Iz onoga što je izneseno do ovog poglavlja jasno proističe da Isa, a. s., nije umro i da je uzdignut ka Allahu, dž. š. Međutim, postoji još jedno veoma bitno pitanje na koje se skreće pažnja u Kur'anu: Isa, a. s., će se ponovo vratiti na Zemlju!
Pitanje da će se Isa, a. s., ponovo vratiti na Zemlju u Kur'anu je saopćeno na jedan veoma jasan način. U vezi sa ovim pitanjem se u nizu kur'anskih ajeta nalaze kategorične formulacije. Ovi dokazi koji se saopćavaju u Kur'anu su slijedeći:
Prvi od kur'anskih ajeta koji nose znakove Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju je 55. ajet sure Ali 'Imran:
I kada Allah reče: "O, Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi (Ali 'Imran, 55).
Sasvim je nedvojbeno da veliku pažnju privlači formulacija “učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta” koja se spominje u navedenom ajetu. U Kur’anu se, dakle, spominje postojanje stvarnih sljedbenika Isaa, a. s., koji će do Sudnjeg dana biti iznad nevjernika. Dobro, a ko su ti sljedbenici? Da li su to pristalice Isaove koje su živjele u njegovom periodu, ili su to, pak, kršćani koji danas žive?
U vrijeme života Isa, a. s., broj njegovih pristalica bio je veoma mali, a nakon njegovog odvajanja od Zemlje počela je i jedna brza degeneracija vjere. Osim toga, Isaove pristalice bile su primorane živjeti pod veoma ozbiljnim presijama. Pošto nisu imali nikakvu političku moć i utjecaj, u naredna dva stoljeća istim presijama bili su podvrgnuti i oni koji su vjerovali u Isaa (kršćani). U tom slučaju, ne možemo reći da su kršćani, koji su živjeli u prošlosti, bili iznad nevjernika i da se ovaj dio navedenog ajeta odnosi na njih.
A pogledamo li potonje, odnosno današnje kršćane, uočit ćemo da je bit kršćanstva izopačena, da se formirala jedna vjera različita od istinske vjere koju je propagirao Isa, a. s. Usvojeno je izopačeno ubjeđenje da je Isa, a. s., Božiji sin i prihvaćena vjera u sveto trojstvo (Otac, Sin i Sveti duh). U tom slučaju, ni današnje kršćane, koji su se vidno udaljili od originalne vjere, ne možemo prihvatiti kao Isaove sljedbenike, pošto Allah, dž. š., u mnogo kur'anskih ajeta saopćava da su nevjernici oni koji vjeruju u "sveto trojstvo":
Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan Bog!... (Al-Ma'ida, 73).
U tom slučaju, formulacija “učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta” nosi jedan sasvim jasan znak i poruku: potrebu postojanja jedne zajednice koja će slijediti Isaa, a. s., i koja će živjeti do Sudnjeg dana. Sasvim je neosporno da će se jedna ovakva zajednica pojaviti nakon Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju. A one koji ga budu slijedili tokom njegovog povratka na Zemlju, Allah, dž. š., učinit će da budu iznad nevjernika.
Nakon 156-158. ajeta sure An-Nisa', koje smo obrađivali u kontekstu naše teme, u 159. ajetu Allah, dž. š., kaže slijedeće:
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti (An-Nisa', 159).
Sasvim je nedvojbeno da veliku pažnju privlači prvi dio navedenog ajeta u kome se kaže: “I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati”. Originalna, arapska protuvrijednost dijela navedenog ajeta glasi: "... ve in min ehlil kitabi illa leyüminenne bihi kable mevtihi"
Što se tiče navedenog dijela ajeta, treba nei zostavno naglasiti da pojedini mufessiri zamjenicu “njega”, umjesto sa Isaom, a. s., dovode u vezu sa Kur’anom i donose komentar u smislu da će svi sljedbenici Knjige prije smrti povjerovati u Kur’an. Međutim, sasvim je nedvojbeno da se u prethodna dva ajeta ova zamjenica odnosi na Isaa, a. s.
I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili.
Već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar.
Ne postoji nikakav dokaz da se zamjenica "on", koja je korištena u ajetu koji slijedi iza ova dva ajeta, odnosi na bilo šta drugo osim na Isaa, a. s.
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.
S druge strane, formulacija koja se nalazi u drugom dijelu ajeta “on će protiv njih svjedočiti” također je detalj koji privlači pažnju. U Kur’anu se saopćava da će na Sudnjem danu protiv sebe svjedočiti ljudski jezik, ruke i noge (An-Nur, 24, Ya Sin, 65), organi čula sluha i vida i koža (Fussilat, 20-23). A što se tiče svjedočenja Kur’ana, ne postoji nijedan ajet koji govori o tome. Ako se prihvati da se prvi dio ajeta - unatoč tome što za to ne postoji nikakav gramatički ili logički dokaz - odnosi na Kur’an, tada se može tvrditi da se, također, i aktualna zamjenica “on”, koja se nalazi u drugom dijelu, odnosi na Kur’an. Međutim, da bi se mogla iznijeti ta tvrdnja, potreban je jedan sasvim jasan ajet.
Obratimo li pažnju na Kur'an, uočit ćemo da se, kada ista zamjenica upućuje na Kur'an (At-Tariq, 13, At-Takwir, 19, An-Naml, 77 i Aš-Šu'ara', 192-196), prije ili poslije ajeta obavezno govori o Kur'anu. Prema tome, nije ostavljen otvoren prostor za diskusiju. Bilo bi, dakle, pogrješno reći da se određenom zamjenicom u određenom ajetu upućuje na Kur'an ako se prije, poslije ili u samom ajetu jasno ne govori o Kur'anu. Na jedan veoma jasan način ajet govori o vjerovanju u Isaa, a. s., i o njegovom svjedočenju na Sudnjem danu.
A druga tačka koju ćemo istaći u kontekstu značenja ajeta je komentar u vezi sa formulacijom “kada bude umirao”. Pojedini misle da se ova formulacija odnosi na vjerovanje “pristalica Knjige u trenutku njihovog umiranja”. Prema takvom komentaru, sve pristalice Knjige će, sigurno, prije svoje smrti povjerovati u Isaa, a. s. Međutim, jevreji, koji su u vrijeme Isaa, a. s., bili uvršteni u sljedbenike Knjige, ne samo da nisu povjerovali u Isaa, a. s., nego su, čak, pripremili i zamku da ga ubiju. Bilo bi nerealno tvrditi da su jevreji i kršćani koji su živjeli nakon Isaa, a. s., vjerovali u Isaa na način kako to saopćava Kur’an.
Na kraju, kada na jedan zdrav način analiziramo ajet, dolazimo do zaključka da njegovo značenje glasi: “Prije smrti Isaa, a. s., svi sljedbenici Knjige će povjerovati u njega.”
Prvo, sasvim je očito da se u ajetu govori o budućnosti, pošto je u pitanju Isaova smrt - pošto on još nije umro, Allah, dž. š., ga je samo Sebi uzdigao. Isa, a. s., ponovo će doći na Zemlju i, kao svaki čovjek, živjet će i umrijeti. Drugo, riječ je o vjerovanju u Isaa svih sljedbenika Knjige, a to je slučaj koji se još nije dogodio, ali za koji se saopćava da će se neizostavno desiti.
Prema tome, Isa, a. s., je osoba na koju se upućuje zamjenicom u dijelu ajeta u kome se kaže “kada bude umirao”. Sljedbenici Knjige će ga vidjeti i prepoznati, u toku života će mu biti poslušni, a Isa, a. s., će im biti svjedok na Sudnjem danu. A Allah, dž. š., je Onaj koji sve najbolje zna.
Drugi ajet koji je u vezi sa Isaovim povratkom na Zemlju u ahir-i zemanu je 61. ajet sure Az-Zuhruf.
Od 57. ajeta spomenutog poglavlja uzastopno se govori o Isau, a. s:
A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili i rekli: “Da li su bolji naši kumiri ili on?” A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački.
On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili, a da hoćemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede (Az-Zuhruf, 57-60).
U 61. ajetu koji slijedi odmah nakon ovih ajeta saopćava se da će Isa, a. s., biti predznak Smaka svijeta:
I (on) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi Put (Az-Zuhruf, 61).
Možemo reći da ovaj ajet nosi sasvim očit znak o Isaovom povratku na Zemlju pred Smak svijeta (ahir-i zeman) pošto je Isa, a. s., živio 600 godina prije obja-vljivanja Kur'ana. Prema tome, njegov prvi život, odnosno njegov prvi boravak na Zemlji ne možemo shvatiti kao "predznak Smaka svijeta". Značenje na koje upućuje ajet je da će se, u ahir-i zemanu, odnosno u posljednjem periodu pred Smak svijeta, Isa, a. s., vratiti na Zemlju i da će to biti jedan od predznaka Smaka svijeta. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Postoje oni koju zmjenicu “hu” (on), koja se spominje u aktualnom dijelu ajeta “I (on) je predznak Smaka svijeta” (Innehu le ‘ilmun li’s-sa’ati), prevode i komentiraju u značenju Kur’ana. Međutim, kao što smo i prethodno istakli, kada se zamjenica “hu” koristi u značenju Kur’ana, onda se u prethodnom, potonjem ili u aktualnom ajetu obavezno nalaze i druge formulacije koje direktno govore o Kur’anu. U drugom kontekstu se zamjenicom “hu” ne govori o Kur’anu. Osim toga, obrati li se pažnja na prethodni ajet, vidjet će se da se zamjenica “on” na jedan očit način odnosi na Isaa, a. s:
"On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili."
Što se tiče onih koji tvrde da se aktualna zamjenica odnosi na Kur'an, oni kao dokaz svog stava iznose formulaciju iz nastavka ajeta: "zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje". Međutim, ajeti prije ove formulacije u potpunosti govore o Isau, a. s. Iz tog razloga, daleko je logičnije da je zamjenica "hu" u vezi sa prethodnim ajetima i da se odnosi na Isaa, a. s. Upravo, oslanjajući se i na ajete, a i na sahih hadise, i veliki islamski alimi također ističu da se ova zamjenica odnosi na Isaa, a. s. U tefsiru poznatog turskog alima Elmalili Hamdi Yazira stoji slijedeće objašnjenje:
"Nesumnjivo, on je predznak Smaka svijeta, alamet i dokaz koji će saopćiti da će doći Sat, da će se mrtvi poživjeti i ustati. Pošto, obzirom da se u hadisu govori o njemu kao dokazu da će se desiti Smak svijeta, mudžizi njegovog pojavljivanja, oživljavanja, a i ustajanja mrtvih, Isa, a. s., je predznak Smaka svijeta." (http://www.kuranikerim. com/telmalili/zuhruf.htm)
Drugi ajeti koji upozoravaju na povratak Isaa, a. s., glase:
A kada meleki rekoše: "O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit"- ona reče: "Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?!" - "Eto tako" - reče - "Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: 'Budi!' - i ono bude." I poučit će ga Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu (Ali 'Imran, 45-48).
U navedenim ajetima saopćava se da će Allah, dž. š., poučiti Isaa, a. s., Tevratu, Indžilu i "Knjizi". Nesumnjivo, veoma je bitno o kojoj knjizi je riječ. Ista formulacija koristi se i u 110. ajetu sure Al-Ma'ida:
Kad Allah rekne: "O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio... (Al-Ma'ida, 110).
Kada analiziramo riječ "Knjiga" koja je korištena u oba ova ajeta, vidjet ćemo da se tom riječju upućuje na Kur'an. U ajetima se saopćava da je, pored Tevrata i Indžila, Kur'an posljednja Božija Knjiga. (Zebur, koji je objavljen Davud, a. s., nalazi se u Starom zavjetu.) Pored toga, opet u jednom drugom kur'anskom ajetu, u 3. ajetu poglavlja Ali 'Imran, pored Tevrata i Indžila, riječ "knjiga" korištena je u značenju Kur'ana:
Allah je - nema Boga osim Njega - Živi i Vječni! On tebi objavljuje Knjigu, pr avu istinu, koja prethodne potvrduje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije... (Ali 'Imran, 2-4)
A drugi ajeti, u kojima se riječju 'knjiga' upozorava na Kur'an, glase:
A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu (Tevrat) koju imaju oni - a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili - i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo! (Al-Baqara, 89).
Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči (Al-Baqara, 151).U tom slučaju, možemo shvatiti da je Kur'an treća Knjiga kojoj će biti poučen Isa, a. s., a to će biti moguće jedino u ahir-i zemanu, nakon njegovog ponovnog dolaska na Zemlju pošto je Isa, a. s., živio 600 godina prije objave Kur'ana. Obratimo li pažnju na hadise Muhammeda, a. s., uočit ćemo da će se Isa, a.s., prilikom drugog dolaska na Svijet, upravljati prema Kur'anu, a ne prema Indžilu, a to je u potpunom skladu sa značenjem aktualnih ajeta. Nesumnjivo, Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Pored svega navedenog, sasvim je moguće da i ajet “Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov...” (Ali ‘Imran, 59) upućuje na povratak Isaa, a. s. Mufessiri generalno skreću pažnju na odliku da su oba ova poslanika na svijet došla bez oca; da je Adem, a. s., stvoren od zemlje, Allahovom naredbom ''budi!'' i da je, opet Allahovom naredbom ''budi!'', Isa, a. s., rođen bez oca. Međutim, ajet može imati i drugo upozorenje. Kako god je Adem, a. s., spušten iz Dženneta na Zemlju, isto tako će možda i Isa, a. s., biti spušten na Zemlju pred smak svijeta. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Kao što se vidi, kur’anski ajeti koji su u vezi sa Isaovim, a. s., povratkom na Zemlju sasvim su jasni i podstiču na razmišljanje. Ni za jednog Božijeg poslanika koji se spominje u Kur’anu nisu korišteni izrazi slični ovima. Osim toga, nijedan pejgamber nije spominjan kao “predznak Smaka svijeta” i nijedna formulacija, korištena za ostale poslanike, ne sadržava bilo kakvo značenje koje bi upućivalo na njihov povratak na Zemlju. Međutim, svi ti izrazi korišteni su za Isaa, a. s. A značenje toga sasvim je očito.
Drugi kur'anski ajet koji govori o smrti Isaa, a. s., nalazi se u suri Maryam i glasi:
"I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!" (Maryam, 33).
analizira li se ovaj ajet zajedno sa 55. ajetom sure Ali 'Imran, uvidjet će se da oni išarete na veoma bitnu činjenicu. U 55. ajetu sure Ali 'Imran govori se o tome da je Isa, a. s., uzdignut kod Allaha, dž. š. U ovom ajetu se, isto tako, ne govori o smrti ili ubistvu. Međutim, u 33. ajetu sure Maryam govori se o danu kada Isa, a. s., bude umro. A ta smrt bit će moguća jedino nakon Isaovog drugog dolaska na Zemlju i nakon što izvjesno vrijeme bude živio na Zemlji. Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Što se tiče drugog dokaza o Isaovom ponovnom dolasku na Zemlju, to je riječ 'kehlen' koja se spominje u 110. ajetu sure Al-Ma'ida i 46. ajetu sure Ali 'Imran. U aktualnim ajetima se kaže slijedeće:
Kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao…" (Al-Ma'ida, 110).
"On će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit" (Ali 'Imran, 46).
Ova riječ korištena je u Kur'anu samo u ova dva ajeta i samo za Isaa, a. s. Značenje riječi 'kehlen' koja je korištena da bi se izrazilo Isaova, a. s., punoljetnost, je ''neko između trideset i pedeset godina, ko je okončao period mladosti i zakoračio u starost, dostigao zrelost''. Ova riječ se među islamskim alimima jednoglasno prevodi u smislu ''upozorenja na period starosti nakon 35 godina''.
Islamski alimi, koji tvrde da je Isa, a. s., u ranim godinama, početkom tridesetih, podignut na nebo i da će nakon povratka na Zemlju živjeti četrdeset godina, što se temelji na hadisu kojeg prenosi Ibni Abbas, govore da će Isaov, a. s., period starosti biti nakon ponovnog dolaska na Svijet i da je, prema tome, ovaj ajet dokaz Isaovog, a. s., povratka (Muhammed Halil Herras, Faslu'l-Makal fi Ref'I Isa Hayyen ve Nuzulihi ve Katlihi'd-Deccal, Mektebetu's Sunne, Kahire, 1990, str. 20).
Da je ovaj komentar islamski alima umjesan, jednostavno će se uočiti ukoliko se pažljivo analiziraju navedeni ajeti.
Obrati li se, pak, pažnja na kur'anske ajete, uvidjet će se da je ova formulacija korištena jedino za Isa, a. s. Svi pejgamberi su pričali sa narodom, pozivali ih u vjeru u Allaha, dž. š. Isto tako, svi oni su obavezu poslanstva obavili u periodu pune zrelosti. Međutim, ova formulacija se u Kur'anu ne koristi za ostale pejgambere. Ova formulacija koristi se jedino za Isaa, a. s., i formulira jedno neuobičajeno (mudžizevi) stanje, pošto formulacije ''u bešici'' i ''kao zreo'', koje u ajetima dolaze jedna iza druge, skreću pažnju na dva velika čudotvorna (mudžizevi) vremena.
Upravo, aktualne formulacije iz navedenih ajeta Imam Taberi na slijedeći način objašnjava u svom djelu Taberi Tefsiri:
''Ove formulacije (Al-Ma'ida, 110), išarete na to da će, da bi upotpunio svoj život i uspio pričati sa ljudima, Isa, a. s., biti spušten sa neba. Pošto, on je u mladosti podignut na nebo...
U ovom ajetu (Ali 'Imran, 46), postoje dokazi da je Isa, a. s., u životu, a tog mišljenja je i ehl-i sunnet. Pošto, u ajetu se govori o tome da će on i kao zreo čovjek pričati sa ljudima. A njegova potpuna zrelost će biti jedino nakon njegovog silaska sa neba na Zemlju'' (Imam Taberi, Taberi Tefsiri, tom 2, str. 528; tom 1, str. 247).
Međutim, određeni ljudi donose komentar udaljavajući se od istinskog značenja riječi ''zreo'' i ne analiziraju je u okvirima generalne logike Kur'ana. Oni iznose da su pejgamberi ljudi koji su u svim dobima sreli i da se, prema tome, ovom formulacijom išareti na cijele živote pejgambera. Nesumnjivo je da su pejgamberi zrele i formirane ličnosti, ali Allah, dž. š., u suri Al-Ahkaf upozorava da su četrdesete godine doba zrelosti i muževnosti. U ajetu se kaže slijedeće:
Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi" (Al-Ahkaf, 15).
Prema tome, i objašnjenja riječi “kehlen”, poput ostalih podataka sadržanih u Kur'anu, išarete na Isaov, a. s., povratak na Zemlju. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
U Kur'anu postoje i drugi primjeri onih koji su se nakon stotina godina ponovo vratili na Zemlju.
Jedan od tih primjera je u vezi sa životom onoga spomenutog u suri Al-Baqarah, a za koga se kaže da je ''stotinu godina proveo mrtav'':
Ili za onoga koji je, prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: "Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?" I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" - reče On - "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te učinim dokazom ljudima - a pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve može!" (Al-Baqara, 259).
Kao što smo istakli na prethodnim stranama, u Kur'anu se spominje da je Isau, a. s., izvađena duša, a u ajetu kojeg smo prethodno naveli u pitanju je bukvalna smrt (mevt). Prema tome, da je čak i osoba, koja je bukvalno umrla, ponovo oživljena Allahovom voljom činjenica je koja je saopćena Kur'anom. U Kur'anu se, također, ističu i drugi primjeri slični ovome.
A drugi primjer koji upućuje na našu temu je primjer iz kur'anskog kazivanja o "stanovnicima pećine".
U ovom kazivanju se govori o grupi mladića koji su se, radi zaštite od tiranije ateističke vlasti u doba u kome su živjeli, sklonili u pećinu i da su, nakon dugogodišnjeg sna ponovo probuđeni. Ajeti glase:
Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: "Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost", Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina (Al-Kahf, 10-11).
I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" - upita jedan od njih. - "Ostali smo dan ili dio dana" - odgovoriše. "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali" - rekoše. "Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama (Al-Kahf, 18-19).
U Kur'anu se precizno ne saopćava broj godina koje su mladići proveli u pećini. Vrijeme njihovog boravka u pećini označeno je sa "dugo godina", iz čega je razumljivo da taj period nije kratak. Osim toga, procjene ljudi vezane za period sna također kažu da je to veoma veliki period, 309 godina:
oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka" (Al-Kahf, 25-26).
Naravno, ovdje nije bitno da li je period dug ili nije. Detalj koji je trenutno za nas bitan je činjenica da Allah, dž. š., određene ljude ponovo oživljava nakon što ih, uspavljivanjem ili uzimanjem duše, udalji od ovosvjetskog života. Njihov povratak u život je poput ljudi koji se bude iza sna. I Isa, a. s., jedan je od ovih ljudi i, kada dođe vrijeme za to, ponovo će živjeti na Zemlji, a nakon što obavi svoju misiju, u skladu sa odredbom: “Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti” - reče On” (Al-A’raf, 25), umrijet će kao i svi ostali ljudi.
