama. Svaka od ove tri religije prihvata čestitost, iskrenost i samopožrtvovanje kao predivne vrline.

Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onome svijetu, nastradati. (Kur'an, 5:5)

Ovaj ajet opisuje vrijednost koju muslimani daju sljedbenicima Knjige. Prema ovom ajetu, muslimanu je dozvoljeno da se oženi pripadnicom sljedbenika Knjige. Ovo je vrlo značajna dozvola, budući da je navedena u ajetu: Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. (Kur'an, 24:26) Muslimani imaju dužnost da ožene dobre, čiste ljude. Ovo ukazuje na to da su Jevreji i kršćani također dobri, čisti ljudi.

Osim toga, postoji još jedan vrlo bitan kriterij. Musliman koji namjerava oženiti Jevrejku ili kršćanku, će joj se obraćati sa "draga", "voljena", on će s njom zasnovati porodicu, s njom, provesti s njom cijeli svoj ovozemaljski ili čak život na ahiretu. Ona je jedina osoba s kojom će on dijeliti svoje probleme i svoju sreću. Oni će paziti jedno drugo kada su bolesni, te vjerovati jedno drugom.

Prema vjerovanju fanatika, muškarac treba osjećati neprijateljstvo prema osobi koju naziva "voljenom", sa kojom će provesti cijeli svoj život, kojoj će povjeriti svoj život, majci svoje djece koju će proglasiti prokletom samo zato što je ona kršćanka ili Jevrejka. Čovjek bi morao biti mentalno bolestan da učini nešto ovakvo. Ovaj ajet opisuje ljubav koju racionalan musliman koji postupa kako nalaže Kur'an, pokazuje prema Jevrejima i kršćanima.

Ajet također daje posebnu dozvolu muslimanima: to je dozvola da jedu hranu koju su pripremili sljedbenici Knjige. Ovo je vrlo važno. Kao što znamo, muslimani moraju obratiti pažnju na zabrane kada pripremaju hranu: zabranjeno je svinjsko meso, te meso životinje koja nije ubijena u ime Boga. Činjenica da je muslimanima dozvoljena hrana koju pripreme Jevreji i kršćani ukazuje na to da se ovim narodima može vjerovati. Isto se odnosi na kršćane i Jevreje, jer je i njima dozvoljeno da jedu hranu koju su pripremili muslimani.

Korisno bi moglo biti da spomenemo još opis prijateljstva. Sljedbenici Knjige i muslimani mogu jesti zajedno pod istim krovom, biti gosti jedni drugima, sjediti za istim stolom i biti domaćini jedni drugima. To je definicija prijateljstva. Ono što je opisano nije klima u kojoj vlada mržnja, ubijanje, nego ljubav, prijateljstvo i bratstvo.

Ovo nije jedini ajet u kojem se govori o sljedbenicima Knjige. Bog hvali sljedbenike Knjige u mnogim Kur'anskim ajetima. Kao što stoji u sljedećim ajetima:

U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159)

Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noć Allahove ajete čitaju i mole se; Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; - oni su čestiti; bilo kakvo dobro da urade, biće za nj nagrađeni. - A Allah dobro zna one koji se Njega boje. (Kur'an, 3:113-115)

Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. - Allah će zaista brzo račune svidjeti. (Kur'an, 3:199)

Kako ovi ajeti jasno pokazuju, čisti i iskreni Jevreji i kršćani su pohvaljeni u Kur'anu, te im je obećana lijepa nagrda od Boga. Bog kaže da će On uvesti ove ljude u Džennet. To je izraz Njegove ljubavi. Kako musliman može biti neprijatelj nekome koga Bog voli, s kim je zadovoljan i koga želi uvesti u Džennet? Prema Kur'anu, to je nedopustivo. Takvo neprijateljstvo je zločin prema Kur'anu. Stoga, fanatici koji se vode izmišljenim hadisima – uprkos tome što ajeti Kur'ana jasno ukazuju na nešto drugo –griješe tako što stvaraju neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige.

Ono što moramo uraditi jeste pozvati sljedbenike Knjige u islam, učiniti to lijepim riječima, a onda odluku prepustiti njima.

U Kur'anu se kršćani i Jevreji nazivaju sljedbenicima Knjige i naređuje se njihovo poštovanje, te milost i ljubaznost prema njima. I jedni i drugi također vjeruju u Boga i dijele iste moralne vrijednosti muslimana.

Muslimani Sljedbenike Knjige Pozivaju Na "Jedinstvo Boga"

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo." (Kur'an, 29:46)

Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Kur'an, 3:64)

Ovi ajeti ukazuju na dužnosti muslimana da ne omalovažavaju sljedbenike Knjige, da ih slučajno ne bi stjerali u kut, osjetili mržnju prema njima, kao što nalažu neki izmišljeni hadisi. Dovoljno je da ih ljubazno pozovu da vjeruju u jednog Boga. Monoteizam je osnovni princip sve tri vjere. Muslimani se mogu sastati i razgovarati sa sljedbenicima Knjige, propovijedati, i pozvati ih da vjeruju u jednog Boga i sve knjige koje su objavljene. Komunikacija, propovijedanje i prijateljstvo predstavljaju nit koja ih veže. Prema Kur'anu svaki musliman ima obavezu da se ljubazno ophodi prema Jevrejima i kršćanima, da ih pozove da vjeruju u jednog Boga, i naravno, sve to na vrlo ljubazan način, bez toga da ih satjera u kut.

Jevreji Imaju Pravo Da Žive U Svetoj Zemlji Prema Kur'anu

S obzirom na to da neke muslimanske zajednice nisu svjesne Kur'anskih ajeta, te ne znaju ono što propagira islam, oni nastoje ukloniti Jevreje iz Svete Zemlje i zbrisati Izrael s mape. Oni nisu svjesni da takvo ponašanje predstavlja pobunu protiv Kur'ana.

Prema Kur'anu, Jevreji imaju pravo da žive u Svetoj Zemlji. Kako stoji u ajetu:

A kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao; o narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni" (Kur'an, 5:20-21)

i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas izmiješane."(Kur'an, 17:104)

Kako se jasno vidi iz navedenih ajeta, i Tora i Kur'an govore o tome da Jevreji moraju živjeti u Svetoj Zemlji. Zaista je dobro to što Jevreji žive u Svetoj Zemlji i to je izvor radosti za prave muslimane. Lijepo je vidjeti da je ispunjeno obećanje koje je Bog dao prije 3000 godina, te svjedočiti onome što su predskazali poslanici Ibrahim (savs) i Musa (savs). Bog je prije nekoliko hiljada godina obznanio da će "Jevreji živjeti u toj zemlji", i mi sada vidimo da se to uistinu i desilo. Trebamo s radošću gledati na to.

Bitno je istaći da Bog insistira na miru, ne samo u Kur'anu, nego i u Tori. U Svetoj zemlji će živjeti Jevreji, ali i muslimani i kršćani, i svi oni će se pobrinuti za to da ljubavi mir vladaju u cijeloj regiji. Oni će živjeti u bratstvu. Ima dovoljno prostora za sve. Niko neće biti istjeran iz svog doma ili prognan. Takvo nešto se neće desiti. To je vjerska obaveza za Jevreje, kršćane i muslimane. Bog želi mir za sve nas.

Muslimani žele da Jevreji i kršćani žive u miru i slozi zajedno s njima, poštujući jedni druge s istinskim razumijevanjem, u prijateljstvu i saosjećanju.

Prema Manastirima, Crkvama i Sinagogama Mora Se Osjećati Poštovanje

Druga značajna činjenica koju saznajemo iz Kur'ana je da se muslimani s krajnjim poštovanjem moraju odnositi prema kršćanskim i Jevrejskim bogomoljama. U Kur'anu se i bogomolje sljedbenika Knjige, manastiri, crkve i sinagoge, spominju kao mjesta u kojima se spominje Božije ime i koja se nalaze pod Allahovom zaštitom:

...A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista moćan i silan! (Kur'an, 57:40)

Navedeni ajet pokazuje da se svaki musliman sa poštovanjem treba odnositi prema bogomoljama sljedbenika Knjige i da ih treba štititi.

U biti, Bog u Kur'anu naređuje muslimanima da ni prema kojem narodu ne gaje mržnju. U nizu ajeta se naređuje pravedan odnos i prema idolopoklonicima. Zaista, kao što je uradio sa sljedbenicima Knjige, radi osiguranja društvenog poretka, Muhammed (savs) je sklopio određene sporazume i sa idolopoklonicima. Prema njima se uvijek odnosio pravedno i njihovi zahtjevi za zaštitu prihvatani su od strane Muhammeda (savs).

Ovaj zahtjev za azil podrazumijevao je, također, i zahtjev za Muhammedovom (savs) zaštitom od mogućnosti bilo kakve nepravde ili napada. Veliki broj nemuslimana i idolopoklonika je u toku života Muhammeda (savs) od njega tražio utočište, a, izlazeći ususret njihovim zahtjevima, on im je osiguravao zaštitu, pošto je u Kur'anskoj suri At-Tawba Bog naredio da prihvati njihove zahtjeve kada mu se idolopoklonici obrate za azil. Spomenuti ajet glasi:

Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega... (Kur'an, 9:6)

Kršćani i Jevreji su sljedbenici Knjige, odnosno potčinjeni su Knjigama koje im je Bog objavio. Posjeduju pojmove ispravno - pogrešno, dozvoljeno - zabranjeno. Znaju da će polagati račun pred Bogom, uvažavaju i vole Njegove poslanike. Dakle, postoji zajednički temelj na osnovu kojeg se svi možemo ujediniti.

Džamije, crkve i sinagoge su posebna mjesta za molitvu gdje se spominje Božije ime. U Kur'anu Bog kaže da se ova svetišta moraju poštovati i čuvati.

Okupljanje Oko "Jedne Zajedničke Riječi"

U kontekstu termina sljedbenici Knjige, Bog u Kur'anu izdaje naređenje muslimanima: pozivati na "okupljanje oko jedne zajedničke Riječi":

Reci: "O, sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne Riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!"... (Kur'an, 3:64)

Upravo je to poziv koga mi upućujemo kršćanima i Jevrejima: dođite da se, kao ljudi koji vjeruju u Boga i koji se pokoravaju Njegovim objavama, okupimo oko zajedničke Riječi, tj. vjere: svi zajedno volimo Boga, našeg Stvoritelja i Gospodara, pokoravajmo se Njegovim naredbama i molimo se da nas Bog još više približi Istini.

Kada se muslimani, kršćani i Jevreji na ovaj način okupe oko zajedničke Riječi, kada shvate da su prijatelji jedni drugima, a ne neprijatelji, kada vide da im je istinski neprijatelj ateizam, svijet će tada biti jedno sasvim drugačije područje. U slučaju da se naučna borba protiv ateističkih ideja vodi saosjećanjem, ljubavlju i pod svjetlom nauke, prestali bi stoljetni sukobi, neprijateljstva, mržnja, strahovi i terorističke akcije i uspostavila bi se nova civilizacija, koja bi bila zasnovana na "zajedničkoj Riječi", na ljubavi, poštovanju i miru.

Postoje određene značajne činjenice koje muslimani moraju imati u vidu. Ne smiju zaboraviti da su sasvim jasni kriteriji kojima nas Bog o različitim vjerama i narodima podučava u Kur'anu, a ti su:

* Kur'an zabranjuje svaku vrstu rasizma;

* u Kur'anu se naređuje da se, sve dok prema islamu i muslimanima ne budu zauzimali neprijateljski stav, prema različitim vjerama odnosimo krajnje umjereno i prijateljski.

Zlodjela na svijetu će prestati kada se muslimani, kršćani i Jevreji ujedinjeni obrate Bogu, poštivajući svoje međusobne razlike.

Sasvim je jasna činjenica da Jevreji imaju niz pogrešaka koje se kritiziraju, na koje se skreće pažnja i na koje se upozorava u Kur'anu. Očigledni su također i zločini protiv čovječanstva koje danas vrši Izrael. Međutim, sve to ne bi smjelo biti povod da muslimani osjećaju mržnju prema Jevrejima. Zločini koje su, zbog cionističke ideologije, počinili i koje i danas čini jedan dio Jevreja, ne smiju se pripisati istinskoj Jevrejskoj vjeri i njezinom narodu.

Drugi temeljni aspekt kome smo podučeni opet u Kur'anu je da ne iznosimo presudu nekome zato što pripada nekoj rasi, naciji ili vjeri. U svakoj ljudskoj zajednici nalaze se i oni koji su dobri i oni koji su loši. U Kur'anu se skreće pažnja na ovu diferenciju. Ilustracije radi, nakon isticanja da je jedan dio sljedbenika Knjige ustao protiv Boga i da je "u zlu svaku mjeru prekoračio", skreće se pažnja i na izuzetke od toga pa se kaže:

Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noć Allahove ajete čitaju i mole se; Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; - oni su čestiti; bilo kakvo dobro da urade, bit će za nj nagrađeni. - A Allah dobro zna one koji se Njega boje! (Kur'an, 3:113-115)

A u drugom ajetu se kaže: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" i bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali" (Kur'an, 16:36). Svim svojim poslanicima Bog objavio je da je Bog samo jedan, i da sve molitve, robovanje i pokornost trebaju biti usmjereni jedino prema Njemu. Međutim, neki od onih kojima su slati poslanici i Knjige našli su Pravi put, a neki su ostali na stranputici. Dok su neki ljudi na strani dobra, drugi se odlučuju za put smutnji. To je jedan Allahov zakon. i vjernici bi trebali posjedovati ovakav nadzor, ne bi smjeli gubiti iz vida da, kao što u svakoj vjeri mogu postojati iskreni vjernici uzornog morala koji se boje Boga, isto tako, mogu postojati i oni koji su daleko od morala koji nalaže vjera.

Nadamo se i želimo osnivanje jednog svjetskog poretka u kome će sve rasističke stranputice biti napuštene, gdje će, bez obzira na rasu i vjeru, svi ljudi moći zajedno živjeti u miru, gdje će svi biti poštovani i sa zaštićenim pravima. Nema sumnje, udruživanjem vjernika i idejnom borbom protiv svih ateističkih ideologija osigurat će se željeni mir i sigurnost. Bog u svojim ajetima kaže slijedeće:

Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki!(Kur'an, 8:73)

A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i griješnici su postali! (Kur'an, 11:116)

Zbog Čega Bi Muslimani i Sljedbenici Knjige Trebalo Da Djeluju Zajedno?

Još jedna bitna činjenica koja povezuje kršćanstvo, judaizam i islam i zahtijeva da djeluju kao jedno jeste utjecaj ateizma u današnje vrijeme. Isto tako možemo govoriti o šteti koju nanose različite radikalne struje koje su kasnije postale dijelom tri monoteističke religije.

Među najpoznatijim i najstrašnijim filozofijama podrazumijevamo materijalizam, komunizam, fašizam, anarhizam, rasizam, nihilizam i egzistencijalizam. Mnogi ljudi koji vjeruju u ove pogrešne filozofije, varljive opise i objašnjenja koja se tiču kosmosa, društva i samog čovjeka, su i sami izgubili vjeru ili su sumnjali u nju. Štaviše, ove ideologije su uvukle narode, društva i nacije u sukobe i ratove. Njihova krivica su bol i nevolje koje čovječanstvo trenutno proživljava.

Dok niječu postojanje Boga i stvaranje, sve već prethodno spomenute ideologije imaju takozvanu naučnu osnovu: teoriju evolucije Charlesa Darwina. Darvinizam predstavlja osnovu ateizma. U kratkim crtama, ova teorija tvrdi, i to bez naučne osnove – da su ljudska bića evoluirala kao rezultat slučajnosti i putem borbe za život. Stoga Darwin šalje vrlo varljivu poruku ljudima: "Vi niste odgovorni nikome, vaš život je rezultat slučajnosti, morate se boriti, te uništiti druge ukoliko je riječ o borbi za vlastiti život. Ovaj svijet je mjesto gdje se dešavaju sukobi i štite vlastiti interesi."

Poruke koje nam šalju darvinistički koncepti kao što je koncept "prirodne selekcije", "borbe za život", "opstanka najjačeg" predstavljaju sredstvo ove opasne dogme. Ona savjetuje ljude da budu egoisti, da se bore samo za sebe, da budu okrutni i da tlače druge. Ona uništava vrline kao što su milost, suosjećanje, samopožrtvovanost, poniznost, tj. zajedničke moralne vrijednosti tri velike monoteističke religije i predstavlja ono što naziva "pravilima života".

Darvinistička dogma je u suprotnosti sa vjerovanjem sljedbenika Knjige i moralnim vrijednostima Kur'ana. Ona predstavlja osnovu svijeta koji se protivi svim monoteističkim religijama.

Zato je potrebno da sljedbenici Knjige i muslimani surađuju, pošto vjeruju u Boga i prihvataju moral koji On nalaže. Pripadnici triju vjera bi trebali ukazati svijetu na laži koje propovijeda darvinizam koji nema naučnu osnovu, ali koji ljudi nastoje sačuvati zbog filozofije materijalizma. One bi zajedničkim snagama trebale pokrenuti jednu intelektualnu borbu protiv svih lažnih ideja (komunizma, fašizma, rasizma) koje služe ateizmu. Isto tako one se moraju potruditi da objasne da su radikalne ideje, koje su kasnije predstavljene kao da pripadaju religiji, u stvari, pogrešne i umjesto toga trebaju reći istinu. Kada uspiju u tome, svijet će u vrlo kratkom vremenskom periodu prigrliti mir i pravdu.

Okrutnost Antisemitizma Se Mora Zaustaviti

Naš svijet je vidio dovoljno nasilja. Od Hulagu Khana koji se hvalio time što je ubio 200.000 muslimana u Bagdadu, što je rezultiralo potpunim uništenjem stoljetnog naslijeđa, preko vikinga koji su uzimali silom sve ono što su željeli, do današnjeg režima u Siriji koji napada vlastiti narod, možemo reći da smo svjedočili mnogobrojnim strašnim zlodjelima, a mnoga od njih se i dalje dešavaju u Istočnom Turkestanu, Kašmiru, Iraku i mnogim drugim zemljama.

Međutim, kroz historiju vidimo da su neke grupe bile metom mnogo više nego druge. Kao na primjer Jevreji: njihova borba je počela sa faraonom koji je ubijao njihove sinove i ostavljao samo kćeri u životu. Borba protiv Jevreja je nastavljena, od Asirije i Babilona, do Rimljana koji su masakrirali, te prognali Jevreje i uništili njihove hramove i gradove. U srednjem vijeku, Jevreji su ponovo bili meta, marginalizirani i prognani iz mjesta gdje su tražili pomoć. Ova tiranija se nastavila u skorašnjoj historiji kada su nacisti ubili šest miliona Jevreja.

Borba protiv njih se vodi i danas.

Antisemitizam u Evropi nalazimo u obliku zlostavljanja na javnim mjestima, uvredljivih komentara i diskriminacije u društvenom životu, te što je još užasnije, u obliku brutalnih napada, uništavanja i pljačke onoga što im pripada, uništavanju njihovih automobila, stotina ljudi koji tokom nasilnih protesta uzvikuju "ugušite Jevreje", "ubijte Jevreje", pucaju i postavljaju bombe oko sinagoga ili poput napada koji se desio u Francuskoj kada su jedan Jevrejski par brutalno napali u njihovom domu. Ovaj incident podsjeća na strašni incident koji se desio 2006. godine u Francuskoj, kada je mladi Jevrej kidnapovan i tokom nekoliko sedmica mučen, da bi potom bio ostavljen nag da umre.

Francuska nije jedina zemlja gdje postoji antisemitizam. Od Argentine do Tunisa, od Irske do Španije, Jevreji su stalno predmet mržnje. Čak i u Sjedinjenim Američkim Državama, koje su poznate po podršci koju pružaju Izraelu, Jevreji često kriju svoj identitet i ne prakticiraju vjeru u javnosti. Među mnogobrojnim napadima na Jevreje u Americi možemo izlistati one koje se tiču napada na 24-godišnjeg Jevreja koji je nosio kapicu, od strane četvorice muškaracu u Bruklinu, zatim napad na 12-godišnju djevojčicu na koju je grupa djevojaka bacila flašu uzvikujući "prljava Jevrejko", te napad na Jevreja u Los Angelesu, kojeg su okružili petorica muškaraca uzvikujući "Heil Hitler" prije nego što su ga počeli tući.

Međutim, na Bliskom istoku nalazimo najgore oblike antisemitizma, naročito nakon posljednjeg rata u Gazi, mržnje prema Jevrejima je porastu, neovisno na njihovu starosnu dob, rod i upletenost u sam sukob.

A zašto neki ljudi misle da je dopušteno mrziti Jevreje?

U prošlosti, neki ljudi su posmatrali Jevreje kao one koji su se odvajali od društava u kojima su živjeli zbog antisemitizma. To je nastavljeno tako što su se širile laži u kojima su Jevreji predstavljeni kao oličenje zla. Danas, sukob između Izraelćana i Palestinaca je upravo ono što održava tu mržnju i često se koristi kao opravdanje za nasilje prema običnim Jevrejima koje srećemo na ulici.

Jasno je da političari kao i obični ljudi mogu napraviti grešku. Međutim, progon cijele jedne zajednice zasnovan na onome što je počinila nekolicina nije ponašanje u skladu sa Kur'anom. Jevreji su poznati kao narod koji je miran i umjeren u svom ponašanju. To su tihi ljudi koji se vole zabaviti svojom svakodnevnom rutinom i religijskim dužnostima. Iz ovog razloga je još strašnije to što su tako mirni i umjereni ljudi već stoljećima progonjeni.

Bilo kakvo neslaganje sa politikom Izraela treba biti izrečeno na uljudan način, bez da se okrivi cijela zajednica. Bog zabranjuje muslimanima takvo ponašanje. U Kur'anu, Bog upozorava vjernike riječima:

O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Kur'an, 5:8)

Prirodno je da u svakoj grupi, zajednici i narodu postoje dobri i loši ljudi. Isto kao što u muslimanskim zajednicama postoje bezbrojne ubice, lažovi i kriminalci, tako i u Jevrejskoj zajednici postoje ljudi čija djela nisu pohvalna. Ipak, smiješno i apsurdno je osjećati netrpeljivost prema cijeloj grupi zbog greški koje je počinila nekolicina. Osim toga, to nije u skladu sa onim što nam nalaže Kur'an.

Prema Kur'anu, Jevreji su sljedbenici Knjige, oni se moraju poštovati, štititi, te voljeti. Bog hvali Jevreje u mnogim ajetima zbog njihove odanosti, bogobojaznosti, i uistinu, Jevrejski narod je primjer muslimanima po tome kako su odani bili Musau (savs).

Sve ove činjenice pokazuju da ne postoji osnova za neprijateljstvo, ni u islamu, niti u judaizmu. Bratstvo i mir će vladati tek onda kada svi shvate da je Bog stvorio svijet da bismo se voljeli, te da mržnja prema drugima nije u skladu sa Božijim zapovijedima.

Progoni Jevreja kroz historiju su zapravo posljedica rasne predrasude koja je definitivno protivna islamu. Ni jedan musliman ne smije nepravedno suditi niti biti okrutan prema nevinom Jevrejskom narodu i djeci.

Odnosi Našeg Poslanika (savs) i Sljedbenika Knjige

Praksa Našeg Poslanika (savs) u Vezi Sa Torom I Biblijom

Kako prenosi Abu Huraira: sljedbenici Knjige su nekada čitali Toru na hebrejskom, a onda je na arapskom jeziku objašnjavali muslimanima. (Sahih Bukhari, Knjiga 92, Hadis 460)

Al-Hafiz al-Zahabi je pričao da je Abdullah ibn Salam, koji je sa judaizma prešao na islam, došao Poslaniku (savs) i rekao: "Čitao sam Kur'an i Toru (prošle noći)". On mu je na to odgovorio: "Jednu čitaj jedne noći, a drugu druge." (al-Thalabi, Al-Iman al-Thalabi Tathkarar al-Huffadh, Vol. 1, p. 27)

Abdullah ibn Amr, jedan od bliskih prijatelja Poslanika (savs) je često čitao Toru. Jedne noći je sanjao da je držao ulje u jednoj ruci i med u drugoj, i da je ponekad jeo iz jedne, a ponekad iz druge ruke. Abdullah ibn Amr je opisao ovaj san Poslaniku (savs). On je protumačio ovaj san na način da ga je doveo u vezu sa dvjema Knjigama, te čitanjem istih. (Sahih Bukhari, Vol. 6, Hadith 987, p. 439)

Kako saznajemo od Abu Sa'da al-Khudrija: Pitali smo Poslanika (savs): "O Božiji Poslaniče! Smijemo li pričati priče o djeci Izraela?" Odgovorio je:" Da, smijete pričati o djeci Izraela. Nema problema. Znajte da ako pričate o njima, dajete više zanimljivih informacija." (Musnad of ibn Hanbal, 111/12, Hadis 11034)

Naš Poslanik (savs) Je Uvijek Favorizovao Mir

Naš Poslanik (savs) nikada nije priželjkivao rat i tokom godina se borio kako bi širio islam koristeći se mirnim sredstvima. Bio je strpljiv kada su mu se nanosile uvrede i kada je bio pod pritiskom. Dao je dozvolu za borbu tek onda kada mu Bog to dopustio. Nikada nije počinjao ratove sve dok je postojala i najmanja šansa za mir, sve dok napadi neprijatelja i pritisak nisu predstavljali smrtnu opasnost.

Tokom života našeg Poslanika (savs) bitka kod Mu'taha je bila najkrvavija i najteža za muslimane. On je odlučio da će Zayd ibn Harithat biti zapovjednik vojske i upozoriti svoje vojnike:

"Borite se u ime Boga, na Božijem putu protiv onih koji negiraju Boga. Nemojte biti izdajnici. Nemojte odsijecati uši, noseve niti ostale dijelove tijela. Nemojte ubijati žene i djecu, starije muškarce koji se nalaze na mjestu gdje obavljaju molitvu. Nemojte sjeći datule i ostalo drveće, i nemojte rušiti zgrade." (Bukhari)

Na osnovu poslanikovih naredbi koje se tiču rata, sljedeći principi bi mogli biti nazvani "Islamskim principima borbe" kako su to predložili muslimanski učenjaci:

◉ 1. Rat se smije voditi samo protiv onih koja ga podstiču i učestvuju u njemu

◉ 2. Ne smije se nanijeti šteta crkvama, ženama i starijim osobama

◉ 3. Ne smiju se uništiti polja/obrađena zemljišta.

◉ 4. Dogovori i savezi se ne smiju raskinuti.

◉ 5. Ne smije se nanijeti šteta životinjama.

◉ 6. Ne smije biti okrutnosti i mučenja.

◉ 7. Gradovi se ne smiju uništavati. (Abdurrahman Azzam, "Allah'ın Peygamberlerine Emanet Ettigi Ebedi Risalet", Diyanet Isleri Baskanligi, 1948)

Jedan od razloga zašto je period u kojem je živio Poslanik (savs) bio blagoslovljen mirom i sigurnošću bila je pravda koja je bila u skladu sa moralnosti Kur'ana. Strani pisci su također bili zadivljeni superiornošću karakternih osobina Poslanika (savs), te su hvalili njegova moralna načela u svojima djelima.

U svojoj knjizi Istinski Islam, George Bernard Shaw je opisao sljedeće superiorne osobine:

"Uvijek sam poštovao vjeru Muhammedovu zbog njene divne vitalnosti. To je jedina vjera koja posjeduje sposobnost da se asimilira u različitim fazama postojanja, što može pogodovati svakom dobu. Proučavao sam ga. On bi se morao zvati Spasiocem Čovječanstva. Vjerujem da, ukoliko bi takav čovjek dobio vlast nad savremenim svijetom, on bi uspio riješiti probleme na način da bi svima donio mir i sreću." (Sir George Bernard Shaw, Istinski Islam,' 1936, http://www.geocities.com/Athens/Forum/ 9192/mainquote2.html#shaw)

U naše vrijeme, pokoravanje moralnim načelima Kur'ana, iz kojih je uklonjen fanatizam, predstavlja jedini odgovor na sukobe, borbe i nestabilnost u svijetu. Poput našeg Poslanika (savs) ne smijemo nikada skrenuti sa puta pravde, te uvijek moramo poštovati prava različitih zajednica i pojedinaca, bez obzira na to kakva su njihova vjerovanja i identitet.

Naš Poslanik (savs) Je Sklopio Mnoge Ugovore Sa Sljedbenicima Knjige

Različiti dogovori koji su sklopljeni u vrijeme našeg Poslanika (savs) dali su jevrejskoj i kršćanskoj zajednici određene privilegije koje su im garantovale prava i egzistenciju. Privilegije koje su date monasima manastira Sv. Katarina su primjer toga. Ovi dokumenti su garantovali zakonska, religijska, društvena prava svim Jevrejima i kršćanima koji su se našli pod vladavinom muslimana ili koji su priznali suverenitet islama. Problemi su se rješavali pozivanjem na ove dokumente. Na primjer, historijske knjige spominju da su kršćani u Damasku pokazali dokumente koji ukazuju na privilegije koje su im date, te da su zamolili halifu Omera da na osnovu toga riješi njihove probleme.